vrlo lijepa i jednostavna rečenica fragment iz serije koja puno toga kazuje. Ali to je jedini put, put jednostavnosti, to je put Ljubavi. Kao što je poznati svetac rekao ljubi i onda ti je sve dozvoljeno ;) Znamo što je Ljubav i da onaj tko ima ljubavi neće raditi stvari suprotne ljubavi. Ljubi Boga svim srcem i svom dušom svojom. Ljubi bližnjega svoga kao sama sebe. Stoga mi je jako drago kad si pročitala onaj tekst i znao sam da će ti se sviđati, ni ja nisam na neke stvari gledao kao što je autor napisao ali sve se svodi na to to je velika Istina. Ono što si stavila da se slažeš i jest osnova koja me privukla da ti pokažem tekst. Ja bih sažeo ljudi sve što čine u svome životu čine radi sreće, jer žele biti sretni. Ljudi nisu svjesni da su najsretniji kad su u Bogu jer Bog je Ljubav ljudi povjeruju zmiji koja kaže, bit će te kao bogovi. To je ono što piše na prvoj stranici Biblije. To je ta naša sklonost koja nas vodi da budemo nesretni, to je posljedica istočnog grijeha. Ono je sve u skladu sa katoličkim naukom i možda nije ni bitno da sad sve odjednom prihvatiš, nije mi bila namjera nametanje. Zato mi je drago da si istakla dio sa kojim se slažeš i taj dio je osnova, a ovo dalje mogu pojasniti.
LP i BB
21.11.2016. (13:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O škrtosti govorimo, i tu je autor zaista dao primjer na kojeg ja nisam pomislio ali to je zaista to. To jest škrtrost. Škrtost jer se želi samo sebi želi se uživati, a život je dar, Osnovna komponenta Ljubavi je darivanje, ako mi nismo spremni ili ne želimo darivati, znači želimo zadržati za sebe, to je škrtost, to je suprotnost Ljubavi. Ne želimo darivati život ali želimo uživati. Ljubavi nema bez žrtve. To nam je Isus pokazao koji daruje svoj život za sve nas. Uživanje bez želje da i drugi uživa da se pomogne drugome da se razveseli drugoga da mu se daruje život je sebičnost. Da li sebičan i škrt čovjek može biti sretan čovjek?
Imamo li mi pravo na naš život? Život je dar i to je nešto najljepše što smo dobili i nemamo pravo uništavati taj dar iz sebičnih razloga ( zato je grijeh samoubojstvo) ali smo pozvani dijeliti taj dar jer to je Ljubav ( život se dijeli rađanjem ali i odgojem i širenjem Ljubavi da budemo brat našemu bližnjemu. Pogledajmo npr Majku Terezu od Calcute ona je svoj život darovala za druge za one najbjednije i ono najvažnije ona je bila sretna).
Tako mi nemamo pravo ni tuđi život uništiti. Zato kod pobačaja nema nikakvog kompromisa tu sam uvijek protiv, a mi smo dužni pomoći majkama ako su npr silovane pa ne žele dijete da to dijete primimo u razne ustanove i odgajamo. Pružimo mu Ljubav ne smijemo osuđivati te majke ako ne žele dijete, pa damo djecu na posvojenje. Ali uvijek moramo omogućiti majkama da u svakom trenutku ako se predomisle imaju pravo dobiti svoje dijete. Danas neke žene npr potpišu ugovor da će roditi dijete za drugu ženu koja ne može imati djecu ali ga se mora odreći. To se sve radi radi novca, ali ja sam protiv toga majka treba imati priliku uvijek da se može svome djetetu javiti i dobiti ga. Iako večina pobačaja se danas ne radi radi silovanja već radi komoditeta, npr to je treće dijete a ne želu nego dvoje. U prošlom ratu je bilo dosta silovanih žena, pogotovo u Vukovaru i Srebrenici. Mnoge od njih su iznijele trudnoću i rodile tu djecu. Djeca ne mogu biti kriva za to kakav im je otac ili majka. Društvo bi trebalo da brine puno više od djeci nego o npr životinjama.
I još nešto grijeh se ne može unaprijed oprostiti, i Crkva ne prašta već Bog, ali je potrebno kajanje, ako se netko kaje neće ga ni učiniti, kao što Isus kaže preljubnici idi i više ne griješi. Ako netko prihvati ljubav neće ići protiv ljubavi, svi smo mi ljudi možemo se u slabosti skliznuti i pasti ali Isus nas diže da idemo dalje. Ne možemo reći da je dobro ono što je u suprotnosti sa Ljubavlju, a grijeh je čista suprotnost.
LP i BB
21.11.2016. (13:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svaka stvar ili živo biće određuje se po svojoj biti, a ne stanju. Promjena stanja ne može promijeniti bit. Bit je pak ono što neku stvar ili biće svrstava u određenu grupu ili kategoriju, dok je stanje ono što određuje trenutnu sposobnost ili kvalitetu. Tako na primjer voda ostaje vodom u svojoj biti, pa bila ona u krutom, tekućem ili plinovitom stanju. Ljudsko biće ostaje ljudskim bićem pa bilo mladić, žena, invalid, nemoćni starac, malo dijete koje još nije ni prohodalo ili fetus koji stane na dlan. Stanje je drukčije, ali je bit ista. Kad fetus u svojoj biti ne bi bio ljudsko biće, onda bi se mogao razviti u majmuna, kokoš ili nešto treće. Ljudski se fetus, međutim, može razviti samo u ono što on u svojoj biti jest, a to je ljudsko biće. Fetus, embrio, dojenče, dijete, mladić, djevojka, muž, žena, starac, samo su nazivi za pojedina stanja iste biti, to jest ljudskog bića. Embrio je od samog začeća živ, jer da nije živ, ne bi mogao rasti, što znači da je živo biće, a svako biće pripada nekoj životnoj vrsti. A kojoj to vrsti može pripadati biće stvoreno biološkim sjedinjavanjem dvoje ljudi? Embrio i kasnije fetus, živo je ljudsko biće, a život mu je moguće oduzeti samo zato što je nesposobno da se brani, pa oni koji to odobravaju s moralnog stanovišta, mogu se pozvati samo na pravo jačega. Mnogi opravdavaju pobačaj tvrdeći da je fetus samo nakupina stanica, no zar se isto ne bi moglo reći i za svakoga od nas? Razlika je samo u sposobnostima (stanju), no ta je razlika između fetusa i novorođenčeta počesto manja od razlika u sposobnostima između novorođenčeta i odraslog čovjeka. Daje li nam to onda pravo da ubijemo novorođenče? Mnoge žene smatraju da imaju pravo pobaciti zato što je dijete u njihovoj utrobi. One govore: To je moje tijelo, mogu s njim raditi što hoću. I pritom polaze od sasvim pogrešne pretpostavke. Istina jest da je dijete u majčinoj utrobi, ali ono nije njezino tijelo. Fetus je od samog začeća genetski jedinstveno ljudsko biće, te ima pravo na život kao i svaki drugi čovjek. Majka (s moralnog stanovišta) nema pravo oduzeti život ni sebi samoj, pa onda još manje smije usmrtiti nekoga samo zato što taj netko tek kratki djelić svog potencijalnog života boravi u njezinoj utrobi. Napokon, smije li otac ubiti vlastito dijete samo zato što je u njegovoj kući?
