Nego, nevezano uz gornji post, sjajan razgovor s Dežulovićem na portalu Lupiga, a povodom izlaska njegovog novog romana „Tko je taj čovjek?“, koji je Miljenko Jergović nazvao „velikim njemačkim romanom“. Prepisujem odlomak:
Proizlazi li tvoj interes za hitlerizam, Weimarsku republiku i njezinu apokaliptičnu propast iz osjećaja paralelizma s današnjicom? Često čujemo da naše vrijeme, sva ova tompsonijada oko nas, podsjeća na tridesete prošlog stoljeća.
- Niti, rekoh, podsjeća na tridesete, već na dvadesete, niti uopće podsjeća. Ovo, naime, ne podsjeća, ovo jesu dvadesete: provjerite na kalendaru. A dvadesete su samo priprema za ono što će doći: kad dođu tridesete, bit će kasno. Uostalom, i samu činjenicu da se događa prije točno stotinu godina možemo odlučiti čitati kao puku dosjetku, a možemo i kao precizno adresiranu opomenu. Sto godina sljepoće. Vrijeme, političke prilike, odnosi i procesi, baš kao i ljudi i njihove rečenice, zastrašujuće su isti. Sva opća mjesta današnjice – posrnula Europa, izolacionistička Amerika, migranti, Židovi, Palestina, Krim, Ukrajina i nova velika Rusija, ponižena Njemačka, tehnološki napredak i sjebana radnička klasa koja oduševljeno prihvaća fašizam, ratni veterani i nabrijana omladina što postrojeni u Freikorpse nasrću na „degeneriranu umjetnost“ – sve je tu, u weimarskoj Njemačkoj kao i u današnjoj weimarskoj Americi, weimarskoj Europi ili maloj, vlažnoj weimarskoj Hrvatskoj. Pa jednako kako su batinaši Sturmabteilunga prije stotinu godina prijetili Bertoltu Brechtu i minirali münchensku premijeru njegove „Džungle“, danas prijete Miljenku Jergoviću i miniraju festival u Benkovcu. Čitajući tako stotinu godina stara godišta njemačke, ruske i američke štampe, pa i naše, imao sam jezivi osjećaj da čitam jutrošnje novine. Kao putnik kroz vrijeme koji se vratio u 1923. godinu i zbunjen se zatekao kao isti čovjek u isto vrijeme na istom mjestu. Shvativši onda da nešto nije u redu: ili s vremeplovom, ili s vremenom. Ili s nama.
01.09.2025. (21:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naježila sam se na ovaj tekst o Miljenku Jergoviću.....:(((((( Bojim se. Jako se bojim da je u pravu...... A divan je i Krishnamurti. Treba zaista zaštiti, pažljivo još jednom pročitati i dobro razmisliti... I opet - odličan si!
01.09.2025. (23:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Nakladnik "Mathias Flacius", Labin, 2009.
01.09.2025. (16:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Nego, nevezano uz gornji post, sjajan razgovor s Dežulovićem na portalu Lupiga, a povodom izlaska njegovog novog romana „Tko je taj čovjek?“, koji je Miljenko Jergović nazvao „velikim njemačkim romanom“. Prepisujem odlomak:
Proizlazi li tvoj interes za hitlerizam, Weimarsku republiku i njezinu apokaliptičnu propast iz osjećaja paralelizma s današnjicom? Često čujemo da naše vrijeme, sva ova tompsonijada oko nas, podsjeća na tridesete prošlog stoljeća.
- Niti, rekoh, podsjeća na tridesete, već na dvadesete, niti uopće podsjeća. Ovo, naime, ne podsjeća, ovo jesu dvadesete: provjerite na kalendaru. A dvadesete su samo priprema za ono što će doći: kad dođu tridesete, bit će kasno. Uostalom, i samu činjenicu da se događa prije točno stotinu godina možemo odlučiti čitati kao puku dosjetku, a možemo i kao precizno adresiranu opomenu. Sto godina sljepoće. Vrijeme, političke prilike, odnosi i procesi, baš kao i ljudi i njihove rečenice, zastrašujuće su isti. Sva opća mjesta današnjice – posrnula Europa, izolacionistička Amerika, migranti, Židovi, Palestina, Krim, Ukrajina i nova velika Rusija, ponižena Njemačka, tehnološki napredak i sjebana radnička klasa koja oduševljeno prihvaća fašizam, ratni veterani i nabrijana omladina što postrojeni u Freikorpse nasrću na „degeneriranu umjetnost“ – sve je tu, u weimarskoj Njemačkoj kao i u današnjoj weimarskoj Americi, weimarskoj Europi ili maloj, vlažnoj weimarskoj Hrvatskoj. Pa jednako kako su batinaši Sturmabteilunga prije stotinu godina prijetili Bertoltu Brechtu i minirali münchensku premijeru njegove „Džungle“, danas prijete Miljenku Jergoviću i miniraju festival u Benkovcu. Čitajući tako stotinu godina stara godišta njemačke, ruske i američke štampe, pa i naše, imao sam jezivi osjećaj da čitam jutrošnje novine. Kao putnik kroz vrijeme koji se vratio u 1923. godinu i zbunjen se zatekao kao isti čovjek u isto vrijeme na istom mjestu. Shvativši onda da nešto nije u redu: ili s vremeplovom, ili s vremenom. Ili s nama.
01.09.2025. (21:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Naježila sam se na ovaj tekst o Miljenku Jergoviću.....:(((((( Bojim se. Jako se bojim da je u pravu......
A divan je i Krishnamurti. Treba zaista zaštiti, pažljivo još jednom pročitati i dobro razmisliti...
I opet - odličan si!
01.09.2025. (23:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
@luki2 - Na koji tekst o Miljenku Jergoviću misliš?
01.09.2025. (23:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
@Mariano: Isprike, Dežulović. Jergović mi se ovih dana stalno mota po glavi....:((((
01.09.2025. (23:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
To je razgovor s Dežulovićem, kako sam i napisao. Nije tekst o Dežuloviću. Boris Pavelić ga je odlično i meritorno vodio, pravi čitalački užitak.
01.09.2025. (23:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Da, razgovor s Dežulovićem. Odlično je sve rekao Borisu Paveliću. Povezao prošlost i sadašnjost.
02.09.2025. (07:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...