Znam da ne bi trebala opet o njemu..ne bi trebala njemu posvecivati svoje vrijeme,misli,osjecaje..ali ne mogu ..kad je on cijelo vrijeme u mojim mislima..osjecajima..
Svjesna sam sta sam napravila..sto sam opet propustila...i zato sad vise nema smisla jadati se,zaliti i sta ja znam sta..ali to je jace od mene iako znam da nema smisla...
Pa se pitam,jesam li ista i propustila?Jesam li opet sve to zamislila,u svojoj glavi sve lijepo osmislila,iluzija?
Jesam li se opet prevarila...?Znam da ne bi bio prvi put...al eto...
On je sad negdje sa njom..iako kaze da mu je vec dosta..ali,sa njom je..a ja sama sa hladnocom oko srca...
Znam da mi neke osobe brzo pridju ka srcu,ali nitko kao on...prebrzo...
Znala sam to vec prvog trenutka kad sam ga vidijela,kad smo se upoznali...odmah mi se uvukao pod kozu poput nekog...ma ne znam,kad bih nastavila pisala bih samo gluposti koje vi mozda ne bi shvacali...i zbog kojih bi me osudjivali..O njemu mogu puno pisati,ali mislim da nema potrebe..jer on ce mi ostati samo jedna neostvarena zelja,mojom krivicom ili ne...ali neostvarena zelja..nista vise..
Ali mogu reci samo da nije lako biti prijatelj,sto on ocekuje...mogu reci da nije lako slusati o njegovoj,ljubavi,o njima..nije lako..ali,njega to nit ne zanima...
Moja neostvarena zelja..

Lijepa pjesma...
Kako cu ja zivijeti sa tim?ako mu srecu pozelim...

Kojim cu putem do dna,
to samo moja dusa zna,
ranjena,napukla na pola..

''Ma ne gubis se sreco,to je samo prolazna faza'' rece mi danas jedna cura nakon sto sam joj ispricala sto mi se zadnjih dana dogadja...cudan me osjecaj hvata..precudan,nikad nije bilo ovako,nesto jako se javlja..
Sinoc kad sam legla u krevet..nisam mogla spavati,pocele su mi se svakakve misli vrtiti glavom...vratila sam se u proslost...
U proslost kad nisam skrivala onu razigranu djevojcicu u sebi,u dane kad me nista nije moglo sputavati,kad mi nista nije stajalo na putu..u dusi sam jos takva,ali sad ima stvari koje me sputavaju i koje nedaju da to izadje iz mene...
Sjecam se srednje skole...onog mog bunta,svih onih filozofiranja,''politickih'' rasprava,uvijek bi nesto prigovarala..pa branila sve redom,ono ''branjenje neduznih''..uvijek bi ja bila ta koja ce se prva javiti u necemu...i znali su me po tome...i bilo mi je ok,super...bila sam zadovoljna..iako(uvijek je tu nesto sto ne valja...)
Sijetila sam se i svega sto nisam ucinila,svega propustenog... svega sto sam mogla uciniti...
Pa se pitam da li sam svoju mladost potrosila,sve propustila...ono sto mi se nece vise pruziti?Jesu li to bile uzalud potrosene godine?...jer,svi znamo one se nece vise vratiti...a kazu da su to najbolje godine..
Bila sam jaka na rijecima,,ali to je rijetko kad prelazilo u dijela...i ne mogu se pohvaliti da sam bas sve prosla sto se u tim godinama moglo proci,jer ja to nisam uzela kad mi se nudilo..a za to sam si sama kriva...
Da se vratim na ono sinoc...javile su mi se cudne misli,tijelom su mi poceli trnci prolaziti,tresla sam se..nisam mogla prestati plakat..suza je za suzom tekla...imala sam osjecaj da je kraj,da se gubim polako u magli...da me vise nece biti..da sam svoje prosla..ubiti,osjecala sam smrt..Da sam imala priliku i da je vise nece biti..ono sta je bilo,da ce i ostati na tome...
Ne znam sta mi je,osjecam da se gubim u toj magli..
Doslo mi je da sve redom nazovem i da im kazem koliko mi znace,da ih volim...htijela sam se ispricati z asve sto sam im ruzno nanijela,htijela sam prepricati sve dobro sto smo dozivijeli...cudan me osjecaj obuzeo...

Znam da vise ne mogu biti ''djevojcica iz proslosti''...isto tako znam da ce ona zauvijek ostati zarobljena u meni..
okolina to trazi od mene...i sve mi to jako tesko pada...
A bez te ''djevojcice'' ja ne mogu dalje u sretne dane,jer ona je dio mene,jer ona je ja,a ja sam ona...

Ma nemoj zaliti sestro sto te je varao
nek ide gde mu je mesto pravo u pakao,
ni jedno musko na svetu ne voli jadnice
i zato ne zali sestro nedaj se kraljice

na ovom svetu devojke nema koja se nikad primila nije
na glupe lazi nekog kretena...
zbog koga suze danima lije
vrati mu stvari zapali mu sliku
osmeh na licu je ,tisnu li grudi
obrisi suze i popravi sminku
naruci pice i vesela budi.......

Ma nemoj zaliti sestro sto te je varao
nek ide gde mu je mesto pravo u pakao,
ni jedno musko na svetu ne voli jadnice
i zato ne zali sestro nedaj se kraljice

znaj da samo slabi misle da je kraj
a ti si jaka zato pokusaj
za tebe novi je pocetak to
znaj zahvali bogu sto si slobodna
i ne dozvoli vise nikada da padnes na dno

Sanjala sam o njemu od kad znam za sebe..znala sam da cu doci do njega,posto poto!I sve to dok su mi se drugi smijali u lice,i govorili da nemam sanse...sad sam tu...upala sam,prva sam godina...i ljuta sam...
u ovaj fax i sve ljude na njemu bila sam razocarana vec prvi dan,uopce nisu zainteresirani za studente,za rad...I to bi vam bio cijenjeni Fakultet za hotelijerski i turisticki menadzment..fax je doslovno macji kašalj(iako ga ja mozda i ne zavrsim,ali moja krivica:))..Mislim ono,upisala sam ga da bi mi dekan nakon nekoliko dana rekao da ja ne mogu nista biti ako ga zavrsim(to je onako laicki shvaceno...nista...)..
No sve bi to bilo ok da ja sutra nemam esej iz dekanovog predmeta...
A esej ko iz vrtica ''Zasto sam ja upisala ovaj fakultet?'' STA?????Hello???Mislim stvarno...
Ono esej mora imati 150 rijeci..150!!!Jer ako nedaj Boze napises 151 ili pak 149 automatski imas 2 boda manje...
A da ne govorim o temi,moram sve lijepo napisati ako zelim tih 6 bodova(a oni su mi sad vazniji od svega jer ne stojim bas sa bodovima...)...moram ih ishvaliti,sve lijepe rijeci...ubiti moram muljati...
JER NEDAJ BOZE da napisem da sam upisala jer me mama,baba tata brat ili sta ja znam vec tko nagovorio i poslao u Iku...e za to su rekli...0 bodova!!!

Tako sta cu ja sad u 150 kvadratica napisat...?
Sto je najgore jos sam i kvadratice sad morala crtat...147,148,149..150!!JUPI!!

Ovaj fax je velika 0..toliko da me vec sram govorit na koj fax idem...bolje da presutim..

Kada je djevojka tiha..misli na milijun stvari..
Kada djevojka ne reagira..duboko je zamišljena..
Kada te djevojka upitno gleda..pita se koliko ćeš još ostati pokraj nje..
Kada djevojka odgovori sa mnom je sve u redu..ima problema..
Ako te djevojka prodorno promatra..pita se zašto lažeš..
Kada djevojka spusti glavu na tvoje grudi..želi da zauvijek ostaneš kraj nje..
Kada te djevojka želi vidjeti svaki dan..sviđaš joj se..
Ako djevojka kaže volim te..ona to stvarno i misli..
Kada djevojka kaže nedostaješ mi..nikome na svijetu ne nedostaješ kao njoj..

