Komentari

theartofbeingyourself.blog.hr

Dodaj komentar (28)

Marketing

  • The Art Of Being Yourself

    .

    avatar

    14.05.2018. (08:24)    -   -   -   -  

  • harambaša

    Bravo ! Treba dječicu pustiti na osamljeni otok bez mobitela, kompjutera i sl. , pa neka tamo slobodno kreiraju svoju osobnost i snalažljivost. Tko preživi - odmah ga za predsjednika, pa makar i školskog odbora !

    avatar

    14.05.2018. (09:23)    -   -   -   -  

  • blablalica

    Art... uf...
    Stvarno gledaš tako usko i problem školstva stavljaš na leđa učitelja?
    Znam da se o ovoj temi nikad nećemo složiti, ali od tebe sam očekivala više....pogled malo dalje ispred nosa.
    Ja svoj posao fakat volim i posvećena sam mu maksimalno. Pa ipak voljela bih da ti na tjedan dana staneš pred mojih 30 klinaca u učionicu (u koju jedva stane 16 klupa) i poštuješ njihovu individualnost u mjeri o kojoj pričaš.
    Nastavni plan i program od 1.-4. razreda svatko može pronaći na internetu. To su onak, životne osnove, naučiti čitati, pisati, računati, snalaziti se u prostoru, u svom mjestu, malo pjevamo, malo crtamo, malo vježbamo...Većini je u toj dobi gušt učiti i većina ih jako voli svoje učiteljice.
    Prva stvar koja je preduvjet da u tako brojnom razredu išta možeš raditi i učiti je disciplina. Moje metode su inovativne i nisam zla vještica u razredu. Uglavnom nisam. Nekad i ja popucam po savovima. To je izuzetno stresan i težak posao. Znam da nitko tko nije u razredu to ne moze shvatiti, ali ja sam im i učiteljica i mama i medicinska sestra i psiholog i prijateljica...po potrebi. Nisam ja jedina. Većina učiteljica, barem u mojoj školi, je takva. Takav je posao. Radim ga za plaću i zbog plaće, ali i zbog tih klinaca. Uvuku ti se pod kožu.
    Dakle, prva stvar...broj djece... to je do ministarstva koje nam je poput zle macehe, a ne do škole!
    Druga stvar, dođu ti u 1. razred klinci od kojih velika većina ne zna zavezati vezice na cipelama, ne znaju pravilno držati olovku u ruci, ne znaju uloviti, a kamoli baciti loptu,nađe se i par onih koji još ne znaju/ne mogu kontrolirati mokrenje, ili ono još gore ... pa ti smisli kako da to ostalih 29 ne primijeti jer ti je stalo do tog djeteta i njegovih osjećaja...
    Mnoga djeca ostaju budna do 23h, nervozna su bez očitog razloga, ne znaju najjednostavnija pravila pristojnosti, npr. svi bi govorili u isti glas. Kužim ja njih i roditelje kojima su oni centar svijeta, ali sad su samo jedan od 30. Dakle, opet se vracamo na broj ucenika u razredu.
    Predznanje? Neki čitaju knjige (ne slikovnice), a neki ni do kraja 1. razreda ne uspiju savladati glasovnu analizu i sintezu. (K-L-U-P-A ispadne SLON) I sve ih imaš u istom razredu. I snalaziš se dobro s tim, da svi maksimalno iskoriste svoj potencijal. Ali ipak imaš par roditelja koji misle da baš njihovo zlato zakidaš u nečemu.
    Potrgaš se i radiš ko slon da onaj koji kaska za svima ipak nesto i stigne, kao i da onom koji je turbo napredan ponudiš neki dodatni sadržaj kako mu ne bi bilo dosadno.
    I dovoljan je jedan nezadovoljan roditelj, koji je obično roditelj onoga kojem se najviše daješ, i sjedne ti na kičmu i maltretira pa izgubiš volju. Onda si opet misliš nije jadno dijete krivo što ima kretena za roditelja pa se opet daješ jer drugačije ni ne znaš.
    S trece strane....birokracija. Ajme da ti možeš zamisliti koliko NEPOTREBNE! birokracije moram odraditi.
    Pa to radim od doma, naravno, ne zato jer mi paše. Nego zato jer npr. u našoj školi 22 učiteljice razredne nastave nemaju jedan jedini kabinet. Pa sam pola stana zakrčila s papirima. Radim puno više od 8 sati na dan, a svi te doživljavaju neradnikom jer se veliki dio tog posla ne vidi. Boljelo me to do nedavno, a sad mi se živo fućka kaj tko misli. Moja je savjest čista. Dajem svoj maksimum. U uvjetima u kojima radim dajem i više nego što bih trebala. Ali mi je gušt. Osjećam da radim nešto dobro. Ne cijene to roditelji, ne cijene to ljudi koji me smatraju uhljebom, ali cijene me i poštuju učenici.
    Joj da... a plač i suze djece koja dobiju 4 iz ispita pa mi kroz suze govore kako će se roditelji ljutiti na njih i biti razočarani.... s takvim roditeljima obavezno pokusam razgovarati.
    Sustav je zastario. Slažem se. Ali krivca nemoj tražiti u školama niti učiteljima. Niti se nadati da će ova kurikularna reforma išta riješiti. To je samo šminka.
    U razrednoj nastavi se zapravo nista ni nece promijeniti. Mi stvarno radimo maksimalno dobro s obzirom na uvjete.
    Ma znam da brbljam uzalud...

