Neshvaćanju Univerzuma možemo izjednačiti naše neshvaćanje Boga, da ne velim čovjeka, tj. sebe samih, ali dobro, zato je ova igra i nepredvidivo zanimljiva, jer tko zna gdje ćemo doći, ako se zagledamo, za početak, u sebe, a to znači da smo tek počeli, recimo to tako "gledati", jer što da radimo s onim pretežitim, što nam jednostavno nije vidljivo, a nije da ne postoji, dapače, i postoji i itekako utječe na sve, pa i na nas. Svojevremeno, joga je bila moja svakodnevica, ali zanimljivo, potreba da o tome ikome pričam bila je čista nula. Uh kako dobar osjećaj, kada ti ne treba potvrda da je to što činiš nešto dobro, bar za tebe, ... ili za početak, recimo. Rekao bih srećom, današnja potreba da molim ili bolje rečeno zahvaljujem, ima jednako malu potrebu za izricanjem, jer uistinu nije bitno tko će to razumjeti, prihvatiti, ili ne, jednostavno, radi se o dijalogu Boga i mene. Onako standardno, ne vjerujem u bradatog Boga koji sjedi na nekom obližnjem oblaku, i kažnjava nevjernike, kakvog nam servira kvazi literatura i klero elite, dapače, Bog je nešto puno, puno više, dublje, sadržajnije, a rekao bih i intimnije, kako se već dogovorimo, ako ćemo pričati o tome. Dok šutimo, sve je u savršenom redu.
24.11.2019. (19:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neshvaćanju Univerzuma možemo izjednačiti naše neshvaćanje Boga, da ne velim čovjeka, tj. sebe samih, ali dobro, zato je ova igra i nepredvidivo zanimljiva, jer tko zna gdje ćemo doći, ako se zagledamo,, naravno, u stvari svi univerzumi jesu u nama tj. ulaz u sve univerzume je u nama, mi smo hodajući portali
ako se zagledamo, za početak, u sebe, a to znači da smo tek počeli, recimo to tako "gledati", jer što da radimo s onim pretežitim, što nam jednostavno nije vidljivo, a nije da ne postoji, dapače, i postoji i itekako utječe na sve, pa i na nas. što da radimo s onim nevidljivim? ...isto što i s vidljivim, svatko prema sklonostima (točnije , prema, nepopularno je izgovoriti, stupnju razvoja),
naravno da utječe na sve , a posljedično i na nas, odnosno , nekako kao da je to začarani krug, sami utječemo na sve, što onda utječe na nas,i mi takvi pod utjecajem utječemo na sve ...i tako u spirali iliti federastom krugu naprijed i naprijed.
Spominjanje joge je, eto, danas bilo potrebno, a to mi je svakako drago. Ja se moram želim i hoću vratiti jogi, kada sazrije vrijeme, kamo si ti išao na jogu i moje pitanje glasi, jesi li osjetio svoju Merkabu, tražim živuču osobu koja je.
Uh kako dobar osjećaj, kada ti ne treba potvrda da je to što činiš nešto dobro, bar za tebe,
Da dobar je to osjećaj, kada nešto iskusiš i znaš točno da je dobro, tako bismo morali živjeti, sa unutrašnjom sigurnošću o kvaliteti svakog svog postupka (to bi bilo nevjerojatno sjajno), a potvrdu izvana očekujemo uglavnom zato jer smo odgojeni da je trebamo dobiti da nam se validira sve, od samog postojanja, do bilo kojeg postupka ili uvida, a kad si žensko u ovom patrijarhalnom svijetu, tu postoji cijeli paralelni univerzum uz muški, koji (si u opasnosti da doživljavaš kao da) nema smisla zato što si u muškom univerzumu, a muškarci ti jednostavno NE MOGU dati potvrdu za nešto o čem ni ne znaju da postoji.... Naravno, ne kažem da bi ti u stvari trebala muška potvrda, samo te uvjeravaju da je normalno da je moraš tražiti. Dok sama ne stopiraš to (malo sam zavozila, vratimo se na tvoj komentar) (da vidiš smiješna ponašanja i vrpoljenje majstora kad uvide da sam ja glava kuće koja rukovodi njihovim postupcima i da sam ja ta koja proglašava jel nešto dobro ili nisam zadovoljna..... opet zavozala, oprosti) Dobro poznajem problematiku validacije izvana. :)
Taj problem je naj, naj, najbitniji u problematici odnosa s Bogom. U kojem god okruženju odrasli na današnjoj planeti Zemlji, uglavnom će nas uvjeravati da oni znaju postupak komunikacije i da oni čuvaju/izdaju potvrdu za kontakt s Bogom.
