Isomikiii!!! :-OOO :)))) ja ne bih imala živaca za to, skidam kapu.
kak samo uspijevaš revijalni ton postići!?
I ja imam jednog, o kojem mi je (nam je) prije dosta ovisilo, a i sad mi je on glavni za upomoć i jako puno zna, svaku krivu drinu mi ispravi ako treba, ali je spor za pasti u nesvjest. Nas je mučilo što su u igri bili i klijenti, pa smo mi snosili odgovornost njegove sporosti............bilo je brutalno. A ovi majstori za po doma..........................joj, ne bih ti bila u koži. Joj. Dođe mi muka samo od čitanja posta. kako samo uspiješ revijalni ton postiči, može li se reći da ti u osnovi nije bitno hoće li posao uopće biti obavljen? Odvezao si se od rezultata? Kako !?
18.01.2020. (12:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Vidim još koji dan i gospodin Jegulja će postati "član obitelji". :)))) Čuj tako je meni mala doma donijela psa i prihvatila sam ga otvorenog srca. Naravno on je bio živa štetočina. Uništio je stvari za toliko love da sam mogla kupiti deset čistokrvnih pasa. Ovaj je naravno selski plotar. Mrzila sam ga iz dna duše osim toga mi se malko i gadio. Smrduckaju psi i linjaju se i svašta s njima. Nakon dvije godine našeÄŁ teškog odnosa postao je član obitelji i ne samo to! :)) Pogazio je sve ove oko sebe i gotovo je na vrhu hijerarhijske ljestvice (po pitanju simpatija). Točno ću ga morati prijaviti na neko natjecanje! :))) Ti koji te najviše j*** njih na kraju najviše simpatiziraš! Pravi mangup gospon Jegulja! :)))
18.01.2020. (22:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lili, sve je to dobra vježba. Ovo što sada treba napraviti nije nešto životno bitno. Da je, onda bi se i ja drugačije postavio (a bilo je i takvih slučajeva s Jeguljom). Kako ja postižem revijalni ton? Jednostavno gledam pozitivnu stranu priče, a ta je da je većina toga već napravljena. Bitno mi je da se posao završi, naravno. Ali još mi je bitniji način na koji ja do toga dolazim. Da li će to biti kroz stres, kroz svađe, kroz prijetnje? Ili možda može i tako da ne upijam u sebe ništa negativno? Po mome iskustvu, ovo drugo je moguće i ja uvijek gledam da se krećem tom stranom. Međutim, jasno mi je i vidim da većina ljudi bira ovu drugu opciju. U osnovi se zaista radi o izboru, ali on je rezultat jednog dubljeg osobnog istraživanja. Iz iskustva sam vidio koliko su stvari drugačije kada im pristupimo s drugačijim osjećajem i namjerom u sebi. Sve je, zaista, relativno. Netko će biti tužan kada mu se dogodi nešto dobro, a netko će ostati dobre volje i potpuno neuznemiren i kada se događa nešto što se općenito smatra lošim. Ključ je u tome da čovjek postane gospodar svog unutarnjeg prostora. Tada je, za njega, svijet drugačiji i on utječe na vanjski svijet i ljude svojom unutrašnjom atmosferom. O tome se radi.
y, ja Jegulju volim, bez daljnjeg. A rekao bih da sam i ja njemu u najmanju ruku drag (osim kada se sjeti da mora istresti kesu na nešto što je već zaboravio da mora; tada mu je slabo od mene, hahaha:))
20.01.2020. (09:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y, a što se tiče psetanceta, ja sam odlučio da neću pristati na ništa četveronožno tog tipa, jer je sto posto sigurno da bi to bila moja briga, koja mi ne treba. Ali kvragu, nikad se ne zna. :)
20.01.2020. (09:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobro, ali što kad ti je nežto zaista, zsista važno, a ni lijepim, ni ružnim načinom ne dobivaš rezultat? Što tada? Tada ili moraš unutar sebe poništiti tu važnost ili pati bejbi, pati.
Važnosti su ili relativne, pa ih vrijeme ispere i poništi, ili su apsolutne, pa od njih možeš i umrijeti.
Majstor si tek ako možeš otpustiti, odustati od čega, apsolutne važnosti.
