nedjelja, 29.01.2006.

Perete, ne perete ili samo namočite?

Perete li redovno ruke? I kako to radite?

Ne znam jeste li ikad bacili pogled na ljude oko sebe u predprostorima javnih zahoda - recimo, na aerodromima, u kafićima, restoranima ili velikim robnim kućama. Ja jesam i pozlilo mi je.

Već se godinama čudim, zgražavam i rezignirano odmahujem rukom nad škvadrom koja se popiški, izađe iz kabine, priđe umivaoniku, lakonski namoči ruke u hladnoj vodi (iako im odmah s lijeve strane stoji tekući sapun, a s desne su papirnati ručnici ili sušilo za ruke), malo ih otrese i odsutnoga se pogleda zaputi prema izlazu. No to je još super. Ima škvadre koja zastane pred ogledalom, prstima prođe kroz frizuru i popravi šminku, a da vodu ni ne dodirne. A ima i onih koji direktno iz kabine izlaze van, ni ne obraćajući pažnju na umivaonike. Ok, njih još i razumijem - možda je tajna njihovog izlaska što nikad nisu bacili pogled malo ulijevo i uopće vidjeli da im se nudi mogućnost pranja ruku. Uvjerena sam da pripadnici ove posljednje vrste zapravo duboko i intenzivno pate što im ručice nisu oprane, ali još nisu došli na ideju kako ih i gdje oprati. Glava im jednostavno nije programirana za gledanje ulijevo, nikad im nitko nije dao ideju da bi u javnom zahodu mogao biti i koji umivaonik, a oni jadni pate od nedostatka mašte i dosjetljivosti kako da do te spoznaje dođu sami.

Kao što besposlen pop krsti i jariće, tako i ja ponekad nakon izlaska iz zahoda pogledom potražim spomenute čistunice. I nalazim ih kako, recimo, grle dečka zbog čijeg su olfaktivnog doživljaja u predprostoru tog istog, gorevišeputaspomenutog zahoda, našpricale novi sloj parfema. Tada obično pomislim e, da samo znaš što je sve na tim prljavim rukama koje je ova raznosačica boleština upravo prebacila oko tvog vrata i bude mi žao jadnika koji vjerojatno nikad - ili puno prekasno - neće saznati istinu o higijenskim navikama svoje pretjerano ušminkane bolje polovice. Ponekad spomenute osobe bedinaju dijete koje ih zove mama. Znači, ne čuvaju tuđe dijete za lovu, nego sa svojim čedom, najbližom im osobom na svijetu, dijele sve, baš sve, pa čak i floru i faunu vlastitih im reproduktivnih organa. E, to ja zovem nesebičnim roditeljima, a ne one čudake koji djeci sitničavo određuju svaku kunu džeparca. Ako imam sreće, osoba koju sam vidjela kako je izjurila iz zahoda bila je u uniformi konobarice i užurbanim se korakom vratila za šank, gdje marljivo kuha kave i toči sokiće. U tom slučaju s posebnim guštom naručim barem još jednu rundu cuge, naravno, i pazim da što češće navraćam u spomenutu ugostiteljsku instituciju, koju usput i preporučim svim dragim mi i nedragim osobama.

Obratite li pažnju, vidjet ćete da su osobe koje nemaju tako sitničav odnos prema higijeni poput mene opuštene i kad je riječ o drugim stvarima. Primjerice, neoprani prstić neoprane ručice često će im se naći u nikadnećemosaznatikolikoopranom uhu ili nosiću. A onda će, imate li posebnu čast te sreću, ta ista ruka biti pružena u vašem smjeru, uz ljubazni smiješak i izgovoreno ime. Vaši će se zajednički prijatelji možda začuditi grču na licu koji se spontano stvorio kad ste bili prisiljeni pružiti ruku u to leglo mikro i makro organizama, a vaša će nova prijateljica još danima komentirati vašu hladnoću i sveopću suzdržanost koju ste joj, ni krivoj ni dužnoj, pokazali prilikom upoznavanja.

Nepranje ruku vrlo je demokratična pojava, prisutna u svim slojevima stanovništva, svim dobnim skupinama, među pripadnicima svih razina obrazovanja. Primijetit ćete ga u zahodu kazališta na svečanoj premijeri nove drame, krcate takozvanim uglednicima, u zahodnima institucija u kojima rade gotovo isključivo ljudi s diplomama, u trendovskim restoranima, klubovima i kafićima koje posjećuje škvadra čiji jedan komad odjeće košta kao mjesečna plaća boljestojeće istočnoafričke obitelji zajedno sa svom njezinom pokretnom i nepokretnom imovinom, jednako kao i u zahodima trgovačkih lanaca jeftine robe koje posjećuju stričeki s fudbalerkama i tete sa zlatnim zubima.

Recimo, jučer smo igrom slučaja, tražeći poslovnicu Toys'r'us do koje se može doći javnim prijevozom, završili u jednom opskurnom dijelu grada i pripadajućem mu trgovačkom centru. Nakon što smo manje-više kupili ono po što smo krenuli, ja sam, kao i svaka poštena trudnica, morala na piš-pauzu. Dvaput. I dok sam tako čekala na red za zahod i zatim prala ruke, popravljala šminku (aha, i ja to radim, a kaj ste mislili?) i frizuru, kraj mene se izredala hrpa ženskog svijeta svih dobi i nekoliko rasa od kojih nitko, ponavljam, nitko nije oprao ruke. Nekoliko tinejdžerica. Dvije mlade mame s djecom. Nekoliko žena srednjih godina. Dvije-tri starije dame, što bi se reklo, seniorke. I nijedna od njih nije čak ni otvorila vodu. Pristala bih i na površno ovlaživanje ruku i otresanje kapljica u zrak i okolne ljude, takozvane innocent bystanders. Moram li napomenuti da sam nekolicinu dama prepoznala u restoranu, gdje su veselo pojele svoje obroke, uživajući u razuzdanom veselju svojih obitelji? Shiny happy people.

Budući da nemam pristup u muški zahod (a niti ga ne želim - da ne pomislite da se nekaj žalim), mužić me izvješava o tome da spada pod rijetku, gotovo izumiruću vrstu perača ruku nakon kraće nužde. Kaj je to, frajeri valjda misle da je skroz ok držati pimpača i onda tim istim neopranim prstićima dirati sve oko sebe. Nama, ostatku svijeta, tj. freudovski ljubomornim stvorenjima rođenima bez tog visuljka valjda bi trebalo biti svekoliko zadovoljstvo stupiti u barem posredan kontakt s mališanima muškaraca koje srećemo u životu. A znate kuda, kamo i gdje mi ide takav stav? Na muško spolovilo!

I sad, znajući da čak i službene statistike govore da ogroman broj ljudi ne pere ruke nakon odlaska na zahod, kihanja, kašljanja (za neke je dobro da tu istu ruku uopće stave pred usta i ne otuširaju vas prilikom spontanog aaaaa-pciha!) ili mijenjanja dječje pelene, zapitate li se ikad tko iz vaše okoline ne pere ruke? Hoću reći, ako barem polovica pripadnika bogatog zapadnog društva ljubomorno čuva zmazanoću svojih prstića, postoji poprilična statistička šansa da su neki od tih ljudi vama bliski. Ili da ste to čak i vi sami.