ne vjerujem u bradatog Boga koji sjedi na nekom obližnjem oblaku, i kažnjava nevjernike, Ni ja, Bog je, nesumnjivo, depilirana cura :)))) :-P
Dok šutimo, sve je u savršenom redu. dosadno je šutiti:)))
24.11.2019. (23:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Je, sve je u nama, baš koliko i nije, ne, ali da smo hodajući već nešto, to jesno, dok možemo hodati, a o jogi volim sanjati. Potvrdu izvana trebamo jer smo tankoćutne i nesigurne prirode, tj. tako smo napravljeni, na ponos našem "tvorcu". Šalim se, a i ponavljam, znam, ali treba mi da se shvatim, savladavanje jednog nivoa vodi sljedećem, valjda. Po svemu što ja vidim, Bog je fetivo žensko, pače, crnkinja, s osobito istančanim osjećajem za ritam. Da li ti je prihvatljiva ideja da je distinkcija inteligencije na umjetnu i neku drugu umjetna? P.S. Distinkcijom se pravim pametan, tankoćutnošću osjećajan, a ženskim Bogom ... ne zamjeri, eto, tako je lako biti nesiguran, a tako teško to si priznati.
25.11.2019. (21:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zeznuto je to. Svi koji bi željeli rasti u duhovnosti moraju osvijestiti da je Ja zamka i da te vuče ka posebnosti, promociji sile, uspjeha, kompetitivnosti i svakojaka drugog zla /:)))/, dok te svi plodovi tog rasta upućuju na jednobitnost kao temelj. Svi mi u tom čušpajzu spoznaja barem naslućujemo pravi smjer, ali glavni otpor dolazi iznutra.
Nisam nešto potkovan u tome; valjda sam već dosadan tu na blogu jer svako toliko potenciram jedan detalj, a to je prolog Terrencea Mallicka u Drvu života; niže citiram.
Nisam do sada našao da bi to gdje drugdje bilo tako jednostavno i lijepo objašnjeno. Doduše, moj dobar prijatelj u jednoj manjoj izdavačkoj kući upravo uređuje knjigu o budizmu; polažem puno nade u to; ostaje da se vidi da li s razlogom. Pozz :)
"Čovjekov se život svodi na dva puta. Put prirode. Put milosti. Moraš odabrati kojim ćeš.
Milost si ne pokušava udovoljiti. Prihvaća biti umanjena, zaboravljena, nevoljena. Prihvaća uvrede i ozljede.
Priroda želi da joj drugi ugađaju. Želi njima vladati. Želi vladati na svoj način. Pronalazi razloge da bude nesretna dok se cijeli svijet veseli oko nje, dok se ljubav kroza sve smiješi.
Naučili su nas da onoga koji voli put milosti neće dočekati loš završetak."
25.11.2019. (22:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KONAČNO da mogu komentirati, jako me živcira kada želim odgovoriti,. a nikako da se dočepam kompa, @sophi; jer smo tankoćutne i nesigurne prirode, tj. tako smo napravljeni, na ponos našem "tvorcu". Ja sam već jako dugo ljuta na Tvorca tj, točnije, smatram da ova Kreacija ima nekoliko OZBILJNIH manjkavosti, dapače odvratnih i uznemirujućih postavki. Taj Bog Stvoritelj je zaista devijantan, onoliko koliko je devijantan najcrniji um njegovog najodmetnutijeg , najgroznijeg podanka(stvorenja).
A sad ono pravo, vrlo zanimljivo pitanje si mi postavio: Da li ti je prihvatljiva ideja da je distinkcija inteligencije na umjetnu i neku drugu umjetna?
Morala sam si razmisliti malo kaj me uopće pitaš. :D
Mislim da ovdje moramo reći da postoje dva načina na koja možemo tumačiti 'živost' (nespretni hrvatski), što to je - biti živ.
