Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (4)

Marketing

  • Donabellina

    tekst je ovo o amputiranim emocijama, a onda, u danu tako nagomilanih i bezdušnih - ne očekuješ ništa osim vlastitog disanja......Barem znak da si živ.

    avatar

    02.02.2018. (19:06)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    moto tvog prohujalog teksta... Ruka koja je trebala obrisati naše suze, učinila je da one poteku još i više.
    (Heloiza Abelardu)
    njihova pisma zrcale istinu... ona njemu... ne obaveze, nego ljubav...on njoj... ne amputirane emocije nego istinsko osjećanje osjeća je ljepota istine...koračanje po toplom danu... i disanje srca... :)

    avatar

    02.02.2018. (19:21)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    sve više kroz tvoje riječi upoznajem onaj hladan odsječeni dio tebe, a opet - nekako kroz veo sakrivenih emocija umotanih u prozračnost neke teške riječi - vidim oči prepune čuđenja

    avatar

    03.02.2018. (11:40)    -   -   -   -  

  • Evora

    Duhovna invalidnost je vremenski nož kojim se amputira sreća, što ljude i gradove čini ružnim, izvitopetenim, moguće i nakaznim.
    Čitajući unazad tvoje stihove, dijelim s tobom taj osjećaj pri pogledu "rendgenskim" očima i mislim, trebalo bi, s vremena na vrijeme, uočavati lijepe stvari da bi nam se takav pogled vratio. :-)

    avatar

    04.02.2018. (22:51)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Ovdje si ne možemo pomoći. Pravocrtnom vremenu zalijepljeni, nemamo kamo pobjeći bez svoje biti iz njega. Izgubili smo lovački gen potrage ili je zaglušen civilizacijskom ugodom. Bilo kako bilo, nelagoda prisustva sve je očitija i predstavlja se Sizifovim poslom. Kao eho pratimo ćudi prirode i ne razumijemo to sestrinstvo, jer je buka života poželjnija.
    Povratak prirodi! Valjalo bi pobjeći u nju. Ali kako ostaviti troslojni toalet papir, kako se lišiti podsmijeha beskrajnim okruglim stolovima HTV-a, čime nadomjestiti jutarnje druženje uz kavu ...?
    Nemam odgovora. Uzimam si pravo odšutjeti nakaznost puzećeg istrebljenja zdravog razuma, jer što se glasnijim biva to hrane imat će u izobilju.
    Prezrivo ignorirati!, možda? Kako bi se održali dostojanstvo drugačijeg i mogućnost nekog ljepšeg oblika poslije ovih nas. Jer mi ne znamo što činimo. I u tome smo uporni.

    avatar

    06.02.2018. (14:18)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...