Neki koji se inače protive pobačaju misle da u nekim slučajevima treba dopustiti iznimke, primjerice kod silovanja. Silovanje je neosporno gnusan i težak zločin, ali dijete začeto silovanjem nevino je ljudsko biće koje stječe pravo na život već samim svojim postojanjem, kao i svaki drugi čovjek. Zar da ubijemo dijete zbog očeva zločina? Kako je uopće moguće opravdati ubojstvo nevinog ljudskog bića? One koji zločin pobačaja opravdavaju time što je pobačaj zakonski dopušten, treba podsjetiti da je za vrijeme nacističke Njemačke bilo legalno i ubijanje Židova. Pobačaj legalizacijom ne postaje moralnim - njegova nam je legalizacija moralni putokaz samo utoliko što ukazuje na jadno moralno stanje današnjeg društva."
LP i BB
21.11.2016. (13:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I sad malo o zavisti, sa ovim dijelom se slažem sa autorom, mislim sa primjerom. Pojasnit ću u Bibliji piše o darovima koji ljudi dobijaju. Poanta nije u tome tko ima koje darove nego kako se njima služi. Izvadi čovjeku srce mrtav je, ali izvadi mu mozak a ostavi srce isto je mrtav. Što je važnije? Mozak ima svoju funkciju, srce svoje, jetra svoju, bubrezi svoju, mišići svoju itd. Tako su i darovi duhovni. Ja npr evo pišem ali ja nemam dara za poeziju liriku, mislim neki drugi blogeri to rade puno bolje. Ili pr glas kod pjevanja ja nemam sluha za pjevanje, ali volim lijepu pjesmu poslušati itd. Ja također ne mogu nikad postati majka. Mnoge stvari, točnije većinu stvari u ovome svijetu mogu drugi ljudi uraditi puno bolje od mene, ali zavist bi bila da ja te ostale stvari smatram nevažnim i nebitnim, a samo ono u čemu sam ja dobar smatram jedinim važnim. Ili da odlučim da ja to radi bolkje od drugih pa onda idem se baviti svime i sve smatram najboljim. ČOVJEK NE MOŽE ZA SVE STVARI MISLITI DA JE NAJBOLJI NA SVIJETU. Mi smo navezani na druge ljude, ovisni o drugima. Majci je puno lakše odgajati dijete sa suprugom u ljubavi nego samoj. Žene neke krivo misle da je to borba za ravnopravnost, ali nije nitko neravnopravan. Muškarci i žene nisu isti, od emocija i psihologije do biologije. Bolesno je to negirati. Ali to ne znači da je netko vredniji ili manje vredniji od drugoga. Jedni bez drugih ne možemo.
LP i BB
21.11.2016. (13:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Voy, Evo i mene sa malim zakašnjenjem. :-) Juče sam se uspavala od umora ... a danas mi je kratak dan. (a kad se samo sjetim, u Bosni mi je svaki sat dug kao godina ;))
Sve si ovo baš lijepo napisao i suštinski se slažemo. Ono što sam rekla za "unaprijed oprosta" nesrećno sam se izrazila, ali ti si o tome lijepo rekao pa svome lapsusu i ne bih pridavala značaj, neka bude moja greška ... Međutim, ono čemu bih posvetila neku riječ vise je ovo:
Danas neke žene npr potpišu ugovor da će roditi dijete za drugu ženu koja ne može imati djecu ali ga se mora odreći. To se sve radi radi novca, ali ja sam protiv toga majka treba imati priliku uvijek da se može svome djetetu javiti i dobiti ga.
A nije li to od strane tih žena najveći oblik sebičnosti? I jednih i drugih? Majka inkubator i trgovina djecom! Možemo li postaviti stvari ovako: ako ti rodotelji kojima druge majke rađaju djecu zaista vole djecu, zašto ne usvoje bilo koje drugo dijete, odgoje ga i učine dobro djelo? Izuzetno sam protiv toga i mislim da ne bi trebalo zakonski pospješivati takav vid sebičnosti, odnosno da bi to trebalo zabraniti, jer ako ćemo gledati po Božjoj volji, onda joj se moramo prikloniti i u tome ... ili granice neće postojati,.. Jer ne može se voljeti svoje a ne voljeti druga djeca, istinski, nešto tu ne štima, vjeruj mi. Jer ako se samo "vole" svoja djeca, nije tu riječ o ljubavi prema djeci ....
22.11.2016. (20:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad fetus u svojoj biti ne bi bio ljudsko biće, onda bi se mogao razviti u majmuna, kokoš ili nešto treće. Ljudski se fetus, međutim, može razviti samo u ono što on u svojoj biti jest, a to je ljudsko biće. Fetus, embrio, dojenče, dijete, mladić, djevojka, muž, žena, starac, samo su nazivi za pojedina stanja iste biti, to jest ljudskog bića. Embrio je od samog začeća živ, jer da nije živ, ne bi mogao rasti, što znači da je živo biće, a svako biće pripada nekoj životnoj vrsti. A kojoj to vrsti može pripadati biće stvoreno biološkim sjedinjavanjem dvoje ljudi? :)))
Pa slažem se. Ćelija je osnovna jedinica svakog živog bića, pa ... tako je. :-) Nemamo pravo oduzeti ničiji život, ni sebi svoj, ali zašto se onda buniti protiv kontracepcije. Ona omogućuje da se osujete neke buduće eventualne ubice djece putem pobačaja?