    avatar

    14.05.2018. (10:23)    -   -   -   -  

  • y

    O tome dosta govori dr. Ranko Rajović. Naravno da sustav ne uvažava suvremene spoznaje možda i ne samo iz razloga što je glup nego je i lijen i k tome nikoga ne zanima izdvojit novčana sredstva ( za tako jedan uzaludan i besmislen cilj kao što je pravilna i suvremena eukacija djece:)) koja bi trebalo utrošiti za jedan takav pothvat. Bez edukacije svih onih koji sudjeluju u odgoju i obrazovanju i promjene u percepciji djeteta i njegovog mjesta u obrazovnom sustavu ništa od svega. Dijete bi trebalo biti polazište, a ono je tamo negdje u ćošku procesa. Ljudi pa i oni koji rade u struci i dalje nisu dovoljno educirani kako bi primjetili kako je metodologija potpuno kriva, cijeli proces ustvari. Nitko ih tome ne uči, samostalno se ne educiraju, a i ako se educiraju moraju pratiti sustav. Itd, itd. ...
    Neću dalje jer ću se razjariti i sekirati. :))

    avatar

    14.05.2018. (16:46)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Ne može školstvo funkcionirati, ako ne funkcionira cijeli sustav.....Mijenjati, da - ali ne samo u školstvu :(((( Blabla Ti je sve rekla! Moja baka je bila profesorica....Ne tako strogo, nikako :((((( Ljudi su izvrsni, ali ne mogu protiv kalupa i odredbi :((((( pozdarv, L+B+G

    avatar

    14.05.2018. (18:00)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    blablalica - moram se složiti s tvojom zadnjom rečenicom, da brbljaš uzalud. :)) Ipak, na to upozorava i nick koji si odabrala, pa se ne može reći da nismo upozoreni. :) Pa šta ja da radim s tobom? Ti si iz ovog posta nekako uspjela izvući da ja u cijeloj priči najviše krivim nastavnike. Ali to nije ni blizu istina. Ja krivim apsolutno SVE. Ajde, nadam se da ti je barem malo lakše nakon ovolike ispovjedi. Samo, ja nisam ispovjednik, ali nema veze, mogu malo potrpiti po potrebi. :) Ne, draga moja, ja o ovoj temi mislim nešto sasvim drugačije nego što ti misliš da mislim. To što se mnogi u školama i trude, neki čak i vole raditi s djecom, sve to me ne zanima. Problem je sveobuhvatan za poludit. Kao što je @luki natuknula, cijeli sustav ne štima, a ovakav školski sustav je samo odraz cijelog sustava. Baš je lijepo što se ti trudiš, iako radiš prvenstveno radi plaće, ali srećom ni djeca ti nisu mrska, dapače, i pod kožu ti se uvuku. Baš je lijepo što se trudiš, a izgleda da nitko to ne cijeni. Ali ja ovdje pričam o nečem sasvim, sasvim drugom. Ne znam kako da ti to objasnim o čemu ja pričam. Evo možda mala usporedba: i neki od čuvara u koncentracijskim logorima su radili svoj posao vrlo savjesno (vjerojatno ne s ljubavlju, ali savjesno), ali ti logori su gazili ljude. Ja tvrdim da škole na sličan način gaze djecu. Netko će se odmah pobuniti i reći da je notorna glupost uspoređivati logore sa školama, ali nije glupost. Škole su još gore, jer gaze potencijale mladih bića, siluju ih u mozak, uvaljujući im u glave hrpe gluposti, i to sve na silu, ako treba uz kazne i prijetnje. Škole su vrlo perfidan i pokvaren način da se mlade ljude gazi. Ti se vjerojatno nikada nisi previše opterećivala, ni mozgala o nečemu što se zove čovjekov potencijal, niti si se zamarala s tako nečim kao što je utjecaj škole na potencijal čovjeka. Jer da jesi, onda bi drugačije gledala na stvari, možda bi ti došlo i da iskočiš iz kože. Bez obzira što radiš u školi, nikad se nisi dubioznije posvetila utjecaju škole na razvoj djeteta, i upravo ti ne vidiš dalje od sustava u kojem radiš, ne možeš zamisliti drugi sustav. Ali nema veze, meni je jasno da vrlo mali broj ljudi uopće razumije u čemu je problem.