Možemo gledati ljudskim očima i reći, da te copypastam 'Možemo li sve oblike okarakterizirati kao život, pa i one kojima Bog u kojega mi kao vjerujemo nije dao svoj blagoslov da pati u trudnim mukama, da bude požuda svojim gospodarima, pa mu je prokleto tlo po kojem hoda i od kojega živi, u sve dane njegove, te kao pravdu podmeće znoj i krv na putu od praha do praha, ', odnosno, što ne spada u definiciju iz 6og razreda :'Živo biće je organizam koji se rađa, raste, hrani, razmnožava i umire'., a sve ostalo je neživo. (Pri čemu uopće nismo dotaknuli zašto to biće sve to radi, šta mu bi?, al sad to nije važno).
A također, možemo gledati i iz povišenog stanja svijesti, znajući da smo svi Jedan Jedini Organizam, cjelokupna Kreacija nije nešto odvojeno od Kreatora, Kreacija jest Kreator, svi paralelni univerzumi i svo postojanje jest Jedan Život, Bog, jedan ja, jedan Kreator koji sam sebe kreira. E pa, onda je jasno da umjetna inteligencija nije umjetna. Samo je jedan vid inteligencije.
@J; Javi kad knjiga izađe, ima nas tu koje bi zanimala :)
Put prirode. Put milosti. Put prirode je življenje Osobnog Ja, Put milosti, življenje kroz svijest o jednom Općem Ja, neodjeljenom od ostalih ja.
Ha gle, to je takva postavka. Svijet u kojem jesmo sad utjelovljeni funkcionira na tim nekim principima koji su zaista odbojni . Vidi moj kometrar@Sophi. Moramo se s tim pomiriti, da je svatko od nas na svojem putu, sa svim njegovim osebujnostima, i svi se krećemo od iživljavanja ega do jedne Svijesti. Nitko ne može ništa preskkočiti, i suosjećanje je najkorisniji alat za napredak.
Pozdrav!
26.11.2019. (13:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Mazda 323P
24.11.2019. (12:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sophi
Neshvaćanju Univerzuma možemo izjednačiti naše neshvaćanje Boga, da ne velim čovjeka, tj. sebe samih, ali dobro, zato je ova igra i nepredvidivo zanimljiva, jer tko zna gdje ćemo doći, ako se zagledamo, za početak, u sebe, a to znači da smo tek počeli, recimo to tako "gledati", jer što da radimo s onim pretežitim, što nam jednostavno nije vidljivo, a nije da ne postoji, dapače, i postoji i itekako utječe na sve, pa i na nas. Svojevremeno, joga je bila moja svakodnevica, ali zanimljivo, potreba da o tome ikome pričam bila je čista nula. Uh kako dobar osjećaj, kada ti ne treba potvrda da je to što činiš nešto dobro, bar za tebe, ... ili za početak, recimo. Rekao bih srećom, današnja potreba da molim ili bolje rečeno zahvaljujem, ima jednako malu potrebu za izricanjem, jer uistinu nije bitno tko će to razumjeti, prihvatiti, ili ne, jednostavno, radi se o dijalogu Boga i mene. Onako standardno, ne vjerujem u bradatog Boga koji sjedi na nekom obližnjem oblaku, i kažnjava nevjernike, kakvog nam servira kvazi literatura i klero elite, dapače, Bog je nešto puno, puno više, dublje, sadržajnije, a rekao bih i intimnije, kako se već dogovorimo, ako ćemo pričati o tome. Dok šutimo, sve je u savršenom redu.
24.11.2019. (19:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@sophi , bok,
Neshvaćanju Univerzuma možemo izjednačiti naše neshvaćanje Boga, da ne velim čovjeka, tj. sebe samih, ali dobro, zato je ova igra i nepredvidivo zanimljiva, jer tko zna gdje ćemo doći, ako se zagledamo,, naravno,
u stvari svi univerzumi jesu u nama
tj. ulaz u sve univerzume je u nama, mi smo hodajući portali
ako se zagledamo, za početak, u sebe, a to znači da smo tek počeli, recimo to tako "gledati", jer što da radimo s onim pretežitim, što nam jednostavno nije vidljivo, a nije da ne postoji, dapače, i postoji i itekako utječe na sve, pa i na nas.
