Doista, prema poruci neba: Bog govori svojoj djeci, koju je i Crkva priznala 1942. godine nakon 10 godina svestranog ispitivanja, što se Zemlje tiče, čovjek jeste krajnja svrha prirode i njegov opstanak ima najveću svrhu - te je sve materijalno već predodređeno za njegov opstanak a čovjek u svojoj slobodi može sve podložiti sebi osim Boga i bližnjega... i za sve preuzeti odgovornost. Teško je bilo kom filozofu razumjeti svrhu stvaranja ako ne uvažava ljubav kao stvaranje samo radi sebe... unatoč kaotičnim kozmičkim slučajevima i prirodnim katastrofama gdje se ogleda Božanska moć kontrole istih. I sva naša dokaziva spoznaja, ne može, osim u iracionalnom i nedokazivom, metafizičkom, dosegnuti namjeru i sliku stvoritelja niti nam je to dato osim da u vjeri nagađamo... Svrhu egzistencije pronalazimo prema našim sklonostima i svakom je ona drugačija i vodljiva do cilja a to je dovršetak zemaljskog puta, na kojom smo vođeni vlastitom slobodom i savješću metodom pogrešaka do ostvarenja cilja nakon čega prepuštamo prostor drugim pokoljenjima. Uspjeti na tom putu puno je značajnije nego ostaviti teološki ili filozofski sve otvoreno u pitanjima i pretpostavkama, pa je puno racionalnije prihvatiti nevidljivi autoritet stvaranja nego varljive oblike prirodnih geoloških ili darvinističkih promjena na zemlji. Sve ono što nije stvoren za čovjeka i njegovo stvaranje, izgleda, stvoreno je i upućuje na moć Stvoritelja kao jedini čovjekov konačni izbor... osim toga svako lutanje izvan tog puta donosi određene posljedice, a to je već prelazak na posljedične zakonitosti u koje su upletene i druge nevidljive sile! Samo ovdje vidim alternativu tom "jedinom čovjekovom konačnom izboru" o čemu i teologija malo govori!
07.11.2019. (22:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
... iz nove knjige
07.11.2019. (16:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Doista, prema poruci neba: Bog govori svojoj djeci, koju je i Crkva priznala 1942. godine nakon 10 godina svestranog ispitivanja, što se Zemlje tiče, čovjek jeste krajnja svrha prirode i njegov opstanak ima najveću svrhu - te je sve materijalno već predodređeno za njegov opstanak a čovjek u svojoj slobodi može sve podložiti sebi osim Boga i bližnjega... i za sve preuzeti odgovornost. Teško je bilo kom filozofu razumjeti svrhu stvaranja ako ne uvažava ljubav kao stvaranje samo radi sebe... unatoč kaotičnim kozmičkim slučajevima i prirodnim katastrofama gdje se ogleda Božanska moć kontrole istih. I sva naša dokaziva spoznaja, ne može, osim u iracionalnom i nedokazivom, metafizičkom, dosegnuti namjeru i sliku stvoritelja niti nam je to dato osim da u vjeri nagađamo... Svrhu egzistencije pronalazimo prema našim sklonostima i svakom je ona drugačija i vodljiva do cilja a to je dovršetak zemaljskog puta, na kojom smo vođeni vlastitom slobodom i savješću metodom pogrešaka do ostvarenja cilja nakon čega prepuštamo prostor drugim pokoljenjima. Uspjeti na tom putu puno je značajnije nego ostaviti teološki ili filozofski sve otvoreno u pitanjima i pretpostavkama, pa je puno racionalnije prihvatiti nevidljivi autoritet stvaranja nego varljive oblike prirodnih geoloških ili darvinističkih promjena na zemlji. Sve ono što nije stvoren za čovjeka i njegovo stvaranje, izgleda, stvoreno je i upućuje na moć Stvoritelja kao jedini čovjekov konačni izbor... osim toga svako lutanje izvan tog puta donosi određene posljedice, a to je već prelazak na posljedične zakonitosti u koje su upletene i druge nevidljive sile! Samo ovdje vidim alternativu tom "jedinom čovjekovom konačnom izboru" o čemu i teologija malo govori!
07.11.2019. (22:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...