2019
Uskoro odlazi i ova. Meni osobno najturbolentnija godina. Po pitanju života i smrti. Ako tako banaliziramo osjećaje koji su vladali kad su se rađali unuci blizanci i kad mije umro otac. Znači gledajući u uglatim zagrada a postoji ravnoteža. Apsolutno. Ali osjećaji su i dalje tu u meni. Ne planiram doček već ću pratiti i dočekivati one koji će proći kroz moj dom. To će biti prijatelji moje djece, susjedova djeca, svi oni koji odrastanju i kroz koju godinu te više i ne pozdrave na ulici, ono kad više nisi interesantan ili od koristi. Ali novi uvijek dolaze jer je ravnoteža u mom životu uvijek prisutna. Čak i kada se bojim da od prevelike sreće slijedi neka velika tuga. Sretna sam zbog malih stvari s velike nekako potisnem da ne izazovem...bi rekli vraga.... Nisam s godinama pametnije. Evo jutros mozga gdje sam stavila nešto što bih trebala pokloniti. Znači moram okrenut kuću za to pronaći.
Oznake: Kad odzvoni
10.12.2019. u 07:51 | 7 Komentara | Print | # | ^