    y - nemoj se sikirati, ali slobodno se razjari. :) Pa da, u tome je velik dio problema, što bi trebalo mijenjati cijeli sustav. Ne ove gluposti kao što je aktualna kurikularna reforma, koja je najobičnija glupost. Pitanje je, normalno, i tko će educirati one koji educiraju. To je problem. Riješenje ne postoji. Ono što mene zanima je da ljudi koji su malo svjesniji reagiraju kad god osjete potrebu, u bilo kojoj situaciji. Ja stalno reagiram. Nemam ni strpljenja, ni tolerancije da me se pravi budalom.

    avatar

    14.05.2018. (20:49)    -   -   -   -  

  • blablalica

    Daj mi opiši školu kakva bi trebala biti...po tvom misljenju. U idealnim uvjetima, u idealnoj državi...kako bi to izgledalo?

    avatar

    14.05.2018. (22:03)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    Škole kakve bi trebale biti već postoje, i to nekih 100 godina. Ima ih po cijelom svijetu. Imaju manji broj učenika, od nekoliko desetaka do nekoliko stotina. Vlade ih uglavnom ne podržavaju, pa se moraju financirati i oko svega snalaziti sami. Djeca koja idu u te škole vole ići u njih, jer funkcioniraju dijametralno suprotno od standardnih škola. Tamo se djeca poštuju i potpuno uvažavaju, ne samo deklarativno, već stvarno i praktično. Jedna ekipa intenzivno radi na otvaranju takve škole u Hrvatskoj, u Zagrebu. Mislim da je jako važna stvar da se takva škola otvori i počne s radom. Njen princip djelovanja iz brojnih razloga se ne može aplicirati na standardne škole, ali to je duga priča. Utipkaj u google demokratska škola Zagreb, ispast će ti razne informacije. A što se tiče idealnih država po pitanju škola, to su prvenstveno skandinavske zemlje. Mislim da su u Finskoj već ukinuli predmete u školama. Kod nas je tako nešto nezamislivo, djeluje suludo. svi bi se digli na zadnje noge. Ali oni jako dobro znaju što rade i njihovi rezultati kao države govore za sebe. Promjene u školstvu se već događaju i to desetljećima. Kod nas se, na žalost, još uvijek održava zastarjeli, katastrofalni sustav, koji je ubojica dječjeg razvoja.

    avatar

    15.05.2018. (08:26)    -   -   -   -  

  • y

    "Pitanje je, normalno, i tko će educirati one koji educiraju. To je problem. Riješenje ne postoji."

    Naravno da postoji. Dio rješenja iznio u komentaru @blablici.
    Znanje je dostupno i nije kvantna fizika, ali kod nas nema interesa. Nema želje da se promjeni sustavi iako svi znaju njegove manjkavosti i propuste. Svi znaju da je reproduktivno učenje najniži oblik učenja i da djecu treba učiti mislit, a sam sadržaj učenja ovisi o osobnim sklonostima i interesima.
    Da ne duljim, sve se zna, ali nikome nije stalo. To je pravi problem.

    avatar

    15.05.2018. (12:47)    -   -   -   -  

  • y

    @ blablca - Moram i tebi koju napisati jer sam se raspalila. :))))
    Tvoje zanimanje je poziv ono ne može biti samo posao i ti to znaš. Velika je odgovornost na tebi.
    Da, ti moraš biti psiholog, i to izuzetan psiholog i temeljito znati razvojnu psihologiju, moraš biti prijatelj, uzor, model, svašta.
    Djeca u školu dolaze nepripremljena jer naši ljudi misle kako je ljubav vezati djetetu cipele do 3. r OŠ i činiti sve umjesto njega. Ako tako ne činiš oda si loš roditelj. Treba uvesti obavezne edukacije roditelja kao što su i vozačke obavezne. Zlo i naopako.

    Dijete ima potencijal biti glasovno osviješteno puno prije škole, ali naši roditelji djeci brišu guzicu umjesto da s njima igraju igre koje potiču glasovnu osviještenost.

