nitko neće

ponedjeljak, 14.04.2025.

Fascism is not dead!


14.04.2025. u 02:45 • 4 KomentaraPrint#

subota, 12.04.2025.

AI eluja!



Guinnessov rekord gratis:

at-once

12.04.2025. u 23:56 • 16 KomentaraPrint#

srijeda, 09.04.2025.

Jacob Collier - bog koji se igra


09.04.2025. u 00:42 • 5 KomentaraPrint#

subota, 05.04.2025.

Božanstvo "autentične emocije"

Hrvati su izabrani narod. Bez jebe. To mislim ozbiljno. Pa nije slučajno da je James Manjackal davno već imao viziju o hrvatskome narodu kao izabranom od Boga, a on nije jedini među karizmaticima koji je izjavljivao takvo što. Tu je, također, i sama Gospa, a ako Ona nema pravilnu autorizaciju, onda ne znam tko je ima. Hrvati, naime, na neki čudan i pomalo bizaran način još uvijek titraju ili vibriraju s jedanaestim, dvanaestim stoljećem, tu negdje u tim stoljećima smo mi iz nekog razloga zapeli, pa stoga nije čudno da se odazivamo ili da rezoniramo s nacionalnim ili domoljubnim patosom kao možda nijedna država na svijetu. U tom svjetlu valja gledati i našu iznimnu benevolenciju spram ustaštva jer istinsko bilo našega hrvatskoga naroda ustaštvo ne vidi kako ga vidi historiografija, već kako ga vidi 11. stoljeće. A to je, oprostit ćete, nešto sasvim drugo - skroz drugačija perspektiva. Jer u 11. stoljeću još nije bio izumljen zločin. Npr. zločin protiv čovječnosti, ili zločin po rasnoj, nacionalnoj, vjerskoj, rodno-seksualnoj osnovi itd. Pojam zločina pitanje je dekadentne moderne. U ona vremena postojali su čast, ponos, vrlina, viteštvo, hrabrost/neustrašivost, i svakako jedna posebna vrsta idealizma vezana uz pobjedu nad neprijateljem ili zatiranje neprijatelja. Naravno da su čast i vrlina tada, prije puno stoljeća, nerijetko bili neusporedivo veći, ispravniji, istinitiji i uzvišeniji od svega onoga što pod tim terminima danas podrazumijevamo, no ne radi se o tome. Radi se o današnjemu shvaćanju tih termina, a to je već jedna sasvim druga priča. Drugim riječima: to je danas veoma efektan, sugestivan, emocijama nabijen i produkcijski do savršenstva razrađen FALSIFIKAT. I kao takav, on djeluje na mase. Ostavlja u njima varljiv osjećaj da su dotaknuli Vječnost, nešto metapovijesno unutar povijesti. U mnogima po prvi put u njihovim životima budi nešto što oni smatraju veoma autentičnim, a za njih to i jest autentično. Baš kao što je za adolescenta prvi seksualni odnos veoma autentičan, iako zbog toga sam po sebi nema nikakvu dodanu vrijednost.

Nažalost, upravo tako funkcionira ovo naše vrijeme: horde kvazikreativaca trude se u masama proizvesti ono što te mase smatraju autentičnim. Autentičnost je, dakle, danas devalvirala do neslućenih razmjera. Liju se suze, osjeća se silan domoljubni napon, gotovo ekstaza, osjeća se čak i ljubav prema Gospi, a onda već pjesmu iza uzvikuje se: "Za dom spremni!" I nitko od aktera, od svih tih desetaka ili stotina hiljada ljudi nema baš nikakav problem s tim. Jer ih "autentična emocija" tjera da opravdaju sve što je kognitivno i vrijednosno/karakterno disonantno s njom. Nešto su doživjeli, osjetili su ushit, suze su im krenule, pa onda taj koloplet emocija, smatrajući ga svetim, automatski uspostavljaju kao Argument. Smatram to signaturom "11. stoljeća na način 21. stoljeća", izrazito pojednostavljenim mindsetom koji ne dopire do mogućnosti osvještavanja finijih razina socijalne zbilje, npr. do razine koja bi osvijestila da Thompson svojim proustaškim i de facto rasističkim nacionalizmom vrijeđa mnoge, mnoge, mnoge ljude.

