srijeda, 16.02.2005.

Pristojnost, gluma i temperament

Nisam formalist, ne inzistiram na ne znam kakvim kerefekima, ne mislim da bismo se trebali ceremonijalno titulirati i obracati jedni drugima u rukavicama, no smatram da minimum pristojnosti u medjuljudskoj komunikaciji mora postojati ne zelimo li se medjusobno poklati. Naravno da svatko od nas razlicito definira taj minimum, sto moze biti dodatni izvor nesporazuma. I razumijem sve moguce i nemoguce isprike za privremene i povremene ispade nepristojnosti, od toga da je nekome bas danas los dan, da mu je pao tlak, da vec dva mjeseca nije dobio placu, da se posvadjao sa zenom ili da se jednostavno ustao na lijevu nogu. Pa kaj, sutra ce biti bolje.

No, ne toleriram kad je nepristojnost necije standardno ponasanje, kao ni izgovore poput pms-a, trudnoce, temperamenta ili nikad procitanog bontona. Isprike poput hormonskih promjena cine mi se uvredljivima za svako bice koje samo sebe smatra inteligentnim i to isto ocekuje od svoje okoline, jer kada bismo se svi opustili i dopustili da nasim ponasanjem upravljaju divljajuci hormoni, vrlo bismo se brzo naoruzali toljagama i odvazili na umlacivanje svakog tko nam se usudio dici tlak.

Isto vrijedi i za recenice koje su u posljednje vrijeme izgleda postale izuzetno popularne: ja sam jednostavno takva; to je stvar temperamenta; a, znas mene... Losa vijest za temperamentne: vecina nas je rodjena bez ikakvog smisla za pristojnost. Kao djeca smo jedni drugima znali izgovoriti ili napraviti stvari koje je ruzno ponoviti, no neki su od tada prosli kroz proces odgoja, dok neki nisu. Neki su shvatili da je, bez obzira na urodjeni temperament, ponekad potrebno staviti lokot na usta i ne izreci bas sve sto nam padne na pamet, dok si neki cijeli zivot dopustaju bezobrazluk, zluradost i sipanje otrova drugim ljudima u facu (ili iza ledja, sto je isto, samo se razlikuje u formi). I nazivaju to temperamentom. Ne, dragi moji, to je cista nepristojnost, a ljudi koji si dozvoljavaju takve ispade nisu temperamentni, vec su prostaci. Naime, svakome od nas ponekad dodje da eksplodiramo. Ponekad, ali samo ponekad to i ucinimo. Ostatak vremena smo pristojni, bez obzira na nas urodjeni temperament. I smatramo da ne ocekujemo previse kad mislimo da bi i drugi trebali obuzdati svoje divlje strasti, jer kad bismo svi bili temperamentni doslo bi do opceg pokolja.

I, konacno, postoji skupina kronicno nepristojnih koja me najvise cudi, a to su ljudi koji su uspjeli odrasti, a ostali su neodgojeni. Ok, kuzim da nisu svi imali privilegiju odrasti u obiteljima u kojima se drzi do pristojnog ponasanja, no svatko tko dodje do punoljetnosti uz roditelje koji su zanemarili taj aspekt odgoja i vidi da mu se ponasanje i pojam pristojnosti razlikuju od opceprihvacenih, ima duznost prvenstveno prema sebi, ako vec ne i prema drugima, procitati barem osnove bontona i savladati neke temeljne stvari.

Zapravo me na ovaj post ponukalo nesto sto sam nedavno cula: jedna mlada dama je, opravdavajuci se hormonalnim poremecajem u trudnoci, nogom sutnula jednomjesecno stene svog prijatelja. Siroto je stene odletjelo par metara, a ona tvrdi da to nije bio cin kojime se previse ponosi, no napravila ga je, stoji iza njega, smatra da nije odgovorna za to sto se dogodilo jer je bila u drugom stanju i zakljucuje da to nije neki bed, jer nije sutnula dijete, nego samo psa. I ponavlja da bi i iduci put u slicnoj situaciji napravila isto. Dapace, jako se naljutila na nekoliko ljudi koji su joj pokusali objasniti da njezin postupak nikako nije bio u redu.

Vidite, ja nekako mislim da ta cijenjena trudnica nije kontrolirala svoje ponasanje, jer joj je zivac diglo bespomocno stene. Da je kojim slucajem na njegovom mjestu bio odrasli rotvajler, vjerojatno bi okrenula ocima i to bi bilo to. Vrhunac njezina bijesa. Medjutim, rijec je bila o bicu koje joj nije moglo nauditi, pa si je mlada dama jednostavno dozvolila spomenutu reakciju.