    Svaki učitelj koji si da truda i ima ljubavi, strpljenja i znanja je onaj koji će učiniti STVARNU i značajnu razliku upravo zato što je školski sustav katastrofa. Samo hrabro i glavu gore. :)

    avatar

    15.05.2018. (13:14)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    y - filozofirati i raspravljati o ovome, ili bilo čemu, se može unedogled. Na kraju (i početku) dana je najvažnije što zaista radimo po svim bitnim pitanjima, kako zaista reagiramo i činimo li mi sami razliku ili ne. Najprije, razliku u sebi, a onda u svom krugu utjecaja. Ja uvijek nastojim potaknuti nekoga na razmišljanje i promjenu. Otprilike u 99 posto slučajeva ne postižem ništa. Ali onih jedan posto vrijedi truda. Promjena je, sasvim sigurno, moguća. Puno toga je u našim rukama.

    avatar

    15.05.2018. (18:20)    -   -   -   -  

  • y

    1. Istina.
    2. Ja sam u onih 1% i hvala ti na tome.
    Lijepo spavaj frend. :)

    avatar

    15.05.2018. (21:25)    -   -   -   -  

  • y

    I još nešto:
    Cijela ova priča ti je bez veze jer je mog šesnaestogodišnjeg sina ostavila cura. Turbo zgodna, uči pet stranih jezika ( grčki, francuski... i strašno je pametna i ZGODNA (moram naglasiti) :)))

    Strašno!!!!!!!
    Nemam pojma kako ćemo to preživjeti? Imam prijateljicu, izvrsna psihijatrica, možda je zovnem da pomogne (meni).. :))))
    Suprug je rekao: "Reci mu da su žene"...
    Ne smijem javno iznositi detalje. :))))

    Moli za nas. Hahaha. :)

    :)))))))
    :((((((

    avatar

    15.05.2018. (21:54)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    y - mislim da od molitve neće biti pomoći. Od psihijatrice još manje. A muževeljeve opaske sin može slobodno okačiti mačku o rep i nastaviti s tugovanjem (dok ne prođe ili se pojavi neka nova, možda ne strašno pametna i zgodna poliglotica, ali po svemu drugom bolja:). Oko te situacije kad 16-godišnjaka ostavi cura koja mu predstavlja ono što alpinistu predstavlja dolazak na vrh Himalaje, tu stvarno nema brze pomoći. Ne bih mu bio u koži. :) I šta mu sad vrijedi da mu netko kaže: ma ne brini, proć će ti to, pojavit će se neka druga... Sjećam se takvih savjeta. Ajme, kako glupo ih je čuti (a i beskorisno).

    avatar

    16.05.2018. (08:35)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Nakon čitanja ovog tvog posta razmišljam o školama kod Sathye Sai Babe, čitao sam i gledao dosta toga o načinima koji se u njegovim školama primjenjuju. Valja, dakako, ipak uzeti u obzir drugačiju kulturu u Indiji, pa ipak, osnovna je stvar fuzija tri elementa: discipline, slobode i naglaska na ljudskim vrijednostima, a ne na gomili podataka i vanjskog znanja. Kad se ta tri elementa "apliciraju" na pravi način, čuda su moguća, i djeca izrastaju u divne ljude. Sloboda bez discipline i disciplina bez slobode ne valjaju, a ono jedino što može pomiriti to dvoje jest ljubav. U tim Babinim školama učitelji žive zajedno s djecom, druže se s njima, ne izdvajaju se i ne uzvisuju nad njima, primarno pokazuju jednu poniznost i prirodnost, stvarnu ljubav prema toj djeci, i onda je to djeci pravi autoritet, autoritet proizišao iz ljubavi nastavnika prema djeci i djece prema nastavnicima. Naglasak je na ljudskim vrijednostima: istini, nenasilju, dharmi (ispravnom i etičkom djelovanju), miru i ljubavi, o kojima se ne brblja, već ih se pokazuje u stvarnom, svakodnevnom životu. Ako dijete nema pravilni uzor u odraslima, sve drugo je tada badava. I na koncu takva djeca sama od sebe imaju izvrsne rezultate i po državnim normama, redovito osvajaju prva mjesta na natjecanjima i škole dobivaju državne nagrade za izvrsnost, a sve to na jedan posve neusiljeni, nenametnuti, prirodni način, posve bez nezdrave kompetitivnosti. Kada vidiš te dječake i djevojke, osnovnoškolske i srednjoškolske dobi, na raznim videima, imaš osjećaj da su to sve anđeo do anđela, a kad to kažem, sigurno ne mislim na neki katolički ili općenito religiozni koncept anđela, već mislim na unutarnju duhovnu ljepotu koja iz njih zrači. Naravno da su i oni nestašni, puni buke i cike i veselja, da su i oni nerijetko nepažljivi na satu, pa ipak je to nebo i zemlja u odnosu na ovo kod nas. Kad sve to govorim, želim naglasiti da to tamo kod Sai Babe nije neki sektaški, tvrdi religiozni odgoj koji štanca zatucane i slijepo poslušne ljude, baš obrnuto, proizvodi mlade ljude koji upravo iz svoje slobode imaju hrabrosti preuzeti odgovornost za društvo u kojemu žive i u kojemu se kao odrasli ljudi spremaju participirati. Ne treba posebno ni isticati da je nastava u prirodi, pod vedrim nebom, među drvećem, u opuštenoj atmosferi (kao i u školama Paramahamse Yoganande) nešto što se ondje podrazumijeva kad god je to moguće i izvedivo.

