~ tko sam ja uopće? ~

Opet ja na YouTube-u. Jebiga, TV-program je do nekog trenutka zanimljiv, a onda shvatim da više nemam zašto pratiti radnju na ekranu. Dosadno do bola. Zato - YouTube! Prpam, prpam, pa svašta nađem. Danas sam malo pretraživao video preko Yahoo! i naletio sam na ovaj filmić:

Crazy Intersection

Prikazuje neko križanje, navodno u St. Petersburgu, na kojem očito ne vrijede normalna prometna pravila. Tj. deklarativno vrijede, ali oko 10% vozača ih baš ne cijeni previše. Posljedice se lijepo vide.
Kao kontra-video, evo i jednog kojeg odavno znam a prikazuje cestu u nekom indijskom gradu. Čak nije ni križanje, i nije ni blizu prometno kako zna biti (a nema ni zvuka, što je pola doživljaja). No unatoč nepostojanju prometnih pravila i signalizacije, stvar savršeno funkcionira. Indijski vozači su nevjerojatno svjesni cjelokupne okoline, drugih vozila, pješaka i ostalih objekata. I sve ih fino izbjegnu, a promet štima. Eto, pogledajte:



Sjećam se jedne slične situacije, kad sam se vozio rikšom u Jaipuru. Cesta je bila slična ovoj, ali znatno prometnija. U Indiji ne postoje prometne trake, nego je sve jedna velika prometna traka u kojoj se tiskaju busevi, kamioni, auta, motorne rikše i one na nožni pogon, biciklisti, mopedi i motocikli, zaprege sa volovima, zaprege sa devama, ponekad i koji slon, obavezno neka krava preživa na sred ceste, i tako. I sad, jedna takva rijeka prometala ide u jednom pravcu a druga u drugom. Između te dvije struje postoji nekakva ograda koja se ponekad prekida i nastaje nešto kao križanje. Ali semafora - nema! I tako se ja vozim u rikši , sve je OK, kad odjednom rikša nam skrene na suprotni trak ceste! Ja se trenutno smrzao, unatoč 35°C! A vozač kul ide frontalno u bujicu vozila i ostalih prometala koja mu dolaze u susret. Mic lijevo, mic desno, zaobilazi on njih , zaobilaze oni nas... prijeđemo na drugu stranu ceste i nastavimo dalje. Prsti su mi pobijelili od grčevitog držanja za sjedalo. Kod njih se to tako radi. Što je najčudnije, u svoj toj gužvi nema nikakvih sudara ni incidenata. Ma ne da nema sudara nego se vozila niti ne dotaknu. Gledao sam kako usred one prašine i blata motoristi voze totalno dotjerane žene (koje, usput, sjede s obje noge na istoj strani motora), uredne i čiste, kao da se voze u limuzini. Štaviše, na tim ženama se uopće ne vidi strah ili uzbuđenje zbog takvog načina prijevoza. Ja bih se, iskreno, na njihovom mjestu još namanje brinuo oko čistoće. Sve skupa djeluje na rubu pogibeljnog. No u očito Indiji sav promet radi na božanskom blagoslovu, jer taj miš-maš logika protumačit ne može.

P.S. U Indiji maltene na svakom vozilu odostraga piše "Horn please". To znači kad ga pretičeš (bez obzira s koje strane) da mu prije potrubiš. Naravno, istovremeno svi jedni druge pretiču tako da je indijski promet užasno bučan jer svi konstantno trube. Kad se iz Indije vratiš u Europu čini ti se da prometa i nema.

P.P.S. NAKNADNO DODANO: Evo, uspio sam naći jedan video koji pokazuje baš promet u Jaipuru, pa se lijepo vidi o kakvom je krkljancu riječ. Sad me neka nostalgija puca. Morat ću ja tamo opet...