07.07.2019. (20:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slavica
Shta kazati,a ne zaplakati.Cini mi se da je brod vec potonua,a mi kao davenici,uhvatismo se za slamku,prezjivecemo ili ne,ko to zna,tuzjno pretuzjno,kako se zjivi svih ovih godina,samo mi to znamo pozdrav ❤️ i zagrljaj sauceshca
29.07.2019. (14:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Slavice, pročitala sam tvoj komentar još prošlog mjeseca no, bila sam na mjestu gdje se nisam mogla osamiti svojim mislima i osjećajima na način da ti odgovorim. Samo sam pustila tvoje riječi u svoj um i razmišljala o tome kako TO SVE znaju samo oni, isključivo oni koji su to i doživjeli. Kako vrijeme prolazi, odmak između NAS i NJIH je sve dalji, sve dublji, sve intenzivniji. Moja bol (tvoja, naša) ništa nije manja i dalje se svakog jutra budim, a prva mi je misao ona. Bojim se samo toga da je ne zaboravim, bojim se ako njena slika u mojim mislima nije jasna i ako njen glas postane tiši.
26.09.2019. (10:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kona
R.I.P.
07.07.2019. (20:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slavica
Shta kazati,a ne zaplakati.Cini mi se da je brod vec potonua,a mi kao davenici,uhvatismo se za slamku,prezjivecemo ili ne,ko to zna,tuzjno pretuzjno,kako se zjivi svih ovih godina,samo mi to znamo pozdrav ❤️ i zagrljaj sauceshca
29.07.2019. (14:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Draga Slavice, pročitala sam tvoj komentar još prošlog mjeseca no, bila sam na mjestu gdje se nisam mogla osamiti svojim mislima i osjećajima na način da ti odgovorim. Samo sam pustila tvoje riječi u svoj um i razmišljala o tome kako TO SVE znaju samo oni, isključivo oni koji su to i doživjeli. Kako vrijeme prolazi, odmak između NAS i NJIH je sve dalji, sve dublji, sve intenzivniji. Moja bol (tvoja, naša) ništa nije manja i dalje se svakog jutra budim, a prva mi je misao ona. Bojim se samo toga da je ne zaboravim, bojim se ako njena slika u mojim mislima nije jasna i ako njen glas postane tiši.
26.09.2019. (10:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...