    avatar

    16.05.2018. (08:52)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Pročitao sam sad prvi komentar @blablalice i moram priznati da je vrlo sugestivan, naježiš se od svega toga, i vjerujem da je sve tako kako je napisala. Mladi nastavnici po izlasku s faksa ulaze u sustav koji je toliko pustio korijenje u krivim smjerovima da nitko, baš nitko kao pojedinac ne može tu puno napraviti. Da bi se promijenila samo jedna od trista pogrešnih stvari u školama, samo jedna, potrebno je mijenjati same temelje. Pa to onda djeluje prilično beznadno. Donekle je spas ili rješenje u privatnim školama pravilno educiranih i pravilno oduhovljenih entuzijasta, no i tu se pojavljuju problemi, jer se npr. waldorfske škole nerijetko pretvaraju u suprotnost onoga što bi po zamisli Rudolfa Steinera zaista trebale biti, jer nisu svi Rudolf Steiner i nemaju svi njegovu pravu viziju, kao što ni psihoanalitičari ne postižu sve one spektakularne rezultate kakve je postizao osnivač i utemeljitelj psihoanalize C.G.Jung (a ista je stvar i s Freudom - on je postizao doslovno čudesne, čudotvorne rezultate, jer je imao karizmu, duhovnu snagu, ljubav, silni entuzijazam, ogromnu usredotočenost, unutarnje znanje i viziju, ali ne i njegovi nasljednici). Djeca koja proiziđu iz sustava waldorfske škole i pedagogije znaju doći u srednju školu posve nespremna, doslovno zaostala u razvoju, jer su osam godina samo slikala, črčkala, igrala se, razvijala nešto drugo, i tako postala nesposobna da se uklope u ovaj svijet. Stoga škole poput Sai Babinih imaju drugačiju "strategiju", one su amalgam duhovnog i svjetovnog u najboljem omjeru.

    avatar

    16.05.2018. (09:20)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    Mariano - zanimljivi komentari. Kao što je rekla @y: " Svi znaju da je reproduktivno učenje najniži oblik učenja i da djecu treba učiti mislit, a sam sadržaj učenja ovisi o osobnim sklonostima i interesima." Ja ne znam da to baš svi znaju, mislim da mnogi ne znaju, jer ako znaju... onda živimo u društvu krajnjih idiota. Kako to mogu svi znati, a ne mrdati prstom. Rekao bih prije da se ljudi ne opterećuju previše s tim stvarima. Oni znaju da tu nešto ne valja, ali ne ulaze u problematiku; bave s više s posljedicama, ništa s uzrocima. A problem, i rješenje, su u uzroku. Sustav je loš i nikakva mala promjenica ga neće unaprijediti. Najžalosnije od svega je što se djecu pravi budalama i od njih se rade potlačena bića. Ljudi često lupetaju i žale za vremenima kad se nastavnike poštovalo. I tada kada ih se poštovalo, poštovalo ih se iz krivog razloga - zbog straha. Ja ne bih volio da me netko poštuje zato što me se boji i nitko normalan tome ne bi trebao težiti. Po ovome što si opisao, u Sai Babinim školama vlada zdrava, poticajna atmosfera. Postoji sloboda, ali postoje i granice. Postoje ograničenja, jer ona moraju postojati. Ali ograničenja ne ograničavaju slobodu, niti guše razvoj, već služe kako se ne bi ograničavala tuđa sloboda, da ne može svatko raditi što god mu padne na pamet. Djeca su nevjerojatna kad im se pristupi s poštovanjem, kad ih se tretira ravnopravno, jer ravnopravni i jesu; razlika je samo u tome što su mlađi od odraslih i u fazi intenzivnog razvoja. Pametan odrasli zna da od djece može štošta naučiti. Više nego ona od njega ili nje.

    avatar

    16.05.2018. (20:50)    -   -   -   -  

  • y

    Mi djecu ne možemo zaštititi od života, a i ne trebamo. Jedino što možemo je biti pomoć i podrška u onome u čemu možemo. Naravno da mora tugovati, ali s vremenom će se emocije stišati, a i nije neuzvraćena ljubav ono što ga (u potpunosti) definira u ovom trenutku. Treba pustiti puno svježeg zraka u taj prostor. :)))

