subota, 24.03.2007.
Samoća
|
Beskrajna Samoća. Jedino što mi pravi društvo je goruća želja da mi netko tu Samoću prekine. Da razori tu kolotečinu u kojoj se nalazim. Da osjetim malo djetinje sreće za promjenu, i da zaboravim činjenicu da treba odrasti. Da se ponovno kvalitetno zatelebam od glave do pete. I da tada pošaljem crne misli na dopust. Došlo je sve do točke, gdje više taj silni nihilizam, egoizam i mizantropija, koje sam do sada htio brižno njegovati, prestaju imati smisla. Počinjem sumnjati u njih, i pitati se je li to pravi put. I onda se opet javi Samoća, nježno mi stavi svoju ruku na rame. I ne kaže ništa. Niti ne treba, jer mi je sve jasno. Jedino će ona biti uz mene, nikada me neće napustiti. Jedino mi je ona prijateljica, drugo je sve kratkoga daha, lažljivo i dvolično, nestalno i dozlaboga promjenjivo. Jedino je ona trajna. Pogledao sam ju u oči. I nasmiješio bih joj se, da mi nije od nje pomalo muka. Ponovno mi je rasplinula snove i srušila u realnost podrezavši mi krila, koja sada bole. Bole i krvare.
 Je li sreća iluzija ili nešto opipljivo? Je li uistinu toliko nedostižna, ili ju ja ne znam uloviti? Mora li biti ovako? Jer, na kraju svega, sada, zamišljen, jedino što zapravo želim jest spoznati sreću, i dopustiti joj da mi izmami suzu. Suzu dugoiščekivane radosti, puštenu da klizi i blista u tami, skrivena daleko od sviju. Jer ne bi razumjeli. Osim izuzetnih.  Lijep pozdrav i do čitanja! |
utorak, 20.03.2007.
|
PRIČA JEDNOG SADISTA
Ja sadist sam jedan velik, moja želja da bol nanosim tvrđa je neg čelik. Uzet ću plehnatu tacu, burazu ti naravnat facu. Na Trešnjevačkom placu želim sekirom zaklat racu, žiletom znam oderat macu. Želim profu kresnut šakom, razmišljam dok sjedim u školskoj klupi, želim ju mrcvarit nožem, al nož ne valja ak nije tupi. Srećem staricu na cesti, njen gebis moj će bokser sresti, svoje vlastite zube će jesti, njome ću prašnjavu ulicu mesti. Uzet ću čakiju oštru, finu, njome ću ti izbost strinu, gutat će krv i slinu, promatrat ću sa smješkom tu milinu. Tetku ću ti zatvorit u starom mlinu, udavit ću ju u otrovnom plinu, uživat ću kad joj se mišići grčevito od muke svinu, gledat kako joj vitalni organi otkazuju, ginu. Volim druge rezat, mučit, gledat kako pate. Bijeg od mene i panična vika se ne isplate. Uhodit ću vas, pratit i ubit, evo da znate. Jer ja sam sadist jedan pravi, samo krv, vrisak i smrt meni su u glavi, kad neko u mukama umire, meni se slavi, uživam gledat ljude kad su mrtvački plavi.  |
hihihi, hau imberesing
|
KRALJEVI PER(VER)ZIJE
 Kad Saša i Koza sipaju rime, šokiraju te i smrznu poput polarne klime, potope poput plime, prebiju na mrtvo ime. Rima je naša opaka, nju ne slušaju djed i baka, prebrutalna je za mamu, tatu i đaka, pobere te poput brzog vlaka. Pitate se zašto te rime šokiraju? Jer vašu intimu diraju, jer ju stave u usta i sažvaču, bace je na pod i po njoj skaču. Oštre su, nimalo ne štede, sjećanje na njih ne blijede. Pune su perverzija, u njima nema svijeta kakvog ga poznajete, nego hrpa njegovih bolesnih verzija. Čitate ih, nastrane su pa vam se gade, ali trnovit obruč oko vas polako grade, polako on vas steže, ko u filmu aliena predatorove mreže, želite se oduprijet, ali vam kožu reže. Mi ne klanjamo se nikom, uništavamo sve našom bolesnom spikom. I htjeli vi to ili ne htjeli priznat, vaš zdrav razum će vas zbog nas izdat. Jer mi smo novi kraljevi Perverzije, ostalo su samo loše kopirane verzije. Mi sjedimo na njenom tronu, ostali pred nama nemoćno klonu. Mi smo kraljevi Perverzije, nemoj imat prema nama averzije. A ako ćeš nas ogovarat, tračat i blatit, zgadit ćemo ti život tako da ćeš rezat žile i povratit! Evo samo uzorak onog što vas čeka, ako se protiv nas čuje riječ neka: „Jebite pse i mačke, gutajte tuđe masne hračke, u šupak nagurajte autiće i druge igračke, raskrvarite glavu udarajuć u željezne prečke, ugušite se pomoću progutane zvečke, pojedite od lutrije dobitne srečke. Pušite kurac konju, udavite se u nepodnošljivom vonju, kupajte se u vlastitoj izdrkotini, dajte francuski poljubac truloj crkotini!“ Podanici naši i robovi, klanjajte se sada, perverzni duo vašim bijednim životima vlada, i ništa ga ne može zaustaviti ni sada ni NIKADA! MUAHAHAHAHA!!!!!!! Lijep pozdrav i do čitanja! |
nedjelja, 18.03.2007.
