Novim GUP-om Tomašević je ukinuo tu mogućnost da ljudi jedni drugima gledaju u penis, pardon, pijat. Zgrade koje ne udovoljavaju tim uvjetima morat će nekako naći način da se međusobno razmaknu ili udalje, uz osamdesetpostotno sufinanciranje iz Europskog fonda za obnovljive skaske.
26.10.2025. (00:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ann, nikada čuo za rezeda zelena, a ni za koitus petkom (valjda pritom misliš na ortodoksne Ješe, jer neortodoksni tucaju u svakoj prilici i neprilici).
MA, nemereš tako, s pola mozga u indijskoj filozofiji, s drugom u dnevnoj politici. Zapeo si. Moraš učiniti drastičan korak da iziđeš iz tog začaranog kruga. Znaš i sam.
Glede Tomaševića to je ok (osim što EU pere lovu kolosalno). U socijalizmu je razmak među zgradama bio jasno urbanistički definiran, a sada se izmišlja topla voda, kroti se divlji kapitalizam, mahniti neoliberalizam, transhumanistički tehnokratski postkapitalizam i bla bla bla… No gdje je volje tu je i načina. Jedan durbin, dvogled, teleskop s Jakuševca…
Glede mojih likova – nitko tu nije kriv – svi podjednako sudjeluju u kreiranom egregoru. Sporazumno upražnjavaju iskustvo koje žele. Iako, dalo bi se tome pristupiti i školski, dakle pogrešno, ili tek djelomično točno, pa reći kako je ova priča satirični i groteskni prikaz malograđanskog mentaliteta, seksualne frustracije i ispraznosti hrvatske tranzicijske klase.
Lektira: „Petkom uvečer (iz hrvatskog panoptikuma)”,
Dvojica prijatelja, Hrvoje i Mirek (Mirči), obojica „uspješni“ poduzetnici, okupljaju se sa suprugama na rutinskom, dosadnom večernjem druženju petkom. Alkohol teče, razgovori su banalni, a jedino što zaista pobuđuje njihovu pažnju je voajersko promatranje susjede Petre, njene kćeri Mirele te njihovih ljubavnika dok imaju spolni odnos – što im postaje neka vrsta „zabave“ i bijega iz vlastitog praznog života.
Teme i motivi • Licemjerje i ispraznost malograđanskog sloja – ljudi koji imaju novac, ali ne i smisao. • Voajerizam i seksualna frustracija – umjesto stvarne strasti i emocije, postoji samo promatranje i komentiranje tuđeg života. • Raspad morala i međuljudskih odnosa – brakovi su površni, komunikacija je gruba, sve je svedeno na pijanstvo, ruganje i banalnost. • Tranzicijski mentalitet – novi bogataši, primitivno ponašanje pod krinkom „uspješnosti“.
Stil i ton • Autor piše u realističko-naturalističkom tonu, s puno sirovog, kolokvijalnog govora. • Dijalozi su puni vulgarnosti i ironije, čime se razotkriva duhovna praznina likova. • Završnica s dvostrukom seksualnom scenom ima šokantno, groteskno obilježje, naglašavajući moralnu trulež svih uključenih.
Btw, vjerojatno znaš da je u Indijaca odnos između prosjaka i darivatelja ravnopravan. Darivatelj nije u višem položaju zato što daje, već je zahvalan što mu se pružila prilika zadovoljiti vlastitu potrebu za darivanjem. Kod nas, na Zapadu, međutim, ako ti netko učini i najmanju uslugu, ponaša se kao da time stječe pravo na tvoj život, ženu i kćeri — i kao da su tvoja usta dužna hvaliti ga sve do groba. Taj mentalitet jasno se očituje u narodnoj izreci: „Pomozi sirotu na svoju sramotu.“ Naravno, pogrešno mišljenje i pogrešno djelovanje (prema osam stupova budizma) rađa suprotnim učinkom. Dakle, pristupaš li stvarima na zapadnjački način, uvijek ćeš ostati ogorčen i jadikovati poznatom uzrečicom o „nezahvalnosti“.
29.10.2025. (12:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:))) Nemam ja baš niš protiv Tomaševića, glasam za Možemo od njihova postanka na svim frontovima, dakle moja gornja opaska nije bila protiv njega već samo slučajna i časomična dosjetka s trosekundnim trajanjem učinka. :)
Glede tvojih likova, NIKADA književna djela - a ovo gore jest to - ne gledam u moralnom ključu, dakle ne pada mi na pamet da osuđujem likove ili zauzimam strane ili tražim neku spoznajno-egzistencijalističku poantu. :) Svi su likovi takvi kakvi jesu i ne bi valjalo da budu što nisu. :))
Glede tvoje opaske da nemrem sjedit' na dvije stolice, to bi imalo smisla prije sedam, osam, deset godina, danas više ne. U međuvremenu sam odjeb'o sve stolice i sada se samo ljuštim, ljuštim... kao kreč s vlažnih zidova ili koža s nekog sifilitičnog čudovišta iz posthistorije.