    Ovo o čemu @Mariano govori ( waldorfske škole) je dobar primjer propusta iz najbolje namjere. Djecu treba osposobiti za zahtjeve ovog svijeta. Ne samo za bivanje niti samo za djelovanje. U našoj kulturi je (još uvijek) samo djelovanje ono što je na cijeni zato dugoročno gledajući farmaceutske tvrtke trljaju ruke. Lijekovi za tlak, depresiju i tjeskobu se pišu samo tako. Važan je samo profit. Treba se i protiv toga boriti već u školama. Ne uvažava se niti potiče stav da je život i zdravlje iznad profita. Puno je propusta u obrazovnom sustavu, a dijete, kasnije mladi čovjek ne zna odgovoriti ni nositi se i to rezultira problemima. Za sada ostaje na nama roditeljima pokušati ukazati na harmoniju i moliti boga bez obzira što smo nevjernici. :)

    avatar

    18.05.2018. (06:38)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    y - možda si ti nevjernica, ali ja svakako nisam. :) Ali naravno da ne vjerujem u gluposti u koje vjeruju oni koji sebe ubrajaju u vjernike. U njihovom smislu sam apsolutni nevjernik. S obzirom da su toliko unakazili ideju vjerovanja, onda je taj termin poželjno izbjegavati.
    U pravu si da djecu treba osposobiti za realni život. Škole rade suprotno. One funkciniraju u svom autističnom svijetu, koji nema nikakve veze sa stvarnim, vanjskim svijetom. Nevjerojatno je da škole nisu usmjerene na pripremu mladih ljudi za život. To bi im morala biti osnvona svrha. Ali nije. I waldorfske škole su promašaj. One su svojevrsne sekte. Steiner je bio blago rečeno čudak. Zaposlenici waldorfskih škola moraju imati jednu bitnu karakteristiku, da se klanjaju njegovom liku i djelu. Meni je to sve prokleto glupo. Sva ta klanjanja bilo kome. Izvan škola postoji stvarnost. Za tu stvarnost djeca moraju biti spremna. Ali ta priprema se neprestano odgađa. Najveća od svih besmislica je kad studentima govore (još uvijek) kako će ionako sve što im treba naučiti u praksi, kada dođu na neki posao. To je naprosto idiotizam. A postoji niz vrlo jednostavnih stvari koje se vrlo jednostavno mogu naučiti, koje su vrlo korisne u praktičnom životu. Nije loše znati si spremiti doručak, ili ručak (samostalno). U stvarnom životu su najvećem broju ljudi dovoljne osnovne računske operacije. Ali, država želi da svi prođu kroz svu nepotrebnu šumu složenih matematika. To su sve nepotrebne gluposti koje guše ljude i nikad, NIKAD im neće koristiti. O poticanju kreativnosti nema govora, o poticanju na samostalno istraživanje nema govora. Pitanje je što samog učenika zanima, na to ga treba potaknuti da istraži. A ne da mu se, silom, brutalno, u glavu nagurava gomila podataka. Kao što si i rekla, zapamćivanje i reprodukcija su najbanalniji način učenja. Primitivna plemena u prašumama znaju bolje metode.

    avatar

    18.05.2018. (08:22)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @The Art Of Being Yourself - Ja ni u kom slučaju nisam štajnerovac, no u ovome što si rekao, da se waldorfski učitelji moraju klanjati njegovu liku i djelu, potpuno si fulao. Postoje divne i izvrsne waldorfske škole po svijetu, a postoje i one manje divne ili manje uspješne, ali se ni u jednoj, siguran sam, ne klanjaju njegovu liku i djelu, već rade na temelju njegovih spoznaja i razrađenih metoda. Kao što su i drugi rekli, postoje različita djeca, neka su introvertna, a neka ekstrovertna, nekima treba ovo, a drugima ono, Steiner je npr. govorio o tome kako je velika zabluda tobože modernih pedagoga njihova kritika učenja napamet, svima su danas puna usta (a bila su očito i u prvoj polovici 20. stoljeća, pa i ranije, krajem 19. stoljeća, samo to nove generacije ne znaju) grintanja protiv maltretiranja djece da uče pjesmice ili gradivo napamet, međutim Steiner kaže da je za razvoj djetetova mozga i uma iznimno važno da neke stvari "buba" napamet, da se to ne bi smjelo izbaciti iz nastave. Također, iako je istina da djeca uče previše nepotrebnih informacija, ipak tu količinu gradiva ne bi trebalo drastično smanjiti, jer djeca za ono što će im zaista doživotno ostati u glavi moraju imati kontekst, dakle uvijek se mora učiti puno više da bi u glavi ostalo bar nešto, mora se stvoriti ideja o mnogočemu, informativna širina, mora biti izgrađena građevina ovog svijeta u dječjim umovima, a za to je potrebno mnogo više informacija od onih osnovnih. Kasnije će zaista u umu odraslog čovjeka ostati samo ponešto od svega, ali to ne bi bilo moguće da ranije, u vrijeme školovanja, nije morao učiti puno više toga. To su ipak neke osnovne stvari koje zna svaki nastavnik i pedagog i koje su istinite. Isto tako, neka djeca duševno rastu upravo kroz idealiziranje nekoga, dok su druga najbolja kad ih se pusti da odmalena budu ikonoklasti. :)) Učitelj bi to trebao znati prepoznati i imati individualni pristup, koliko je moguće u danim okolnostima. Poznato je da djeci treba pričati priče, i to ne tako da ih se čita iz knjige, već da ih se priča na starinski način, sa svom ekspresijom. Također je poznato da djeci treba davati igračke koje su samo napola oblikovane, npr. jednostavne lutke ili aute od prirodnih materijala, jer dijete mora ostatak izgleda igračke dovršiti i oblikovati u svojemu umu, u svojoj kreativnoj podsvijesti - na taj se način pravilno razvija dječji mozak, i to će kasnije, kao i pravilno pričanje priča, biti od presudne važnosti za moralni razvoj mlade osobe. Dakle, na jednoj strani imamo ekspresivno, uživljeno pričanje priča i nedovršene igračke od prirodnih materijala, a na drugoj strani imamo pravilni moralni razvoj u kasnijoj dobi; na prvi pogled to dvoje nije međusobno povezano, međutim u istini zapravo itekako jest. Te i takve veze genijalno je i pronicljivo vidio Steiner pa je tako vidio da je i učenje gradiva ili pjesmica napamet u određenoj fazi učeništva od presudne važnosti za kasnije čovjekove sposobnosti. Današnje laičko i hejtersko javno mnijenje o svemu tome ne razmišlja i nema pojma, ali misli da je pobralo svu pamet svijeta.