22.11.2016. (20:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Muškarci i žene nisu isti, od emocija i psihologije do biologije. I ne samo to, ako izuzmemo jednojajčane blizance niko nije isti. Svi smo mi priča za sebe, svako ima neku svoju vrijednost ... Zato ljudi i ne treba da se takmiče ni uspoređuju sa drugima, to stvara zavist. Čovjek treba da se takmiči sam sa sobom da bi postajao bolji... ČOVJEK NE MOŽE ZA SVE STVARI MISLITI DA JE NAJBOLJI NA SVIJETU. Čovjek ni ne treba ni u čemu biti najbolji na svijetu. Treba se naučiti biti zadovoljan sa onim što imamo, sa svojim duhovnim darovima i ne juriti za onim što ne može biti naše. To je skromnonost. Mnoge stvari, točnije većinu stvari u ovome svijetu mogu drugi ljudi uraditi puno bolje od mene, ali zavist bi bila da ja te ostale stvari smatram nevažnim i nebitnim, a samo ono u čemu sam ja dobar smatram jedinim važnim. Vidi, sa ovim se ne slažem i mislim da to nije zavist. Svako šta radi radi za sebe, stoga je nama najvažnije ono šta mi radimo. Neće to biti najbolje na svijetu, neće to biti možda ni blizu dobroga, ali ako smo mi zadovoljni sa time, to je to. Tako na primjer, što se neko proglasio kraljem ne znači da on to jeste, niti je samozvana kraljica zaista kraljica, ali ako to njih čini sretnima, nemam ništa protiv .... kao što su se divili odijelu golog cara ...on je bio sretan! Svi mi imamo svoju maštu, tek neki je vole podijeliti sa drugima. Podržavam ovo što si rekao jer je to rezultat tvoga pozitivnog stava i mišljenja, mi zaista ne možemo jedni bez drugih...samo ne možemo svi zajedno. Ne može svako sa svakim ... dovoljno je samo jednom u životu sresti pogrešnu osobu i izgubiti ga (život). Biti dobar sa svima jednako nije normalno kao ne biti dobar ni sa kim. Zapravo, htjela sam od samog početka reći, vezano i za prethodne teme, da je potrebno imati mjeru, u svemu naći pravu mjeru. Sebičan i škrt čovjek ne može biti sretan čovjek, kao ni onaj koji se žrtvuje za drugoga ne može biti sretan čovjek. On je žrtvovan čovjek. Sretan čovjek je onaj čovjek koji u životu može pronaći pravu mjeru.
22.11.2016. (22:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
drago mi je da si se odmorila i vratila, jedva sam čekao tvoj odgovor i mogu ti reći da sam oduševljen. Ovaj prvi odgovor je sve u skladu sa naukom, to je zaista sebičnost kao što ti kažeš. Ja sam samo kratko napisao da sam protiv toga a ti si onda ušla u dubinu i objasnila zašto smo protiv toga to je sebičnost sa obje strane lijepo si to objasnila. Ja sam kod pobačaja rekao da tu nema kompromisa, zato ovdje nisam htio nametati ja sam birao manje zlo a ti si birala dobro. Da ne ispadne da namećem vjerska uvjerenja. Ali ovo što pišeš je istina bogati ljudi sa novcem idu i kupuju djecu, zar to ne rade holivudske zvijezde, pođu u Afriku uzmu djecu dovedu ih posvoje i onda ih većinom čuvaju dadilje. Tako neki naprave ugovor za djecu da ih nose to je zaista sebično, pored toliko djece u sirotištima oni to rade. To je odraz bolesnog društva, sebičnog. To je posljedica grijeha škrtosti, sebičnosti. Čitao sam prije par godina kako je jedna majka koja je bila inkubator tako nosila dijete jer je došla u tešku financijsku situaciju i kad je rodila proradili su joj majčinski instikti i nije htjela novac nego svoje dijete koje je nosila 9 mjeseci, ali morala je predati dijete po ugovoru. Zato sam napisao onaj dio, ja se slažem da bi to trebalo zabraniti. Tako mi je drago da smo se složili i oko pobačaja, a što se kontracepcije tiče ona je svakako manje zlo i svakako je bolje koristiti neko sredstvo za kontracepciju nego pobačaj. Znači ako već pljačkaš banku onda nemoj nikoga ubiti tj ako si već promiskuitetan koristi kondome, nemoj vršiti pobačaj. pobačaj nikada ne smije biti opcija. A sad o kontracepciji mogu posebno pisati zašto je grijeh.
A sad malo o onome gdje se ne slažeš sa mnom. U biti možda se i slažemo jer ono što si ti napisala je točno, najvažnije je što mi radimo, ne smijemo podcjenjivati naš rad, možda se ja nisam najbolje izrazio. Ti si u svome osvrtu istakla da ne smijemo podcijeniti sebe ni svoj rad a ja sam mislio da ne smijemo podcijeniti drugoga i njegov rad. Npr ako sam ja političar onda smatram ostale djelatnosti i poslove nevažnim sporednim npr medicinu. Isto tako može biti obrnuto. Ili možda netko može smatrati nevažnim nebitnim posao smetlara, a zamisli da nitko ujutro ne počisti ulice na što bi gradovi izgledali. Ono što sam napisao da ne možemo jedni bez drugih mislio sam muškarci bez žena i obrnuto. Naravno da ne možemo biti dobri sa svakim, ali moramo biti dobri prema svima, to je ono na što nas poziva Isus. I da treba imati mjeru, ali u Ljubavi se ne treba mjeriti, Ljubav je davanje. Svi ljudi imaju križeve ali mnogi pokušavaju pobjeći od njega i ignoriraju tu stvarnost pa im zato s vremenom postaje sve teže i teže. Tajna Ljubavi se sastoji u žrtvi. Ako mi nešto radimo sa Ljubavlju i prikazujemo tu žrtvu sve dobija smisao i sve je lakše. Naveo sam svetu Tereziju iz Calcute koja je bila uz umiruće u Indiji na rubu društva koje nitko nije htio. Ona bi ih poljubila i umrli bi sretni. tako je jedan europljanin koji se divio njezinoj aktivnosti bio u posjeti i gledao je. Iskreno joj rekao da on to ne bi mogao raditi ni za tisuću dolara, a ona se nasmiješila i rekla ne bih ni ja, ja ovo radim za Isusa. Ja ne bih rekao da je ona žrtvovana ja bih rekao da je ona sretna. Ljudi su sretni kada nešto rade iz ljubavi. Pogledaj bilo koji posao, evo npr konobar. Ja znam neke koje baš uživaju u tome poslu sa druge strane ima dosta onih koji rade preko volje. Ovi koji uživaju vole posao rade iz ljubavi. Sad je pitanje jel iz ljubavi prema poslu ili prema novcu koji dobijaju za taj posao. Najsretniji su ljudi koji rade posao koji vole. Ali eto i posao konobara je služenje, oni se žrtvuju za druge, dakle jesu li oni žrtvovani. Možda su našli mjeru ali to je opet kalkuliranje u ljubavi nema kalkuliranja.
