Ovaj tekst objavljen je na stranici rodoslovlje.hr. http://www.rodoslovlje.hr/istaknuta-vijest/prilozi-citatelja-kosanovici-iz-dreznik-grada

Istraživanje mojih predaka  bilo je  motivirano usmenom predajom o
značaju i važnosti obitelji Kosanović za Drežnik Grad. Osnovni problem u
cijelom istraživanju predstavljao je nedostatak matičnih knjiga.
Matične knjige župe Drežnik Grad prije 1900. godine izgubljene su u
Domovinskom ratu. Za razdoblje nakon 1900. postoje u Matičnom uredu
cjeloviti podaci. U Hrvatskom državnom arhivu postoje presnimljeni
podaci od 1900. do 1939. godine. Također, ne postoje ni katastarska niti
gruntovna povijest k. o. Drežnik Grad koja bi mogla biti korisna za
proučavanje obitelji. Tako su mi izvori za istraživanje devetnaestog
stoljeća postali ograničeni: dostupni su mi bili samo:

• matica rođenih, umrlih i vjenčanih za Drežnik Grad od 1900.,
• parice matičnih knjiga u Senjskoj nadbiskupiji za razdoblje od 1826. do 1842.,
• arhiv Ogulinske pukovnije u Hrvatskom državnom arhivu,
• katastarski plan k. o. Drežnik Grad iz 1873 i 1896. u Hrvatskom državnom arhivu,
• suvremeni katastarski plan i gruntovnica dostupni na Internetu preko ARKOD-a i e-pravosuđa,
• usmena predaja i kontakt sa živim članovima obitelji,
• razna povijesna literatura,
• terenski obilazak.,

Istraživanje mi je djelomično olakšano jer je Drežnik Grad relativno
mlado naselje, oslobođeno „malim turskim ratom“ godine 1788. do 1791. te
je Svištovskim mirom pripalo Austriji. Naseljavanje Drežnik Grada
započinje oko 1804. godine.

Početak istraživanja temeljio sam na matičnim knjigama koje su dostupne.

Provjerom u Matičnom uredu u Rakovici ustanovio sam da u Drežnik
Gradu početkom dvadesetog stoljeća postoje dva kućna broja s prezimenom
Kosanović: kućni broj 28 i kućni broj 143.

Uvidom u katastar iz 1873. došao sam do osnovane pretpostavke da je
kućni broj 143 nastao dijeljenjem kućne zadruge koja je bila na kućnom
broju 28. Na kućnom broju 143 stanovali su Bogomir Kosanović, rođen
1874. i umro 1956., oženjen za Baricu Kosanović – to je bio moj pradjed.
Prabaka i pradjed imali su ukupno devetero djece, od kojih je sedmero
preživjelo dječačku dob.

Za najstariju kćerku Milku nisam pronašao podatke, jer je rođena
prije 1900. a nije se vjenčala u župi Drežnik. Ostala djeca rađana su u
rasponu od 1901. do 1915. godine. Na kućnom broju 28 stanovao je Nikola
Kosanović, rođen vjerojatno 1869. i ubijen 1935., oženjen za Mariju
Kosanović, s kojom je imao troje djece te za Ljubicu Kosanović s kojom
je imao još četvero djece.

Moguće je da je on bio bratić mojeg pradjeda, što bi značilo da su
njihovi očevi bili braća. Putem matice rođenih, umrlih i vjenčanih
relativno lako sam došao do godina rođenja djece ove dvojice
kućedomaćina. Usporedbom katastarskih čestica iz 1873. i današnjih koje
se nisu promijenile, osim što su dijeljenjem dobile dodatne razlomske
brojeve, pronašao sam i današnje vlasnike, koji su potomci Nikole
Kosanovića s kućnog broja 28.

U kontaktu s njima relativno sam lagano napravio rekonstrukciju
potomaka Nikole Kosanovića. Također, prema sjećanjima moje majke i prema
uvidu u matice relativno sam lako rekonstruirao i potomke Bogomira
Kosanovića s kućnog broja 143.

Sada je ostao teži dio od oko 1800. do 1900. Polazište mi je bila
priča o tome da je naš predak naseljavao Drežnik i da je umjesto nekog
plemićkog naziva odabrao više zemlje i ostanak u Drežniku. U kontaktima
na terenu uspio sam doći do spomenice škole Drežnik Grad iz 1953. godine
u kojoj je priču o naseljavanju Drežnika tamošnjem učitelju ispričao
moj pradjed. U toj priči taj je Kosanović bio kapetan austrijske vojske i
mjernik te je premjerio novostečenu zemlju i iz okoline Brinja doveo
naseljenike. No, nakon turske provale, pri čemu je većina novonaseljenih
pobijena, ponovno je proveo naseljavanje – ovaj put uspješno.

