srijeda, 13.01.2016.

Proizvodnja emocija

Svi težimo onom osjećaju koji imamo kada dobijemo ili kupimo nešto. Malo, veliko, potrebno, nepotrebno, ukrasno, praktično, nije važno. Svakoga nešto veseli. I svi znamo da su to kratkotrajni osjećaji. A tu stvar koju dobijemo/kupimo uglavnom je potrošna roba i nakon nekog vremena ćemo opet morati kupiti novu.

Stalno se vrtimo u krug. Želimo nešto, nekad očajavamo jer to još ne možemo imati, štedimo, nestrpljivi smo, čekamo. Nakon toga dobijemo to, sretni smo neko kratko vrijeme, s vremenom uzmemo to zdravo za gotovo, ponovno želimo. Nekad nismo niti sretni kada to nešto dobijemo jer toliko toga mislimo da nam još treba da ne možemo uživati u onome što imamo. Nekad niti ne vidimo ono što možemo imati jer smo previše koncentrirani na ono što nemamo.

Ako već težimo osjećaju koji ćemo imati kada dobijemo željeno, zašto taj osjećaj ne stvorimo sami? Zamislimo da imamo u rukama novi mobitel koji već jako dugo gledamo u izlogu, da vozimo automobil koji želimo godinama, da smo dobili na lotu i da moramo odlučiti kako ćemo preraspodijeliti novce... Već sama pomisao na sve te stvari izaziva uzbuđenje i sreću! Ali onda progovori "razum" koji kaže da to ne možemo imati i vrati nas u stanje neostvarenih želja.

No koliko nam se želja već ostvarilo, a da ih više nismo niti svjesni? Ovaj stari mobitel koji imamo u rukama vrlo vjerojatno je jednom bio želja. Jesmo li i dalje sretni što ga imamo? Najčešće nismo, izašao je nedavno bolji model, ovaj je već stari... Pa ako su ti osjećaji zaista tako kratkotrajni, zašto si ih ne bi izazivali sami i proživljavali u mislima sve ono što želimo? Zašto si ne bismo proizveli emocije koje želimo? Tijelo ionako ne poznaje razliku između zamišljenog i "stvarnog". Primjerice, kada smo gladni i netko spomene neku ukusnu hranu, odmah nam "krenu" sline jer tijelo automatski stvara ono što je potrebno za probavu, ne zna da ta hrana koju smo zamislili nije tu.

Nekome se to može činiti kao glupa ideja, "kako ću biti sretan zbog zamišljenog auta kada se i dalje moram voziti u ovoj krntiji?". Ali zamišljanjem lijepih stvari, emocijama koje tada pobuđujemo podižemo si raspoloženje. Ako mislimo s uzbuđenjem o onome što želimo veće su šanse da ćemo to ostvariti nego ako o toj istoj stvari mislimo s nekakvom ogorčenošću, ljubomorom ili očajem. Zašto? Zato što nas negativne emocije zatvaraju. Kada imamo pozitivne emocije sposobni smo primjećivati stvari oko sebe na drugačiji način, inspirativni smo, prepuni ideja, spremni smo pokušati nešto novo, unijeti promjene u svoj život, riješiti "probleme" koji su nas kočili, gledati svijet bez predrasuda, otkriti nešto potpuno novo o sebi i ljudima oko sebe, saznati što zaista želimo, ali i što sve imamo.

Sve dok i dalje ne dobivamo stvari koje želimo, a nastavljamo očajavati zbog njih, znači da nešto krivo radimo.





Oznake: misli, emocije, želje

- 13:05 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2016  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (1)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Life isn't about finding yourself.
Life is about creating yourself."

Linkovi