Ova tvoja analiza za lektiru je jeziva. Možda točna za neko ranije razdoblje društva i za neki mlađi uzrast, ali inače - čisti femicid literature kao takve i po sebi. ;) Naravno da znam da si se u toj "analizi djela" zajebavao, zar to uopće treba izgovarati naglas? Kao zajebancija, savršeno je pogođena i čini jedno novo literarno djelo u postinterpretativnom i postinterpretabilnom ključu. :)
30.10.2025. (00:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U vezi ovog zadnjeg, jednom je u SAD-u neki biznismen, magnat, krupni kapitalist ili kako su se već tada zvali (neko zastarjelo ime, na vrhu mi je jezika, ali ne mogu se sjetiti) prišao Vivekanandi i s visine svoje financijske i svake druge automatski pripojene superiornosti mu se obratio: "Evo, donirao sam tu i tu svotu u dobrotvorne svrhe, jeste li sretni?!" Vivekananda mu je odgovorio: "Sretni trebate biti Vi jer ste činjenjem dobrog djela učinili dobru stvar za svoju dušu i za svoje Spasenje." (nešto u tom smislu, ne citiram doslovno) Dakako, 125 godina kasnije takav dijalog čini se djetinjim i kognitivno-jezično-kulturološki skroz prevladanim, kao neka vrsta antropološkog nalazišta.
Btw., godinama sam mislio da me neučinkovitim u nekom dubljem smislu čini upravo ta diskrepancija između mojega mišljenja i mojega djelovanja, no s vremenom se "moje mišljenje" rastvorilo u ništa, dok sam u vezi "mojega djelovanja" otkrio da ga nikada nije ni bilo, tj. da sam oduvijek bio samo onaj koji sastrane promatra kako drugi razdragano plešu na "Hare Krišna", osobno se ne gegajući u ritmu kirtana ni u milimetrima. ;)
30.10.2025. (01:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
AnnaBonni1
Stara krava self voajerka,
I kaže se rezeda zelena ako baš mora se zeleno zeleniti
Jel' ti HUC-u znaš, da Židovi to rade samo petkom ?
23.10.2025. (22:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Novim GUP-om Tomašević je ukinuo tu mogućnost da ljudi jedni drugima gledaju u penis, pardon, pijat. Zgrade koje ne udovoljavaju tim uvjetima morat će nekako naći način da se međusobno razmaknu ili udalje, uz osamdesetpostotno sufinanciranje iz Europskog fonda za obnovljive skaske.
26.10.2025. (00:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meister Huc
Ann, nikada čuo za rezeda zelena, a ni za koitus petkom (valjda pritom misliš na ortodoksne Ješe, jer neortodoksni tucaju u svakoj prilici i neprilici).
MA, nemereš tako, s pola mozga u indijskoj filozofiji, s drugom u dnevnoj politici. Zapeo si. Moraš učiniti drastičan korak da iziđeš iz tog začaranog kruga. Znaš i sam.
Glede Tomaševića to je ok (osim što EU pere lovu kolosalno). U socijalizmu je razmak među zgradama bio jasno urbanistički definiran, a sada se izmišlja topla voda, kroti se divlji kapitalizam, mahniti neoliberalizam, transhumanistički tehnokratski postkapitalizam i bla bla bla… No gdje je volje tu je i načina. Jedan durbin, dvogled, teleskop s Jakuševca…
Glede mojih likova – nitko tu nije kriv – svi podjednako sudjeluju u kreiranom egregoru. Sporazumno upražnjavaju iskustvo koje žele. Iako, dalo bi se tome pristupiti i školski, dakle pogrešno, ili tek djelomično točno, pa reći kako je ova priča satirični i groteskni prikaz malograđanskog mentaliteta, seksualne frustracije i ispraznosti hrvatske tranzicijske klase.
Lektira: „Petkom uvečer (iz hrvatskog panoptikuma)”,
Dvojica prijatelja, Hrvoje i Mirek (Mirči), obojica „uspješni“ poduzetnici, okupljaju se sa suprugama na rutinskom, dosadnom večernjem druženju petkom. Alkohol teče, razgovori su banalni, a jedino što zaista pobuđuje njihovu pažnju je voajersko promatranje susjede Petre, njene kćeri Mirele te njihovih ljubavnika dok imaju spolni odnos – što im postaje neka vrsta „zabave“ i bijega iz vlastitog praznog života.
