Gabor Mate ( ne znam staviti akcent na zadnji fonem ) autor je niza djela o ovisnosti, mehanizmu i razlozima nastanka ovisnosti najčešće iz traumatizirane sredine odrastanja bila to obitelj, škola , ili ulica. Često ovisnost u našim dnevnim relacijama promatramo kao neuspjeh odnosno, kao finalizaciju nečeg željenog a ne postignutog, a onda ako se traži pomoć ide se na dubinske psihoanalize i molitveno-radne terapije . Mislim na ovisnosti o opijatima ili neke druge patološke forme koje su mi tematski najbliže, makar od njih pa na dalje, postoje ovisnosti o mnogočemu i političkim standardima u kojima se pojedinci nađu iz drugih razloga a i vrlo osobnih motiva. Ali, jednako tako ne kao suprotnost nego kao sličnost je prilagodba čovjeka, ljudi, bića ne dijeljenih na ove ili one u svrhovitom životu suživota s drugim ljudima, prirodom , radom na zajedništvu što poneekad ako ne i češće prolazi ispod rada naše stvarnosti.
PS: kasno je za video nisam ga pogledala ali se se referirala na tvoju misao koja mi se čini okosnicom širom od ovog komentara
28.07.2025. (00:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo pročitao sam članak s link, nemam pojma, djeluje uvjerljivo, drugi svjetski rat me nikad nije baš zanimao, čak su mi kao djetetu bile draže ratničke igre kauboja protiv indijanaca, nego partizana protiv švaba, ne pamtim da su se u tim dječjim ratovima ikad spominjali ustaše i četnici. Pamtim i 1971. u prepunoj, sad sablasno praznoj, kući u Krku, koliko me tad zbunjivala svađa inače uvijek dragih ujaka i stričeva u kojoj je i moj otac povisivao glas oko masovnog pokreta, Savke i Tripala, zašto su neki ustali, a neki ostali sjediti na koncertu Vice Vukova na otoku za intoniranja "Lijepe naše". Za potrebne diplomskog rada i nužne obrane teme u kojoj se spominje Nietzsche u naslovu, uz Danka Grlića i Krležu sam iskopao i zanimljive spise Ive Lole Ribara o velikom njemačkom filozofu ("Da nisam čitao Nietzschea, možda ne bih ni pravilno razumio Marxa kasnije"), te mi je njegov lik potpuno promijenio percepciju o partizanima ili barem SKOJ-u među čijim vođama je bilo par lucidnih intelektualaca, u svakom slučaju teoretski superiornih ognjištarima i velikosrbima. Moja ekipa je živjela u nekom paralelnom svijetu bliskom pobunjenoj europskoj mladeži i ne mislim da sam išta bitnog propustio, a najbolji potez ikad, prihvaćanje studijske DDR stipendije definitivno me učinio otpornim prema najperfidnijim manipulacijama i propagandi.
28.07.2025. (17:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Annabonny - Kao odgovor traumatizirajućoj sredini javlja se, eto, "ovisnost", neka vrsta prilagodbe okolini iz gornjeg videa. Pitanje je što bi bilo da se "ovisnost" oduzme čovjeku kao stolica ispod nogu. Dakako, mnoge ovisnosti završe tragično, no vjerujem da su također mnoge ovisnosti manje zlo od onoga što bi bilo da se ta "ovisnost" onemogućila. Katkad mislim da su islamske zemlje upravo zato toliko zajebane jer su oduzele ljudima mnoge ovisnosti, počevši od alkohola pa nadalje.