LP i BB
23.11.2016. (02:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E sad malo o kontracepciji. Znači po Nauku Katoličke Crkve. Čisto da vidiš logiku razmišljanja. Sposobnost rađanja i sposobnost sjedinjenja supružnika u ljubavi međusobna darivanja strogo su međusobno povezani. Tu je strukturu spolnosti i bračnoga čina dao Stvoritelj. To je ono za čime bračni čin po svojoj strukturi unutarnje prirode najprije i po sebi teži. I zato je to u svim okolnostima, bez obzira na subjektivnu nakanu počinitelja, uvijek i isključivo unutarnja svrha bračnoga čina. Kada netko svojevoljno i slobodno zahvaća u smisao bračnoga čina na taj način da odijeli sjedinjenje od rađanja: bračno sjedinjenje hoće, rađanje ne će, s time da ga na bilo koji način zapriječi, tj. zapriječi mogućnost da dođe do začeća djeteta. Takav je način, tj. kontraceptivni je način dvostruko zao, gledamo li ga s objektivnoga stanovišta: zao je jer su supružnici narušili njegovu unutarnju strukturu koju je sam Stvoritelj upisao u dostojanstvo ljudske osobe i ljudske spolnosti; zao je i zato što ga upravo takva razbijena supruzi hoće, tj. oni hoće sjedinjenje pa kod toga mogu imati i svoje nakane, ali ne će mogućnost rađanja: tu mogućnost na svaki način nastoje blokirati. Budući, dakle, da takav čin zahvaća u dubinske zakonitosti same osobe i u smisao ljudske ljubavi, teško je grješan. On se protivi istini dostojanstva ljudske osobe i istini ljudske spolnosti. Kad bračni drugovi tražeći pomoć u kontracepciji, dijele dva značenja bračnog čina – značenje sjedinjenja od značenja rađanja – manipuliraju i ponizuju ljudsku spolnost. Radi se, dakle, o manipuliranju vlastite osobe i osobe bračnoga druga; radi se o govoru koji je proturječan onomu što ga izražava darivanje supružnika u ljubavi; kontracepcija proturječi istini bračne ljubavi. Time se ustvari brak svodi na zadovoljavanje u dvoje, bračni drug se svodi na objekt naslade, a ljubav – jer se ustvari takvi ne vole – svodi se na egoističnu korisnost.
Teološki je to ovako: kod rađanja svake ljudske osobe prisutan je stvaralački Božji čin. Sposobnost je rađanja upisana u ljudsku spolnost. Izlazi da muž i žena nisu gospodari te sposobnosti, nisu vlasnici, nego su pozvani da u njoj i preko nje budu sudionici stvaralačke odluke samoga Boga. Kad, međutim, posredstvom kontracepcije, supruzi oduzmu uporabi svoje bračne spolnosti sposobnost rađanja, oni sebi prisvajaju moć koja pripada samo Bogu: naime, da u zadnjoj instanci sami odluče o dolasku u egzistenciju nove ljudske osobe. Prisvajaju si kvalifikaciju da ne budu suradnici sa stvaralačkom moći Boga, nego zadnji raspolagatelji izvorom ljudskog života. U tom vidu, s objektivnog stanovišta, kontracepciju valja osuditi tako duboko nepoštenom da ne može nikada ni iz kakvog razloga biti opravdana. Misliti ili govoriti protivno, jednako je kao držati da u ljudskom životu može biti situacija u kojima bi bilo dopušteno ne priznati Boga Bogom.
To je nauk Crkve o kontracepciji.
LP i BB
23.11.2016. (02:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ti tako lijepo, strpljivo i posvećeno pišeš o svemu, da je prava milina čitati to. U suštini smo se složili u svemu, pa i u onome gdje se učinilo da se ne slažemo ... sad vidim da nismo o istom mislili ... naime u prilog onome što si rekao pronašla sam jednu lijepu japansku poslovicu koja kaže :
Odnos muža i žena treba da je kao odnos ruku i očiju: kada ruke bole, oči plaču; a kada oči plaču, ruke biršu suze.
U tom smislu zaista se slažem sa tim što si rekao : Jedni bez drugih ne možemo :-)
A i ovo oko posla sam te pogrešno razumjela ... ne samo da se slažem već sam i sama zagovornik toga da čovjek treba da radi posao koji voli. Nije to uvijek lako postići u životu, ali u nemogućnosti izbora treba birati bar one poslove koji nam nisu mrski, jer kada sa ljubavlju radi, čovjek daje sve od sebe i to ga čini sretnim. Svakome bih to toplo preporučila. :-)
Što se tiče majke Tereze ne bih ni ja za nju rekla da je bila žrtvovana, ona je među rijetkim primjerima ljudske dobrote i zaista je ona sve to što je radila, radila sa puno ljubavi i sa potpunom predanošću...
Međutim, ako bih se osvrnula na dio teksta sa onog linka koji govori o grijehu lijenosti:
Kako se grijeh lijenosti danas tipično manifestira? Koje druge grijehe uzrokuje? Smatram da je lijenost danas primarno vidljiva u radoholičarima. Lijenost je zapravo tuga u kontemplaciji. Zato mi pokušavamo izbjeći tu tugu izbjegavanjem prilika za kontemplaciju. No kontemplacija je najslobodnija i najneograničenija ljudska aktivnost jer se njome bavimo izričito radi nje same. Kontemplaciju izbjegavamo tako što na sebe stavljamo prividan i nepotreban teret nužnosti. Radoholičarstvo je u svojoj biti slobodno odabrano robovanje.
Ima tu puno istine, radoholičarstvo nije ljubav prema radu, već bježanje od sebe ili kako je autor rekao lijenost je zapravo tuga u kontemplaciji .. i u svojoj biti slobodno odabrano robovanje. Upravo to!
Možda bih trebala i sama pojasniti puno toga što sam rekla, a možda bih i sama trebala ponovo porarzmisliti o tome što sam rekla; npr: Sebičan i škrt čovjek ne može biti sretan čovjek, kao ni onaj koji se žrtvuje za drugoga ne može biti sretan čovjek. On je žrtvovan čovjek.
Ovdje sam možda trebala reći: ...kao ni onaj koji se žrtvuje za drugoga ne može biti sretan čovjek...ukoliko tu žrtvu ne čini iz ljubavi ...ali onda razmišljajući dalje možemo reći i da sebičan čovjek je sebičan iz (sve) ljubavi isključivo prema sebi a ne iz mržnje prema drugima ....(ne mislim ja da je to normalno niti opravdavam) i mislim da to nije ljubav prema sebi, već pohlepa koja stvara od čovjeka zlatnog kralja Midu? to je bolesno. Ljubav zaista podrazumijeva žrtvovanje, ali ako smo se složili o tome da čovjek nema pravo ni sebi oduzeti život, onda to znači da nema pravo ni sebe lišiti ljubavi dajući sve drugima (makar to činio iz ljubavi) jer bez ljubavi nema života ni za njega samoga. U tom smislu sam govorila o mjeri, jer iz mržnje se čine grozne stvari, a iz "ljubavi" još groznije (to se najbolje očituje u odnosu roditelja prema djeci) ...otuda ona Danteova da je put do pakla popločan dobrim namjerama? Mislim. I nadam se da se nisam spetljala u svemu i da ćeš shvatiti šta sam mislila. :) Zato mislim da je povjerenje pokazatelj prave, istinske ljubavi. Tako nekako. ;)
PS Sjećaš li se kako sam ti prošle godine u ovo doba rekla da se ti i ja suštinski slažemo? Sada mislim da se slažemo i mnogo više nego što sam to prošle godine mislila ... :-)
PPS Na ovaj drugi tvoj komentar ću se osvrnuti malo kasnije, treba mi vremena. Lijepo pišeš. :-)
23.11.2016. (09:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Voy, Izvini što ti nisam stigla odgovoriti onoga dana. A možda je i bolje, jer svaki put kada sam počinjala pisati odgovor ja sam ponovo čitala tvoj komentar, sa zadovoljstvom, i pročitala sam ga do sada bar deset puta. :-) Da. Šta drugo reći, to je potpuna istina. To je duboka, ona prava istina o nama kako smo svoreni, po Božjoj volji i po prirodi onoga što nam je darovano i mehanizmima koji nas pokreću, emocijama...U jednom trenutku sam pomislila ono što si ti tako lijepo sročio: Kad bračni drugovi tražeći pomoć u kontracepciji, dijele dva značenja bračnog čina – značenje sjedinjenja od značenja rađanja – manipuliraju i ponizuju ljudsku spolnost. To jesu dva neodvojiva značenja i smisao bračnoga čina, zato sam i bila protiv toga da se sve ono drugo naziva "brakom". (nemam ništa protiv toga da se dozvoli svakome da živi na način kako to on želi pod uslovom da ne ugrožava nikoga, ali brak kao pojam i kao čin ima to svoje nedvosmisleno značenje utkano u tradiciju čovječanstva i u našu svijest, da se ništa drugo što je surogat tome po mom mišljenju ne može brakom ni zvati ni smatrati.)
