Dakle, kada se priča o "insektima", ne mogu odoljeti temi o vodencvjetovima koji žive samo jedan dan i u njemu moraju osigurati produžetak vrste. Budući nemaju probavni sustav te pohranjena energija omogućava ispunjenje fatuma, tko je kreator takvog fatuma i s kojim ciljem i s kojom svrhom? Ljudska vrsta već razmišlja o preseljenju, jer ovo mjesto je potrošivo. Do prije 50-tak godina tako nešto je bilo nezamislivo i pojedinac, jedinka bili su isključivo mjerilo u svemu. Ugoda je pojedinačna i elementarno subjektivna, pa ipak već milenijumima pokušavamo svesti ju u općeprihvaćen standard te se pokoravamo njemu rođenjem i odgojem. S kojim ciljem i s kojom svrhom? Pronaći nekoga tko će refleksijom pokazivati dio naše ugode? Približenost nikada nije bila udaljenija. Zašto se naše "ja" toliko i ustrajno opire, zašto je sumnjičavo, zašto uvjetuje, zašto inzistira na reciprocitetu? Kad bi poput vodencvjetova trebali jednostavno instinktom ispunjavati svoju zadaću.
31.01.2019. (11:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sve očito ima svoju ulogu. ja se može dresirati. pa uglavnom mi to i činimo, ali nesvjesno. kada bi bilo svjesno ja bi ispunio u potpunosti svoju svrhu. sumnjičavost, obveza reciprotiteta, opiranje, uvjetovanje, sve su to odlike određenih levela. tako to ja vidim. a tada, i dio puta. dakle ništa nije loše, ako pogoduje napretku. ne bi bilo dobro ostati na mjestu. iako..tko zna. kad nađeš svoje mjesto pod suncem, nije loše valjda ni ostati..ljudska vrsta, bolje rečeno pojedinci razmišljaju o tome, jer im to valjda izgleda profitabilnije. inače, ne vidim potrebu. okrenuti se prema prirodi sa poštovanjem, to bi nekako bio moj moto. ali prije svega prema samome sebi, i drugim ljudima.
01.02.2019. (16:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prije koju godinu gledao sam Interstellar u kojem se pokušava objasniti sraz opstanka pojedinca i vrste. Kroz niti filma provlače se stihovi Dylana Thomasa. Mi možemo prema raspoloženju obrazlagati nužnost obje vrste opstanka koristeći riječi, no kada se one nađu u sinergiji slike i intonacije zvuka, tada sve to djeluje moćnije i probija naša razmišljanja na mjestima gdje se čini kako su najčvršća i najispravnija. Isto tako, poezija je bogatija kada posegne za glazbom i ritmikom. Tako da, u poanti svega, zainteresiran sam kako bi kod tebe izgledalo kada bi slobodan stih bar jednom pokušala uvesti u vezani. Smatram kako bi to bio slijedeći level.
01.02.2019. (18:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
iskreno, ja i jesam pisala vezani stih, ali vrlo malo. ne znam kako bi sada. ne želim biti vezana čak niti za ritam niti za glazbu. iako je često kod mene podloga glazba, najdraže mi je ono nešto što procuri u tišini. to su obično neke rečenice koje mogu biti i samostojeće, a mogu se i komponirati dalje. osobno se divim ljudima koji tako pišu. i zna me zaista oraspoložiti takvo nešto. međutim ja sam daleko od tog načina pisanja. i nikako to ne bi bio moj neki habitus. red i sklad odmara, ali i ukalupljuje. idealan je u običnom životu, no u pisanju mi puno više odgovara sloboda, maksimalna. koju čak ovdje ne upražnjavam, odnosno takve svoje radove ne objavljujem. ali eto, nikad ne reci nikad. tako da postoji mogućnost.
01.02.2019. (20:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus htjela sam samo dodati da ja često prilikom čitanja svojih napisa osjetim neki ritam. koliko je on ukalupljen ili ne, nije mi to interesantno, ali ja ga osjetim. kroz samo pisanje vjerojatno nije bila ta namjera. i kod mene postoje ciklusi.
02.02.2019. (10:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Dakle, kada se priča o "insektima", ne mogu odoljeti temi o vodencvjetovima koji žive samo jedan dan i u njemu moraju osigurati produžetak vrste. Budući nemaju probavni sustav te pohranjena energija omogućava ispunjenje fatuma, tko je kreator takvog fatuma i s kojim ciljem i s kojom svrhom?