    avatar

    18.05.2018. (09:13)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Kažeš: "O poticanju kreativnosti nema govora, o poticanju na samostalno istraživanje nema govora. Pitanje je što samog učenika zanima, na to ga treba potaknuti da istraži." Nije to baš tako svuda i uvijek. Koliko si ušao u ono što se zaista radi po mnogim osnovnim školama i gimnazijama, a koliko govoriš samo na temelju nekog svog općeg dojma? Nije svijet počeo s tobom, ima i prije tebe, a i pored tebe mnogo kreativnih i slobodnomislećih ljudi, također i u sustavu obrazovanja, koji daju sve od sebe u danim okolnostima da u djeci i mladima prepoznaju njihove talente, njihove mogućnosti, njihove slabosti na kojima više treba poraditi. Ne bi trebalo tako bez poštovanja gaziti tolike dobre stvari koje mnogi rade, samo zbog neupućenosti ili neinformiranosti. Postoji ta fama o tzv. poticanju kreativnosti, kao da je to samo tako jednostavno za izvesti, a kad se treba govoriti o konkretnoj provedbi, onda smo malo tanki s idejama i sposobnostima. Samo se manji dio učenika zaista može poticati na kreativnost, no o tome se ne govori. Mnogi mladi po defaultu nemaju naročiti kapacitet da se u njima potiče neka kreativnost, naročito u okolnostima današnjeg neoliberalno-tržišnog i kompetitivno-korporativnog svijeta koji izmišlja nove potrebe za naivnu raju pa se djeci daju pametni telefoni i tableti u ruke, a otima im se svaka šansa za duševni razvoj, i učitelj u školi već dobiva polugotovog idiota s kojim ne može ništa kreativno započeti, ma koliko se trudio i ma koliko bio sposoban.

    avatar

    18.05.2018. (09:48)    -   -   -   -  

  • y

    Ja baš ne vjerujem u boga. Vjerujem u Prirodu ( njezina " pravila, uzroke i posljedice, zakone" itd.), a obzirom je čovjek dio prirode i "vrhunac" je prirodnog stvaranja (obzirom na svijest i samosvijest), mogu reći da vjerujem i u njega. Čovjek je ono čemu ću se okrenuti i dati mu svoju vjeru i povjerenje. Nadalje smatram da ono sto mi naslućujemo, a nazivamo bogom jest tek dio nas samih. Neverbalni dio, ali naš dio. Eto tako. Vidim da je i @Mariano nešto pisao pa idem s veseljem čitati.
    Oprosti što sam dosadna na ovom postu. Valjda neću više komentirati.