Thompson i njegov tim s vremenom sve lucidnije uspijevaju u sugestivnosti. Pjesma Devedeset neke besprijekorno penetrira u kompletan registar ratničko-stradalačkih emocija Domovinskog rata, na način da ih provocira ili aktivira zaobilazno, kroz ljubavnu priču o čovjeku čija je dragana nesretna jer je on kao univerzalni ratnik ili prototip ratnika zapeo u devedesetima. Emotivna manipulacija je savršena! Pjesma Nepročitano pismo ide još dalje, govori o pogibiji/pogubljenju Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana 1671. i o pismu Zrinskoga svojoj supruzi Katarini, koje ona nikada nije pročitala. Veoma potresna priča u romantičnome ključu, idealna za izvođenje pred pola milijuna ljudi! Tko da mu zamjeri, tko da zamjeri njegovu produkcijskom timu?! Jer - tako se to radi svuda u svijetu. Ima puno bendova sa sličnim kvazipoetskim narativom koji igra na elementarne emocije vezane uz povijest, rasu, identitet, bla bla.

Ako u dva iza ponoći, u slušalice, krenem slušati balade Đorđa Balaševića, ili Bijelog dugmeta, ili Indexa, ili prvih albuma Crvene jabuke dok je bendom ravnao Zlatko Arslanagić, nema šanse da mi neće svako malo ići suze na oči. Uvijek iznova. Istovremeno ću jasno znati, nakon tolikih godina "recepcije i nadgradnje", upoznavanja samoga sebe, da su te emocije jeftino sranje, makar su stvarne.

Izvucite zaključak, vi koji volite kod mene ostaviti komentar s molekulama pljuvačke. ;)


05.04.2025. u 03:57 • 25 KomentaraPrint#

petak, 04.04.2025.

Vatrena kugla

Kao što se pokazalo katastrofalno lošom procjenom i hazardnim potezom obećanje Davida Camerona iz 2013. da će raspisati referendum o ostanku ili izlasku UK-a iz EU-a (koji se onda i dogodio 2016.), tako bi se jednako mogla pokazati krajnje hazardnom i nepromišljenom odluka gradonačelnika Tomaševića da dopusti koncert Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu. Pojavila mi se iznenada u umu ta usporedba. Javni događaj s pola milijuna ljudi ekstemno je riskantan čak i kad se radi o posjetu pape ili svirci Ljupke Dimitrovske, dok će ciljano jezgro Thompsonove publike svakako pokazivati značajan otklon od normale, u navijačkom ključu nogometnih hordi Torcide i BBB-a. Dao bog da sve ispadne bez nasilja, incidenata i vandalizma, no bojim se da bi stvar mogla eskalirati do nezapamćenih razmjera. Nema te policije ni te medicinske službe koja može građanima garantirati sigurnost kad se radi o tako ekstremnim brojkama, i to još brojkama koje se vezuju uz jedan naročito agresivan proustaški pokret pod dirigentskom palicom samoga Thompsona (koji je - bio on toga svjestan ili ne - otvorio Pandorinu kutiju). Tko će preuzeti odgovornost ako stvari krenu po zlu i izmaknu kontroli? Moje je mišljenje da je tu na djelu moralni kukavičluk koji nije u stanju zabraniti onda kad treba zabraniti, a sve zbog kalkulacije oko osobnoga političkog rejtinga. No ovdje moram primijetiti još jednu stvar: kad god se stvari trpaju pod tepih i s njima se ne suočavamo, one u jednom trenutku dolaze na naplatu kao destruktivna vatrena kugla akumuliranog naboja.

Do srpnja će ovaj moj post biti zaboravljen pa neće po mene biti štete ako se pokaže da sam (opet jednom) potpuno fulao u procjeni. ;))

04.04.2025. u 00:12 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 01.04.2025.

Konjstvo u srcu

Hrvati su očito potekli od autohtone pasmine konja iz doline rijeke Sarasvati, s obzirom na to koliko vole hipodrom.

01.04.2025. u 23:40 • 36 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Travanj 2025 (6)

Opis bloga

Kad prsti snova na tipkovnici uma stisnu susjedno slovo... ;)

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica