Sandra, ne znam bih li uopće izrekla sućut jer ako je tako kako pišeš onda ti njegov odlazak jednostavno mora biti bez emocija. To što si naslijedila i njegove gene jest životna istina i stvarno, da nije tako, ti ne bi bila ti. Bila bi netko drugi. Bi li željela da si netko drugi? Glupo pitanje jer čovjek i ne zna što bi mu bilo bolje. Ovaj tvoj život ti je donio užasnu tragediju i užasnu bol, užasnu prazninu. Kao netko drugi imala bi drugačiji život ili bi se možda i tada desio ovaj usud? Ma, nema smisla niti pomisliti na to što bi bilo da je bilo. Žao mi je da smo nadživjele svoju djecu i teško mi pada ti što nisu mogle nastaviti svoje živote.
19.07.2021. (17:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U pravu si, ovdje sućut i ne treba izražavati, ma koliko se to nekome činilo besćutno. Ja znam kakav je on "otac" bio i što je zaslužio. Bi li željela da sam netko drugi? Ne znam.. samo znam da bih mijenjala puno toga.. ako bih mogla i kad bih mogla... no to ostaje samo u snovima. Kao što ostaje i život koji smo trebale imati... bar onaj koji smo same kreirale...
27.07.2021. (22:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suza0402
Draga Sandra,
kako te dobro razumijem.. trebalo bi sad reći žao mi je zbog tvog gubitka.. no, nije gubitak ako nekog nikad nisi ni imao. Znam što si sve prošla i kakve uspomene ti je ostavio tvoj stvoritelj. Nijedan drugi naziv mi nije prikladan. trebalo bi život živjeti, da. trebalo bi dijeliti dobro. biti pošten, pravedan, vrijedan, skroman, dobronamjeran... zašto onda svi ljudi koje krase te osobine nose neke teške životne križeve? ne znam. Baš sam tužna. I sama sam doživjela gubitak. Ima i godina dana. I to osobe koju sam i voljela i mrzila. koja mi je dala puno,ali još više uzela. koja je otisla bez riječi "oprosti", bez prilike za ista... sad se treba nositi s gorčinom, s gubitkom, s uspomenama svake vrste, i bas je teško. Nekad nepodnošljivo. Valjda me neka podsvijest dovela ovdje tebi.. Nije da ne svratim, ali osim na dan Stelinog rođendana i odlaska, ovdje nisam često, priznajem.. No danas me nešto dovelo.. valjda samo da ti (po)kažem da mislim i kad nisam tu. čuvaj se mila. moramo same, jer život nas baš nit čuva, nit mazi. grlim te puno.
žana
11.08.2021. (13:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Žana, uvijek mi je drago kad vidim da si i ti još tu.. pa makar i povremeno :) to je u redu... Žao mi je zbog tvog gubitka... i žao mi je što nas je tako malo koji ovako razmišljamo ozbiljno i realno o životu.. Većina ljudi se ponaša kao da vrijeme ne prolazi i kao da imaju zaista neku drugu šansu za popravke i promjene.. a nemaju. Život je samo jedan i svaki izguljen dan u svađi i lošim odosima je zauvijek izgubljen i nepovratan. Na žalost i sama imam takve osobe u svom životu, vrlo bliske osobe, s kojima ne mogu naći zajednički jezik, i kojima čak ni činjenica da smo svi skupa doživjeli preveliku tragediju kada smo morali pokopati u zemlju našu predivnu, veselu i zdravu djevojčicu, nije dovoljna da se zapitaju što je zapravo najvažnije u životu. Jednostavno su ti osobni egoizmi jači od zdravog razuma i jači od emocija.. Tvrdoglavost, oholost i inat... jači su od ljubavi i topline i privrženosti. I da, jako je teško tako i s tim živjeti... Ali nema nam druge, mila moja Žana... Bar se ovako možemo malo pojadati nekome tko razumije a ne osuđuje i ne pametuje.... već samo sluša i razumije. Grlim te.. S.
