Komentari

theartofbeingyourself.blog.hr

Dodaj komentar (5)

Marketing

  • *

    Zašto je za života skrbio i pomagao ocu? Mogao mu je reći : "Takva ti je starost i nemoć. Ti mi stvaraš obavezu. Dok pomažem tebi jednome mogao bih drugim poslom pomagati tisućama."

    Sin me je jednom pitao što bih učinila da imam izbor spasiti njemu život ili 40 drugih života. Odgovorila sam mu kako bih izabrala njega. On je počeo kokodakati kako sam iracionalna i kako je to glupost. Krenuo mali argumentirati. Svaki argument mu na mjestu. Nakon svega njegovog truda da mi objasni rekla sam samo: "Ne 40, 140. Ja sam iracionalno biće."
    Mogu i maštati da jednom postanem super biće lišeno vezanosti, ali to me vezanosti neće lišiti.

    Koga bi ti spasio?

    avatar

    23.05.2019. (12:49)    -   -   -   -  

  • isabel

    -Spasi jednog čovjeka i spasio si čitav svijet-ne znam tko je ovo izrekao,
    ne mogu se ovog trenutka sjetiti,ali znam da je u pravu.
    Dijelim tvoje razmišljanje
    topao pozdrav

    avatar

    23.05.2019. (13:42)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    Ne, ne, nisi ovdje ovdje shvatila poantu. Čini mi se da ti je sporan dio kako je bio hladan i činjeničan na očevom sprovodu. Ali poanta je u tome da je napravio sve što je mogao za njega, dok je otac bio živ i to s puno ljubavi. Onda dolazi smrt i odnosi sve i svakoga i to je život. Ovdje se radio o potpunom prihvaćanju života i smrti, onakvima kakvi jesu.
    Ne znam stvarno koji roditelj bi odabrao tih 40, što se tiče ovog drugog dijela. Tvoj sin je iracionalan.
    Jednom sam razgovarao s čovjekom koji je bio vozač autobusa. On mi je rekao: kada bi se našao u situaciji da može izbjeći automobil koji ide prema njemu i uđe mu u traku, svjesno bi se zabio u njega, jer u autobusu ima oko 40 ljudi, a u autu možda jedan. To je racionalno. Ono sa djetetom nema nikakve veze s racionalnošću, to je nešto potpuno drugo. To je lako, za razliku recimo od Sofijinog izbora.

    avatar

    24.05.2019. (08:40)    -   -   -   -  

  • *

    Ne, opis reakcije na sprovodu je sasvim u redu. Moguće je za života odraditi i dati, razmijeniti što treba i mirno se rastati. Možda ipak s tugom, ali i s prihvaćanje i tihom radošću zbog svega što smo imali priliku zajedno doživjeti. Kraj je neminovan svima i u svemu.

    Ne slažem se "definicijom" vezivanja. Vezanost ljubavi nije smetnja ovisnost jest. Ponekad mi se čini kako grubo zanemarujemo u svojim promišljanjima (o sebi) ono što uistinu i jesmo. Vezanost i potreba za njom nam je upisana u kosti, neizbježna je. Nikakva promišljanja, uvidi, visoka inteligencija razvijena kontrola emocija, kontrola nad sobom ( dometni što ti još padne na pamet) to promijeniti ne može. Vezivanje ima svoju ulogu i svrhu. Nije stvorena kao smetnja ljubavi.
    Nije prepreka ljubavi, nije blato koje treba oprati kako bi ljubav zasjala, nije, nije i nije!! :))
    Potreba za vezanjem je urođena. Kod nekog izraženija kod nekoga slabije izražena.
    Osobno je želim cijeniti, poštivati i uvažiti. U sebi i u drugima.
    Ako se mene pita ljubav ima šansu tek kada prihvatimo ono što uistinu jesmo ( i po cijenu da nam se ne sviđa u potpunosti sve što vidimo) i ono što drugi uistinu jesu.

    avatar

    24.05.2019. (13:06)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    "Ako se mene pita.."

    Ne pita te se. Barem ja ne pitam. Uz dužno poštovanje, uopće mi se ne da dalje reagirati na tvoja razmišljanja, pa bi možda mogla uzeti u obzir i mogućnost da ih i ne ostavljaš. Naglašavam: uz dužno poštovanje...

    avatar

    25.05.2019. (07:33)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...