Doma
Ne pada mi teško ova izolacija doma. Moja djelatnost ima zabranu rada. Šta i kako ćemo dalje još se ne zna.
U svemu ovome mogu samo reći da je meni dom mjesto na kojem najviše volim biti. I ovo sada je nesretno nespretno spoj u kojem uživam. Držim se svega propisano, ne idem do unuka ni djece, sve u cilju da čuvamo jedno druge. U trgovinu ću ići samo jednom u tjednu jer inače mi prijeti debljanje i gomilanjem koje čega.
I samo da ostanemo zdravi.
Čitam, gledam filmove, kuham, spremam po kući, još tavan moram presložiti. Zovu me i slike koje su poispadale iz albuma, nešto ću i šivati, čuti se sa svima mobitelom, naći ću vremena i za koji hobi... Uglavnom samo da ostanem zdrava i moji ukućani kojima teže pada jer su mladi i navikli posvuda zujati. Sad su doma i gledam da ih dodatno ne živciram. Šta će biti poslije bolje da ni ne pomisljam, hoćemo li se svi vratiti na radna mjesta? Hoće li nas poslodavci ucjenjivati s minimalcem, da li će tu krizu upotrijebiti u svoju korist. Vjerujem da mnogi hoće, jer sad smo solidarni ali čim najgore prođe opet ćemo se glodati.
Oznake: kriza
25.03.2020. u 14:42 | 5 Komentara | Print | # | ^