12.08.2021. (11:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Sandra, ne znam bih li uopće izrekla sućut jer ako je tako kako pišeš onda ti njegov odlazak jednostavno mora biti bez emocija. To što si naslijedila i njegove gene jest životna istina i stvarno, da nije tako, ti ne bi bila ti. Bila bi netko drugi. Bi li željela da si netko drugi? Glupo pitanje jer čovjek i ne zna što bi mu bilo bolje. Ovaj tvoj život ti je donio užasnu tragediju i užasnu bol, užasnu prazninu. Kao netko drugi imala bi drugačiji život ili bi se možda i tada desio ovaj usud? Ma, nema smisla niti pomisliti na to što bi bilo da je bilo. Žao mi je da smo nadživjele svoju djecu i teško mi pada ti što nisu mogle nastaviti svoje živote.
19.07.2021. (17:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
U pravu si, ovdje sućut i ne treba izražavati, ma koliko se to nekome činilo besćutno. Ja znam kakav je on "otac" bio i što je zaslužio. Bi li željela da sam netko drugi? Ne znam.. samo znam da bih mijenjala puno toga.. ako bih mogla i kad bih mogla... no to ostaje samo u snovima. Kao što ostaje i život koji smo trebale imati... bar onaj koji smo same kreirale...
27.07.2021. (22:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suza0402
Draga Sandra,
kako te dobro razumijem.. trebalo bi sad reći žao mi je zbog tvog gubitka.. no, nije gubitak ako nekog nikad nisi ni imao.
Znam što si sve prošla i kakve uspomene ti je ostavio tvoj stvoritelj.
Nijedan drugi naziv mi nije prikladan.
trebalo bi život živjeti, da.
trebalo bi dijeliti dobro.
biti pošten, pravedan, vrijedan, skroman, dobronamjeran...
zašto onda svi ljudi koje krase te osobine nose neke teške životne križeve?
ne znam.
Baš sam tužna. I sama sam doživjela gubitak. Ima i godina dana. I to osobe koju sam i voljela i mrzila. koja mi je dala puno,ali još više uzela.
koja je otisla bez riječi "oprosti", bez prilike za ista...
sad se treba nositi s gorčinom, s gubitkom, s uspomenama svake vrste, i bas je teško.
Nekad nepodnošljivo.
Valjda me neka podsvijest dovela ovdje tebi.. Nije da ne svratim, ali osim na dan Stelinog rođendana i odlaska, ovdje nisam često, priznajem..
No danas me nešto dovelo.. valjda samo da ti (po)kažem da mislim i kad nisam tu.
čuvaj se mila.
moramo same, jer život nas baš nit čuva, nit mazi.
grlim te puno.
žana
11.08.2021. (13:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Žana,
uvijek mi je drago kad vidim da si i ti još tu.. pa makar i povremeno :) to je u redu...
Žao mi je zbog tvog gubitka... i žao mi je što nas je tako malo koji ovako razmišljamo ozbiljno i realno o životu.. Većina ljudi se ponaša kao da vrijeme ne prolazi i kao da imaju zaista neku drugu šansu za popravke i promjene.. a nemaju. Život je samo jedan i svaki izguljen dan u svađi i lošim odosima je zauvijek izgubljen i nepovratan.
Na žalost i sama imam takve osobe u svom životu, vrlo bliske osobe, s kojima ne mogu naći zajednički jezik, i kojima čak ni činjenica da smo svi skupa doživjeli preveliku tragediju kada smo morali pokopati u zemlju našu predivnu, veselu i zdravu djevojčicu, nije dovoljna da se zapitaju što je zapravo najvažnije u životu. Jednostavno su ti osobni egoizmi jači od zdravog razuma i jači od emocija.. Tvrdoglavost, oholost i inat... jači su od ljubavi i topline i privrženosti.
I da, jako je teško tako i s tim živjeti...
Ali nema nam druge, mila moja Žana...
Bar se ovako možemo malo pojadati nekome tko razumije a ne osuđuje i ne pametuje.... već samo sluša i razumije.
Grlim te..
S.
12.08.2021. (11:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...