Alijenacija kao filozofsko-sociološki pojam poznata nam je već dugi niz desetljeća. Politički sustavi / diktature / džamahirije koje zabranjuju čak i alijenaciju svakako moraju biti među najtoksičnijima. Jer alijenacija kao suvremen fenomen vezan uz napredak čovjekove svijesti i povišenu stopu općeg obrazovanja kao i uz nekontroliran tehnološki napredak i prekomplicirana pravila tzv. uljuđenog ponašanja, koja u sebi sadrže brojna podrazumijevanja koja ne bi smjela postojati, kao i uz avetinjsku kafkijansku iracionalnost prestrukturiranih sustava, nije nešto neprirodno, abnormalno, što bi kao vrstu dekadencije trebalo zabranjivati, ona je prirodna posljedica razvijajuće civilizirane svijesti. I baš kao alijenacija, i tzv. ovisnosti su jedan takav prirodan pokušaj bijega iz nenormalnog i neprirodnog. Pa bi se čak možda moglo reći da je riječ ovisnost politički nekorektna. Jer iza nje stoji puno veće breme (koje se mora nositi "na leđima" iz dana u dan, iz minute u minutu) nego što psihoterapeutski teoretičari i dušebrižnici vole misliti. Dok svećenici u ovisnosti vide oštećenje duše, psiholozi i psihijatri vide oštećenje psihe. Nitko ne vidi da je ovisnost samo zdrava i pravovremena, da ne kažem mudra, prilagodba okolini. :)
31.07.2025. (01:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@NF - Dok su tvoji otac, ujaci i stričevi za stolom žučno raspravljali o Savki i Tripalu, moji otac i stričevi raspravljali su o tome je li dotična Julka, pubertetska ljubav svih njih, na kraju završila kao kurva ili nije. A nakon toga bi pričali o stolici/probavi. Stanje stolice u muškom je dijelu moje familije bio lajtmotiv. :)
Osobno vjerujem, tj. točnije, sklon sam misliti, da je zaista KPH u vremenima prije 2. svj. rata, a onda i tijekom njega, imala iznimno važnu ulogu u smislu nadnacionalnog i kozmopolitskog, internacionalnog faktora uravnoteženja i ujedinjenja naroda na ovim prostorima, i zbilja je moguće da bi se bez nje (KPH) sve svelo na stravičan bratoubilački rat po nacionalnoj i vjerskoj osnovi bez kraja i konca. I zaista, ne samo da su pripadnicima KPH-a prije i tijekom Rata bili mnogi izvanredni intelektualci, nego je takvih bilo i nakon rata. Bakarić je svakako bio jedan od njih, da o Kardelju i ne govorimo. Njegov je silan teorijski doprinos, doprinos u svjetskim razmjerima, do danas ostao nedovoljno prepoznat. Tuđmanizam kao vrsta društvenog i civilizacijskog urušavanja bez premca pomeo je sva ta značenja i vrijednosti koji NISU SMJELI biti pometeni. Sva se Tuđmanova retorika svela na dvije stvari: na nedemokratsku prirodu SFRJ i na nacionalni i državotvorni preporod hrvatstva (bez obzira na njegovu atavističku i avetinjsku prirodu na izmaku 20. stoljeća). Te dvije stvari, doslovno dvije demonske floskule, pomele su kompletan sustav vrijednosti SFRJ, izgrađivan pomno i s ogromnom intelektualnom i teorijskom težinom tolika desetljeća. Uz ono što zbilja nije valjalo ni vrijedilo odbacilo se i sve ono - silna količina stvarne društvene vrijednosti - što je bilo valjano i što jest vrijedilo.
31.07.2025. (02:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Je li ovisnost tek prilagodba okolini? Suprotnost ovisnosti nije trijeznost, već povezanost.
28.07.2025. (00:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Što se tiče ustanka u Srbu u srpnju '41., valja pročitati ovaj cjelovit prikaz stvarnog povijesno-znanstvenog pristupa, umjesto da se informiramo na portalima poput Direktno.hr i Narod.hr.
28.07.2025. (00:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
AnnaBonni1
Gabor Mate ( ne znam staviti akcent na zadnji fonem ) autor je niza djela o ovisnosti, mehanizmu i razlozima nastanka ovisnosti najčešće iz traumatizirane sredine odrastanja bila to obitelj, škola , ili ulica. Često ovisnost u našim dnevnim relacijama promatramo kao neuspjeh odnosno, kao finalizaciju nečeg željenog a ne postignutog, a onda ako se traži pomoć ide se na dubinske psihoanalize i molitveno-radne terapije . Mislim na ovisnosti o opijatima ili neke druge patološke forme koje su mi tematski najbliže, makar od njih pa na dalje, postoje ovisnosti o mnogočemu i političkim standardima u kojima se pojedinci nađu iz drugih razloga a i vrlo osobnih motiva.
Ali, jednako tako ne kao suprotnost nego kao sličnost je prilagodba čovjeka, ljudi, bića ne dijeljenih na ove ili one u svrhovitom životu suživota s drugim ljudima, prirodom , radom na zajedništvu što poneekad ako ne i češće prolazi ispod rada naše stvarnosti.
PS: kasno je za video nisam ga pogledala ali se se referirala na tvoju misao koja mi se čini okosnicom širom od ovog komentara
28.07.2025. (00:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
Evo pročitao sam članak s link, nemam pojma, djeluje uvjerljivo, drugi svjetski rat me nikad nije baš zanimao, čak su mi kao djetetu bile draže ratničke igre kauboja protiv indijanaca, nego partizana protiv švaba, ne pamtim da su se u tim dječjim ratovima ikad spominjali ustaše i četnici. Pamtim i 1971. u prepunoj, sad sablasno praznoj, kući u Krku, koliko me tad zbunjivala svađa inače uvijek dragih ujaka i stričeva u kojoj je i moj otac povisivao glas oko masovnog pokreta, Savke i Tripala, zašto su neki ustali, a neki ostali sjediti na koncertu Vice Vukova na otoku za intoniranja "Lijepe naše". Za potrebne diplomskog rada i nužne obrane teme u kojoj se spominje Nietzsche u naslovu, uz Danka Grlića i Krležu sam iskopao i zanimljive spise Ive Lole Ribara o velikom njemačkom filozofu ("Da nisam čitao Nietzschea, možda ne bih ni pravilno razumio Marxa kasnije"), te mi je njegov lik potpuno promijenio percepciju o partizanima ili barem SKOJ-u među čijim vođama je bilo par lucidnih intelektualaca, u svakom slučaju teoretski superiornih ognjištarima i velikosrbima. Moja ekipa je živjela u nekom paralelnom svijetu bliskom pobunjenoj europskoj mladeži i ne mislim da sam išta bitnog propustio, a najbolji potez ikad, prihvaćanje studijske DDR stipendije definitivno me učinio otpornim prema najperfidnijim manipulacijama i propagandi.
