ponedjeljak, 03.07.2006.

Ljetna mikroklima

Sjećate li se kako je izgledao svijet davnih dana, u doba našeg djetinjstva, kad su zaista postojala četiri godišnja doba? Zimi je bilo hladno, a sunce koje je zimi sjalo zvalo se zubato. Ljeti je bilo vruće. Proljeće i jesen su uglavnom bili tak-tak, svakakvi i nikakvi, ponekad sunčani, ponekad vlažni, hladni i ljigavi, a ta šugava klima bila je ublažavana prigodnim kičastim pričicama o prirodi koja se budi ili pak raskoši boja, ovisno o godišnjem dobu.

Budući da smo u međuvremenu dali sve od sebe da zeznemo lopticu na kojoj živimo, događaju nam se zime bez snijega, ljeta bez sunca, proljetne žege ili jesenske poplave. Tu i tamo priroda se smiluje i podsjeti nas na godišnja doba as they used to be, što nas toliko šokira da damo sve od sebe da ih ne doživimo u njihovom pravom sjaju. Ima ih koji zimi, kad konačno padne snijeg i temperature se spuste oko nule, danima ne izlaze iz neprirodno zagrijanih stanova oplemenjenih suhim zrakom, a ljetno aktiviranje klima-uređaja spada pod normalno.

Nema mi dražeg nego kad zimi uletim u nečiji stan, trgovinu, kafić ili već nešto, i doživim trenutni toplinski šok te se od prerane i sasvim bizarne smrti spašavam brzinskim skidanjem jakne, kape, šala i rukavica, dubokim disanjem i vježbama koncentracije na kojima bi mi pozavidio i postariji indijski lama, jerbo je u spomenutoj prostoriji ciglih dvadesetšest stupnjeva.

Zapravo, ima.

Još mi je draže kad lijepog ljetnog dana s uličnih tridesetak uletim u neku od gorespomenutih prostorija rashlađenu na, recimo, šesnaest stupnjeva. Zimsko pregrijavanje zatvorenih prostora ima u sebi dozu humanosti - možete, naime, sa sebe skidati komad po komad odjeće sve dok ne ostanete u rublju, a na vašim je domaćinima, osoblju trgovine ili konobarima da vas, ovisno o osobnim preferencama, ne gledaju, da uživaju u pogledu ili pak da se međusobno klade imate li rupice na soknama i jesu li vam gaćice i grudnjak usklađeni. Ljetno rashlađivanje je po tom pitanju mnogo okrutnije, jerbo uglavnom sa sobom ne nosite ruksak s dodatnim štramplama, puloverom, jaknom i gojzericama, koji bi vas svaki posebno ili u pažljivo izvedenoj kombinaciji, možda mogli spasiti od prisilnog rashlađivanja.

I nema veze što liječnici uporno trube da nije zdravo rashlađivati prostor za više od pet stupnjeva u odnosu na vanjsku temperaturu, a ne, uvijek će se naći neki nadobudni wannabe Eskim koji će, pogotovo radi li se o velikom prostoru sa zajednički reguliranom klimom, natjerati što veći broj svojih bližnjih na cvokotanje zubima. Takvih se likova nađe posvuda.

Recimo, u uredima. Jedan moj frend već godinama svakog ljetnog ponedjeljka na posao nosi debeli pulover kojeg petkom vraća kući. Rezignirano odmahuje glavom na spomen idijota iz održavanja koji uporno, godinu za godinom, svakog ljeta narihtava klimu na neku poluzimsku temperaturu i nitko mu ništa ne može.

Odličan su primjer i hoteli. Otkad smo doživjeli da su nas u jednom turskom hotelu nakon stiskanja tipke on našeg sobnog klima-uređaja brzinski odbacili u grenlandski ugođaj, dobro pazimo na to da hotel u kojem uplaćujemo ljetovanje ima sobe u kojima se temperatura može individualno regulirati. Općenito smo po Turskoj primijetili opću patnju za skandinavskim zimama: klima-uređaji uglavnom se mogu samo uključiti ili isključiti, on ili off, nema sredine. Mislili smo doskočiti tom problemu uključivanjem klime i istodobnim otvaranjem prozora, kako bi zamišljena mješavina toplog i hladnog zraka stvorila koliko-toliko podnošljivu temperaturu, no mudri su nam i štedljivi Turci doskočili: na prozore je bio namontiran nekakav senzor koji je njihovim otvaranjem automatski gasio klimu. Drugim riječima, ili se hladi ili se luftaj, nema oboje istovremeno!



Naravno, ne mogu izostaviti ni trgovine. Na ljetovanju ste u nekoj vrućoj mediteranskoj zemlji, krenuli ste u večernju šetnju, temperatura je, nakon pregrijanog dana, konačno baš kako treba, pa uživate u noćnom povjetarcu u, recimo, minici ili kratkim hlačama, a usudili ste se odjenuti i majicu otvorenih leđa. Sve je to u redu ne namjeravate li ući u neku od lokalnih trgovina. U njima je, naime, i više nego hladno, a iz neke grdosije od klime smještene u dnu prostorije suklja ledeni zrak. Prodavači si, uvučeni u sebe, odjeveni u traperice i majice dugih rukava vlastitim dahom griju dlanove i mrzovoljno vas promatraju tražite li ih nešto što je smješteno u krugu od jednog metra od klima-uređaja i još mrzovoljnije ne kupite li istu stvar nakon što su vam je, žrtvujući se, donijeli i patničkim izrazom lica pokazali. Međutim, još se nikad nitko od njih nije sjetio okrenuti čaroban gumb s broja 15 na, recimo, 23.

I, konačno, stanovi. Uvijek me iznova fascinira činjenica da je dozvoljeno nagrđivati fasade i izgled grada tim silnim kutijama iz kojih uglavnom kapa voda po ništaneslutećim prolaznicima. Također me fascinira činjenica da ljudi narihtavaju klime na toliko niske temperature da cijelo ljeto šmrču, kišu i kašlju, ali ih to ne motivira da si prestanu toliko rashlađivati stanove. Eventualno se bolje obuku, ali i dalje rashlađuju sve u šesnaest. A još me fascinira i to da uglavnom stvore temperaturu nad kojom inače, kad se prirodno i ničim izazvana, sama od sebe pojavi, negoduju jer je preniska.

Nastavim li tako, doći ću do zaključka da smo namjerno zeznuli godišnja doba. Više me ništa ne bi čudilo.

<	srpanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31