Komentari

ap-placenici.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing


  • ap-placenici

    ...

    avatar

    03.04.2025. (12:30)    -   -   -   -  

  • sewen

    Ma sve je na svitu namišteno i lažno i pomalo mi dosta igrokaza ovih šta misle da su veliki.
    Slika Ursule možda i nije slučajna!

    avatar

    03.04.2025. (21:15)    -   -   -   -  

  • ap-placenici

    Ti tamo stenješ pod njenom čizmom, pa valjda znaš jel firerica 4. Rajha ili nije ;)))
    Mene iz ove naše balkaniše perspektive zaboli patak :p

    avatar

    03.04.2025. (22:49)    -   -   -   -  

  • sumi

    Uršuli mikrofon dobro stoji.
    Nisam ništa pisa, ne trebaš ić na moj blog.
    Niti mislim da oću nekoliko dana sigurno

    avatar

    04.04.2025. (22:12)    -   -   -   -  

  • ap-placenici

    Ta slika Ursule je izrekla ono što mnogi misle, ali se ne usude reć. Zato sam je mora iskoristit za post ;)))
    Jučer sam baš jednoj susjedi koja uskoro leti za Rim pokaziva onu statistiku s tvog bloga. Tako da ga obiđem povremeno.

    avatar

    05.04.2025. (08:04)    -   -   -   -  

  • sumi

    Ja imam strah od škole letenja.
    Imam i kad sjedam u putnički avion, mislim se jel mi to zadnji potez u životu. Mislim se zašto to radim, je li svjesno gazim u smrt?
    A onda kad se vrata zatvore i kad vidim da nemam više di, kad se da gas i kad krene gore, onda me uvati euforija, nestanu svi strahovi i guštam.
    Jedino sam se bojao i kroz sami let na jednom letu Ploče-Zagreb, neki dvomotorac sa desetak sjedala, imao sam dojam da ćemo se svaki čas prevrnuti preko svoje poprečne osi (kratak trup, široka krila), nekako smo se jedva popeli iznad Biokova i samo sam čeka da sletimo u ZG, ne sjećam se jesam li išta guštao u tom letu osim (možda!) samog poletanja kad se jedan ribar mora sagnuti u barki da ga ne pokupimo napuštajući pistu koja je tada bila ona nejtova u luci Ploče.

    Negdje si, nedavno , prije koji mjesec u blogu fino opisao. S autom kad ti dosadni, pustiš gas, daš žmigavac, kočnica, i staneš.

    avatar

    06.04.2025. (20:14)    -   -   -   -  

  • ap-placenici

    Postoje samo dva urođena straha kod ljudi. To su strahovi koje imaju i male bebe koje još ništa nisu naučile iskustveno. Prvi je strah od gubitka podloge (visine), a drugi je od jakog zvuka. Oba su sastavni dio zrakoplovstva. Letimo visoko iznad podloge i okruženi smo bukom motora i detonacija u ratnom zrakoplovstvu.

    Nelagoda na putničkim letovima najčešće proizilazi iz činjenice da ti ne upravljaš zrakoplovom i da ovisiš o nekom drugom i njegovom umijeću. Najbolja borba s tim strahom je naučiti upravljati s istim. Jedrilice su najjeftiniji način za steći to znanje.

    Auto kad otkaže možeš parkirati sa strane i zvati vučnu službu. Međutim postoje procedure i kad otkaže motor aviona. Kako ponovnog pokretanja tako i prinudnog slijetanja. Upravo to je ono nešto u čemu su piloti jedrilica u prednosti pred motornim pilotima. Oni od početka nauče letjeti bez motora i donositi procjene pretvorbe trenutne visine u daljinu preleta. Pilot koji ovlada s tom vještinom nakon otkaza motora bez problema sleti putnički Boeing u rijeku Hudson.

    Za kraj ovog obraćanja, punoljetan si i sam donosiš odluke. Isto tako imaš razum, koji si dokazao sa svojim znanstvenim stupnjem. Ako misliš da je to prevelik rizik, nemoj se upuštati u to. Ako misliš da možeš ovladati s vještinom, pokušaj. Odustati možeš uvijek tijekom procesa obuke. Bar ćeš znati da si pokušao.

    avatar

    06.04.2025. (22:40)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...