-Sama..sa suzama u oku koje se polako nizu niz tuzno i usamljeno lice...Suze..malene,okrugle kapljice kao da su pune zivota..Pitam se cesto,jesu li one moje najbolje prijateljice?Vjerne mi na svakom koraku,pri svakom potezu..bio on dobar ili los..Jesu,one su moje prijateljice...moje vjerne drugarice..

Covjek se kroz zivot pocne pitati...sve cesce i cesce..kome je stvarno stalo do njega..koga zanima kako mu je,je li sretan,tuzan..sta radi,da li mu je dobro..Ali,onako istinski,od srca..
Pa se i ja pitam...ali sve to ostaje samo na pitanjima..nista ne pronalazim svojim trazenjima..

-Dosao je i taj sat...ni poruke,ni poziva..da,bilo mi je cudno..mislila sam da je to bilo to,da je sad sve gotovo..u meni se poceo buditi onaj mali tracak koji me uvijek bacao u ocaj,tugu...onaj moj mali neprijatelj..tuga me obuzela,jer ja znam sad..stalo mi je do njega jako..a znam da nebi trebalo uopce..
Ali to je valjda ta moja sudbina,ta nesreca..moj zivot..zivot boli..
I onda dodje poruka..pa i poziv...nestane taj tracak boli...osjecas se kao nikad do sad,nista ti nije ravno..ma jednostavno sretan si ..ali dok traje..no..i zavrsi se a sa time i sreca i radost...i opet isponova...

''...nije romantican, nije simpatican
a i dalje s njim se vidjas...''

O da..upravo tako...
I sad meni pises poruke..prijateljske ili ne..ne znam..
Nju ljubis..dok mene diras..sta nam to radis???..Sta mi to radis?
Nisam te nista trazila..nisam te nista molila..Ti si se meni javljao,,i uvijek iz ponova...
Kao da znas..ono sto jos niti ja sama ne znam..jedno mi se pitanje vrti glavom;Svidas li se ti meni?ne znam..
Nebi trebao..NE!!
Ali u jedno sam sigurna..nema sata da te se ne sjetim..prva si mi i zadnja pomisao u danu..a znam da nebi trebao biti..
Jer ti imas nju..ona tebe...a ja sama..kao i uvijek..
Propustam prilike..ali navikla sam vec na to..

A ona..nije te vrijedna...nije te zasluzila,nije!
Da je barem dobra...ali nije..no..tvoja,tvoj izbor..barem je netko sretan!:)



>..Neka me boli malo neka malo
i ja bih tebi isto tako znam
srce bez savesti polomila
i sama takva sam, i sama takva sam

Neka me boli malo neka malo
i ja bih tebi isto tako znam
srce bez savesti polomila
i sama takva sam s pogresnim pravog cekam..

Novi post...hmmm...bas mi se i neda ali eto...:))
Pa sta da pisem...joooj...
Nema nista novo...ali ima i svasta nesto novo..

Bile smo na Indiri i Alenu..super nam je bilo!;) Zar ne Anchy?Osim onih štikli...al ok..
Sad u petak idemo na Kitica...opet štikle...:((

Joj nemam pojma sta da pisem...
Upoznale smo nekog manijaka..bolje da ga nismo upoznale..sad nas proganja..i krade nam zivce..al nije vrijedan price...upoznale smo i njegovog frenda..koj ima curu i koji me *ebe u mozak...ali ni on nije vrijedan price...

Kod mene nitko nije vrijedan price...niti nece bit!!!;))

Bilo je to kratko javljanje po Aninoj zelji...a sad odo!!!:))

Pusa!!!!!

