Prelijepi stihovi Nedjeljko! Obožavam pjesme pune zvukova, boja i osjećaja. Sam znaš da su i križaljke bolje kad su takve. Štono bi se reklo, pucaju od "enigmatske muzike"!
Imam i ja jednu takvu o svinjokolji (kolinju):
Ranom zorom, nož u ruci A strastima na volju U očima ljudskim vuci Sad hladnom kovinom kolju Vruće meso ciknu Oči te ne sjaju više Ispod vrata taj mlaz šiknu Stari koljač poeziju piše Vrela voda dlaku skida Mrtvo truplo tad okreću Stoji krvnik oštrog brida Na raspelo nevinoga meću Bujni mišić oni tranče Čvarak već se cvrčeć topi Uz rakiju žustro banče Svaki litru svoju popi
Kako da ju je vegetarijanac pisao! :)
20.12.2016. (21:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U vojsci sam bio 1967/1968. točno 366 dana zbog napada SSSR-a na Čehoslovačku. Sa mnom je bio i jedan zajebani tip, inače muzičar iz Beograda, s kojim sam se sprijateljio. Njegova je specijalnost bila nadmudrivati se sa nadeđenima. I on je jednom, došao je 6 mjeseci pije mene, sudjelovao jednom u 'taktičkoj' vježbi kad je teren bio ovakav kakav ti opisuješ. U jednom trenutku pala je komanda "Avioni", što je značilo da se trebaš baciti na zemlju tamo gdje se nalaziš. Moj frend međutim nije 'legao' na zemlju, već je odskočio dva tri koraka i ukipio se. "Neveniću, lezi", viknu poručnik, "pala je komanda - avioni!" "Sakrio sam se druže poručniče ispod drvate", odgovori Nevenić mirno stojeći. "Ma ne zajevbavaj, gdje vidiš drvo?", ljutito će poručnik. "A gdje vi, druže poručniče, vidite avione!" Dobio je samo jedno prekoredno dežurstvo. Poručnik je bio realtivno kulturan časnik.
20.12.2016. (22:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Željko Jozić
Semper contra, kad ste bili u vojsci ja sam se tek rodio. 1990/1991. kada sam služio, bilo je zbog nadolazećeg raspada sustava podosta takvih zgoda. Tada nikome nije bilo mrsko ići u vojni pritvor.
20.12.2016. (23:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bila je to katastrofa. Najgore od svega ipak je bila činjenica što je poručnik znao da je Božić i namjerno nas je izveo na ledenu kaljužu. A uzvik "avioni" govorio je deset puta. A mogli smo fino rasklapati oružje i nitko mu ne bi prigovorio. Baš me zanima gdje li je okončala ta tvrdoglava budala?
21.12.2016. (20:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Željko Jozić
Prelijepi stihovi Nedjeljko!
Obožavam pjesme pune zvukova, boja i osjećaja.
Sam znaš da su i križaljke bolje kad su takve.
Štono bi se reklo, pucaju od "enigmatske muzike"!
Imam i ja jednu takvu o svinjokolji (kolinju):
Ranom zorom, nož u ruci
A strastima na volju
U očima ljudskim vuci
Sad hladnom kovinom kolju
Vruće meso ciknu
Oči te ne sjaju više
Ispod vrata taj mlaz šiknu
Stari koljač poeziju piše
Vrela voda dlaku skida
Mrtvo truplo tad okreću
Stoji krvnik oštrog brida
Na raspelo nevinoga meću
Bujni mišić oni tranče
Čvarak već se cvrčeć topi
Uz rakiju žustro banče
Svaki litru svoju popi
Kako da ju je vegetarijanac pisao! :)
20.12.2016. (21:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
U vojsci sam bio 1967/1968. točno 366 dana zbog napada SSSR-a na Čehoslovačku. Sa mnom je bio i jedan zajebani tip, inače muzičar iz Beograda, s kojim sam se sprijateljio. Njegova je specijalnost bila nadmudrivati se sa nadeđenima.
I on je jednom, došao je 6 mjeseci pije mene, sudjelovao jednom u 'taktičkoj' vježbi kad je teren bio ovakav kakav ti opisuješ. U jednom trenutku pala je komanda "Avioni", što je značilo da se trebaš baciti na zemlju tamo gdje se nalaziš. Moj frend međutim nije 'legao' na zemlju, već je odskočio dva tri koraka i ukipio se.
"Neveniću, lezi", viknu poručnik, "pala je komanda - avioni!"
"Sakrio sam se druže poručniče ispod drvate", odgovori Nevenić mirno stojeći.
"Ma ne zajevbavaj, gdje vidiš drvo?", ljutito će poručnik.
"A gdje vi, druže poručniče, vidite avione!"
Dobio je samo jedno prekoredno dežurstvo. Poručnik je bio realtivno kulturan časnik.
20.12.2016. (22:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Željko Jozić
Semper contra, kad ste bili u vojsci ja sam se tek rodio.
1990/1991. kada sam služio, bilo je zbog nadolazećeg
raspada sustava podosta takvih zgoda. Tada nikome
nije bilo mrsko ići u vojni pritvor.
20.12.2016. (23:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
I nije ti bio neki Božić... i samo je ostala pjesma...
21.12.2016. (05:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Deseta umjetnost-enigmatika
Bila je to katastrofa. Najgore od svega ipak je bila činjenica što je poručnik znao da je Božić i namjerno nas je izveo na ledenu kaljužu. A uzvik "avioni" govorio je deset puta. A mogli smo fino rasklapati oružje i nitko mu ne bi prigovorio. Baš me zanima gdje li je okončala ta tvrdoglava budala?
21.12.2016. (20:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...