    avatar

    18.05.2018. (11:53)    -   -   -   -  

  • y

    @ mariano - ono što je dobro kod tebe je što stvarima daješ širinu tako i treba. Dakle, SVE što si napisao je istina jednako kako je istina i ovo što @ Art govori.
    Kada je u pitanju matematika, činjenica je da dio ljudi neće trebati više od zbrajanja i oduzimanja, ali je i činjenica da ukoliko imamo potencijal, a unaprijed ne znamo koliki je nećemo ga razviti kod djeteta jer ga ne potičemo. Tako je i sa svime drugim. Puno je momenata za promišljanje, a savršenih rješenja nema. Samo manje loših. :)

    avatar

    18.05.2018. (12:04)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    Mariano - ne samo da nisam pobrao svu pamet svijeta, i ne samo da svijet ne počinje samnom, nego sam po mnogočemu potpuno prosječan. Dok sam po nečemu iznadprosječan. I to pravilo vrijedi za praktički sve ljude. Svatko ima nešto u čemu je dobar ili može biti dobar. Svatko ima odrešeni talent, a kroz razvoj toga talenta on ostvaruje jedan bitan dio sebe. Ako zanemaruje taj talent i pušta ga da trune, on propušta nešto vrlo, vrlo bitno. Znam da postoje učitelji i nastavnici koji su više zainteresirani od onih drugih. Ako su zainteresirani i najviše na svijetu, sutav u kojem djeluju će im predstavljati jako veliki kamen oko noge i oni se mogu truditi koliko žele, ali mogućnosti djelovanja su im male. Isto kao da se čuvaru u zatvoru svidi neki zatvorenik, pa mu kad god ima priliku, gurne kakvu knjigu u ćeliju, po skrivećki, da nitko ne vidi.
    Sigurno da se sve što se događa po osnovnim školama, gimnazijama i drugdje, ne može stavljati u isti koš. Ali u neku ruku se i može generalizirati, jer sustav je svuda sličan. S obzirom da mene ova tema istinski zanima, koristim svaku priliku da je istražim. Poznajem puno ljudi koji rade u školama, pa pričam s njima, o njihovim iskustvima. Njihovi stavovi o sustavu se zaista mogu staviti u isti koš. Moja prijateljica, kojoj je podučavanje poziv, nakon godina rada u školi, odlučila je otići, rekavši: Ja to djeci više ne mogu raditi. Sustav ubija one najbolje. Oni moraju otići. Slično kao u Saboru. Ako se pojavi netko normalan, sustav će ga otjerati, on neće moći dugo biti tamo među hijenama.
    Moj subjektivni stav je da mi se Steiner ne sviđa. Neka je slobodno genijalac, meni na temelju (priznajem, ne previše informacija) djeluje mračno i odbojno. A za klanjanje njegovu liku i djelu u waldorfskim školama sam čitao po forumima; takvi su bili dojmovi nekih roditelja kojima su djeca išla u te škole. I nema tu ništa čudno. Ljudi se vole klanjati liku i djelu nekih ljudi.
    Što se tiče učenja napamet, tu i može biti određene koristi za razvoja mozga. A što se tiče potrebe za velikom količinom gradiva, mislim da to ne stoji. Ja sam pobornik slobodnih škola, u kojima se djecu potiče da slijede svoj unutrašnji interes, a ne da im se silom nastoji trpati stvari u glave. Brojna, bezbrojna istraživanja i dugogodišnja kasnija praćenja djece koja su išla u slobodne škole, pokazuju da ta djeca izrastaju u iznimno zadovoljne, samopouzdane pojedince, koji mahom izjavljuju da su temeljii za njihov kasniji život postavljeni za vrijeme njihovog školovanja, u kojem ih se uvažavalo, doživljavalo i na svaki način poticalo da budu samostalni, da sami donose odluke, da budu kreatori vlastitog života. E da, ono što mi se kod Steinera ni malo nije svidjelo, to je ta neka dubioznost, njegova iskustva o drugim svjetovima, o raznim stvarima koje većina nas ne vidi i ne samo da nam je apstraktna, nego se slobono pitamo da nije taj Rudolf malo i skrenuo. Ne kažem da ne postoji to sve ezoterično s čim s on bavio, nego me jednostavno ne zanimaju takve apstrakcije.

    avatar

    19.05.2018. (07:54)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    y - samo ti komentiraj, ne moraš se suzdržavati, nema razloga. U pravu si za učenje matematike. Ima logike da se djeci treba ponuditi svašta, jer onda mogu vidjeti koja sve područja postoje, pa se mogu naći u onima koja su njihova. Ali to ne treba raditi silne godine. Svatko brzo vidi što ga zanima, a što ga užasava. Kada to utvrdi, onda neka dalje ide sam, ne smije ga se tlačiti godinama s nečim što nije dio njegovog potencijala. To je tortura, koja je sasvim nepotrebna i nenormalna. Osobno mi se gade svi sati koje sam proveo sjedeći uz zadatke koji su mi odbojni. Ništa mi nisu koristili, samo su mi štetili. To sam potpuno siguran. Da mi je netko tada rekao: "Gledaj, vidim da te ovo uopće ne zanima, pusti to, nema potrebe da se time optrećuješ. Pređi sada na ono što te zanima."
    Mislim da bi mi tada pao veliki kamen sa srca. U trenutku bih prodisao.

    avatar

    19.05.2018. (08:02)    -   -   -   -  

učitavam...