Marketing
PRIČA JEDNOG SADISTA
Ja sadist sam jedan velik,
moja želja da bol nanosim tvrđa je neg čelik.
Uzet ću plehnatu tacu,
burazu ti naravnat facu.
Na Trešnjevačkom placu
želim sekirom zaklat racu,
žiletom znam oderat macu.
Želim profu kresnut šakom,
razmišljam dok sjedim u školskoj klupi,
želim ju mrcvarit nožem,
al nož ne valja ak nije tupi.
Srećem staricu na cesti,
njen gebis moj će bokser sresti,
svoje vlastite zube će jesti,
njome ću prašnjavu ulicu mesti.
Uzet ću čakiju oštru, finu,
njome ću ti izbost strinu,
gutat će krv i slinu,
promatrat ću sa smješkom tu milinu.
Tetku ću ti zatvorit u starom mlinu,
udavit ću ju u otrovnom plinu,
uživat ću kad joj se mišići grčevito od muke svinu,
gledat kako joj vitalni organi otkazuju, ginu.
Volim druge rezat, mučit, gledat kako pate.
Bijeg od mene i panična vika se ne isplate.
Uhodit ću vas, pratit i ubit, evo da znate.
Jer ja sam sadist jedan pravi,
samo krv, vrisak i smrt meni su u glavi,
kad neko u mukama umire, meni se slavi,
uživam gledat ljude kad su mrtvački plavi.
Post je objavljen 20.03.2007. u 21:33 sati.