SKUPLJACI LISCA

Prenosim nedavnu vijest iz japanskih novina koja je privukla moju paznju. U gradicu Kamikatsucho u zapadnom Japanu procvala je lokalna ekonomija. I to doslovce na ocvalom liscu, koje skupljaju gradjani poodmakle dobi. Tim vitalnim starcima osmijeh ne silazi s lica, a za to imaju i razloga. Jedan od njih je zavidni utrzak od njihove neobicne djelatnosti.

Gradic Kamikatsucho na otoku Shikoku broji svega 2000 stanovnika, od kojih je gotovo svaki drugi stariji od 65 godina. Mjesto se proculo po svojoj jedinstvenoj poljoprivrednoj inicijativi: njegovi stanovnici bave se skupljanjem ukrasnog lisca koje se tradicionalno koristi u japanskoj kuhinji. Vjerovali ili ne, ukrasavanje hrane u Japanu prava je industrija, a udio ovog skromnog gradica u toj vaznoj djelatnosti je cak 90 posto. Kamikatsucho je jedini japanski grad koji zivi od biznisa sagradjenog na - liscu.

Jela se u Japanu od davnina dekoriraju lijepo oblikovanim listovima, cvjetovima i grancicama. Za Japance hrana nije samo hrana, ona treba biti ne samo ukusna, nego i lijepo ukrasena i stimulirati sva cula. Pozeljno je i da bude dekorirana u skladu s godisnjim dobima: ljeti se posluzuju dekoracije u svjeze zelenoj boji, ujesen je pozeljna zlatnozuta ili crvena. Mnogi Japanci s jeseni odlaze u prirodu da bi promatrali i divili se obojenom liscu drveca. Jos je ljepse ako ih u restoranu nakon duge setnje docekaju delicije bogato ukrasene liscem jesenjih tonova. Sto je lisce ljepse i pravilnije oblikovano, jelo je bogatije i zanimljivije.






Nekad su se kuhari sami penjali na planine da skupljaju lisce. Mogu zamisliti da su mladi kuhari zapocinjali karijeru kao potrcko sefa kuhinje. ‘Ajde, mali, popni se na Iwayamu, ponestalo mi lisca za sashimi, tutanj !’’

Kamikatsucho je razvio uspjesnu kooperativu u biznisu lisca. Lokalna ogranizacija skupljaca lisca zvana ‘Irodori’ (Boja) broji 190 clanova. Prosjecna dob je 70 godina, a najstariji clan ima 94 godine. Zajedno oni skupe 320 razlicitih vrsta lisca, sto u vlastitom vrtu, sto po okolnim planinama. Godisnji utrzak zajednice je oko 260 milijuna yena, najuspjesniji skupljaci zarade godisnje od 3-10 milijuna yena.

Zalbe hrvatskih penzionera: male penzije, skupi lijekovi, visoki troskovi zivota, nedostatak mjesta u starackim domovima...
Zalbe japanskih penzionera: ditto.


Kako izgleda prosjecni radni dan skupljaca lisca ?
U rano predvecerje stize faksirana poruka od direktora kooperative. Sadrzi naruzdbenicu za iduci dan: ‘Salji plavi i crveni javor, crveni kaki, veliko lisce kestena. Moze i svezanj borovih iglica. Ne previse bambusovog lisca.’ Pri kraju poruke nadje se pokoja uobicajena motivirajuca fraza (‘Gambare !’)
Odmah rano iduceg jutra skupljaci krecu u potragu po vrtovima i gudurama. Trazeno lisce mora zadovoljavati odredjene estetske i kvalitativne kriterije. Pazljivo istrazivanje trzista prethodilo je cijelom projektu.

Znanje - imanje !

Skupljeno lisce skupljaci pazljivo pregledavaju, sortiraju i stavljaju u vrecice, kutije i sanduke. Gotove posiljke dopremaju se pred sjediste kooperative, koja ih jos istog dana salje u restorane sirom Japana.




Iako su mnogi od ovih skupljaca lisca u poznim godinama, vrlo se dobro drze i nevjerojatno su vitalni. U cijelom mjestu gotovo da i nema ozbiljno bolesnih staraca. Umjesto poslovicnog kukanja o artrozi i starackim bolestima, oni se svakodnevno natjecu jedni s drugima u tome tko ce pobrati vise ljepseg lisca. Rezultati se biljeze online, pa tako mnogi mjestani osim faks-uredjaja posjeduju i kompjuter, na kojem provjeravaju i medjusobno usporedjuju dnevne rezultate.

Japanske bake od 84 prosurfale netom !
Susjed danas skupio 15 listova vise od mene !

Mjestani Kamikatsuchoa zrace samopouzdanjem i vedrinom, sto nije nimalo cudno. Osim sto ih njihova djelatnost odrzava u formi, ona im omogucuje i aktivno sudjelovanje u zajednici. A to samo doprinosi njihovom psihickom i fizickom blagostanju i sreci.
Nije mala stvar za Japan, zemlju koja stari ubrzanim tempom.




U jesen svog zivota oni skupljaju lisce jesenje. Lisce crvenog javora (momiji)