izvini za leptiricu, ali ja nekako više volim slova.:) Moja mama sve živo čuva, sad zamisli ima dva tavana, ovdje i na moru, pa kad počne sve to svaku godinu kao da "pospremi", čudo jedno od stvari. Ja sam se većine tako dragih stvri riješila, je mi bilo malo žao, ostavila možda najdražu košuljicu, ili tako neki duksić, ostalo sam sve dala, i tako uspomene nosimo ono jel' u srcu, a da bi oni možda nešto voljeli imati kad budu veliki.. e sad si me stavila u problem, nisam ni mislila na to.. (dobro imam po jednu, dvije stvari)
Što se "puštanja" unutra tiče, imaj povjerenja :)
11.06.2018. (17:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Salve, @Regina! :)) Ma, Radojka pilence (Leptirica) kad mu sjedne na leđa, i onda to :))) u komentaru ispod filma piše 'tko je gledao leptiricu sa 7, nije spavao do 22' :)))
O, ne čuvam ja stvari samo za svoju kćer.....imam ja fotki obitelji koje nitko nema, spomenare svog starog, i bilježnice iz pučke škole 1940ineke, i još dosta tako nekih stvari kroz koje govore duhovi predaka :))) Imam , recimo, set za njegu noktiju pokojne tete Olge, ma velim ti - ja sam sentimentalni hrčak. :))
Povjerenje, hm, hm. Mislim da možda nisam fer u ocjenjivanju ljudi. A možda i dio mog susprezanja ide iz nužde da se zaštitim tuđih nesmotrenih i nesenzibilnih DIZANJA PANIKA. U svakom trenu, nasušno nam je potreban optimizam, al ne površan i automatiziran.
Najbolje je kad me na poslu pitaju 'a dobro, kad će (više) ozdravit?' Ili 'a onda, hoće li mu ti ljekovi pomoć?', pokazujući da ih i kroz ovo malo informacija njegov status frustrira, i priželjkuju da to sranje više prođe jer NJIMA izaziva nelagodu kad ga se sjete.
Gospode Bože!
12.06.2018. (00:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zapravo, i sjećanja možemo izgubiti, stalno ih gubim, povremeno pronalazim, pa opet zaboravim, pa onda stvarčice koje prebirem i premiještam malo raskopaju po prošlosti, pa mi je onda nekako tužno drago, evo mama mi je nedavno dala nekoliko svojih uspomena, čuvala ih je pedeset godina, možda i više, žao joj baciti a nema više gdje staviti, mislimo da ćemo čisteći prošlost očistiti sadašnjost i napraviti više mjesta. možda samo fizički. da na praznu policu za par tjedana dojdu opet neke nove uspomene. no teško se odreći dječjih stvari. svaka benkica, parapica, ručnik podsjeća na mili osmijeh, ručice, igru. i vrijeme kad je to bilo tako lako... dala sam sve, čistila sam redom kako su rasli, uvijek je nekomu nešto dobro došlo. ostale su dvije benkice, kapice i jedna pelena. oprosti, možda te ne pratim kako treba, tvoje su me riječi gurnule u neko drugo vrijeme, neke druge slike. zahvalna sam. možda te i ne razumijem u potpunosti, ali načinila si nešto, malo si me pogurnula da odem od sadašnjosti. možda će s druge točke izgledati malo okruglija.
12.06.2018. (20:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@stara teta; Drago mi je da sam te dislocirala nekam drugam, van od ovdje i sada. Ili možda je to teško (u osjećajnom smislu), pa bolje da nisam? Možda je to samo stvar prirođenih sklonosti, na koncu konca, ta sentimentalnost. Moje dijete, primjerice, kad čisti sobu nesmiljeno reducira stvari, sve kaj joj u dogledno vrijeme ne treba njoj oduzima zrak za disanje. Ona sve hoće baciti, moram je stopirati, ako ništa - logikom. A ja u njenoj dobi, najdraže su mi bile šetnje na Mirogoj za Svesvete, tada bi uz nekoliko porcija kestenja dobili i ekstra veliku porciju priča o familiji, tko je kome tko, tko je bio kakav, kako se živjelo i tak.......mene je to strahovito furalo, ko što sam imala i izljeve duboke čežnje i žalosti za prošlim vremenima, pri tom uopće ne znajuć' pravo kojim to vremenima.
Sad me to prošlo (taj čemer oko nepoznate prošlosti). :)))
Danas sam još i susjedi uvalila dvije vrećetine stvari. Ipak sam i sretna da će joj koristiti, priznajem. :))
12.06.2018. (23:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Regina
izvini za leptiricu, ali ja nekako više volim slova.:)
Moja mama sve živo čuva, sad zamisli ima dva tavana, ovdje i na moru, pa kad počne sve to svaku godinu kao da "pospremi", čudo jedno od stvari.
