Pratim serijal o sovjetskim snajperistima sa velikim interesom. Nešto sam malo "načuo" već ranije i o ženama snajperisticama u redovima Crvene armije ali nisam puno proučavao temu tako da mi je to bilo jako zanimljivo. Pitam se zapravo nije li u brzom zaboravu i nepoštovanju svojih plemenitih ratnika zametnuto već bilo sjeme propasti SSSR-a i dekadencije u kojoj se kasnije valjala Rusija iz čega se još ni danas ne može iskobeljati. Ali to valjda tako mora biti, istinskih ratnika je malo, a prosječnih ljudi mnogo i njihove potrebe su mnogo, kruha i igara je potrebno uvijek i svagda, a ratnika treba samo kad neka opasnost dogori do guzice, a poslje više "od slavnih uspomena se ne živi", a uporno povijest podučava da se ne živi naročito smisleno niti kad se te uspomene odbaci tobože kao balast, baš naprotiv, onda tek počinje sranje na duge staze :-))
Možda je bolje da se ja podrobnije osvrnem na ono što mi je poznatije, iako kužim da nije baš presudno za ovu temu, ali opet mislim da bi moglo nekog zanimati! "Jakut" na tunguskom (evenačkom) jeziku označava onoga tko jaše na konju, jahača konja ili konjojahača recimo tako. Evenki nisu jahali konje nego sobove kao što i ostali narodi sjevera koriste tu životinju kao jahaću umjesto konja, zato su Evenki svoje istočne susjede Sahe imenovali konjojahačima tj. Jakutima. Budući da su Rusi u svojoj dvostoljetnoj "hodnji" od Urala do Pacifika prvo upoznali Evenke od njih su usvojili naziv za narod koji su onda susreli dalje napredujući ka istoku- Jakute odnosno vlastitim nazivom Sahe (Sahalar) ali naziv Jakuti se zadržao i do danas u službenoj upotrebi.
Teorija da "Jakuti (Sahalar) su najvjerojatnije nastali miješanjem dvaju naroda Evenka (Tunguza) i Evena (Lamuta)" me iskreno začuđuje, nikad nisam naišao na takav podatak, a pročitao sam dosta o domorodačkim narodima Sibira još od davnih dana kad sam slučajno naletio na neku knjižicu o sibirskom šamanizmu i ostao trajno fasciniran s tom temom. Ukratko o čemu se radi- Jakuti su narod turkijske jezične skupine (kao i npr. Turci, Turkmeni, Kazasi, Kirgizi, Tatari itd) i u jakutskoj mitologiji uobičajene su priče gdje se spominju travnate stepe, deve, leopardi i sve takve stvari koje naravno na postoje u Jakutiji, ali su ostale u kolektivnom sjećanju naroda iz vremena dok su živjeli u pradomovini u Centralnoj Aziji/Mongoliji/Južnom Sibiru. Prema jednoj vrlo realnoj teoriji neki dio turkijskih plemena se početkom srednjeg vijeka pokrenuo iz te svoje izvorne postojbine na sjever vjerojatno da se sklone od gužve i rata jer to je vrijeme kad mongolska i turkijska plemena su konstantno u ogorčenoj borbi oko teritorija- pašnjaka. Dospjeli su zaista daleko do Arktičkog kruga i na istok do Pacifika, tako su nastali Sahe. A Evenki i Eveni su "rodbina" od Mandžuraca, dakle narodi bitno drugačiji jezično i etnografski od turkijskih Saha. Moguće je da su Sahe asimilirali neke od pripadnika tih naroda s kojima su došli u kontakt u svojim osvajanjima tajge, ali nemoguće da su nastali od njih.
07.01.2018. (19:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eh da, dugo ja već pišem o ratnicima i onima drugima što 'ljigavcima' ih ja nazivam. Nitko se ratnikom nazivati ne bi smio tko vidio nije veličanstvenu 'divotu bitke' ... bitke ratnici niti traže, niti ih ratnici žele, bitke uvijek pronađu ratnike i uvijek ih očaraju svojom 'divotom'. Zato su sudionici bitaka uvijek ratnici jer samo su ratnici poput vjetra, poput oluje koja se iznenada podigne, poput bljeska koji zabljesne, a potom se stiša i nestane. Uvijek su vojnici i ratnici u povijesti dobivali bitke, ali su uvijek nakon bitaka bili pobijeđeni od onih drugih (ljigavaca), onih koji su ih i gurnuli u bitke i ratove. (Budi pozoran! Ratnike i vojnike u bitke nikada ne guraju časnici i dočasnici!)
Vidiš, upravo su ti 'ljigavci', kukavice i spletkari konstanta su povijesti, a vojnici i ratnici samo su vjetar koji dođe i prođe, no, bez tog vjetra ničega ne bi ni bilo u toj povijesti!
Što se tiče propasti SSSR-a, ima tu od svega po malo. Od samog nastanka, trajanja i kraha ... Zapamti! Svaki Savez trajat će tako dugo dok ga brani najslabiji pripadnik tog Saveza, a to ti je jednostavna formula po kojoj se izračunava snaga i obučenost vojne postrojbe – koliko je obučena i snažna desetina toliko je snažna i armija (kao postrojba) ... divizijsko (strateško) topništvo moćno je do boli, ali samo je vatra malih taktičkih minobacača precizna i ubojita.
Nema Saveza koji je moćan zato što je u njemu moćan član, Savez je nepobjediv ako se za njega bore 'maleni', jer oni su uvijek konstanta, a to je i klica propasti svakoga Saveza – kada 'veliki' misle da su moćniji od 'malih' ...
