moj se dragi ponekad zastidi kako znam biti direktna u sličnim situacijama, a kad treba nešto rješiti tj. negodovati i galamiti - onda ipak gura mene naprijed da brzo riješimo situaciju
07.09.2004. (13:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čuj, ja sam dijete kapitalizma, ali još uvijek imam strah od Njih. Nema šanse da isprobam stvari u dućanu a da niš ne kupim, zato uvijek netko mora biti sa mnom. A mislim da to poprima dimenzije bolesti, zna biti jako glupo kad isprobam sto stvari, niš mi ne odgovara, a nekaj moram uzet da se Teta ne bi ljutila...tak da u mojim očima Oni fakat jesu bogovi.
07.09.2004. (21:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, fakat, ne znam koja je to boljka, ali ja isto tak. Ne daj boze da mi se nekaj ne svidja, samo sutim, a kad me se pita "Everything OK", ja blejim ko ofca i blagoteleci se nasmjesim, te velim "Yes, thank you". Grrr, nekad bih sebe mogla tak ispljuskat.
07.09.2004. (23:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xiola, ja sam neki dan za najgori govedji gulas na svijetu rekla da je "sehr gut". Brr, ugh, grgh!
08.09.2004. (00:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ajmo anketa (joj sto volim ankete): koliko vas nakon ovakvih nemilih dogadjaja razgovara sa samim sobom? Ono, tipa, vratimo se mentalno u situaciju i onda smisljamo sta smo trebali reci. I ispadamo mange u vlastitim ocima. I onda se "zapricamo", i ni ne skuzimo da nas netko gleda... Npr. scena rucka u "War of Roses" kad Michael Douglas prica sam sa sobom i u ritmu sa vilicom drucka meso po tanjuru pracen gadljivim pogledo vlastite zene. Ili cijela jedna epizoda Seinfielda (valjda sam dobro napisao) u kojem Joe (e, sad se necu blamirati sa pisanjem prezimena - ne znam, ali znamo koji mali celavi Joe) okrece auto na pola autoputa da bi se vratio i "odbrusio" kolegi kojeg mrzi. Naravno, to vise nije to, ali on je bar smogao snage reci ono sto misli da je trebao. Ja se ne sjecam kad jesam. Uglavnom se ne snadjem, a poslije se grizem. I bediram se i osjecam se luzerski. Jel to zato sto sam odrastao u socijalizmu punog bogova prodavaca ili sam jednostavno takav? Evo, od nedavno zivim u kapitalizmu i grizem se vec 2 mjeseca zato sto sam dostavljacu ostavio 1€ tipa, iako sam dostavu vesmasine sa ugradnjom platio fuckin' 40€(!!). Mozda je to nekome malo, ali meni je puno za 10 minuta NKV posla. Naravno, on je to prezirno uzeo misleci da mu propada vise. Sta vi mislite o tome? Luzeri jedni... :-)
08.09.2004. (01:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislis, George Constanza iz Seinfelda? :-) A zakaj smo mi luzeri, ako smijem pitati?
08.09.2004. (01:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zakaj luzeri? Pa gledaj: "trgovcima se ne smjes zamjeriti", "Čuj, ja sam dijete kapitalizma, ali još uvijek imam strah od Njih", "uvijek sam se bojala da mi konobari ne pljunu u kavu", "Grrr, nekad bih sebe mogla tak ispljuskat", "ja sam neki dan za najgori govedji gulas na svijetu rekla da je "sehr gut""... OK, samo je jedna faca medju nama: "moj se dragi ponekad zastidi kako znam biti direktna". HURA! Ali kaj to vrijedi kad je se dragi tada stidi?
08.09.2004. (10:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja uvijek nakon takvih situacija, vrtim film u glavi i razmišljam što sam zapravo trebala reći, a nisam. Nekad bih stvarno voljela biti "hajdučica". :)
08.09.2004. (11:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja mislim da bi hajducica mogla drzati seminare na temu "kako se suprotstaviti trgovcima i konobarima" i svi bismo joj rado bili ucenici. :-) Hajducica, evo ti ideje za biznis.
08.09.2004. (20:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anèi
Mogu joj se odmah i ja pridružit sa fakultativnim seminarom prigovaranja bezobraznim ZETovcima, vozačima koji ne znaju parkirat (a u Splitu je još gora priča) i raznim drugim spodobama koji nemaju osnovnu kulturu...Još održim i kratko predavanje o svom toplom odnosu s Večernjakovom kolumnom 'Otvoreno'...
08.09.2004. (23:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Klo-klo
Eh da mi je kuna za svaki put kad sam tek nakon blesavog događaja ili razgovora smislila fantastičan-s-nogu-obarajući-odgovor, mogla bi si mam kupit recimo neki omanji otok na Jadranu :o)
11.09.2004. (17:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jordan
e da trgovcima se ne smjes zamjeriti, onda konobarima jer ti mogu kihnuti, da ne kazem pljunuti u kavu..