Ljudska vrsta već razmišlja o preseljenju, jer ovo mjesto je potrošivo. Do prije 50-tak godina tako nešto je bilo nezamislivo i pojedinac, jedinka bili su isključivo mjerilo u svemu. Ugoda je pojedinačna i elementarno subjektivna, pa ipak već milenijumima pokušavamo svesti ju u općeprihvaćen standard te se pokoravamo njemu rođenjem i odgojem. S kojim ciljem i s kojom svrhom? Pronaći nekoga tko će refleksijom pokazivati dio naše ugode? Približenost nikada nije bila udaljenija. Zašto se naše "ja" toliko i ustrajno opire, zašto je sumnjičavo, zašto uvjetuje, zašto inzistira na reciprocitetu? Kad bi poput vodencvjetova trebali jednostavno instinktom ispunjavati svoju zadaću.
31.01.2019. (11:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
iris
sve očito ima svoju ulogu. ja se može dresirati. pa uglavnom mi to i činimo, ali nesvjesno. kada bi bilo svjesno ja bi ispunio u potpunosti svoju svrhu. sumnjičavost, obveza reciprotiteta, opiranje, uvjetovanje,
sve su to odlike određenih levela. tako to ja vidim. a tada, i dio puta.
dakle ništa nije loše, ako pogoduje napretku. ne bi bilo dobro ostati na mjestu. iako..tko zna. kad nađeš svoje mjesto pod suncem, nije loše
valjda ni ostati..ljudska vrsta, bolje rečeno pojedinci razmišljaju o tome,
jer im to valjda izgleda profitabilnije. inače, ne vidim potrebu.
okrenuti se prema prirodi sa poštovanjem, to bi nekako bio moj moto.
ali prije svega prema samome sebi, i drugim ljudima.
01.02.2019. (16:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Prije koju godinu gledao sam Interstellar u kojem se pokušava objasniti sraz opstanka pojedinca i vrste. Kroz niti filma provlače se stihovi Dylana Thomasa. Mi možemo prema raspoloženju obrazlagati nužnost obje vrste opstanka koristeći riječi, no kada se one nađu u sinergiji slike i intonacije zvuka, tada sve to djeluje moćnije i probija naša razmišljanja na mjestima gdje se čini kako su najčvršća i najispravnija. Isto tako, poezija je bogatija kada posegne za glazbom i ritmikom. Tako da, u poanti svega, zainteresiran sam kako bi kod tebe izgledalo kada bi slobodan stih bar jednom pokušala uvesti u vezani. Smatram kako bi to bio slijedeći level.
01.02.2019. (18:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
iris
iskreno, ja i jesam pisala vezani stih, ali vrlo malo. ne znam kako bi sada. ne želim biti vezana čak niti za ritam niti za glazbu. iako je često kod mene podloga glazba, najdraže mi je ono nešto što procuri u tišini.
to su obično neke rečenice koje mogu biti i samostojeće, a mogu se i komponirati dalje. osobno se divim ljudima koji tako pišu. i zna me zaista oraspoložiti takvo nešto. međutim ja sam daleko od tog načina pisanja. i nikako to ne bi bio moj neki habitus.
red i sklad odmara, ali i ukalupljuje. idealan je u običnom životu, no u pisanju mi puno više odgovara sloboda, maksimalna. koju čak ovdje
ne upražnjavam, odnosno takve svoje radove ne objavljujem.
ali eto, nikad ne reci nikad. tako da postoji mogućnost.
01.02.2019. (20:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
iris
mislim da se da naći kod mene nešto rimovanih stihova.
01.02.2019. (20:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jeka
Topim se****
02.02.2019. (00:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
iris
jeka.:)
meroveus htjela sam samo dodati da ja često prilikom čitanja svojih
napisa osjetim neki ritam. koliko je on ukalupljen ili ne, nije mi to interesantno, ali ja ga osjetim. kroz samo pisanje vjerojatno nije bila
ta namjera. i kod mene postoje ciklusi.
02.02.2019. (10:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
u toj ''nedovršenosti'' ti si savršeno uklopila posebnost svojih stihova
02.02.2019. (20:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Viviana
preobilje
.. :)))
02.02.2019. (20:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
:), tek sada vidim link na varijacije....
hvala
(iznenadila me)
:))
05.02.2019. (21:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...