Ja sam se većine tako dragih stvri riješila, je mi bilo malo žao, ostavila možda najdražu košuljicu, ili tako neki duksić, ostalo sam sve dala, i tako uspomene nosimo ono jel' u srcu, a da bi oni možda nešto voljeli imati kad budu veliki.. e sad si me stavila u problem, nisam ni mislila na to.. (dobro imam po jednu, dvije stvari)
Što se "puštanja" unutra tiče, imaj povjerenja :)
11.06.2018. (17:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Salve, @Regina! :))
Ma, Radojka pilence (Leptirica) kad mu sjedne na leđa, i onda to :))) u komentaru ispod filma piše 'tko je gledao leptiricu sa 7, nije spavao do 22' :)))
O, ne čuvam ja stvari samo za svoju kćer.....imam ja fotki obitelji koje nitko nema, spomenare svog starog, i bilježnice iz pučke škole 1940ineke, i još dosta tako nekih stvari kroz koje govore duhovi predaka :)))
Imam , recimo, set za njegu noktiju pokojne tete Olge, ma velim ti - ja sam sentimentalni hrčak. :))
Povjerenje, hm, hm.
Mislim da možda nisam fer u ocjenjivanju ljudi. A možda i dio mog susprezanja ide iz nužde da se zaštitim tuđih nesmotrenih i nesenzibilnih DIZANJA PANIKA. U svakom trenu, nasušno nam je potreban optimizam, al ne površan i automatiziran.
Najbolje je kad me na poslu pitaju 'a dobro, kad će (više) ozdravit?' Ili 'a onda, hoće li mu ti ljekovi pomoć?', pokazujući da ih i kroz ovo malo informacija njegov status frustrira, i priželjkuju da to sranje više prođe jer NJIMA izaziva nelagodu kad ga se sjete.
Gospode Bože!
12.06.2018. (00:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
zapravo, i sjećanja možemo izgubiti, stalno ih gubim, povremeno pronalazim, pa opet zaboravim, pa onda stvarčice koje prebirem i premiještam malo raskopaju po prošlosti, pa mi je onda nekako tužno drago, evo mama mi je nedavno dala nekoliko svojih uspomena, čuvala ih je pedeset godina, možda i više, žao joj baciti a nema više gdje staviti, mislimo da ćemo čisteći prošlost očistiti sadašnjost i napraviti više mjesta. možda samo fizički. da na praznu policu za par tjedana dojdu opet neke nove uspomene. no teško se odreći dječjih stvari. svaka benkica, parapica, ručnik podsjeća na mili osmijeh, ručice, igru. i vrijeme kad je to bilo tako lako... dala sam sve, čistila sam redom kako su rasli, uvijek je nekomu nešto dobro došlo. ostale su dvije benkice, kapice i jedna pelena.
oprosti, možda te ne pratim kako treba, tvoje su me riječi gurnule u neko drugo vrijeme, neke druge slike. zahvalna sam. možda te i ne razumijem u potpunosti, ali načinila si nešto, malo si me pogurnula da odem od sadašnjosti. možda će s druge točke izgledati malo okruglija.
12.06.2018. (20:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@stara teta;
Drago mi je da sam te dislocirala nekam drugam, van od ovdje i sada. Ili možda je to teško (u osjećajnom smislu), pa bolje da nisam?
Možda je to samo stvar prirođenih sklonosti, na koncu konca, ta sentimentalnost.
Moje dijete, primjerice, kad čisti sobu nesmiljeno reducira stvari, sve kaj joj u dogledno vrijeme ne treba njoj oduzima zrak za disanje. Ona sve hoće baciti, moram je stopirati, ako ništa - logikom. A ja u njenoj dobi, najdraže su mi bile šetnje na Mirogoj za Svesvete, tada bi uz nekoliko porcija kestenja dobili i ekstra veliku porciju priča o familiji, tko je kome tko, tko je bio kakav, kako se živjelo i tak.......mene je to strahovito furalo, ko što sam imala i izljeve duboke čežnje i žalosti za prošlim vremenima, pri tom uopće ne znajuć' pravo kojim to vremenima.
Sad me to prošlo (taj čemer oko nepoznate prošlosti). :)))
Danas sam još i susjedi uvalila dvije vrećetine stvari. Ipak sam i sretna da će joj koristiti, priznajem. :))
12.06.2018. (23:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...