Šoping maraton 1. dio

Netko je jednom dobro primijetio kako je jedina organizirana religija u Japanu konzumerizam - a on se ne prakticira samo nedjeljom. Sedam dana u tjednu deseci tisuća vjernika hrle u katedrale, iliti kupovne centre. Na vratima ih dočekuje svećenik s osmijehom i riječima dobrodošlice: 'Irasshaimase!'. Kao vjerni pastir on bdije nad svojim ovcama i vodi ih na obilne pašnjake. Pred prepunim izlozima pastva pada ničice. Klanja se obličjima svetaca u dizajnerskom ruhu, pogledom cjeliva relikvije u staklenim ormarićima, uzdiše u ekstazi pred blještavim policama s mirisima, zlatom i drugim dobrima. Restorani, kafići i slastičarnice putem obilato dijele sakramente potrebitima. Na izlasku svećenik blagoslivlja pastvu koja se kući vraća zadovoljna, s vrećicama punim blaga i spiritualno ojačana za cijeli tjedan.

Dobro, dobro, malo karikiram. No poznato je kako je Japan zemlja šopinga par excellence. Trgovine su brojne i bogato opremljene, prodavači uslužni i superljubazni, a kvaliteta robe ide među svjetske standarde. Naravno, recesija se trenutno itekako osjeća i u Japanu, kupovna moć stanovništva je pala, tako da umjesto onog pravog, sve češće odlazimo u window shopping. Ali tko mari za to, kad oči još uvijek dolaze na svoje dok gledaju svu tu raskoš u izlozima. Osim toga, uvijek negdje ima i rasprodaja!

I zato, šopingholičari, gore srca! Promećem se u vašu virtualnu pastiricu i vodim vas u procesiju po jednoj od najvećih kupovnih katedrala u Japanu: AEON Laketown Koshigaya u prefekturi Saitama. Slijedite moj korak uzduž mnogobrojnih postaja ovog krasnog (križnog?) puta. Neću vas nužno voditi redom njihova pojavljivanja, niti ću vam ih moći sve pokazati, ali jedno je sigurno: za obilazak ćete morati biti u dobroj kondiciji. Ne klonite duhom. Blog vas blagoslovio.


Prva postaja: željeznička.




Kad je AEON Laketown otvoren prije točno godinu dana (2. listopada 2008.), govorilo se o jednom od najvećih, ako ne i najvećem kupovnom centru u Japanu. Vlasnik ovog megaprojekta je veliki trgovački lanac AEON. Laketown je smješten u mjestu Koshigaya u prefekturi Saitama, jednoj od susjednih prefektura Tokija, od kojega je udaljen oko 45 minuta vožnje na željezničkoj liniji JR Musashino line. Novi šoping centar trenutno je centar svih događanja u ovom kutku Saitame, na terenu koji većim dijelom izgleda kao gradilište, s tek nekoliko novonastalih nebodera u okolici - ostalo su rovokopači i viličari. U svakom slučaju, šoping centar pokazao se dovoljno grandioznim projektom da dobije vlastitu željezničku stanicu - JR Koshigaya Laketown Station.

O Laketownu kažu brojke:

Druga postaja: ulaz u Laketown.




Ovo su ulazna vrata LT-a. Ništa posebno veliko, jer LT se proteže više u daljinu nego u visinu. Graditelji centra bili su inspirirani ekološkim konceptom, pa su LT podijelili u dva bloka: Kaze (Vjetar) i Mori (Šuma). Ti blokovi zapravo stoje zasebno, ali to i ne primjećujete dok zaslijepljeni potrošačkom groznicom bezglavo bauljate po dućanima, budući da iz Vjetra u Šumu direktno prolazite kroz


Treću postaju: ostakljeni nadzemni prolaz.







Usporedimo li Vjetar i Šumu, nema bitnijih razlika u vrsti, dizajnu i opremljenosti trgovina. Načelno one su podijeljene u 5 kategorija: 1) krpice (Fashion & Goods), 2) điđe (Life Goods), 3) kockarnice, 4) restorani i 5) usluge. I sve to u 565 trgovina smještenih na 3 razine uzduž dugih hodnika. Jednostavna računica pokazuje: kad biste u svakoj od tih trgovina proveli samo 2 minute, trebala bi vam 2,5 radna dana da ih sve obiđete!

Jasnija je razlika u boji interijera: na odjelu Vjetra zidovi su plave boje, a u Šumi zelene. Ono što bi vas također trebalo impresionirati jest da ukupna dužina hodnika od početka Vjetra do kraja Šume iznosi oko 1 km. Za sprintere ta udaljenost i nije bogzna što, ali pravi šopingholičari među nama teško da će moći odoljeti slatkim napastima koje vrebaju s polica. Računajte na to da bi vam Laketown u najkraćem roku mogao postati drugo boravište!

No nemojmo misliti samo na sebe - krenimo i za početak obiđimo kućne ljubimce koji trebaju našu ljubav na


Četvrtoj postaji: prodavaonica kućnih ljubimaca.




Nekoliko lijepih malenih psića - i jedna jedina siva maca - spavalo je u staklenim ormarićima kad sam došla pronjuškati okolo. Ormarići, ili kavezi, kako želite, bili su čisti i uredni, a životinje mirne. Nekoliko psića je spavalo, drugi su djelovali zaigrano. Dežurna teta marljivo je čistila tragove šapica sa stakala. Za svaku životinju na ormariću je bila istaknuta prodajna cijena. U ostatku golemog dućana ugledala sam sve moguće potrepštine za kućne ljubimce, uljučujući i 'specijalitet' - kolače i torte za pse i mačke (kompletno ukrašene kremom, šlagom i trešnjama, kao u izlogu kod Vinceka), prodavaonicu malih životinja (preslatkih zečića, kornjača, miševa, par još goluždravih ptića, jednu kriještavu papigu i jednu iguanu), mnoštvo maštovitih asesoara, i još koješta.


