27
petak
travanj
2012
Moj djed 2
Nakon odsluženja vojske djed je ostao živjeti u Zemunu. Položio je majstorski ispit i upoznao već zarucenu djevojku Ljubicu rodom iz Uljanika kod Garsnice koja je radila kao kućna pomoćnica u jednoj obitelji. Djed je uspio oženiti Ljubicu i najhladnije zime 1928 u Zemunu rodjene su moja majka i moja tetka.Baka je postala domaćuca a djed je radio u tvornici dječije obuće Mira u Zemunu. Godine 1931 javio se na oglas iz novina u kojem je Bata trazio radnike za novopokrenutu tvornicu obuce u Borovu. Djed kao kvalificirani majstor dobio je odmah zaposljenje no vec nakon par godina zbog svadje s ceskim poslovodjom i nakon zalbe nekom Maksimoviću koji je bio direktor tvornice i koji mu je odbrusio "moja kapija tvoja avlija" djed ponovno odlazi trbuhom za kruhom ovaj put u Valjevo. No u Valjevu je novopokrenuta tvornica kratko radila i djed se ponovno seli u Zemun u tvornicu Mira.
komentiraj (0) * ispiši * #
24
utorak
travanj
2012
Moj djed 1
Moj djed zvao se Rudolf. Rođen je daleke 1902. godine u Drežnik gradu od Majke Barice rođene Požega i Oca Bogomira Kosanovića kojeg su svi zvali Puba. Moj pradjed Puba bio je postolar ili kako su nekad zvali šuster. Njegova kuća koja je ujedno bila i radnja nalazila se u samom centru Drežnika preko puta crkve i blizu osnovne škole. Moj djed je nakon četverogodišnje škole htio biti limar i krenuo je na zanat no brzo se predomislio jer je morao gazdarici na večer prati noge. Vratio se svojem ocu i kod njega izučio postolarski zanat. Rođaci iz amerike poslali su 1920 potvrdu za odlazak no djed je bio vojni obveznik te je umjesto njega u ameriku otišla njegova sestra Ivka brodom Prezidente Wilson iz Trsta i u SAD je pristigla 04.07.1921. godine. Djed je otišao u vojsku u ratnu mornaricu u Boki. Na egzerciru mu je jedan narednik zadavao dodatne vježbe na što se moj djed pobunio da nije po pravilniku. Zahvaljujući svojim vojnim korjenima i rođaku koji je bi časnik u vojski premješten je u Zemun u riječnu ratnu mornaricu.
komentiraj (0) * ispiši * #
23
ponedjeljak
travanj
2012
Za početak
Kad sam bio djete djed mi je pričao dosta priča o svojoj obitelji. Iz tih priča slušao sam o slavnoj povijesti obitelji Kosanović u koju istine radi nisam baš vjerovao. Bile su to priče o graničarskim oficirima kapetanima i pukovnicima o mnogo zemlje koju su posjedovali o naglim smrtima i tragedijama. Sve u svemu prilično nevjerojatne priče. Mnogo godina poslije pokušavam sastaviti puzle moje obitelji te sam preko tih priča koje su djelomično izblijedile krenuo proučavati prošlost koja se ogledala kroz moje pretke. Pokazalo se da su mnoge izrečene tvrdnje bile točne. Po malo se otkriva slavna prošlost obitelji koje danas u Drežnik gradu više nema. Ostale su samo ruševine nekada lijepe i ugledne kuće krajiškog kapetana Demetra Kosanovića.
komentiraj (0) * ispiši * #
