Komentari

tragovivremana.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • Petra

    Dane razvedrava smisao, radost otvara puteve ...

    avatar

    16.01.2018. (10:10)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Samo u ljubavi smo u pravom životu...

    avatar

    16.01.2018. (10:29)    -   -   -   -  

  • Petra

    Lastavica
    Radosti i ljubavi nikada nije previše :-)

    avatar

    16.01.2018. (10:35)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    krivine i moreuzi nas određuju... a ljubav je skiper... :)

    avatar

    16.01.2018. (12:46)    -   -   -   -  

  • meroveus

    ono što kao razumijemo ili kao shvaćamo definiramo smislenim, dok ono nerazumljivo, neshvatljivo, slijedom tretiramo besmislom, jer nije u našim obrascima iskustva.
    tko bi rekao kako već, osim anticipacije, imamo konkretne uradke pretpostavljenog preseljenja na drugi planet? prije stotinu godina to je bilo besmisleno i u razgovoru spoemenuti.
    u skladu nereda mi tražimo put reda prema zajedničkom ljudskom.
    je li doista vrhunski osjećaj - ljubav, jedini put koji pokazuje stvarnu osobu i u njoj zajedničke sve nas?
    nije li to eufemizam produženja vrste? slatkoća obmane i privida s kojom nas razum opija?
    jer ako je smrt kraj, što od rođenja baštinimo početkom ako ne osujetiti kraj? u fragmentarnosti vrste zasladiti svaku etapu i tako što većom cjelinom suzbiti gorčinu spoznaje. stoga Nietzsche kaže kako imamo umjetnost da bismo se oduprijeli istini života. a umjetnost je fikcija stvarnosti. S čime prosuđujemo umjetnost? prvo s osjećajem, potom slijedi umna razudba.
    ako je idealan osjećaj - ljubav, prvi, nedvojben, vrh stožca svim ostalima, zašto je propadljiv, zašto nestaje, zašto prolazi, zašto se u njega možemo razočarati? Jer tražimo nešto zauzvrat. Takva je tjelesna ljubav. Jer treba nešto zauzvrat. Je li to ljudski smisao? Ili obrnuto?
    Ljubav prema lijepom ne traži takvo što. Svaki put kad stanemo pred nekom našom omiljenom slikom ili pred skulpturom s istim je nabojem osjećanja. ne jenjava. a što imamo od toga? ama baš ništa što bi se moglo zauzvrat predstaviti s istom snagom nekome drugom. osobni doživljaj lijepoga ponaosob je inkluzivan onom našem zajedničkom svima i u njemu imamo trajnu ugodu.
    stoga u svemu tražimo ono lijepo što je zajedničko svima, a ipak podliježemo prividu, preuzimamo obmanu, koketiramo s varkama, sa sumnjama, od sveg shvatljivog izabiremo ono onkraj njega. biramo besmisao intuitivno. i sretan je onaj tko u toj užurbanosti uspije pramen dohvatiti.

    avatar

    16.01.2018. (16:34)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Zadnja rečenica....Predivno! Pusa, vole Te L+B+G

    avatar

    16.01.2018. (16:36)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Ne znam za druge, ali sva vrata na koja sam kucala - otvarala su se za mene! Zbog ljubavi...A bilo je i obrnuto: kada se s ljubavlju kucalo na moja vrata-također su bila otvorena...Pusa, vole Te L+B+G

    avatar

    16.01.2018. (17:20)    -   -   -   -  

  • Petra

    Dinaja
    Da, baš pravi skiper ... :-))

    avatar

    17.01.2018. (00:21)    -   -   -   -  

  • Petra

    meroveus
    Šta to ti sve reče !?? :-))

    A ja bih, ipak, rekla da o onome što ne razumijemo ne možemo ni suditi, a ono što KAO(!) razumijemo nije nužno smisleno. Da bismo utvrdili da je nešto besmisleno trebalo bi to razumjeti, a možda, ne i obavezno, dokazati. Uobičajeno jeste da se ono što se ne razumije smatra besmislenim, ali to što "se smatra" ne znači i da stvarno jeste...
    A pojam "naš obrazac iskustva" mi je interesantan u kontekstu ljubavi.