Peta postaja: Laketown Gate.




Sve je na ovom ulazu u kupovnu zonu veliko, dugačko i široko, pa dok tumarate hodnicima Laketowna često imate osjećaj da ste u modernoj zračnoj luci, s tom razlikom što uz svaki 'gate' ne stoje parkirani zrakoplovi, već dućani otvorena tipa koji naprosto pozivaju da u njih ušećete. Prirodno svjetlo na mnogim mjestima dopire kroz strop. I ovako to ide dalje... i dalje... i dalje...


Šesta postaja: prodavaonica kišobrana.




Oko mi je zapelo za zbirku prekrasnih šarenih kišobrana, među njima i nekoliko japanskih (tzv. wagasa). Osim jednog tankog potpornog stupa, uočljivo je kako na ulazu u dućan nema nikakvih vrata, prepreka, rampi, nego je pod posve ravan i prelazi u unutrašnjost dućana. Odličan mali 'trik' koji vas poziva da uđete i - trošite!


Sedma postaja: knjižara/prodavaonica medija.




Moje omiljeno odredište. Knjige i časopisi koje satima možete listati a da vas nitko ne pecne po prstima, najnoviji CD-i koje smijete preslušavati, igrice koje možete isprobavati na velikim ekranima. Sviđa mi se koncept stolova i stolica postavljenih na ovom i mnogim drugim mjestima - netko je, hvala mu budi, mislio na iscrpljene hodočasnike koji traže trenutak predaha na križnom putu.


Osma postaja: Miyazakijev tematski dućan.




Vrlo, vrlo šarmantan mali dućan prepun najrazličitijih sitnica na temu Miyazakijevih crtića. Na ulazu s ljuljačke se spušta i pozdravlja vas veseli debeljko Totoro. Tu je i nekoliko plišanih primjeraka crne mace iz filma 'Kiki's Delivery Service'. U ponudi su i bogati i iznimno detaljno skulpturirani prikazi pejzaža iz raznih Miyazakijevih crtića. Također, ukrasni i uporabni predmeti ukrašeni najpopularnijim likovima iz animea. Trebate kućne papuče, tepih ili presvlaku za WC-školjku s likom Totoroa? ribice Ponyo? Nausicae? Najbolji je vic što u dućanu svira i glazba iz Miyazakijevih crtića!


Deveta postaja: salon automobila.




I ovo je stalo u jedno krilo hodnika, i čak nije ni tako skučen taj salon ljubimaca na četiri kotača. Nisu me toliko zanimali klasični automobili, koliko ovaj zgodan model na temu Pokémona. Jedan od rijetkih izloženih auta u koji se nije smjelo sjesti.





Nije loš ni ovaj model auta za jednu osobu. Moguće je da se radi o električnom vozilu za kakve u Laketownu već postoje napojne utičnice - eko-specijalnost kojom se diči ovaj šoping centar - ali nisam više u stanju to provjeriti. Za auto je bila izložena cijena od 861.000 jena.


Deseta postaja: 'dućančić' s kozmetikom.




Raj kojem se ne nazire kraj, Edenski vrt za Evine kćeri, bar one među nama koje imaju živaca kopati između beskrajnih polica i isprobavati sve moguće nijanse sjenila, maskare, laka za nokte...


Jedanaesta postaja: automat za kozmetiku.




Ako nemate živaca za prethodnu postaju, skoknite ovamo. Brza alternativa za dame s malo vremena i spas za muževe i dečke dotičnih: automat koji vam na zahtjev u roku od nekoliko sekundi izbacuje željeni kozmetički proizvod, slično kao kad pritisnete gumb da vam izbaci Snickers. U ponudi su uglavnom kreme i preparati za njegu lica i kože. Automat prima i kreditne kartice.


Dvanaesta postaja: shop til you drop, na 3 razine!




Još ste sa mnom? Pratite me? Trenutno sam negdje usred Šume (Mori), ali moram priznati da se ona od silnog drveća sve manje vidi. Na 2. katu sam i upravo sam ugledala zgodan dućančić u prizemlju na 15 sati koji vam želim pokazati, samo bi se trebalo nekako probiti do njega kroz svu ovu gužvu... Problem je u tome što paralelno vrebam i drugi zgodni dućančić na 1. katu na 9 sati, i ne mogu se odlučiti u koji od njih da prvo krenem. Ali, dok sam tako tražila, u vidno polje ušao mi je i treći zgodni dućančić na 2. katu, 13 sati... hoću reći, mislim da ću doživjeti slom živaca!!!


Trinaesta postaja: kamo i car odlazi pješice.




Živci su me izdali i morala sam potražiti neko utočište. A kad ti je muka, kud ćeš bolje i brže nego u WC. U Laketownu toaleti su prekrasni: prostrani su, svijetli, električni (naravno!) i savršeno čisti (naravno!). Kunem vam se, vrijedi ih isprobati. Što se ovog ulaza u toalet tiče: kakav dizajn, kakav simplicitet, kakva funkcionalnost. Čak malo vuče na optičku varku. Toalet ima 4 zone: Smoking Area, Men's, Family i Women's.

Ovaj... može onda sad jedna mala pauza za WC?