20.01.2020. (13:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Odlučila sam i ja osobito što imamo dvije mačke! :0 Eh... kak to ide... Dotrčala je kući sa štenetom u rukama nakon što je dva puta pala jer joj je torba teška, a štene je na pragu puberteta! :))
Dobiješ slom živaca, nahraniš psa i ostaviš je da se igra s njim jer ćeš ga sutra udomiti. Nitko ne želi plotara ! Nitko nije lud, naravno!! Nekim čudom nađeš udomitelja, ali tada ona dobije slom živaca. Trese se, drhti, mrzi te, plače satima, želi se odseliti od kuće. Traje to nekoliko dana i ti svakih 12 min gledaš na mob da nazoveš čovjeka da pokupi psa. Nekoliko puta i uzmeš telefon u ruku. :))) Paralelno s tim ti pas piša po kući, naganja tvoje ljubljene mačke i proždire sve oko sebe! Proklinješ dan kada si se rodio dok pereš pišalinu i pokušavaš prežaliti jastuke s dvorišne garniture i sve one natikače, čarape....
Vrijeme prolazi, sve je isto. Nema nade. Donijela je kući najglupljeg psa na svijetu. Onda se na sve pas razboli. Vodiš ga veterinaru, plaćaš liječenje jadaš se veterinaru, on te tješi kako će proći dok pas malo poraste. Pas pobjegne ti ga tražiš satima. Voziš se ko budala. Pas kašlje, a vani pada kišica!!! Toliko je glup da se ne zna skloniti (vrtiš u glavi skoro sa suzama u očima). :) Nakon neumornog traženja vratiš se doma. Za 15min sjedaš ponovo u auto. Pri kraju snaga kažeš svemiru: Obećajem kako ću ga čipirati ako ga pronađem! I jebote nađeš ga.!!! Ujutro ideš u veterinasku čipirati psa jer ne želiš pogaziti svoju riječ datu svemiru. :)))))
Trpiš, trpiš, trpiš i u nekom trenutku pas se počne mijenjati. Ne piša, sluša, prati te u stopu... Na kraju završiš s njim u zagrljaju na podu, postaje najpametniji i najvjerniji član obitelji. Naravno i on te stvarno voli. :)) Jest iskorištava te, ali puno manje nego ostali! :)))
20.01.2020. (13:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke, pitanje je, zaista, što je to i je li išta toliko važno? Meni se čini da je većina toga čemu mi dajemo veliku važnost, najobičnija trunka prašine u stvarnosti. Ja se uvijek nastojim odvojiti od iskustva dok se ono događa i pogledati ga malo sa strane, i iskustvo i sebe. Sve su to bedastoće, uključujući i nas same.
y, skroz zabavna i zanimljiva pričica, kada se događa nekom drugom. :))
21.01.2020. (10:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Isomikiii!!! :-OOO :)))) ja ne bih imala živaca za to, skidam kapu.
kak samo uspijevaš revijalni ton postići!?
I ja imam jednog, o kojem mi je (nam je) prije dosta ovisilo, a i sad mi je on glavni za upomoć i jako puno zna, svaku krivu drinu mi ispravi ako treba, ali je spor za pasti u nesvjest.
Nas je mučilo što su u igri bili i klijenti, pa smo mi snosili odgovornost njegove sporosti............bilo je brutalno.
A ovi majstori za po doma..........................joj, ne bih ti bila u koži.
Joj. Dođe mi muka samo od čitanja posta.
kako samo uspiješ revijalni ton postiči, može li se reći da ti u osnovi nije bitno hoće li posao uopće biti obavljen? Odvezao si se od rezultata? Kako !?
18.01.2020. (12:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Vidim još koji dan i gospodin Jegulja će postati "član obitelji". :))))
Čuj tako je meni mala doma donijela psa i prihvatila sam ga otvorenog srca. Naravno on je bio živa štetočina. Uništio je stvari za toliko love da sam mogla kupiti deset čistokrvnih pasa. Ovaj je naravno selski plotar. Mrzila sam ga iz dna duše osim toga mi se malko i gadio. Smrduckaju psi i linjaju se i svašta s njima. Nakon dvije godine našeÄŁ teškog odnosa postao je član obitelji i ne samo to! :))
Pogazio je sve ove oko sebe i gotovo je na vrhu hijerarhijske ljestvice (po pitanju simpatija). Točno ću ga morati prijaviti na neko natjecanje! :)))
Ti koji te najviše j*** njih na kraju najviše simpatiziraš!
