Komentari

idemo-na-deng.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • Lilianke

    .........

    avatar

    10.12.2021. (11:53)    -   -   -   -  

  • Bergaz

    Itekako priznajem... a pogotovo: "(...) nisu ljudi bez srca, ima jedan trenutak, jedna mjera preko koje se jednostavno NE MOŽE (...)".
    Tako poznato...

    avatar

    10.12.2021. (12:12)    -   -   -   -  

  • Litterula

    Prije je to bilo normalno zato što je šira obitelj živjela zajedno, žene najčešće nisu bile zaposlene izvan kuće, poslovi su bili raspoređeni na sve članove obitelji, pogotovo na selu, nije bilo takvih domova kao danas i ljudi su umirali kod kuće, osim toga nisu živjeli tako dugo kao danas itd. Da ne duljim, danas treba naći najbolje rješenje ovisno o mogućnostima svake obitelji.

    avatar

    10.12.2021. (12:15)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Bergaz: žao mi je.

    @Litterula; naravno,čovjeku ne preostaje ništa drugo nego da 'pleše' u danim okolnostima....Pa ni sam trenutak smrti ne možemo predvidjeti kakav će biti, svjestan ili ne, strašan ili miran,
    Niti se možeš pripremiti, niti može postojati plan. Treba nastojati zaštititi najnježnije, ako se ikako može. Ma.....
    Žao mi je svakog tko je uopznat sa tom problematikom.

    avatar

    10.12.2021. (12:30)    -   -   -   -  

  • DreamOfStone

    https://youtu.be/7zYR1YXOzV0

    avatar

    10.12.2021. (12:41)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Dream, daj radije neku muziku, ovo je prebedasto da gledam. Možda tebe veseli, ali mene ne.

    avatar

    10.12.2021. (12:43)    -   -   -   -  

  • DreamOfStone

    https://youtu.be/kC8BQlhv8yc

    avatar

    10.12.2021. (12:44)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Evo vidiš. :)

    avatar

    10.12.2021. (13:02)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Sve što si napisala stoji.

    Osobno sam u svom domu svjedočila smrti triju osoba od čega je jedna umirala od karcinoma i u teškim bolovima, druga od posljedica moždanog udara puna dekubitusa koji sam svojim rukama prematala, a bila sam tek koju godinu starija od tvoje kćeri i treća osoba je umrla naglo u svom krevetu.Niti jedna od tih smrti na mene, tada dijete u razvoju nije ostavila traumu niti trajne posljedice. Ustvari bilo mi je utješno što nisu umrli u nekoj instituciji i što sam tada kao djevojče dala svoj doprinos.
    U djedovom krevetu, na njegovom mjestu, mjestu na kojem je umro sam još nekoliko godina kasnije spavala (s bakom u krevetu, a ona mi je do pred zoru pričala priče iz njihove mladosti).

    Kako si i sama rekla sve je individualno.
    Što se tiče smrti koje su iznimno traumatične (mladih ljudi) ne postoji dobar sustav podrške, tu se slažem, ali ne postoji niti za ljude koji se razvode niti za ljude koji imaju teško bolesnu djecu pa se stvari uglavnom svedu na snađi se sam i sretan si ako te okružuje dovoljno pravih, sposobnih i požrtvovnih ljudi.

    Moja osobna odluka je kako nikada neću dopustiti da moji roditelji skončaju u domu iako suprug i ja radimo. Za novce kojima bi se platio dom platit će se medicinska sestra/osoba koja će pomagati jer drugo osobno ne bih mogla podnijeti.

    Nije to ni krivo ni pravo, nego tako osjećam, slično kao @Mariano a sve ono što si napisala o nemogućnosti njege stoji.
    Moji imaju svoju kuću, ja imam svoju ako neće htjeti oni k meni uvijek ja mogu k njima. Djeca su velika. Oni naravno inzistiraju da ne budu na teret, ali odluka će ipak biti moja.