Naše vrijeme je vrijeme surogata, loših kopija firmirane robe, imitacije materijala, surogat majki i surogat brakova ... naše vrijeme će biti zapamćeno kao surogat -vrijeme iste takve svijesti i surogata vrijednosti, standarda ... ali i to će jednom proći ...
25.11.2016. (09:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Istakla bih još: Takav je način, tj. kontraceptivni je način dvostruko zao, gledamo li ga s objektivnoga stanovišta: zao je jer su supružnici narušili njegovu unutarnju strukturu koju je sam Stvoritelj upisao u dostojanstvo ljudske osobe i ljudske spolnosti; zao je i zato što ga upravo takva razbijena supruzi hoće, tj. oni hoće sjedinjenje pa kod toga mogu imati i svoje nakane, ali ne će mogućnost rađanja: tu mogućnost na svaki način nastoje blokirati. Budući, dakle, da takav čin zahvaća u dubinske zakonitosti same osobe i u smisao ljudske ljubavi, teško je grješan.
Sve se slažem. Čin sjedinjaenja jeste čin ljubavi koji ima svoje plodove ljubavi - djecu.Svaki drugi razlog kojim se pristupa tome činu suprotnost je smislu ljudske ljubavi.
Radi se, dakle, o manipuliranju vlastite osobe i osobe bračnoga druga; radi se o govoru koji je proturječan onomu što ga izražava darivanje supružnika u ljubavi; kontracepcija proturječi istini bračne ljubavi. Time se ustvari brak svodi na zadovoljavanje u dvoje, bračni drug se svodi na objekt naslade, a ljubav – jer se ustvari takvi ne vole – svodi se na egoističnu korisnost.
Upravo to. Sve si tako lijepo napisao da je meni bilo dovoljno samo reći da se slažem. :-)
A gdje su onda problemi u društvu nastali? Ljudske zajednice, kao ni države se na žalost ne formiraju na na opisanim mehanizmima proisteklim iz same suštine našega bića ili kako bi ti rekao po Božijoj volji, ne poštuju svi zakone ...ljudi su stvoreni grešni ...od Adama,Eve, zmije i jabuke ....ljudi su stalno u iskušenju da probaju "zabranjeno voće" i računa se sa tim da da će biti "prestupnika". Zato su potrebne mjere kao odgovor tim prestupima. Inače, kada bi se poštovalo ovo što si ti izložio, ljudi bi živjeli u ljubavi, i život bi sveukupno bio i ljepši i ljudi bolji ... Ali eto, život nije bajka ... pa otuda sve to ;)
Samo mi je žao što ti nisam umjela odgovoriti ni približno lijepo kako si ti to sve objasnio. :-)
25.11.2016. (09:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Aneta, prvo bih ti se ispričao što ja tebi nisam odgovorio odmah kad si odgovorila na prvi komentar. pročitao sam ga i složio se s njim a bilo je kasno pa sam ostavio za drugi dan, pa se evo odužilo a ti si već i ostatak napisala.
A onda se ne bi složio s tobom da ti ne umiješ lijepo napisati, baš suprotno od toga sa srcem pišeš što ti je na duši, odgusta pročitam, to je jedan od razloga zašto nisam odmah ni odgovorio jer bi se ja uhvatio neke sitnice i kvario ideju koju si napisala i sa kojom se apsolutno slažem. A sad sam se javio da ne ispadne da te ne čitam, pa ću sad sa tim nekim sitnicama, više bi to bilo pojašnjavanje da se dobije šira slika, širenje teme nego nešto drugo, ali ti to ionako već shvaćaš, navikla si na to od mene ;) .
Komentari su ti predivni i zaista se slažemo i više nego sam i ja mislio, dobro si ono zapazila, Ali stvar je u tome da iskreno pišemo i pokušavamo pročitati što drugi kaže, a danas je to rijetko danas malo tko pokušava razumjeti drugoga. Ja sam u to išao sa pretpostavkom da nemamo ista razmišljanja ali kada dublje uđemo ispada da su nam i razmišljanja podjednaka, kako vremenski više pišemo. Nadopunjujemo se.
A sad malo o sitnicama. Sebičan čovjek je sebičan iz ljubavi prema sebi kažeš, Ja bih rekao on je sebičan jer želi biti sretan, ali to nije ljubav jer po svojoj definiciji ljubav je darivanje za drugoga, gledanje prema drugome, sebičnost je gledanje prema sebi znači kontra situacija. Kažu Bog je Ljubav. Najsavršeniji primjer Ljubavi je dao Isus Krist, Bog se utjelovio za nas i primio kaznu za sve naše grijehe, umro je za nas, dao je život. Nije to samoubojstvo. Kod samoubojstva iako ne valja generalizirati u osnovi je bijeg od stvarnosti, nepravde, negdje gdje će nam biti bolje. Bijeg je u svojoj osnovi kukavički čin, Dok je žrtvovanje za drugoga herojski ili junački čin. Isus kaže Bože otkloni ovaj kalež od mene ako je moguće, ali ne moja volja već Tvoja. Najveća žrtva koju možemo dati je život za drugoga zato Crkva posebno slavi mučenike, pa svi Isusovi apostoli osim Ivana su umrli mučeničkom smrću. Ali žrtva je i kada dajemo sebe u svim svakodnevnim situacijama kada u svakome vidimo brata čovjeka i pokušavamo pomoći koliko možemo, nekad je dovoljno da smo empatični prema situaciji, neke situacije mi ne možemo promijeniti. Ali danas baš živimo u hladnome svijetu pored nas ljudi umiru a mi se pravimo kao da se to nas ne tiče, a koliki po kantama za smeće kopaju. Put u pakao je popločan dobrim namjerama, ali stvar je da mi samo uzmemo hvalospjev ljubavi u ruke i njega slijedimo pa onda nećemo završiti u paklu. Tko ima ljubavi neće činiti zlo. Dala si primjer roditelja prema djeci. Pa ne može netko tko ljubi iskreno biti zločest prema nekome drugome. To nije ljubav to je sebičnost. Tako imaš i neke parove ispada oni su iskreni medusosbno ali eto prema drugima nisu. Ovi roditelji vole svoju djecu ali nauštrb druge, ili od njih prave razmažene bogataše. To je sve sebičnost, a ne ljubav i ta zla koja oni čine čine iz ljubavi. Npr kada cura ili dečko reče partneru ili partnerici, ako me voliš učinit ćeš to i to. Ljubav se ne uvjetuje, to nije Ljubav to je sebičnost. Mnogi ljudi svašta nazivaju ljubavlju što nema veze sa ljubavlju, pa ispada da se zla čine iz ljubavi. To je isto kao što su se navodno kroz povijest ratovi vodili za širenje vjere, ili u zadnjem stoljeću kao što su amerikanci širili demokraciju i ljudska prava po svijetu.