Pravi mangup gospon Jegulja! :)))
18.01.2020. (22:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Art Of Being Yourself
Lili, sve je to dobra vježba. Ovo što sada treba napraviti nije nešto životno bitno. Da je, onda bi se i ja drugačije postavio (a bilo je i takvih slučajeva s Jeguljom). Kako ja postižem revijalni ton? Jednostavno gledam pozitivnu stranu priče, a ta je da je većina toga već napravljena. Bitno mi je da se posao završi, naravno. Ali još mi je bitniji način na koji ja do toga dolazim. Da li će to biti kroz stres, kroz svađe, kroz prijetnje? Ili možda može i tako da ne upijam u sebe ništa negativno? Po mome iskustvu, ovo drugo je moguće i ja uvijek gledam da se krećem tom stranom. Međutim, jasno mi je i vidim da većina ljudi bira ovu drugu opciju. U osnovi se zaista radi o izboru, ali on je rezultat jednog dubljeg osobnog istraživanja. Iz iskustva sam vidio koliko su stvari drugačije kada im pristupimo s drugačijim osjećajem i namjerom u sebi. Sve je, zaista, relativno. Netko će biti tužan kada mu se dogodi nešto dobro, a netko će ostati dobre volje i potpuno neuznemiren i kada se događa nešto što se općenito smatra lošim. Ključ je u tome da čovjek postane gospodar svog unutarnjeg prostora. Tada je, za njega, svijet drugačiji i on utječe na vanjski svijet i ljude svojom unutrašnjom atmosferom. O tome se radi.
y, ja Jegulju volim, bez daljnjeg. A rekao bih da sam i ja njemu u najmanju ruku drag (osim kada se sjeti da mora istresti kesu na nešto što je već zaboravio da mora; tada mu je slabo od mene, hahaha:))
20.01.2020. (09:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Art Of Being Yourself
y, a što se tiče psetanceta, ja sam odlučio da neću pristati na ništa četveronožno tog tipa, jer je sto posto sigurno da bi to bila moja briga, koja mi ne treba. Ali kvragu, nikad se ne zna. :)
20.01.2020. (09:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Dobro, ali što kad ti je nežto zaista, zsista važno, a ni lijepim, ni ružnim načinom ne dobivaš rezultat? Što tada? Tada ili moraš unutar sebe poništiti tu važnost ili pati bejbi, pati.
Važnosti su ili relativne, pa ih vrijeme ispere i poništi, ili su apsolutne, pa od njih možeš i umrijeti.
Majstor si tek ako možeš otpustiti, odustati od čega, apsolutne važnosti.
20.01.2020. (13:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Odlučila sam i ja osobito što imamo dvije mačke! :0
Eh... kak to ide...
Dotrčala je kući sa štenetom u rukama nakon što je dva puta pala jer joj je torba teška, a štene je na pragu puberteta! :))
Dobiješ slom živaca, nahraniš psa i ostaviš je da se igra s njim jer ćeš ga sutra udomiti.
Nitko ne želi plotara ! Nitko nije lud, naravno!! Nekim čudom nađeš udomitelja, ali tada ona dobije slom živaca.
Trese se, drhti, mrzi te, plače satima, želi se odseliti od kuće. Traje to nekoliko dana i ti svakih 12 min gledaš na mob da nazoveš čovjeka da pokupi psa. Nekoliko puta i uzmeš telefon u ruku. :)))
Paralelno s tim ti pas piša po kući, naganja tvoje ljubljene mačke i proždire sve oko sebe!
Proklinješ dan kada si se rodio dok pereš pišalinu i pokušavaš prežaliti jastuke s dvorišne garniture i sve one natikače, čarape....
Vrijeme prolazi, sve je isto. Nema nade. Donijela je kući najglupljeg psa na svijetu. Onda se na sve pas razboli. Vodiš ga veterinaru, plaćaš liječenje jadaš se veterinaru, on te tješi kako će proći dok pas malo poraste.
Pas pobjegne ti ga tražiš satima. Voziš se ko budala. Pas kašlje, a vani pada kišica!!! Toliko je glup da se ne zna skloniti (vrtiš u glavi skoro sa suzama u očima). :)
Nakon neumornog traženja vratiš se doma. Za 15min sjedaš ponovo u auto. Pri kraju snaga kažeš svemiru: Obećajem kako ću ga čipirati ako ga pronađem! I jebote nađeš ga.!!!
Ujutro ideš u veterinasku čipirati psa jer ne želiš pogaziti svoju riječ datu svemiru. :)))))
Trpiš, trpiš, trpiš i u nekom trenutku pas se počne mijenjati. Ne piša, sluša, prati te u stopu...
Na kraju završiš s njim u zagrljaju na podu, postaje najpametniji i najvjerniji član obitelji. Naravno i on te stvarno voli. :))
Jest iskorištava te, ali puno manje nego ostali! :)))
20.01.2020. (13:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Art Of Being Yourself
Lilianke, pitanje je, zaista, što je to i je li išta toliko važno? Meni se čini da je većina toga čemu mi dajemo veliku važnost, najobičnija trunka prašine u stvarnosti. Ja se uvijek nastojim odvojiti od iskustva dok se ono događa i pogledati ga malo sa strane, i iskustvo i sebe. Sve su to bedastoće, uključujući i nas same.
y, skroz zabavna i zanimljiva pričica, kada se događa nekom drugom. :))
21.01.2020. (10:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...