07.01.2018. (20:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Pratim serijal o sovjetskim snajperistima sa velikim interesom. Nešto sam malo "načuo" već ranije i o ženama snajperisticama u redovima Crvene armije ali nisam puno proučavao temu tako da mi je to bilo jako zanimljivo.
Pitam se zapravo nije li u brzom zaboravu i nepoštovanju svojih plemenitih ratnika zametnuto već bilo sjeme propasti SSSR-a i dekadencije u kojoj se kasnije valjala Rusija iz čega se još ni danas ne može iskobeljati. Ali to valjda tako mora biti, istinskih ratnika je malo, a prosječnih ljudi mnogo i njihove potrebe su mnogo, kruha i igara je potrebno uvijek i svagda, a ratnika treba samo kad neka opasnost dogori do guzice, a poslje više "od slavnih uspomena se ne živi", a uporno povijest podučava da se ne živi naročito smisleno niti kad se te uspomene odbaci tobože kao balast, baš naprotiv, onda tek počinje sranje na duge staze :-))
Možda je bolje da se ja podrobnije osvrnem na ono što mi je poznatije, iako kužim da nije baš presudno za ovu temu, ali opet mislim da bi moglo nekog zanimati!
"Jakut" na tunguskom (evenačkom) jeziku označava onoga tko jaše na konju, jahača konja ili konjojahača recimo tako. Evenki nisu jahali konje nego sobove kao što i ostali narodi sjevera koriste tu životinju kao jahaću umjesto konja, zato su Evenki svoje istočne susjede Sahe imenovali konjojahačima tj. Jakutima. Budući da su Rusi u svojoj dvostoljetnoj "hodnji" od Urala do Pacifika prvo upoznali Evenke od njih su usvojili naziv za narod koji su onda susreli dalje napredujući ka istoku- Jakute odnosno vlastitim nazivom Sahe (Sahalar) ali naziv Jakuti se zadržao i do danas u službenoj upotrebi.
Teorija da "Jakuti (Sahalar) su najvjerojatnije nastali miješanjem dvaju naroda Evenka (Tunguza) i Evena (Lamuta)" me iskreno začuđuje, nikad nisam naišao na takav podatak, a pročitao sam dosta o domorodačkim narodima Sibira još od davnih dana kad sam slučajno naletio na neku knjižicu o sibirskom šamanizmu i ostao trajno fasciniran s tom temom.
Ukratko o čemu se radi- Jakuti su narod turkijske jezične skupine (kao i npr. Turci, Turkmeni, Kazasi, Kirgizi, Tatari itd) i u jakutskoj mitologiji uobičajene su priče gdje se spominju travnate stepe, deve, leopardi i sve takve stvari koje naravno na postoje u Jakutiji, ali su ostale u kolektivnom sjećanju naroda iz vremena dok su živjeli u pradomovini u Centralnoj Aziji/Mongoliji/Južnom Sibiru. Prema jednoj vrlo realnoj teoriji neki dio turkijskih plemena se početkom srednjeg vijeka pokrenuo iz te svoje izvorne postojbine na sjever vjerojatno da se sklone od gužve i rata jer to je vrijeme kad mongolska i turkijska plemena su konstantno u ogorčenoj borbi oko teritorija- pašnjaka. Dospjeli su zaista daleko do Arktičkog kruga i na istok do Pacifika, tako su nastali Sahe.
A Evenki i Eveni su "rodbina" od Mandžuraca, dakle narodi bitno drugačiji jezično i etnografski od turkijskih Saha. Moguće je da su Sahe asimilirali neke od pripadnika tih naroda s kojima su došli u kontakt u svojim osvajanjima tajge, ali nemoguće da su nastali od njih.
07.01.2018. (19:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Athumanunh
Eh da, dugo ja već pišem o ratnicima i onima drugima što 'ljigavcima' ih ja nazivam.
Nitko se ratnikom nazivati ne bi smio tko vidio nije veličanstvenu 'divotu bitke' ... bitke ratnici niti traže, niti ih ratnici žele, bitke uvijek pronađu ratnike i uvijek ih očaraju svojom 'divotom'. Zato su sudionici bitaka uvijek ratnici jer samo su ratnici poput vjetra, poput oluje koja se iznenada podigne, poput bljeska koji zabljesne, a potom se stiša i nestane. Uvijek su vojnici i ratnici u povijesti dobivali bitke, ali su uvijek nakon bitaka bili pobijeđeni od onih drugih (ljigavaca), onih koji su ih i gurnuli u bitke i ratove. (Budi pozoran! Ratnike i vojnike u bitke nikada ne guraju časnici i dočasnici!)
Vidiš, upravo su ti 'ljigavci', kukavice i spletkari konstanta su povijesti, a vojnici i ratnici samo su vjetar koji dođe i prođe, no, bez tog vjetra ničega ne bi ni bilo u toj povijesti!
Što se tiče propasti SSSR-a, ima tu od svega po malo. Od samog nastanka, trajanja i kraha ... Zapamti! Svaki Savez trajat će tako dugo dok ga brani najslabiji pripadnik tog Saveza, a to ti je jednostavna formula po kojoj se izračunava snaga i obučenost vojne postrojbe – koliko je obučena i snažna desetina toliko je snažna i armija (kao postrojba) ... divizijsko (strateško) topništvo moćno je do boli, ali samo je vatra malih taktičkih minobacača precizna i ubojita.
Nema Saveza koji je moćan zato što je u njemu moćan član, Savez je nepobjediv ako se za njega bore 'maleni', jer oni su uvijek konstanta, a to je i klica propasti svakoga Saveza – kada 'veliki' misle da su moćniji od 'malih' ...
07.01.2018. (20:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...