I sad dolazimo do zaključka sve si lijepo napisala, gdje dolazi do problema jer se države ne formiraju po zakonima Ljubavi. Ispravak male sitnice, nisu ljudi stvoreni grešni. Ljudi su stvoreni slobodni. Iz svoje slobode ljudi su pozvani biti sa Bogom živjeti Ljubav, i po svojoj biti tada su najsretniji, to i jest raj koji nas sve čeka, ako ga jasno ne odbijemo. Ali ljudi su od početka zavedeni od zmije. Svaki čovjek želi biti sretan pa se zaveden od zmije vjerujući joj nastoji pobjeći od Boga jer misli da će biti sretan. To su one prevare i slasti koje nudi zmija preko grijeha, čovjek misli da će biti slobodan a postaje rob grijeha. E sad mi živimo u tome svijetu, Savršene države ni uređenja neće biti do ponovnog Kristova dolaska, svi smo mi kušani skloni grijehu, imamo razne uspone i padove kroz život, nitko nije savršen, a društvo je odraz skupa pojedinaca. Moramo se zalagati za Ljubav jer je puno lakše živjeti u takvom društvu i svakodnevno živimo Ljubav i tako mijenjajmo svijet s tim da ne očekujmo nikakvu plaću od svijeta za to. Rekoh apostoli su svi ubijeni osim Ivana. Neće nas ubijati ali svakako ismijavati ili ako nekome pomognemo možda se pitati kakvu korist imamo od toga. Nekad riječi znaju biti bolnije od mača. Zato se moramo zalagati za te zakone koje štite život, koji štite Ljubav iako danas ima mnogo onih koji pobačaj npr žele staviti pod ljudsko pravo. To je jedan primjer izvrtanja vrijednosti ali ima toga na sve strane kod svih grijeha.
LP i BB
25.11.2016. (17:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Voy, Drago mi je da smo se sporazumjeli oko svega toga, posebno zato što smo prošli put kod tebe, govoreći o tome, ostali nedorečeni. Dobro, ja sam opet nešto malo zbrljala, ali ti si to sve fino popravio svojim pojašnjenjem :-) dok je tebe, ne brinem ja, lakše je. A i to je dokaz da je zajedno lakše. A i ugodnije. :-) A te detalje primjćuješ ti zato što si perfekcionista i što ti je bliska i dobro poznata ta materija. Neko drugi, ko je tek površan poznavalac svega toga to ne bi ni primijetio. Ja sam zaista zapela na tom mjestu ("grešnog čovjeka") ali nisam znala kako to da formulišem pa sam tako napisala, a znala sam da nešto ne štima. :-) Zato mi je drago kada ti to sve popraviš, a u svakom slučaju je korisno i za mene a i za druge koji čitaju. PS Sad si me zaintrigirao, trebala bih ići pogledati kako su apostoli ubijeni i šta je bilo sa Ivanom? ;)
25.11.2016. (20:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Voy, Još nešto sam počela posati ...i odustala.... Upravo mi je mama javila da je tata umro. Neću biti tu neko vrijeme pa ti se neću javljati, da znaš... Lp
25.11.2016. (21:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Aneta primi moju najiskreniju sućut. Rastanak sa našim najmilijima je najteži trenutak u životu ma koliko mi bili spremni na njega. Ali to je život, i tu je naša vjera u uskrsnuće koja nam daje nadu, daje smisao. Svi smo mi na putu ka tom trenutku kad će mo napustiti ovaj svijet. Tvoj otac je završio svoj put i Gospodin ga je pozvao k sebi. Večeras će i on biti u mojim molitvama i uzdamo se u Božje milosrđe.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine i Svjetlost vječna svjetlila njemu.
Počivao u miru Božjem!
LP i BB
25.11.2016. (23:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala ti dragi Voy, Na toplim riječima, podršci i molitvama. Teško je nositi tu bol, ali nam je lakše kada znamo da imamo s kim podijeliti razumijevanje. To je sasvim dovoljno, uzdamo se. Lp
26.11.2016. (02:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@lastavica Hvala ti draga A. Kraj je neminovan, kad tad, svi to znamo, a opet se uvijek nekako teško pomiriti s njim. S tim. Moj otac je časno i pošteno proživio svoj život u koji su stala i dva rata, dva moždana udara, dvije kome .… ali i neke druge lijepe stvari koje nas drže u životu, dvoje djece i pet unučića ... Zaspao je (kako sam ja to vidjela) nekim blaženim snom i toga prvog dana jasno se na njegovom licu moglo vidjeti ono što se u narodu kaže "ispustio je dušu", moglo se vidjeti kako je ta duša "otišla" (izgleda da sam to vidjela samo ja). Drugi dan više nije bilo tako, sve je bilo "obično". Bio je po svojoj naravi veoma specifičan i rijedak roditelj. Ne govorim to zato što je moj otac, već zato što sam i ja roditelj i koliko se god trudim mislim da ne mogu dostići standard koji je on postavio. On nas djecu nikada ne samo da nije istukao već nikada ni glas nije povisio,nikada nas nije kritikovao niti nas je kažnjavao. Nikada..U tinejdžerskom uzrastu kada sam počela izlaziti nikada mi nije htio postaviti ni jedno ograničenje. Sve mi je bilo dopušteno čak me i sam nagovarao na puno toga .. Imao je ogroman kapacitet strpljenja i mogao je sve razumjeti .. On je studirao u Zagrebu i tamo je proživio svojih vjerovatno najljepših desetak godina života. Stoga je i formiran malo drugačije, imao je drugačije stavove i pristup životu od sredine iz koje je potekao i gdje se konačno i vratio. Nikada me nije učio da pravim razliku među ljudima ni po socijalnom statusu ni po nacionalnoj osnovi (družila sam se sa ljudima iz svih sfera) ...postoje samo ljudi i oni koji to nisu .. Neka mu je laka zemlja. Hvala ti.