    Kao i u mnogočemu u životu pravila ne postoje.
    Svatko ima svoj put života.

    avatar

    10.12.2021. (13:31)    -   -   -   -  

  • Drug Icy

    dobro zboriš, ja se slažem

    avatar

    10.12.2021. (13:33)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Y.
    smrti su smrti. Svaka je drugačija, kao i život.
    Da, i ja sam kao mala svjedočila smrtima, sa devet godina sam svakodnevno vježbala sa djedom koji je bio šlagiran, sve dok nije umro u svom krevetu, (mi smo bili kuća do), i bilo je više odraslih na hrpi, tako da je mogao biti doma. I vidjeli smo ga mrtvog, doma na krevetu, i vijeli smo ga u lijesu i sve to...... nije bilo problema nikome od klinaca...
    Baka mi se ubila, ja koja ju nisam vidjela ubijenu, prošla sam kroz sve to glatko, dok je moja sestra, koja ju je našla, zamalo poludila.
    Tako da...hm....
    Jedno je sigurno, ja sam Bogu zahvalna da moje dijete nije znalo do zadnjeg časa da joj tata umire, i da je bila pošteđenja urlanja i užasnog otkazivanja sustava i raspadanja tijela koje još živi, danima otvorenih izokrenutih očiju bez ijednog treptaja, danima u zagušujućem hroptaju bez spasa......................

    I također, još jedno drugo je sigurno; nema NIKAKVE, apsolutno nikakve usporedbe između smrti muža ili smrti bake ili djeda.
    Dok se u područje dječjih smrti ne usudim niti koraknuti.

    Mi smo sada u premišljanju kamo starce staviti, trebali su ići u dom još pred pet godina, kada bi im to bilo društveno osnažujuće, a sa benefitom skuhane hrane itd (u taj starački dom gledam kroz prozor). Ali, stari nije htio niti čuti, ali sad je mama koja najviše fasuje. Nemam pojma kako će se to riješiti, kome će se prvom preliti čaša mogućnosti.
    Nastoje zadržati privid davno prošlih vremena, to je.

    @Druže Icy, drago mi je! :)

    avatar

    10.12.2021. (13:51)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Jasno kako je smrt nalik životu, i jasno kako nije isto kada djetetu umire otac ili baka.
    Dobro je da si dijete poštedjela i svoju svrhu ovdje i u tom dijelu ispunila.

    Želim vam svima da nađete rješenje u kojem ćete biti pomireni jedni s drugima i sami sa sobom jer u takvim situacijama dobra ili dovoljno dobra rjeešnja ne postoje.

    avatar

    10.12.2021. (13:59)    -   -   -   -  

  • DreamOfStone

    https://youtu.be/sMAb7hr21YU

    avatar

    10.12.2021. (16:26)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Y, hvala na dobrim željama.

    @Dream, to je već ljepše, hvala.

    avatar

    10.12.2021. (16:45)    -   -   -   -  

  • geomir

    Imam 79 i svaki mi dan more doć "one way tiket".
    Ako bi tribalo, kad "tiket" dojde, relativno puno vrimena
    na peronu čekat ukrcaj
    niku večer na TV vidio sasvim pristojno rješenje!!!

    Ako je to ovdje blasfemija, ni daleko do Švicarske!
    A možda se i naši povedu za Portugalom!!???

    avatar

    10.12.2021. (17:36)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @geomire, 79 nije tako visoka dob za današnje vrijeme, može se još poživjeti, ne bi bilo neobično, a to ti od srca želim, ako si i ti to želiš. Glede eutanazije, iako je zapravo nevezana za ovaj post, podržavam slobodu izbora. Teške su te stvari, i delikatne, i ne može se suditi drugoga kad je u situaciji u kakvoj sami nismo. Ne možemo znati. iako, taško je to, i tužno, ali takav je ovaj život - smrt mu je jedini neizbježni dio.

    Riječju -sranje.

    avatar

    10.12.2021. (18:00)    -   -   -   -  

  • geomir

    Naravno, i nadan se barem do 100, da budem skroman!!!:-)))
    A glede "samo isključivanja" oprosti.
    Kad se govori o teškoći umiranja meni je ta opcija najprihvatljivija!

    avatar

    10.12.2021. (22:29)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @geomir, mislim da je ciljanje k stotici sasvim dobra stvar!

    Glede samoisključivanja, i ponovo ću reći; to mora ostati na čovjeku, odluka koja proizlazi iz specifične situacije.
    Meni ta opcija nije najprihvattljivija, ali za nekog je irelevantno što je meni najprihvatljivije, i tako je dobro da bude.

    avatar

    10.12.2021. (23:48)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Nisi nepoželjna kod @Mariana. I nemam problem s tim da se kod @mene komentira nečiji komentar, a ne i moj post - to mi je još draže. :))

    avatar

    12.12.2021. (00:08)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Mariano, nisam izmislila za Bandića, samo ne mogu tu pisati više no što pišem. Drago mi je ako nisam nepoželjna. Hvala.
    :)

    avatar

    12.12.2021. (00:26)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...