U jednom razgovoru moja je majka spomenula da bi taj Kosanović mogao
biti Dimitrije ili Dmitar. Proučavanjem knjiga koje se bave Ogulinskom
pukovnijom našao sam na podatke da je Demeter Kosanović, oberleutnant u
ogulinskoj pukovniji, ranjen u borbi protiv Francuza 15. 08. 1799.
godine. Pored toga, spominje se i u borbama oko Venecije u ožujku 1814.
godine, kad je kao satnik vodio jedan napad.

Shematizam iz 1805. u kojem se vidi Kosanović Demeter kao hauptleutnant

U novoj knjizi Željka Holjevca o povijesti Ogulinske pukovnije
objavljena je i pjesma koju je Demeter Kosanović objavio 1805. godine i
čuva se u trezoru NSK. U shematizmima austrijske vojske za 1804. i 1814.
nalazim Demetera Kosanovića kao natporučnika i satnika u Ogulinskoj
pukovniji.

U ovom trenutku počinje duboka pretraga po Hrvatskom državnom arhivu i
fondu Ogulinske pukovnije. No, prije toga stupio sam u kontakt s
gospodinom Dragom Brajdićem, koji se bavi proučavanjem genealogije na
prostoru Rakovice i koji ima puno iskustava u pretrazi arhiva, jer je u
svojim istraživanjima naišao na jako slične probleme kao i ja.

Uz njegovu pomoć pronašao sam trojicu sinova Demetra Kosanovića koji
stanuju u Drežnik Gradu na kućnom broju 28. To su Leopold, Joseph i
Johan Kosanović, rođeni oko 1800 godine. Za Leopolda Kosanovića pronašao
sam u literaturi da je 1848. godine bio u Ogulinskoj pukovniji
natporučnik i da je 1849. prekomandiran u ličku pukovniju s činom
satnika.

Joseph Kosanović bio je 1848. godine potporučnik prve klase da bi
nakon rata u Italiji godine 1849. dobio čin kapetana druge klase. Johan
Kosanović (ako je to taj) bio je dugo godina poručnik u ličkoj
pukovniji. Pretpostavka je da je netko od sinova ovih Kosanovića bio
otac mojeg pradjeda i Nikole Kosanovića, jer tada su vojno sposobni
muškarci relativno brzo sklapali brakove, tako da su već oko 1830. mogli
biti oženjeni i imati djecu.

Pored ovih podataka, pronašao sam još i podatak o Josipu Kosanoviću
koji je umro u Drežniku 20. 07. 1918., a bio je pukovnik u dobi od 50
godina, to jest rođen je 1867. ili 1868. godine, a živio je na kućnom
broju 28. Pronašao sam i podatak da se Jelena Kosanović, 53-godišnja
udovica, vjenčala za Ivana Vukovića, također 54-godišnjeg udovca, s
adresom Rakovica 125 04. 05. 1902. godine.

I to je za sada sve što sam pronašao o obitelji Kosanović iz
Drežnika. Predstoji mi mukotrpno istraživanje upravnih spisa ogulinske
pukovnije te pokušaj pronalaženja još nekih informacija u paricama
matičnih knjiga koje su pohranjene u Senju. U kontaktu s nadležnima
dobio sam informaciju da u tim paricama nema podataka o Kosanovićima.

Drugi dio o slavnoj povijesti obitelji Kosanović isplivao je tijekom
istraživanja sam od sebe. Kako sam već prije naveo, Demeter Kosanović
završio je vojnu karijeru s činom satnika. Godine 1805. napravio je
karte Drežnik Grada i dobio je tamo zamlju. Prema današnjim mjerilima,
to je vjerojatno oko 50 hektara, a možda i više. Njegovi
(pretpostavljam) potomci Joseph, Leopold i Johan također su postigli
visoke činove, a naišao sam i na pukovnika Josipa Kosanovića. Njihovi
potomci nakon raspuštanja Vojne krajine bili su učitelji, mjernici i
zanatlije, poput mojeg pradjeda, službenici i uvažene osobe.

Svatovi sestre autorovog djeda 1928. godine – krajnje desno i lijevo sjede njegovi pradjed i prabaka. Fotografiju ustupio autor.

Kućedomaćin Nikola Kosanović bio je i općinski bilježnik u Drežnik
Gradu i član HSS-a te je smrtno stradao od nikad utvrđenih ubojica nakon
izbora 1935. godine. U nekim knjigama i člancima pretpostavlja se da su
ga ubili pripadnici četničkog pokreta iz jednog susjednog sela.