U vojsci mi je jedan 18-godišnji klipan, meni 27-godišnjaku, rekao da mu djelujem kao čovjek iz 19. stoljeća. On je mislio da me je uvrijedio, a ja sam to doživio kao kompliment. Inače, dugi niz godina sam cijenio to kad netko zna pravilno napisati Nietzsche, odmah bi porastao u mojim očima, no odnedavno su me baš ti koji uvijek i vazda i neizostavno, u svako doba dana i noći, na samrti ili pri rođenju, dok ih ispaljuju raketom ili gnjure u Marijansku brazdu, znaju pravilno napisato Nietzsche, počeli nervirati. Revolucija se valjda uvijek izvrće/okreće protiv same sebe pa tako i pedantan jezični pojedinac valjda uvijek na kraju zamrzi pedantne jezične pojedince, da ne kažem vješte s jezikom. ;))
Ja bih mogao napisati tri toma Sabranih djela ili sedamnaest tomova Izabranih o svojim piskaranjima i črčkanjima po blokovima i rokovnicima i bilježnicama u tom nekom periodu od, recimo, mitski, '89. pa do '99. Danas na te dane gledam kao na pretpretprošlu inkarnaciju, recimo na taj neki momenat koji mi je baš slučajno ostao u sjećanju kad sam, vozeći se na repu češke Šestice u drugim kolima, nešto zapisivao u onaj smeđežućkasti blokić Lipa Milla, koji se više nikako ne može pronaći na internetu, ma što da pokušam utipkati. Uglavnom, frapantna mi je ta moja naivnost da to "upisivanje dojmova" nešto znači i da ima nekog smisla, kao i bizarno vjerovanje da je samo pitanje vremena kada ću postati poznati pisac. :)
Dok sam bio u studentskom domu na "Cvjetnom", pisao sam najraznorodnije kratke priče, jedna se zvala "Život cijevi u zidovima". Od 1985. do 2005., recimo, mitski, ispisao sam silnu gomilu rokovnika, a onda sam njih 12 dao nekom prilikom frendu na čuvanje, on ih je stavio na tavan svoje roditeljske kuće i tamo su stajali i skupljali plijean godinama. Jednom mi je poslao poruku - što da učini s tim rokovnicima. Rekao sam mu, u momentu blazirane plitke svijesti "duhovnjaka koji teži Prosvjetljenju pa ga ego-prošlost ne zanima" da ih slobodno baci u kantu za smeće. Jao jao, kako mi je danas žao zbog toga. :)
Ljudi se ponose svim i svačim. Ja se, na primjer, ponosim time kako sam u maju '91., u jednom rimskom hostelu, u mnogokrevetnoj muškoj spavaonici nedaleko Mussolinijevog stadiona, gdje su bili kreveti na kat, spavao ispod kunsthistoričarskog maga, profesora Markovića! Moja me tadašnja cura prošvercala na njezino studijsko putovanje, a ja sam sa sobom imao taman toliko novca da platim dva hamburgera u McDonaldsu ili jedan kapučino na Piazzi Navoni. Sve ostalo je ona plaćala.
Mislim da se moram snagom volje zaustaviti s ovim komentarom jer bi inače postalo neugodno i neprimjereno (kad jednom asocijacije navale, a baš su navalile dok sam maloprije išao na WC). :)) Hvala ti za još jedan divan post koji sam, povećavši na monitoru slova na 150%, guštao lagano i natenane, riječ po riječ, rečenicu po rečenicu.
28.05.2025. (01:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
U vojsci mi je jedan 18-godišnji klipan, meni 27-godišnjaku, rekao da mu djelujem kao čovjek iz 19. stoljeća. On je mislio da me je uvrijedio, a ja sam to doživio kao kompliment. Inače, dugi niz godina sam cijenio to kad netko zna pravilno napisati Nietzsche, odmah bi porastao u mojim očima, no odnedavno su me baš ti koji uvijek i vazda i neizostavno, u svako doba dana i noći, na samrti ili pri rođenju, dok ih ispaljuju raketom ili gnjure u Marijansku brazdu, znaju pravilno napisato Nietzsche, počeli nervirati. Revolucija se valjda uvijek izvrće/okreće protiv same sebe pa tako i pedantan jezični pojedinac valjda uvijek na kraju zamrzi pedantne jezične pojedince, da ne kažem vješte s jezikom. ;))
Ja bih mogao napisati tri toma Sabranih djela ili sedamnaest tomova Izabranih o svojim piskaranjima i črčkanjima po blokovima i rokovnicima i bilježnicama u tom nekom periodu od, recimo, mitski, '89. pa do '99. Danas na te dane gledam kao na pretpretprošlu inkarnaciju, recimo na taj neki momenat koji mi je baš slučajno ostao u sjećanju kad sam, vozeći se na repu češke Šestice u drugim kolima, nešto zapisivao u onaj smeđežućkasti blokić Lipa Milla, koji se više nikako ne može pronaći na internetu, ma što da pokušam utipkati. Uglavnom, frapantna mi je ta moja naivnost da to "upisivanje dojmova" nešto znači i da ima nekog smisla, kao i bizarno vjerovanje da je samo pitanje vremena kada ću postati poznati pisac. :)
Dok sam bio u studentskom domu na "Cvjetnom", pisao sam najraznorodnije kratke priče, jedna se zvala "Život cijevi u zidovima". Od 1985. do 2005., recimo, mitski, ispisao sam silnu gomilu rokovnika, a onda sam njih 12 dao nekom prilikom frendu na čuvanje, on ih je stavio na tavan svoje roditeljske kuće i tamo su stajali i skupljali plijean godinama. Jednom mi je poslao poruku - što da učini s tim rokovnicima. Rekao sam mu, u momentu blazirane plitke svijesti "duhovnjaka koji teži Prosvjetljenju pa ga ego-prošlost ne zanima" da ih slobodno baci u kantu za smeće. Jao jao, kako mi je danas žao zbog toga. :)
Ljudi se ponose svim i svačim. Ja se, na primjer, ponosim time kako sam u maju '91., u jednom rimskom hostelu, u mnogokrevetnoj muškoj spavaonici nedaleko Mussolinijevog stadiona, gdje su bili kreveti na kat, spavao ispod kunsthistoričarskog maga, profesora Markovića! Moja me tadašnja cura prošvercala na njezino studijsko putovanje, a ja sam sa sobom imao taman toliko novca da platim dva hamburgera u McDonaldsu ili jedan kapučino na Piazzi Navoni. Sve ostalo je ona plaćala.
Mislim da se moram snagom volje zaustaviti s ovim komentarom jer bi inače postalo neugodno i neprimjereno (kad jednom asocijacije navale, a baš su navalile dok sam maloprije išao na WC). :)) Hvala ti za još jedan divan post koji sam, povećavši na monitoru slova na 150%, guštao lagano i natenane, riječ po riječ, rečenicu po rečenicu.
28.05.2025. (01:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Tvoji su crteži ako ne djela akademskog slikara, a onda barem studenta Akademije. Dakle, besprijekorni u "vođenju ruke".
28.05.2025. (01:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meister Huc
đenkujem na komentaru i dižem avione. pokušat ću kasnije napisati neki duži i suvisliji odgovor.
02.06.2025. (10:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...