07.09.2004. (02:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hajdučica.blog
moj se dragi ponekad zastidi kako znam biti direktna u sličnim situacijama, a kad treba nešto rješiti tj. negodovati i galamiti - onda ipak gura mene naprijed da brzo riješimo situaciju
07.09.2004. (13:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobar blog
Čuj, ja sam dijete kapitalizma, ali još uvijek imam strah od Njih. Nema šanse da isprobam stvari u dućanu a da niš ne kupim, zato uvijek netko mora biti sa mnom. A mislim da to poprima dimenzije bolesti, zna biti jako glupo kad isprobam sto stvari, niš mi ne odgovara, a nekaj moram uzet da se Teta ne bi ljutila...tak da u mojim očima Oni fakat jesu bogovi.
07.09.2004. (21:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kulerica
Joj da, uvijek sam se bojala da mi konobari ne pljunu u kavu. A o tome da NIKAD ne donesu casu vode uz kavu, bolje da ne pricam. Uh!
07.09.2004. (23:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xiola bleu
Da, fakat, ne znam koja je to boljka, ali ja isto tak. Ne daj boze da mi se nekaj ne svidja, samo sutim, a kad me se pita "Everything OK", ja blejim ko ofca i blagoteleci se nasmjesim, te velim "Yes, thank you". Grrr, nekad bih sebe mogla tak ispljuskat.
07.09.2004. (23:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kulerica
xiola, ja sam neki dan za najgori govedji gulas na svijetu rekla da je "sehr gut". Brr, ugh, grgh!
08.09.2004. (00:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ajmo anketa (joj sto volim ankete): koliko vas nakon ovakvih nemilih dogadjaja razgovara sa samim sobom? Ono, tipa, vratimo se mentalno u situaciju i onda smisljamo sta smo trebali reci. I ispadamo mange u vlastitim ocima. I onda se "zapricamo", i ni ne skuzimo da nas netko gleda... Npr. scena rucka u "War of Roses" kad Michael Douglas prica sam sa sobom i u ritmu sa vilicom drucka meso po tanjuru pracen gadljivim pogledo vlastite zene. Ili cijela jedna epizoda Seinfielda (valjda sam dobro napisao) u kojem Joe (e, sad se necu blamirati sa pisanjem prezimena - ne znam, ali znamo koji mali celavi Joe) okrece auto na pola autoputa da bi se vratio i "odbrusio" kolegi kojeg mrzi. Naravno, to vise nije to, ali on je bar smogao snage reci ono sto misli da je trebao. Ja se ne sjecam kad jesam. Uglavnom se ne snadjem, a poslije se grizem. I bediram se i osjecam se luzerski. Jel to zato sto sam odrastao u socijalizmu punog bogova prodavaca ili sam jednostavno takav? Evo, od nedavno zivim u kapitalizmu i grizem se vec 2 mjeseca zato sto sam dostavljacu ostavio 1€ tipa, iako sam dostavu vesmasine sa ugradnjom platio fuckin' 40€(!!). Mozda je to nekome malo, ali meni je puno za 10 minuta NKV posla. Naravno, on je to prezirno uzeo misleci da mu propada vise. Sta vi mislite o tome? Luzeri jedni... :-)
08.09.2004. (01:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kulerica
Mislis, George Constanza iz Seinfelda? :-) A zakaj smo mi luzeri, ako smijem pitati?
08.09.2004. (01:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zakaj luzeri? Pa gledaj: "trgovcima se ne smjes zamjeriti", "Čuj, ja sam dijete kapitalizma, ali još uvijek imam strah od Njih", "uvijek sam se bojala da mi konobari ne pljunu u kavu", "Grrr, nekad bih sebe mogla tak ispljuskat", "ja sam neki dan za najgori govedji gulas na svijetu rekla da je "sehr gut""... OK, samo je jedna faca medju nama: "moj se dragi ponekad zastidi kako znam biti direktna". HURA! Ali kaj to vrijedi kad je se dragi tada stidi?
08.09.2004. (10:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve je relativno
Ja uvijek nakon takvih situacija, vrtim film u glavi i razmišljam što sam zapravo trebala reći, a nisam. Nekad bih stvarno voljela biti "hajdučica". :)
08.09.2004. (11:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kulerica
Ja mislim da bi hajducica mogla drzati seminare na temu "kako se suprotstaviti trgovcima i konobarima" i svi bismo joj rado bili ucenici. :-) Hajducica, evo ti ideje za biznis.
08.09.2004. (20:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anèi
Mogu joj se odmah i ja pridružit sa fakultativnim seminarom prigovaranja bezobraznim ZETovcima, vozačima koji ne znaju parkirat (a u Splitu je još gora priča) i raznim drugim spodobama koji nemaju osnovnu kulturu...Još održim i kratko predavanje o svom toplom odnosu s Večernjakovom kolumnom 'Otvoreno'...
08.09.2004. (23:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Klo-klo
Eh da mi je kuna za svaki put kad sam tek nakon blesavog događaja ili razgovora smislila fantastičan-s-nogu-obarajući-odgovor, mogla bi si mam kupit recimo neki omanji otok na Jadranu :o)
11.09.2004. (17:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...