Komentari

la-bruja.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • Pivaj Miroslave

    Pozdrav i sve najlipše!

    avatar

    23.06.2019. (13:07)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Pivaj Miroslave,
    kad sam na brojaču komentara vidjela 1,
    ZNALA sam da si to ti.

    Hvala na posjeti,
    iako ona nije zato što sam ti ja prijateljica,
    nego samo da svrneš pažnju na sebe,
    dakle iz potpuno sebičnih i pogrešnih pobuda.

    avatar

    23.06.2019. (13:21)    -   -   -   -  

  • isabel

    mućim se mnogobrojnim pitanjima draga, oprosti mi, nisam spremna još uopće trrezveno razmišljati o ovoj temi,a kamoli ostaviti suvisli
    komentar na ovo o čemu priča gospodin .pogledala sam klip do pola pa preskočila na ovaj drugi i vjerujem duboko da nismo sami u Univerzumu, netko daleko moćniji i savršeniji od ljudske vrste postavio je, ili ostavio ove tragove koje , čini mi se, ne znamo čitati, kao niti protumačiti.
    topao ti pozdrav

    avatar

    23.06.2019. (23:40)    -   -   -   -  

  • robyn

    Kreacije života su čudesne, a mi vidimo samo dio.
    Ono što ne vidimo ne znači da i ne postoji. Veliki motivator da pokusamo barem razumjeti nepredvidljivost je upravo emocija. A i njom možemo upravljati. Priroda svoje govori svaki dan. Čovjek bi trebao biti svjesniji svog okruženja.
    Najveće stvari su riječima neizrecive.
    Nemam puno iskustva sa mrtvima, osim što ih sanjam, ali kad god zapalim svijeću za dušu osjetim prisutnost, osjetim fokus te duše na sebi, i dobijem dojam veselja i sreće. Kao da se ona raduje pozivu.
    Ugodno.

    avatar

    24.06.2019. (09:41)    -   -   -   -  

  • robyn

    Inače, zagovornik sam teorije da je prošlost samo u našoj glavi, te samim time zahtijeva našu volju za otpuštanjem, Uostalom kao i sve ostalo. Prisjećanjem ostajemo u situaciji koja je bila jednom, i tako blokiramo neke nove situacije koje bi naišle.
    Tuširamo se svaki dan. Svaki dan treba raditi na stvaranju svog svijeta.

    avatar

    24.06.2019. (09:53)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Isabel:
    normalno, čovjek se treba nečim baviti kada je to u njemu zrelo, nema potrebe za ispričavanjima.........

    Svakako, nismo sami. To su neke homocentrične zastarjele ideje, Bog stvori čovjeka na svoju sliku i bla, al na čiju sliku su onda zvijezde i oblaci stvoreni!? I cvijeće i kukci? :))
    I ono što mi je uvijek najviše trun u oku, kada gledam znanstvene emisije o potrazi života u Univerzumu, jestb činjenica da se traži postojanje vode, i uopće života na bazi ugljika. Tko kaže da to tako mora biti, da je život ograničen samo na ljudskom umu dokučive forme!? I tko kaže da je materijalan? A osim toga, što je sa tamnom tvariu svemiru, masom koja po izračunima mora tamo biti, mora postojati, ali je ne vidimo?

    avatar

    24.06.2019. (13:40)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @robyn;
    nema pravila................................ ne bih se složila da emocijom možemo upravljati. Možemo ju ignorirati, trpiti i praviti se da je nema (sami sebi žmiriti) ali to nije upravljanje, u smislu razrješenja, oslobođenja...i nosi svoje posljedice.

    Da, priroda svoje zaista stalno govori.
    I da, 'Prisjećanjem ostajemo u situaciji koja je bila jednom, i tako blokiramo neke nove situacije koje bi naišle.'
    Samo ima jedan problem.
    Nekom je stalo, a nekom je smisao pobjegao iz ruku, a time i volja.
    Graditi svakodnevno svoje svjetove je precijenjeno.
    Čovjek si daje prevelike počasti.
    Sve je kao bitno.
    Ali u stvari, uopće nije.
    Ne treba svaki dan raditi na stvaranju svojega svijeta.
    Osim toga, ja sam radila, zaista marljivo. Pa vidi što je od tog svijeta ostalo. Ništa poznato.
    Samo diskonektirana ja od svega.
    bezveze.
    Ja nisam važna i nitko nije važan, onako zaista i zapravo.
    Samo se igramo kreatora, da prikratimo čekanje do smrti.

    avatar

    24.06.2019. (13:47)    -   -   -   -  

  • robyn

    Upravo nam blizina smrti potvrđuje koliko je svaki dan dragocjen. Slažem se da svi sve doživljavamo na svoj način. Ni u igri ne vidim ništa loše. Ne znam na što misliš -dokle si ti stigla.
    Ja tvrdim da ne treba nigdje stići, osim tamo gdje osjećaš dom..ali kako je sve relativno i ova replika vjerojatno ne bi imala kraja.....
    :)

    avatar

    24.06.2019. (16:16)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @robyn;
    osjećati dom, to je povlastica neoštećenih.