    A sad ljubav!
    Tema ljubavi je neiscrpna i u tome je i njena tajna, sva njena draž, njena vječita inspiracija, stara koliko ljudski rod. Nije li pitanje smisla (života) isto toliko tajnovito i neiscrpno, a ipak se o njemu ne govori ni upola koliko o njoj?
    Zašto?
    Da li zato što u ljubavi imamo neki iskustveni obrazac, pa je smatramo smislenom ili pak nemamo, pa je po automatizmu držimo besmislom?
    Imamo li iskustveni obrazac smisla? I možemo li pitanje smisla tretirati besmislom, jer nije u našim obrascima iskustva?

    avatar

    17.01.2018. (00:43)    -   -   -   -  

  • Petra

    meroveus,
    sve ovo što si napisao o ljubavi, a sažeto je u ključnim riječima koje si upotrijebio: ljubav - smisao - traženje - razočaranje .... odmah mi je nametnulo dvije misli koje želim podijeliti sa tobom.
    Prva je, da parafraziram, ona stara igra riječima koja kaže: ako si volio nisi zaboravio, a ako si volio pa ipak zaboravio, nisi dovoljno volio! :-)
    Može li se nedovoljno voljeti? I je li to onda ljubav. I kako je moguće da ljubav prestane ili da se zaboravi?
    Ne može prestati. Prava ljubav ne umire, ona traje. Traje u nekim svojim, nama često neshvatljivim ili nedokučivim pojavnim oblicima, ali traje ...
    A šta je suprotno od ljubavi?
    Kad govorimo o ljubavi, ja bih tu istakla druge dvije, a mogla bih reći isto tako, ključne riječi : vršenje i/ili ispunjenje u slobodi izbora. Ali o tome možemo kasnije govoriti ako ti bude zanimljivo podijeliti sa mnom ovu temu.

    Druga misao je ozbiljnija, opsežnija i više je potaknuta idejom smisla. Ukratko, Ivan je u svom evanđelju (Iv 1 35-42) bio kratak i jezgrovit (i zagonetan i teško shvatljiv, što mu je odlika), kada se Isus obraća Ivanovim učenicima riječima: Što tražite?
    Prevedeno - šta hoćete? šta vam je cilj? Ili, u čemu vidite smisao? (ako mogu toliko biti slobodna u interpretiranju bez namjere da sama tumačim ili objašnjavam evanđelje)
    Nije li to ključno pitanje života? U odgovoru je smisao.
    A tek će kasnije Toma Akvinski dati pravi odgovor, rekavši Tebe hoću ili Tebe tražim Isuse! Ljubav hoće u potpunosti i u slobodi svoga izbora (nenametnuto božjom zapovijedi - ljubi!). On to želi, u ljubavi vidi smisao života.
    To je ono kada se ne zadovoljavamo darom (apropos onoga što kažeš da u ljubavi tražimo nešto zauzvrat; iako nije jasno šta je to "nešto" na šta si mislio?) već hoćemo darovatelja; hoćemo, ne "nešto", već hoćemo sve!

    avatar

    17.01.2018. (01:20)    -   -   -   -  

  • Petra

    meroveus
    I ostalo mi je još ovo zadnje poglavlje tvoga komentara ljubav prema lijepom.
    Nije li to surogat ljubavi o kojoj si prethodno govorio?
    Za mene bi ljubav prema lijepom bila samo jedan segment univerzalne ljubavi koju najbolje možemo shvatiri kroz pojam dobrote.
    Međutim, nešto drugo me tu zagolicalo:

    stoga u svemu tražimo ono lijepo što je zajedničko svima ...