28.07.2025. (17:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
@Annabonny - Kao odgovor traumatizirajućoj sredini javlja se, eto, "ovisnost", neka vrsta prilagodbe okolini iz gornjeg videa. Pitanje je što bi bilo da se "ovisnost" oduzme čovjeku kao stolica ispod nogu. Dakako, mnoge ovisnosti završe tragično, no vjerujem da su također mnoge ovisnosti manje zlo od onoga što bi bilo da se ta "ovisnost" onemogućila. Katkad mislim da su islamske zemlje upravo zato toliko zajebane jer su oduzele ljudima mnoge ovisnosti, počevši od alkohola pa nadalje.
Alijenacija kao filozofsko-sociološki pojam poznata nam je već dugi niz desetljeća. Politički sustavi / diktature / džamahirije koje zabranjuju čak i alijenaciju svakako moraju biti među najtoksičnijima. Jer alijenacija kao suvremen fenomen vezan uz napredak čovjekove svijesti i povišenu stopu općeg obrazovanja kao i uz nekontroliran tehnološki napredak i prekomplicirana pravila tzv. uljuđenog ponašanja, koja u sebi sadrže brojna podrazumijevanja koja ne bi smjela postojati, kao i uz avetinjsku kafkijansku iracionalnost prestrukturiranih sustava, nije nešto neprirodno, abnormalno, što bi kao vrstu dekadencije trebalo zabranjivati, ona je prirodna posljedica razvijajuće civilizirane svijesti. I baš kao alijenacija, i tzv. ovisnosti su jedan takav prirodan pokušaj bijega iz nenormalnog i neprirodnog. Pa bi se čak možda moglo reći da je riječ ovisnost politički nekorektna. Jer iza nje stoji puno veće breme (koje se mora nositi "na leđima" iz dana u dan, iz minute u minutu) nego što psihoterapeutski teoretičari i dušebrižnici vole misliti. Dok svećenici u ovisnosti vide oštećenje duše, psiholozi i psihijatri vide oštećenje psihe. Nitko ne vidi da je ovisnost samo zdrava i pravovremena, da ne kažem mudra, prilagodba okolini. :)
31.07.2025. (01:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
@NF - Dok su tvoji otac, ujaci i stričevi za stolom žučno raspravljali o Savki i Tripalu, moji otac i stričevi raspravljali su o tome je li dotična Julka, pubertetska ljubav svih njih, na kraju završila kao kurva ili nije. A nakon toga bi pričali o stolici/probavi. Stanje stolice u muškom je dijelu moje familije bio lajtmotiv. :)
Osobno vjerujem, tj. točnije, sklon sam misliti, da je zaista KPH u vremenima prije 2. svj. rata, a onda i tijekom njega, imala iznimno važnu ulogu u smislu nadnacionalnog i kozmopolitskog, internacionalnog faktora uravnoteženja i ujedinjenja naroda na ovim prostorima, i zbilja je moguće da bi se bez nje (KPH) sve svelo na stravičan bratoubilački rat po nacionalnoj i vjerskoj osnovi bez kraja i konca. I zaista, ne samo da su pripadnicima KPH-a prije i tijekom Rata bili mnogi izvanredni intelektualci, nego je takvih bilo i nakon rata. Bakarić je svakako bio jedan od njih, da o Kardelju i ne govorimo. Njegov je silan teorijski doprinos, doprinos u svjetskim razmjerima, do danas ostao nedovoljno prepoznat. Tuđmanizam kao vrsta društvenog i civilizacijskog urušavanja bez premca pomeo je sva ta značenja i vrijednosti koji NISU SMJELI biti pometeni. Sva se Tuđmanova retorika svela na dvije stvari: na nedemokratsku prirodu SFRJ i na nacionalni i državotvorni preporod hrvatstva (bez obzira na njegovu atavističku i avetinjsku prirodu na izmaku 20. stoljeća). Te dvije stvari, doslovno dvije demonske floskule, pomele su kompletan sustav vrijednosti SFRJ, izgrađivan pomno i s ogromnom intelektualnom i teorijskom težinom tolika desetljeća. Uz ono što zbilja nije valjalo ni vrijedilo odbacilo se i sve ono - silna količina stvarne društvene vrijednosti - što je bilo valjano i što jest vrijedilo.
31.07.2025. (02:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...