    Moj muž je dugo bio vrlo, vrlo oštećen činjenicom (i koliko tek sad razumijem, nikada se nije ni oporavio zaista) da im se rodila kćer koja je imala određeni siondrom, i bila osuđena na brojne operacije , od rođenja, do sredine djetinjstva...(sad je odrasla, invalidna, subinteligentna i vrlo 'drugačijeg ' izgleda. Stalno buljenje drugih, neugoda u životu. Živi sama i radi.)
    Dok sad nije on umro, nisam pravo razumjela koliko ga nisam mogla razumjeti.
    Ta nepopravljivost stanja,
    -koliko god poslije život može postati divan na razne načine-
    postala mi je bjelodana tek sada.

    ....Ni u igri ne vidim ništa loše. ........
    naravno da ne, ukoliko nam se da.
    Ali postoji i mogućnost da nam se ne da. Da smo izgubili interes.
    pa ga nalazimo na silu,
    radi onih koji ovise o nama.

    :-*

    avatar

    24.06.2019. (17:19)    -   -   -   -  

  • robyn

    Lili, nema neoštećenih, stvar je samo u pogledu. Želimo li se nositi s onimšto i kako nam je , ili ne...najgore što se može dogoditi je samosažaljevanje. A ni to nije loše onda kada smo i mi čvrsto odlučili prijeći granicu. Ponavljam, ne znam što bi mi to osim teške nemoći stalo na put ako bih htjela ostati uz dijete. No, to su zaista delikatne teme i daleko premašuju mogućnost ovakvog komuniciranja. Kako god, želim ti da osjetiš barem nekad olakšanje...

    avatar

    24.06.2019. (18:26)    -   -   -   -  

  • robyn

    Ja se u svakom slučaju divim svim ljudima koji se nose sa bilo kakvim poteškoćama..

    avatar

    24.06.2019. (18:27)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @robyn;
    dobro, možemo reći da neoštećenih nema, ali svakako ima neoštećenih u širokom rasponu varijanti, (koliko ljudi/ćudi pomnožimo sa brutalno velikim brojem životnih zajeba koji ti se mogu dogoditi)
    Hoću reći, svakako postopje ljudi koji ne mogu razumjeti tuđu nevolju do kraja, jer sami nisu morali proći tim putem. Intelektualizirati o nevolji jednostavno NE DAJE pravu informaciju.

    Zato i kažem da za žalovanje nije osobito bitno govoriti riječi, naročito je devastirajuće za patećega da njegovi bližnji minoriziraju dubinu muke riječima i uvriježenim floskulama da bi mu kao pomogli stati na noge, krenuti dalje , nastaviti živjeti, i kaj ja znam koje sve kao dobre stvari koje žalujućem nisu ni na kraj pameti.

    Bitno je, od bližnjih dobiti njihovo ljubazno, prijateljsko prisuće, bivanje uz neku osobu bez specijalne potrebe da se išta drugo čini. Naime, to 'stajanje uz' je najbolje činjenje od svih činjenja.

    Samosažaljevanje dođe i prođe.
    A neke činjenice su neizmjenjive, bilo ili ne samosažaljenja.

    Zbog djeteta , ja ću prestati sa ovim, no neke činjenice će uz mene bivati zauvijek neizmjenjive.
    Kamo god i kako god krenula dalje, bilo da me život odnese ili da ja odaberem korak, te činjenice će uz mene bivati zauvijek neizmjenjive.

    Ja se više ne divim nikome,
    meni je žao svih.

    Postoje tri postavke koje predbacujem Tvorcu
    tri brutalnosti (od mnogih)
    smatram da su kap koja je prelilla čašu,
    prevršila svaku mjeru,
    i smatram da je Kreator pogriješio
    stvorivši ovaj i ovakav plan postojanja.

    avatar

    25.06.2019. (08:42)    -   -   -   -  

  • iris

    Vjeruj mi, svatko misli kako je njegova nevolja najveća..slažem se da postoje razni nivoi, i ja zamjeram tvorcu mnogo toga. Sve zlo koje se događa nikada mi neće biti jasno, i ti neki putevi koji se - moraju - proći..ali eto, načeli u vatru snalazimo se kako tko, razumijem pad volje, to se događa u stvarno najbolnijim stanjima.
    Kako god, neka nam samo da koliko možemo izdržati.

    avatar

    25.06.2019. (12:36)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Moram jednostavno okrenuti ploču i zapjevati
    da malo razbijem nakupinu verbalizacije
    PA MAKAR BILO TOTALNO DISRESPECTFULL I NEPRIMJERENO
    I NA VLASTITI RAČUN,
    NEMA POVRATKA NAZAD,
    SAMO NAPRIJED,
    PA MAKAR I KROZ NEPREPOZNATLJIVE KRAJOLIKE.
    i NE ZNAM zašto su capsi se uključili,
    isprike,
    tipkovnica je odlučila svoj život živjeti.

    avatar

    26.06.2019. (01:13)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...