    Nisam te baš najbolje razumjela, da li tražimo ono lijepo što je zajedničko svima (šta je to šta tražimo?) ili je zajedničko svima da tražimo ono lijepo (ma šta tu osobno podrazumijevali)?

    Mene je Niče osvojio tom svojom istinom, jer je zaista tačno da je veoma teško prihvatiti istine života. :-)

    I ostaću ti dužna napraviti paralelu između svih pojavnih oblika ljubavi koje si spomenuo, a to bih razmatrala u okviru onoga što sam nazvala - vršenje i ispunjenje, zapravo će ključno ostati nedorečeno ili neizrečeno (ima puno istine u svemu što si rekao), a zadržaću se na onom p-ramenu! ;)

    avatar

    17.01.2018. (01:52)    -   -   -   -  

  • Petra

    luki 2
    Pa mogu reći da je i meni to sa vratima išlo tako ... ali svoja ipak držim zaključana ... ne može tu niko samozvan ući ... :-))

    avatar

    17.01.2018. (02:17)    -   -   -   -  

  • Taango

    Ljubav, ljubav, ljubav ja uvijek volim biti tamo gdje se dijeli ljubav,jer tako je i sam lakše prakticiram.LP

    avatar

    17.01.2018. (21:06)    -   -   -   -  

  • Petra

    Taango
    Ja nisam govorila o tome da se ljubav prakticira -vršenje, već da se prakticora voljenje - ispunjenje. O univerzalnoj ljubavi i dobroti sam govorila ..o onoj koja dolazi iz srca a ne iz drugih mišića ... ;)

    avatar

    17.01.2018. (23:15)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Smatram lijepo iznad svega. Sklonost k lijepom vrlinom prije svih. Prije dobrog, prije morala. Zašto? Svaka vrlina je odnosna. Traži poređenje s vremenom, mjestom i ljudima u njima. Ono što je dobro sada ne znači kako će biti dobro sutra, pravedno sada ne mora biti takvo sutra. Lijepo je trajnozeleno po sebi i od sebe.
    Spomenula si Tomu Akvinskog jednog od otaca kršćanstva, a upravo je on eklatantan primjer kopernikanskog obrata. Naime, kako bi zaštitila njegovo djelo, koje je neosporno, crkva je sakrila njegovo odricanje od njega. Posljednje godine života on je proveo otuđen od crkve. Bio je psalmist. Prigrlio je Pjesmu nad pjesmama. Ono lijepo u njoj. A upravo to jest nepremostiv jaz do skolastičke misli čiji je bio prvak.

    avatar

    19.01.2018. (09:35)    -   -   -   -  

  • Petra

    meroves johannes
    Ljepota je, dakle, kruna po tebi, još samo da smo je definisali znali bismo i šta je to i je li ona zaista neprolazna i univerzalna? I je li zelena ili ima boju zrelosti? :-))
    Ali ja sam, meroveus, mislila da je ljepota posljedica dobrote i moralnosti. Šta je starije, uzrok ili posljedica i jesu li uzroci tek posljedice posljedica? Ono prastaro pitanje o kokoši i jajetu. I šta je bilo prvo?
    Kažu da je prije svega bila volja božja, johannes!
    Bila je pjesma nad pjesmama, bila je ljubav. Pa, da li je onda ljubav uzrok ili posljedica ljepote? Podrazumijeva li ta ljepota ljubav ili podrazumijeva volju? I šta je to što hoćemo, a šta volimo?
    Pa kad smo se dohvatili Tome Akvinskog (a nepoznato mi je odricanje koje spominješ, a i nije baš jasno ko se koga odrekao?) upravo je on tvrdio da "stvari koje volimo govore nam ko smo".
    "Dobrota naše volje zavisi od namjere našeg cilja", pa ako je namjera našeg cilja ljepota, onda smo na putu dobre volje. ;)

    avatar

    20.01.2018. (14:39)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...