Teme i motivi
• Licemjerje i ispraznost malograđanskog sloja – ljudi koji imaju novac, ali ne i smisao.
• Voajerizam i seksualna frustracija – umjesto stvarne strasti i emocije, postoji samo promatranje i komentiranje tuđeg života.
• Raspad morala i međuljudskih odnosa – brakovi su površni, komunikacija je gruba, sve je svedeno na pijanstvo, ruganje i banalnost.
• Tranzicijski mentalitet – novi bogataši, primitivno ponašanje pod krinkom „uspješnosti“.
Stil i ton
• Autor piše u realističko-naturalističkom tonu, s puno sirovog, kolokvijalnog govora.
• Dijalozi su puni vulgarnosti i ironije, čime se razotkriva duhovna praznina likova.
• Završnica s dvostrukom seksualnom scenom ima šokantno, groteskno obilježje, naglašavajući moralnu trulež svih uključenih.
Btw, vjerojatno znaš da je u Indijaca odnos između prosjaka i darivatelja ravnopravan. Darivatelj nije u višem položaju zato što daje, već je zahvalan što mu se pružila prilika zadovoljiti vlastitu potrebu za darivanjem. Kod nas, na Zapadu, međutim, ako ti netko učini i najmanju uslugu, ponaša se kao da time stječe pravo na tvoj život, ženu i kćeri — i kao da su tvoja usta dužna hvaliti ga sve do groba. Taj mentalitet jasno se očituje u narodnoj izreci: „Pomozi sirotu na svoju sramotu.“
Naravno, pogrešno mišljenje i pogrešno djelovanje (prema osam stupova budizma) rađa suprotnim učinkom. Dakle, pristupaš li stvarima na zapadnjački način, uvijek ćeš ostati ogorčen i jadikovati poznatom uzrečicom o „nezahvalnosti“.
29.10.2025. (12:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
:))) Nemam ja baš niš protiv Tomaševića, glasam za Možemo od njihova postanka na svim frontovima, dakle moja gornja opaska nije bila protiv njega već samo slučajna i časomična dosjetka s trosekundnim trajanjem učinka. :)
Glede tvojih likova, NIKADA književna djela - a ovo gore jest to - ne gledam u moralnom ključu, dakle ne pada mi na pamet da osuđujem likove ili zauzimam strane ili tražim neku spoznajno-egzistencijalističku poantu. :) Svi su likovi takvi kakvi jesu i ne bi valjalo da budu što nisu. :))
Glede tvoje opaske da nemrem sjedit' na dvije stolice, to bi imalo smisla prije sedam, osam, deset godina, danas više ne. U međuvremenu sam odjeb'o sve stolice i sada se samo ljuštim, ljuštim... kao kreč s vlažnih zidova ili koža s nekog sifilitičnog čudovišta iz posthistorije.
Ova tvoja analiza za lektiru je jeziva. Možda točna za neko ranije razdoblje društva i za neki mlađi uzrast, ali inače - čisti femicid literature kao takve i po sebi. ;) Naravno da znam da si se u toj "analizi djela" zajebavao, zar to uopće treba izgovarati naglas? Kao zajebancija, savršeno je pogođena i čini jedno novo literarno djelo u postinterpretativnom i postinterpretabilnom ključu. :)
30.10.2025. (00:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
U vezi ovog zadnjeg, jednom je u SAD-u neki biznismen, magnat, krupni kapitalist ili kako su se već tada zvali (neko zastarjelo ime, na vrhu mi je jezika, ali ne mogu se sjetiti) prišao Vivekanandi i s visine svoje financijske i svake druge automatski pripojene superiornosti mu se obratio: "Evo, donirao sam tu i tu svotu u dobrotvorne svrhe, jeste li sretni?!" Vivekananda mu je odgovorio: "Sretni trebate biti Vi jer ste činjenjem dobrog djela učinili dobru stvar za svoju dušu i za svoje Spasenje." (nešto u tom smislu, ne citiram doslovno) Dakako, 125 godina kasnije takav dijalog čini se djetinjim i kognitivno-jezično-kulturološki skroz prevladanim, kao neka vrsta antropološkog nalazišta.
Btw., godinama sam mislio da me neučinkovitim u nekom dubljem smislu čini upravo ta diskrepancija između mojega mišljenja i mojega djelovanja, no s vremenom se "moje mišljenje" rastvorilo u ništa, dok sam u vezi "mojega djelovanja" otkrio da ga nikada nije ni bilo, tj. da sam oduvijek bio samo onaj koji sastrane promatra kako drugi razdragano plešu na "Hare Krišna", osobno se ne gegajući u ritmu kirtana ni u milimetrima. ;)
30.10.2025. (01:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...