JOJ DA,BAS TAKO...

eto to smo mi...
a ja sam ovo morala ukrasti na jednome blogu...!!!:)))Sorkač!!:))

''...RANJENA HILJADU PUTA,
U LJUBAV VJERUJEM MALO,
I SEBE NAJMANJE DAJEM
I KAD MI JE NAJVISE STALO..''

Opet sam ostala sama...otisao si..
Svome zivotu,ljudima koji te okruzuju,otisao si u stvarnost,realnost..i ja sam ostavljena..
Jednom si mi rekao '' di sam bas ja bil te srece da naletim na tebe''...pa te pitam,Smatras li to srecom?..ne znam bas..Nije tajna da sve rusim sto mi se nadje u blizini,..nije da sreca postoji oko mene,za mene..ne,a ni ovo nece zavrsiti dobro..iako bi mi to mozda tako htijeli..
Prevelika je to daljina za ovako mlade godine..ali,i ti to znas..
svjesna svega..koracat cu dalje..i opet mislit na tebe,Sta radis?S kim si?(moja radoznalost :))
I sjetim se da zivis svoj zivot,isto kao sto bi ja trebala poceti zivjeti svoj..
ali onda se sjetim..da ima jedna osoba koja mi je jako daleko,ali usla mi je pod kozu,jako mi je draga..Osoba sa kojom se razumijem i za koju imam osjecaj da ju vec dugo poznajem..
osoba sa kojom se mogu zezati,saliti,sa kojom mogu biti svoja,ona prava ja bez skrivanja..
Daljina,ta velika prepreka...
Kao sto sam ti vec rekla,bit ce mi cudno kad se vise ne budemo culi...ali evo pitam te...
treba li prekinuti ovo nesto dok ne bude prekasno?

ne kazem ja ovo zbog sebe,jer navikla sam ja na sve strasne stvari,ali...meni je samo stalo do tebe,i da te netko ne povrijedi,a da taj netko ne budem ja...

i za kraj,bilo kako bilo,decko drago mi je sto sam te upoznala...

Odvano su mi prosla vremena kad bih uzela olovku,komad papira..i pocela pisati..svoje misli i osjecaje stavljati na papir..
Danas vise nije tako,ali nadam se da cu uspijeti iznijeti barem malo ono sto zelim reci..
Nije da nemam vise osjecaja,dapace,ima ih i previse..ali ti osjecaju ostaju duboko u meni,u mracnoj strani jednog dijela moga maloga srca..
Srce su mi odvano ranili,i ne samo jednom..Rasuli su ga na sitne komadice koje je tesko spojiti..nemoguce..
i svaki put kad pokusam dalje,jedna se nit otkaci i sve vrati na pocetak boli..Sta mi je to sudjeno?zasto ja nisam mogla biti sretna?Ali,sretna u ljubavi?
Kazu mi,''Nemoj se stalno smijati''...to nije dobro..smijehom,prijateljstvom,druzenjima...pokusavam skrenuti pozornost sa moje tabu teme,sa ljubavi...
O njoj nemam vise sta pricati,jer nemam niti sta ljepo za reci..o njoj vise ne zelim misliti..jer sa svakim osvrtajem na nju tonem sve dublje..
Oduvijek sam imala sve sto sam pozeljeti mogla..nikad mi nista nije bilo uskraceno,osim nje,osim ljubavi..Uskraceni su mi sretni dani sa osobom do koje mi je stalo,
sa osobom kojoj je stalo do mene..
I sad,hodajuci ulicama vjetar mi prolazi kroz kosu,kapljice kise kotrljajuci se po promrzlom licu skrivaju suze boli..Hladnoca oko srca,hladnoca u srcu..
Tiho,pognute glave prolazim kraj zagrljenih parova,drzeci se za ruke,dodirima i pogledima griju svoja pripijena tijela..
Oni ne pricaju,sute,ali samo jednim pogledom u oci znaju sve..
I pitam se,zasto to ne mogu imati svi?
O zasto to ne mogu imati ja?..





''...lako bih ja da nisam umorna..''