Kad malo bolje pogledam nepristojne ljude, kojih je u mojoj okolini, moram reci, izuzetno malo, stvar koja mi snazno upada u oci je ponavljanje uvijek istog obrasca: nepristojno se ponasanje uglavnom usmjeruje prema onima za koje prostaci procijene da ga ne mogu ili nece vratiti, tako da ga dobivaju ili slabi ili pristojni.

I ne mora nepristojnost imati ovako drasticne oblike poput sutiranja steneta. Nepristojnost je i kad vam se najave gosti, a zatim bez telefonskog poziva ili barem sms-a kasne po sat-dva. I tako svaki put. Nepristojnost je kad vas netko redovno prekida prije no sto ste uspjeli dovrsiti recenicu, kako bi potom odrzao pravo malo desetominutno predavanje koje ne da nema veze s temom na koju ste poceli razgovor, nego vas ni najmanje ne zanima. Nepristojnost je kad vas netko stalno zica prijevoz, a nikad vam ne ponudi ni kune ili eura za benzin. Nepristojnost je kad domacin pred (pozvanim i najavljenim) gostima gleda telku. Nepristojnost je kad vam gosca baci higijenski ulozak u skoljku umjesto u kantu za smece, udaljenu tek desetak centimetara (ovo se dogodilo meni, a doticna osoba mi vise nikad nije krocila preko kucnog praga). Nepristojnost je kad vas prodavaci ne pozdrave pri ulasku i izlasku iz trgovine ili vam se obracaju s ti, a stariji ste od srednjoskolske dobi. Nepristojno je kad se gosti na vasem vjencanju, promociji diplome, premijeri vaseg filma, predstavljanju vase knjige ili u bilo kojoj slicnoj svecanoj prilici pojave u trapericama i masne kose. Nepristojno je kad se ljudi ne peru i kad se miris njihovog ustajalog znoja, ponekad pomijesan i s prevelikom kolicinom dezica ili parfema, osjeti u radijusu od pola metra. Nepristojno je kopati nos ili noktom izvlaciti ostatke hrane zaostale medju zubima. Jos je nepristojnije tu istu ruku nekome ponuditi pri upoznavanju ili pozdravljanju. O pranju ruku nakon pipija i kakija (ovo je terminologija moje nasljednice) necu ni pricati, don't get me started.

Evo, to su neki minimumi za koje smatram da bi ih se svatko trebao pridrzavati. Smatrate li da pretjerujem? Ako da, slobodno mi recite, no uvjerena sam da mi kriteriji za pristojnost zaista nisu previsoki.

I da zavrsim, genijalne su mi spike koje neotesanci prodaju. Navodno pristojnost nije iskrenost, nego gluma. Pa, to bi bilo u redu, da oni sami od drugih tu istu pristojnost (koju, kad bi je sami trebali prakticirati, podrugljivo nazivaju glumom) ne ocekuju i uvelike ne zloupotrebljavaju. Kako biste drugacije opisali situaciju u kojoj strpljivo cekate da neki davez ugasi svoj desetominutni monolog kojeg je zapoceo bezobrazno se ubacivsi nekome (vama?) u rijec? Pa da, vi zaista glumite pristojnost time sto prostaka pustate da razglaba, no u tom slucaju doticni nema nista protiv te glume. Sve je super, pa cak i zloglasna gluma, samo da dodje do rijeci i sto duze blebece. Problem nastaje u tome kad se ta ista pristojnost ocekuje od njega. Eh, da... Tada je to gluma, fuj, fuj, fuj! A on zapravo uopce nije neodgojen, nego je samo bolno iskren i u toj svojoj dobrodusnoj iskrenosti pokazuje vam da ga vase rijeci ni najmanje ne zanimaju. On je vjeran sebi. A vi niste. Vi ste pristojni i samim time licemjerni. Ne znam za vas, no ja to nazivam dvostrukim kriterijima i nisu mi ni najmanje dragi. Svakako obratite paznju da ovdje ne pricam o iskrenosti koja bi trebala vladati medju prijateljima i cija je suprotnost laz ili prijetvornost. Pricam o pristojnosti, koja s iskrenoscu ne bi trebala imati previse veze.

Pristojnost je, kao i velik dio stvari povezanih s medjuljudskim odnosima, arbitraran skup pravila od kojih bi vecina clanova drustva trebala savladati barem manji dio, kako bi drustvo u cjelini moglo funkcionirati bez ekscesa. Oni koji su dovoljno bahati da ta pravila ne postuju cesto se nadju uvrijedjeni kad im se nepristojnost vrati nepristojnoscu. Jer smatraju da za njih pravila ne vrijede, no drugi su duzni prema njima biti pristojni. Oni su, naime, iznimke: bas imaju pms, trudni su ili temperamentni. I smiju se ponasati kako god zele.

<	veljača, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28