|
NOVI REAL TIME FPS
 Dosta mi je škole i hoću doma, ak me ne pustite, bit će loma. Ak me ne pustite, dići ću hajku, svim ću profesorima jebat majku. Nabavit ću oružje razno; vjerujte, neću pucati u prazno: za školu me boli tolja, uz mene je moja vjerna zolja; ne idem na školske sate jer kupih dve-tri granate. Ak mi ne pokloniš četvorku, upalit ću novu Still motorku, a za jednu peticu, izvadit ću H&K MK deveticu. Kad škole će mi bit muka, opalit će moja bazuka. U crveno će odsad bit ofarbana zbornica, za to će se pobrinuto moja strojnica. Da dani ne budu jednolični i sivi, tu su nagazne mine i drugi eksplozivi. Gimnazija će odsad biti bojno polje, tuć ćemo se i ubijat do mile volje. GYMNASIUM TOURNAMENT organizirat će se u školi, svatko će pucat iz čeg najviše voli. Slogan će glasit:"Roket lančer, minigan, kil d profesor, hev sam fan!" Bit će raznih disciplina, škola će gorit, koja milina! Discipline su: deathmatch iz hodnika u hodnik, assault na zbornicu, capture the imenik. Mala napomena: ako umreš bit će problema, jer ovo je stvarnost, respawnanja nema. Ko zadnji stajat ostaje, za nagradu ravnatelj škole postaje. LET THE GAME BEGIN! MANY WILL DIE, ONLY ONE WILL WIN!  |
subota, 17.03.2007.
|
ČUDNE SLIKE U MOJOJ GLAVI
By: Saša Svakoga dana mi pred očima plešu satovi, u glavi mojoj među neuronima bjesne ratovi. Sranja vidim, stvari čujem, zbunjen sam, pavijani plešu, kipove klešu, jel' to samo san? Jesam puko, jel napokon došlo? Razuma mojeg trajanje jel' prošlo? Čudne slike, bolesne misli, kvragu i sve kad vidim takve stvari, lud sam, zar ne? I ono kaj me najviše jebe, to je kad vidim sebe, zujim okolo u nekom filmu stranom, bez titlova, sinkronizacije, ful usranom… Pitam se: KOJI JE MENI KURAC?! Valjda sam lik… Eto, da nastavimo nizati staru poeziju da se što prije dođe do one nove. Lijep pozdrav i do čitanja! |
srijeda, 14.03.2007.
Four seasons
|
Potaknut današnjim kristalno jasnim plavim nebom, toplinom, svježim zrakom i blagim povjetarcem koji mi je mrsio kose na putu kući, počeo sam razmišljati o godišnjim dobima. Volio sam ih sva, podjednako. Kako sam se kojega zasitio, tako bi drugo došlo da ga zamijeni, baš na vrijeme. A danas, eto, hodam po tom suncu, upija mi se u crninu koju nosim, grije me. I psujem ga ljutito, svjestan da je došlo vrijeme da se moj najdraži crni kaput spremi po prvi puta u ormar i pričeka hladnu jesen. Zamrzio sam toplo vrijeme, iz dubine duše, i već sada jedva čekam kasnu jesen i zimu da ponovno obučem svoj kaput. Bez njega sam kao Akakije Akakijević bez kabanice – osjećam se jadno, nepotpuno, prazno čak, i ono najbitnije, izloženo i nezaštićeno. On je u ovo kratko vrijeme postao dio mene, neizostavni dio, koji mi sada prokleto sunce nemilosrdno kida, a meni preostaje ništa, doli se pomiriti s time.
