utorak, 07.09.2004.

Lijep k'o na slici

Neki dan smo sjeli u moju omiljenu becku slasticarnicu, ali nisam uzela sladoled, nego sam popila finu talijansku kavicu i pojela sendvic sa sirom i prsutom. Dakle, sendvic je bio ogroman, a od kolicine sira i prsuta svaki bi hrvatski ugostitelj koji imalo drzi do sebe i svoje zarade napunio barem tri komada. I tako sam se, gustajuci u divnom okusu prsuta (citaj: pohlepno zderuci) sjetila jedne davne anegdote.

Bilo je to sredinom devedesetih u Zagrebu. Bila sam apsolventica i part-time zaposlena kao prevoditeljica u jednom veleposlanstvu. Tijekom jednog lunch breaka konzulica mi se pozalila kako je u nekom fast food restoranu u centru grada dobila los hamburger. Nista cudno, no ona je napravila paniku. Nama, djeci socijalizma odrasloj u neimastini uniformiranih trgovina i odlascima u Graz kako bi se kupilo nesto iole pristojno, navikloj na cekanje u redovima za kavu, prasak za ves i cokoladu, trgovci su bili nesto poput polubogova i ucili su nas da im se obracamo s tek nesto manje postovanja nego, recimo, razredniku. Istina, tada, sredinom devedesetih, vise nismo zivjeli u socijalizmu, nego u nekom divljem obliku kapitalizma ili, preciznije receno, tranzicijskom kaosu, no cak ni u promijenjenim prilikama rijetko je kome padalo na pamet zaliti se na robu ili uslugu. Medjutim, moja konzulica bila je pravi proizvod kapitalistickog drustva u kojem je kupac uvijek u pravu, cak i kad to nije, i u kojem je prodavac za svaki svoj gaf kaznjen nekom okrutnom i mastovitom metodom.

I tako sam ja s nevjericom slusala kako je ona, inace snazna mlada zena od kojih stotinjak kila, izvukla sirotog prodavaca hamburgera ispod sanka, dovukla ga, drzeci ga za nadlakticu, na ulicu, nabila mu nos na fotografiju hamburgera koja je - zajedno s fotografijama drugih jela koja su prodavali stajala odmah ispod naziva restorana - i na sasvim solidnom hrvatskom zaurlala, ne obaziruci se na gradsku vrevu, ja sam kod vas dosla zbog ove fotografije i zelim bas takav i nikakav drugaciji hamburger ili zovem inspekciju - ovo sto vi radite je lazno oglasavanje i zakonski je kaznjivo.

Ne samo da je izazvala pravi mali skandal na ulici, nego se i sicusni prodavac prestrasio za svoj boljitak te mojoj odlucnoj kolegici napravio hamburger kakvog Zagreb prije toga - a vjerojatno ni poslije - nije vidio.

Ta se prica jos mjesecima prepricavala po veleposlanstvu, ali i po gradu. Neki su se snebivali, neki cudili, neki joj odobravali, no definitivno nije prosla neprimijeceno.

* * *

Prosli tjedan, na dan putovanja na brzinu smo sjeli u neki lokal u Importanne Galeriji, u kojoj smo brzinski obavljali formalnosti za put, i pojeli sendvic. S fotografija izlozenih na zidovima smijesili su nam se sendvici iz koje je sunkica doslovce ispadala i sir visio, a mi smo poslusno zvakali hrpe kruha s nesto malo punjenja i nije nam palo na pamet uhvatit' konobaricu za ruku, dovuc' ju pred fotku sendvica i zahtijevati isti. Trgovci su polubogovi, ocito, i u nama jos uvijek zivi pravilo da im se ne smijes zamjerit'.

<	rujan, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30