30.11.2016. (18:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Aneta, tako lijepo pišeš o svome ocu da je divota čitati, ali nije ni čudo da si ti takva kakva jesi kad si imala takvog oca, mislim da on može biti ponosan na tebe i tvoj anđeo gore na nebu ;)
LP i BB
30.11.2016. (23:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Voy, Drago mi je da si tu. Eto takva se situacija zatekla da se to dogodilo usred naše prepiske, pa nisam htjela "nestati" bez riječi. Inače, u nekoj drugoj situaciji ne bih sve to ni spominjala. Ovako smo se još malo, ili malo više i upoznali. Mogu ti reći da me onaj tvoj komentar ( u kome sam te nekako teško prepoznala) sasvim prizemljio i sve vrijeme držao pribranom. Do kasno u noć ili jutro sam se spremala za put i nikako me nisu napuštale te tvoje riječi kojih sam se sjetila i u crkvi kada sam se oprostila od njega. Hvala ti na lijepim riječima, a posebno ono za anđela. :-)
01.12.2016. (13:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
Dragi Voy,
Izdvojila sam ovaj prekrasni kadar šume i citat iz 7. episzde našeg filma,,, :*-)
20.11.2016. (23:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
trebas instalirati Adobe Flash Player
21.11.2016. (09:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
Hvala Euro.
pokušala sam ali prikazuje mi se samo Flash Player sa kojim isto ne radi?
21.11.2016. (09:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
Draga Aneta,
vrlo lijepa i jednostavna rečenica fragment iz serije koja puno toga kazuje. Ali to je jedini put, put jednostavnosti, to je put Ljubavi. Kao što je poznati svetac rekao ljubi i onda ti je sve dozvoljeno ;)
Znamo što je Ljubav i da onaj tko ima ljubavi neće raditi stvari suprotne ljubavi. Ljubi Boga svim srcem i svom dušom svojom. Ljubi bližnjega svoga kao sama sebe.
Stoga mi je jako drago kad si pročitala onaj tekst i znao sam da će ti se sviđati, ni ja nisam na neke stvari gledao kao što je autor napisao ali sve se svodi na to to je velika Istina. Ono što si stavila da se slažeš i jest osnova koja me privukla da ti pokažem tekst. Ja bih sažeo ljudi sve što čine u svome životu čine radi sreće, jer žele biti sretni. Ljudi nisu svjesni da su najsretniji kad su u Bogu jer Bog je Ljubav ljudi povjeruju zmiji koja kaže, bit će te kao bogovi. To je ono što piše na prvoj stranici Biblije. To je ta naša sklonost koja nas vodi da budemo nesretni, to je posljedica istočnog grijeha.
Ono je sve u skladu sa katoličkim naukom i možda nije ni bitno da sad sve odjednom prihvatiš, nije mi bila namjera nametanje. Zato mi je drago da si istakla dio sa kojim se slažeš i taj dio je osnova, a ovo dalje mogu pojasniti.
LP i BB
21.11.2016. (13:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
O škrtosti govorimo, i tu je autor zaista dao primjer na kojeg ja nisam pomislio ali to je zaista to. To jest škrtrost. Škrtost jer se želi samo sebi želi se uživati, a život je dar, Osnovna komponenta Ljubavi je darivanje, ako mi nismo spremni ili ne želimo darivati, znači želimo zadržati za sebe, to je škrtost, to je suprotnost Ljubavi. Ne želimo darivati život ali želimo uživati. Ljubavi nema bez žrtve. To nam je Isus pokazao koji daruje svoj život za sve nas. Uživanje bez želje da i drugi uživa da se pomogne drugome da se razveseli drugoga da mu se daruje život je sebičnost. Da li sebičan i škrt čovjek može biti sretan čovjek?
Imamo li mi pravo na naš život? Život je dar i to je nešto najljepše što smo dobili i nemamo pravo uništavati taj dar iz sebičnih razloga ( zato je grijeh samoubojstvo) ali smo pozvani dijeliti taj dar jer to je Ljubav ( život se dijeli rađanjem ali i odgojem i širenjem Ljubavi da budemo brat našemu bližnjemu. Pogledajmo npr Majku Terezu od Calcute ona je svoj život darovala za druge za one najbjednije i ono najvažnije ona je bila sretna).
Tako mi nemamo pravo ni tuđi život uništiti. Zato kod pobačaja nema nikakvog kompromisa tu sam uvijek protiv, a mi smo dužni pomoći majkama ako su npr silovane pa ne žele dijete da to dijete primimo u razne ustanove i odgajamo. Pružimo mu Ljubav ne smijemo osuđivati te majke ako ne žele dijete, pa damo djecu na posvojenje. Ali uvijek moramo omogućiti majkama da u svakom trenutku ako se predomisle imaju pravo dobiti svoje dijete. Danas neke žene npr potpišu ugovor da će roditi dijete za drugu ženu koja ne može imati djecu ali ga se mora odreći. To se sve radi radi novca, ali ja sam protiv toga majka treba imati priliku uvijek da se može svome djetetu javiti i dobiti ga.
Iako večina pobačaja se danas ne radi radi silovanja već radi komoditeta, npr to je treće dijete a ne želu nego dvoje. U prošlom ratu je bilo dosta silovanih žena, pogotovo u Vukovaru i Srebrenici. Mnoge od njih su iznijele trudnoću i rodile tu djecu. Djeca ne mogu biti kriva za to kakav im je otac ili majka. Društvo bi trebalo da brine puno više od djeci nego o npr životinjama.
I još nešto grijeh se ne može unaprijed oprostiti, i Crkva ne prašta već Bog, ali je potrebno kajanje, ako se netko kaje neće ga ni učiniti, kao što Isus kaže preljubnici idi i više ne griješi. Ako netko prihvati ljubav neće ići protiv ljubavi, svi smo mi ljudi možemo se u slabosti skliznuti i pasti ali Isus nas diže da idemo dalje. Ne možemo reći da je dobro ono što je u suprotnosti sa Ljubavlju, a grijeh je čista suprotnost.
LP i BB
21.11.2016. (13:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
Svaka stvar ili živo biće određuje se po svojoj biti, a ne stanju. Promjena stanja ne može promijeniti bit. Bit je pak ono što neku stvar ili biće svrstava u određenu grupu ili kategoriju, dok je stanje ono što određuje trenutnu sposobnost ili kvalitetu. Tako na primjer voda ostaje vodom u svojoj biti, pa bila ona u krutom, tekućem ili plinovitom stanju. Ljudsko biće ostaje ljudskim bićem pa bilo mladić, žena, invalid, nemoćni starac, malo dijete koje još nije ni prohodalo ili fetus koji stane na dlan. Stanje je drukčije, ali je bit ista.