 U trenutna razmišljanja savršeno se uklapa refren slijedeće pjesme: Paradise lost Another Day Another day and the guilt is gone Another day will stress the week and the strong Just a memory that we've become I have taken without warning when the day has just begun... A summers day, and my blood runs cold, I can hear you in the morning as I'm reaching out to haunt you, A summers day, and my blood runs cold, You will never hear me calling as I'm reaching to destroy you. Another day won't ease the sorrow Another day will help frustration to grow all the pictures and the face of hope, I have taken without warning when the day has just begun.  "A summers day, and my blood runs cold, I can hear you in the morning as I'm reaching out to haunt you, A summers day, and my blood runs cold, You will never hear me calling as I'm reaching to destroy you." |
utorak, 13.03.2007.
Langsam aber sicher
|
Danas imam nešto vremena, krećem ovog časa u prepisivanje starih pjesmica. Da, opet se kreće punom parom, primilo me je, nadam se ovaj put pošteno. Box No. 2 ima update, skrećem pozornost na to. Zasad samo toliko, negdje kasnije osvanut će i pjesmica koja. Bacam se na prepisivanje. Lijep pozdrav i do čitanja!
|
ponedjeljak, 12.03.2007.
Sve teče...
|
...samo mijena stalna jest. Teče, prolazi, klizi kroz prste. Vrijeme. Trebam vremena. Za sebe i za druge. Blog malčice preuređen, izbjegava se komentirati nightwish, no nema veze. Ovaj vikend trebao bi mi biti nešto duži, možda i nastavim konačno na blog pisati dalje. Sada ne mogu, muče me neke tako prizemne stvari, poput slušnog testa iz glazbenog. Zadnjeg u životu. Ako bude pozitivan. U mjesto da ga naučim i napišem dobro, radim isto što sam radio i do sad. Učim noć uoči, i neću pol toga znat, a drugu polovicu ću naslućivati. No, ne mogu drugačije. Nemam više snage. Znate onu: meni se iskreno više ne da... pa nastavlja dalje: znojiti nad njom dok ona drijema. Baš me briga što kuja melje, čim ona ode, ja vadm zelje! SARMA! Nešto kao SARMA! Jelo pravo SARMA! itd. Draža mi je filana paprika, no ok. It's the point that matters now.
Toliko od mene za sada, lijep pozdrav i do čitanja! |
subota, 03.03.2007.
End of an era
|
Konačno sam ga pogledao. Nightwishov koncert. Odmah s priprema za faks sjurio sam se do frenda iz osnovne, bez ručka, bez ičega (doduše kod njega je bilo kotlovine) jedino s nakanom da ga pogledam. U ušima i mp3-ju Nightwish, dolazim pred kuću, u kuću, pozdravljam prisutne, kotlovina, soba, mrak i počinje koncert. Uživao sam svake sekunde, trnci su me prolazili 90% vremena. Najčjepše provedenih 1h 43min u mom životu do sad. Ostao sam pod ogromnim dojmom, s osjećajem da imam dovoljno snage mijenjati svijet, s potrebom da činim toliko stvari. Spržio sam koncert, sada prije 5 minuta odgledao sam ga i po drugi puta. Čisto savršenstvo. I jednostavno mi se ništa drugo sada više ne da. Sve je drugo toliko sporadično i nebitno, mizerija. Ni wow, ni komp kao takav, ni večera kakva, ni PS2, ni tellevizija, ništa. Jedva sam se natjerao napisati ovaj post. Idem u krevet, slušati Nightwish na mp3-ju i zaspati uz njega.
Nakon mjesec dana neslušanja, zavolio sam ga još više. A vama lijep pozdrav i do čitanja!  |
