Kada se pojavi riječ politika među svim riječima, nastane anksioznost. Sve tegobno dnevno izduži se sutrašnjem slijedom nepodnošljivosti. Politika, policentričnost ... Prepoznatljiva amorfnost. Usporedio bih politiku s pijevcem na vrhu kuće koji se usmjeruje prema vjetru. To je riječ bez sadržaja zajedničkom, bez pozdrava razumijevanju, s više agregatnih stanja no ikoja druga tvar u prirodi, izdržljiva egom i žilavija od svih vrlina. Riječ je to koja umanjuje ljude, iako nudi obećanja obilja. Čini mi se kako postaje sinonim za laž ili ne-istinu, ali i obrazac prihvatljivog ljudskog ponašanja prema kojem se do ciljeva stiže prečacima. Pa ako je život samo jedan, zašto ga ne uzeti iskorištavajući sve druge za svoj? Ako bih pokušao razmrsiti čvor vječnog vraćanja istog, rekao bih kako je on u svakom ponaosob osjećaj predmnijevanja svakog pokušaja neuspješnim. Čini se neiskorjenjiv. Nekada, davno, ljudi su izišli is špilja, zašto se ponovo tamo vraćaju? Sve opet gledamo sjenama, a riječi ne stižu formi koja sjene pravi.
13.04.2017. (10:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Divno izvedena, građena i vođena od početka do meni najsnažnijeg kraja - kompozicija. Alegorija je sretna u tvojim rukama. A ima i zašto. :)
Vječno vraćanje istog, tako je govorio i Nietzsche. Ljudi vladaju nad drugim ljudima. A ono jedino što je vječno jeste beskonačna dionizijska igra nadvladavanja, u kojoj čovjek mora apolonskim okom promatrati svijet i u isti mah čeznuti da prevaziđe promatranje.
Malo ću se udaljiti, ali je srodno ovom do sad napisanom... Još poodavno, iako vezano uz razmišljanje o jednoj sferi intimnog ljudskog života ali bi se pitanje i kao općenito moglo prenijeti na širi plan, pitala sam se o smislu 'vječno' ponavljanja istog... da bih shvatila kako preispitujući zapravo tražim vidjeti - gdje je mogućnost stvaranja nove vrijednosti, kao smisla... ili bi to (susrest ću se kasnije, čitajući fil. literaturu) bilo prevrednovanje, ili iznova davanje vrijednosti....
izdvojila bih: agente neuništive zime. sve su lirske slike jake, ali ova mi je posebna.
17.04.2017. (14:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
#
sloboda izbora, da
12.04.2017. (19:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
odjeću zaštite od posljedica
povijesnog nevremena
iznenadjenja ubijaju znanje : da nije tako, ne bi gorjela sloboda izbora
12.04.2017. (21:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
nemam poseban komentar na pjesmu, u njoj je sve .... baš sve je njoj
13.04.2017. (10:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Kada se pojavi riječ politika među svim riječima, nastane anksioznost. Sve tegobno dnevno izduži se sutrašnjem slijedom nepodnošljivosti. Politika, policentričnost ... Prepoznatljiva amorfnost. Usporedio bih politiku s pijevcem na vrhu kuće koji se usmjeruje prema vjetru. To je riječ bez sadržaja zajedničkom, bez pozdrava razumijevanju, s više agregatnih stanja no ikoja druga tvar u prirodi, izdržljiva egom i žilavija od svih vrlina. Riječ je to koja umanjuje ljude, iako nudi obećanja obilja. Čini mi se kako postaje sinonim za laž ili ne-istinu, ali i obrazac prihvatljivog ljudskog ponašanja prema kojem se do ciljeva stiže prečacima. Pa ako je život samo jedan, zašto ga ne uzeti iskorištavajući sve druge za svoj?
Ako bih pokušao razmrsiti čvor vječnog vraćanja istog, rekao bih kako je on u svakom ponaosob osjećaj predmnijevanja svakog pokušaja neuspješnim. Čini se neiskorjenjiv. Nekada, davno, ljudi su izišli is špilja, zašto se ponovo tamo vraćaju? Sve opet gledamo sjenama, a riječi ne stižu formi koja sjene pravi.
13.04.2017. (10:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
(`*•.¸(`*•.¸ ¸.•*´)¸.•*´)
«Sretan Uskrs!»
(,.•*´(¸.•*´ `*•.¸)`*•.,)
15.04.2017. (07:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Divno izvedena, građena i vođena od početka do meni najsnažnijeg kraja - kompozicija. Alegorija je sretna u tvojim rukama. A ima i zašto. :)
Vječno vraćanje istog, tako je govorio i Nietzsche.
Ljudi vladaju nad drugim ljudima. A ono jedino što je vječno jeste beskonačna dionizijska igra nadvladavanja, u kojoj čovjek mora apolonskim okom promatrati svijet i u isti mah čeznuti da prevaziđe promatranje.
Malo ću se udaljiti, ali je srodno ovom do sad napisanom...
Još poodavno, iako vezano uz razmišljanje o jednoj sferi intimnog ljudskog života ali bi se pitanje i kao općenito moglo prenijeti na širi plan, pitala sam se o smislu 'vječno' ponavljanja istog... da bih shvatila kako preispitujući zapravo tražim vidjeti - gdje je mogućnost stvaranja nove vrijednosti, kao smisla...
ili bi to (susrest ću se kasnije, čitajući fil. literaturu) bilo prevrednovanje, ili iznova davanje vrijednosti....
izdvojila bih: agente neuništive zime.
sve su lirske slike jake, ali ova mi je posebna.
17.04.2017. (14:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gali
i meni ko i viv upalo ovo ; agenti neuništive zime...
zbilja prejake slike, svaka čast ti Po.-)
19.04.2017. (22:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...