Komentari

pola.blog.hr

Dodaj komentar (4)

Marketing

  • meroveus

    Nedavno, netko se upitao kako bi izgledala šuma u kojoj bi se samo ptice pjevice glasale i u kojoj ne bi bilo običnih i "nelijepih" uhu ptica. Bi li to bila krletka iz koje bi svatko pokušavao pobjeći, ili Eden svakom duhu? Nekad mi je drag krik vrane, živkanje sirotinjskih vrabaca. Nekad je i ono najobičnije meta koja se treba. Govoriti o lijepom i ugodnom zamorno bude ako je suprotnost odstranjena. To najbolje osjete riječi kad se uglazbljuju u smisao. Dokon razgovor može izrasti u poemu, ali isto tako i duga simfonija može uspavati duh i potjerati ga u nezainteresiranost. Sve mora biti sa zrncem soli. I čovjek tako. Svoj pred drugima i po zajedničkoj slanoći blizak svima.

    avatar

    24.11.2017. (09:20)    -   -   -   -  

  • iris

    ima razgovora kad mi nije važno da dobiju smisao ili težinu. udišem ono nešto između. mi zahvaljujući smrti i komadićima ogledala vidimo ponekad sve ono iza. ali tko to zaista vidi. mi, ili netko drugi u nama.
    ili nam netko podmeće slanoću.
    najmanje neugodno je kad nešto nedostaje, a najviše kad prisiljava na tišinu. jer tišina je uvijek tu. i ona ne košta ništa. možda se znamo po pobjedama. jednom netko pokuša pobijediti, pa onda svi za njim...kao
    nagomilana rulja koja ne zna tko vodi. ako smo bili spremni primiti pojedinačno utjelovljenje, zašto ga neizmjerno ne voljeti. bez zadrške.
    afirmirani smo u sve što nas okružuje, pa tako, smatrajući se cjelinom,
    i razumijem ovo o čemu pišeš.
    ja ne poznajem dokonost u njenom najjačem obimu, a pričinja mi se da ni uopće - ne.
    ali stopiti se u ispjevani pjev može samo čovjek koji je već jednom bio na rubu da ga izgubi.

    avatar

    24.11.2017. (16:39)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    Pjesma je dobra, ali ne mogu reći da me posebno dotaknula (nije stvar u njoj, nego u meni). Za razliku od ovog tvog komentara, Polovico, koji je jako, jako dobar, "ono nešto između". Sve što vrijedi je tamo negdje između.... redaka. Jedan autor je čuo kako neki njegov čitatelj podvlači puno redaka iz njegove knjige (nisam siguran dal ih je označavao kao jako dobre ili kao kriminalne), na što je pisac rekao: Recite mu da to više ne radi, uništava mi knjigu, jer sve što u njoj vrijedi je između redaka.

    avatar

    26.11.2017. (11:52)    -   -   -   -  

  • iris

    the art., je, tako nekako. redovi omogućuju da vidimo ono što je između.
    iako je tada dojam potpuno personalan, i može biti sasvim kriv, može li?
    tako da i ovaj što je podvlačio, po meni nije dangubio.:)
    sve u svoje vrijeme.
    tko zna hoćemo li ikad, ili jesmo li već, usuglasili sve što imamo u sebi.
    tako je podatna ta misao. taj upitnik.
    potaknuta sam današnjim postom blogera knjigoljuba.

    avatar

    04.12.2017. (09:45)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    mislim da nikako nismo još usaglasili, pa i da ne treba baš sve usaglasiti; kvalitetna baza/temelj u nama je potrebna, a doza neodređenosti i nepoznatog je dobrodošla

    avatar

    04.12.2017. (20:38)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...