što da radimo s onim nevidljivim? ...isto što i s vidljivim, svatko prema sklonostima (točnije , prema, nepopularno je izgovoriti, stupnju razvoja),
naravno da utječe na sve , a posljedično i na nas, odnosno , nekako kao da je to začarani krug, sami utječemo na sve, što onda utječe na nas,i mi takvi pod utjecajem utječemo na sve ...i tako u spirali iliti federastom krugu naprijed i naprijed.
Spominjanje joge je, eto, danas bilo potrebno, a to mi je svakako drago. Ja se moram želim i hoću vratiti jogi, kada sazrije vrijeme,
kamo si ti išao na jogu i moje pitanje glasi, jesi li osjetio svoju Merkabu, tražim živuču osobu koja je.
Uh kako dobar osjećaj, kada ti ne treba potvrda da je to što činiš nešto dobro, bar za tebe,
Da dobar je to osjećaj, kada nešto iskusiš i znaš točno da je dobro, tako bismo morali živjeti, sa unutrašnjom sigurnošću o kvaliteti svakog svog postupka (to bi bilo nevjerojatno sjajno),
a potvrdu izvana očekujemo uglavnom zato jer smo odgojeni da je trebamo dobiti da nam se validira sve, od samog postojanja, do bilo kojeg postupka ili uvida,
a kad si žensko u ovom patrijarhalnom svijetu, tu postoji cijeli paralelni univerzum uz muški, koji (si u opasnosti da doživljavaš kao da) nema smisla zato što si u muškom univerzumu, a muškarci ti jednostavno NE MOGU dati potvrdu za nešto o čem ni ne znaju da postoji....
Naravno, ne kažem da bi ti u stvari trebala muška potvrda, samo te uvjeravaju da je normalno da je moraš tražiti. Dok sama ne stopiraš to (malo sam zavozila, vratimo se na tvoj komentar)
(da vidiš smiješna ponašanja i vrpoljenje majstora kad uvide da sam ja glava kuće koja rukovodi njihovim postupcima i da sam ja ta koja proglašava jel nešto dobro ili nisam zadovoljna..... opet zavozala, oprosti) Dobro poznajem problematiku validacije izvana.
:)
Taj problem je naj, naj, najbitniji u problematici odnosa s Bogom.
U kojem god okruženju odrasli na današnjoj planeti Zemlji, uglavnom će nas uvjeravati da oni znaju postupak komunikacije i da oni čuvaju/izdaju potvrdu za kontakt s Bogom.
ne vjerujem u bradatog Boga koji sjedi na nekom obližnjem oblaku, i kažnjava nevjernike,
Ni ja, Bog je, nesumnjivo, depilirana cura :)))) :-P
Dok šutimo, sve je u savršenom redu.
dosadno je šutiti:)))
24.11.2019. (23:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sophi
Je, sve je u nama, baš koliko i nije, ne, ali da smo hodajući već nešto, to jesno, dok možemo hodati, a o jogi volim sanjati.
Potvrdu izvana trebamo jer smo tankoćutne i nesigurne prirode, tj. tako smo napravljeni, na ponos našem "tvorcu".
Šalim se, a i ponavljam, znam, ali treba mi da se shvatim, savladavanje jednog nivoa vodi sljedećem, valjda.
Po svemu što ja vidim, Bog je fetivo žensko, pače, crnkinja, s osobito istančanim osjećajem za ritam.
Da li ti je prihvatljiva ideja da je distinkcija inteligencije na umjetnu i neku drugu umjetna?
P.S.
Distinkcijom se pravim pametan, tankoćutnošću osjećajan, a ženskim Bogom ...
ne zamjeri, eto, tako je lako biti nesiguran, a tako teško to si priznati.
25.11.2019. (21:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Zeznuto je to. Svi koji bi željeli rasti u duhovnosti moraju osvijestiti da je Ja zamka i da te vuče ka posebnosti, promociji sile, uspjeha, kompetitivnosti i svakojaka drugog zla /:)))/, dok te svi plodovi tog rasta upućuju na jednobitnost kao temelj. Svi mi u tom čušpajzu spoznaja barem naslućujemo pravi smjer, ali glavni otpor dolazi iznutra.
Nisam nešto potkovan u tome; valjda sam već dosadan tu na blogu jer svako toliko potenciram jedan detalj, a to je prolog Terrencea Mallicka u Drvu života; niže citiram.
Nisam do sada našao da bi to gdje drugdje bilo tako jednostavno i lijepo objašnjeno. Doduše, moj dobar prijatelj u jednoj manjoj izdavačkoj kući upravo uređuje knjigu o budizmu; polažem puno nade u to; ostaje da se vidi da li s razlogom. Pozz :)
"Čovjekov se život svodi na dva puta.
Put prirode. Put milosti.
Moraš odabrati kojim ćeš.
Milost si ne pokušava udovoljiti.
Prihvaća biti umanjena,
zaboravljena, nevoljena.
Prihvaća uvrede i ozljede.
Priroda želi da joj drugi ugađaju.
Želi njima vladati.
Želi vladati na svoj način.
Pronalazi razloge da bude nesretna
dok se cijeli svijet veseli oko nje,
dok se ljubav kroza sve smiješi.
Naučili su nas da onoga koji voli put milosti
neće dočekati loš završetak."
25.11.2019. (22:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
KONAČNO da mogu komentirati, jako me živcira kada želim odgovoriti,. a nikako da se dočepam kompa,
@sophi;
jer smo tankoćutne i nesigurne prirode, tj. tako smo napravljeni, na ponos našem "tvorcu".
Ja sam već jako dugo ljuta na Tvorca tj, točnije, smatram da ova Kreacija ima nekoliko OZBILJNIH manjkavosti, dapače odvratnih i uznemirujućih postavki. Taj Bog Stvoritelj je zaista devijantan, onoliko koliko je devijantan najcrniji um njegovog najodmetnutijeg , najgroznijeg podanka(stvorenja).
A sad ono pravo, vrlo zanimljivo pitanje si mi postavio:
Da li ti je prihvatljiva ideja da je distinkcija inteligencije na umjetnu i neku drugu umjetna?
Morala sam si razmisliti malo kaj me uopće pitaš. :D
Mislim da ovdje moramo reći da postoje dva načina na koja možemo tumačiti 'živost' (nespretni hrvatski), što to je - biti živ.
Možemo gledati ljudskim očima i reći,
da te copypastam
'Možemo li sve oblike okarakterizirati kao život, pa i one kojima Bog u kojega mi kao vjerujemo nije dao svoj blagoslov da pati u trudnim mukama, da bude požuda svojim gospodarima, pa mu je prokleto tlo po kojem hoda i od kojega živi, u sve dane njegove, te kao pravdu podmeće znoj i krv na putu od praha do praha, ',
odnosno, što ne spada u definiciju iz 6og razreda :'Živo biće je organizam koji se rađa, raste, hrani, razmnožava i umire'., a sve ostalo je neživo. (Pri čemu uopće nismo dotaknuli zašto to biće sve to radi, šta mu bi?, al sad to nije važno).
A također, možemo gledati i iz povišenog stanja svijesti, znajući da smo svi Jedan Jedini Organizam, cjelokupna Kreacija nije nešto odvojeno od Kreatora, Kreacija jest Kreator, svi paralelni univerzumi i svo postojanje jest Jedan Život, Bog, jedan ja, jedan Kreator koji sam sebe kreira.
E pa, onda je jasno da umjetna inteligencija nije umjetna. Samo je jedan vid inteligencije.
@J;
Javi kad knjiga izađe, ima nas tu koje bi zanimala :)
Put prirode. Put milosti.
Put prirode je življenje Osobnog Ja,
Put milosti, življenje kroz svijest o jednom Općem Ja, neodjeljenom od ostalih ja.
Ha gle, to je takva postavka. Svijet u kojem jesmo sad utjelovljeni funkcionira na tim nekim principima koji su zaista odbojni . Vidi moj kometrar@Sophi.
Moramo se s tim pomiriti, da je svatko od nas na svojem putu, sa svim njegovim osebujnostima, i svi se krećemo od iživljavanja ega do jedne Svijesti. Nitko ne može ništa preskkočiti, i suosjećanje je najkorisniji alat za napredak.
Pozdrav!
26.11.2019. (13:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sophi
Izvrsna paralela prema najslabijoj karici.
Glede cjeline, hoćeš li reći da život živi nas barem toliko koliko mi njega, ili možda čak i puno više.
27.11.2019. (00:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Mislim da da (ovo pitanje jel nas život živi....)
Gotova pauza idemo delati.
27.11.2019. (10:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...