Kad fetus u svojoj biti ne bi bio ljudsko biće, onda bi se mogao razviti u majmuna, kokoš ili nešto treće. Ljudski se fetus, međutim, može razviti samo u ono što on u svojoj biti jest, a to je ljudsko biće. Fetus, embrio, dojenče, dijete, mladić, djevojka, muž, žena, starac, samo su nazivi za pojedina stanja iste biti, to jest ljudskog bića. Embrio je od samog začeća živ, jer da nije živ, ne bi mogao rasti, što znači da je živo biće, a svako biće pripada nekoj životnoj vrsti. A kojoj to vrsti može pripadati biće stvoreno biološkim sjedinjavanjem dvoje ljudi?
Embrio i kasnije fetus, živo je ljudsko biće, a život mu je moguće oduzeti samo zato što je nesposobno da se brani, pa oni koji to odobravaju s moralnog stanovišta, mogu se pozvati samo na pravo jačega.
Mnogi opravdavaju pobačaj tvrdeći da je fetus samo nakupina stanica, no zar se isto ne bi moglo reći i za svakoga od nas? Razlika je samo u sposobnostima (stanju), no ta je razlika između fetusa i novorođenčeta počesto manja od razlika u sposobnostima između novorođenčeta i odraslog čovjeka. Daje li nam to onda pravo da ubijemo novorođenče?
Mnoge žene smatraju da imaju pravo pobaciti zato što je dijete u njihovoj utrobi. One govore: To je moje tijelo, mogu s njim raditi što hoću. I pritom polaze od sasvim pogrešne pretpostavke.
Istina jest da je dijete u majčinoj utrobi, ali ono nije njezino tijelo. Fetus je od samog začeća genetski jedinstveno ljudsko biće, te ima pravo na život kao i svaki drugi čovjek. Majka (s moralnog stanovišta) nema pravo oduzeti život ni sebi samoj, pa onda još manje smije usmrtiti nekoga samo zato što taj netko tek kratki djelić svog potencijalnog života boravi u njezinoj utrobi. Napokon, smije li otac ubiti vlastito dijete samo zato što je u njegovoj kući?
Neki koji se inače protive pobačaju misle da u nekim slučajevima treba dopustiti iznimke, primjerice kod silovanja. Silovanje je neosporno gnusan i težak zločin, ali dijete začeto silovanjem nevino je ljudsko biće koje stječe pravo na život već samim svojim postojanjem, kao i svaki drugi čovjek. Zar da ubijemo dijete zbog očeva zločina? Kako je uopće moguće opravdati ubojstvo nevinog ljudskog bića?
One koji zločin pobačaja opravdavaju time što je pobačaj zakonski dopušten, treba podsjetiti da je za vrijeme nacističke Njemačke bilo legalno i ubijanje Židova. Pobačaj legalizacijom ne postaje moralnim - njegova nam je legalizacija moralni putokaz samo utoliko što ukazuje na jadno moralno stanje današnjeg društva."
LP i BB
21.11.2016. (13:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
I sad malo o zavisti, sa ovim dijelom se slažem sa autorom, mislim sa primjerom. Pojasnit ću u Bibliji piše o darovima koji ljudi dobijaju. Poanta nije u tome tko ima koje darove nego kako se njima služi. Izvadi čovjeku srce mrtav je, ali izvadi mu mozak a ostavi srce isto je mrtav. Što je važnije? Mozak ima svoju funkciju, srce svoje, jetra svoju, bubrezi svoju, mišići svoju itd. Tako su i darovi duhovni. Ja npr evo pišem ali ja nemam dara za poeziju liriku, mislim neki drugi blogeri to rade puno bolje. Ili pr glas kod pjevanja ja nemam sluha za pjevanje, ali volim lijepu pjesmu poslušati itd. Ja također ne mogu nikad postati majka. Mnoge stvari, točnije većinu stvari u ovome svijetu mogu drugi ljudi uraditi puno bolje od mene, ali zavist bi bila da ja te ostale stvari smatram nevažnim i nebitnim, a samo ono u čemu sam ja dobar smatram jedinim važnim. Ili da odlučim da ja to radi bolkje od drugih pa onda idem se baviti svime i sve smatram najboljim. ČOVJEK NE MOŽE ZA SVE STVARI MISLITI DA JE NAJBOLJI NA SVIJETU. Mi smo navezani na druge ljude, ovisni o drugima. Majci je puno lakše odgajati dijete sa suprugom u ljubavi nego samoj. Žene neke krivo misle da je to borba za ravnopravnost, ali nije nitko neravnopravan. Muškarci i žene nisu isti, od emocija i psihologije do biologije. Bolesno je to negirati. Ali to ne znači da je netko vredniji ili manje vredniji od drugoga. Jedni bez drugih ne možemo.
LP i BB
21.11.2016. (13:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
Dragi Voy,
Evo i mene sa malim zakašnjenjem. :-)
Juče sam se uspavala od umora ... a danas mi je kratak dan. (a kad se samo sjetim, u Bosni mi je svaki sat dug kao godina ;))
Sve si ovo baš lijepo napisao i suštinski se slažemo. Ono što sam rekla za "unaprijed oprosta" nesrećno sam se izrazila, ali ti si o tome lijepo rekao pa svome lapsusu i ne bih pridavala značaj, neka bude moja greška ...
Međutim, ono čemu bih posvetila neku riječ vise je ovo:
Danas neke žene npr potpišu ugovor da će roditi dijete za drugu ženu koja ne može imati djecu ali ga se mora odreći. To se sve radi radi novca, ali ja sam protiv toga majka treba imati priliku uvijek da se može svome djetetu javiti i dobiti ga.
A nije li to od strane tih žena najveći oblik sebičnosti? I jednih i drugih?
Majka inkubator i trgovina djecom!
Možemo li postaviti stvari ovako: ako ti rodotelji kojima druge majke rađaju djecu zaista vole djecu, zašto ne usvoje bilo koje drugo dijete, odgoje ga i učine dobro djelo? Izuzetno sam protiv toga i mislim da ne bi trebalo zakonski pospješivati takav vid sebičnosti, odnosno da bi to trebalo zabraniti, jer ako ćemo gledati po Božjoj volji, onda joj se moramo prikloniti i u tome ... ili granice neće postojati,..
Jer ne može se voljeti svoje a ne voljeti druga djeca, istinski, nešto tu ne štima, vjeruj mi. Jer ako se samo "vole" svoja djeca, nije tu riječ o ljubavi prema djeci ....
22.11.2016. (20:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
Kad fetus u svojoj biti ne bi bio ljudsko biće, onda bi se mogao razviti u majmuna, kokoš ili nešto treće. Ljudski se fetus, međutim, može razviti samo u ono što on u svojoj biti jest, a to je ljudsko biće. Fetus, embrio, dojenče, dijete, mladić, djevojka, muž, žena, starac, samo su nazivi za pojedina stanja iste biti, to jest ljudskog bića. Embrio je od samog začeća živ, jer da nije živ, ne bi mogao rasti, što znači da je živo biće, a svako biće pripada nekoj životnoj vrsti. A kojoj to vrsti može pripadati biće stvoreno biološkim sjedinjavanjem dvoje ljudi?
:)))
Pa slažem se. Ćelija je osnovna jedinica svakog živog bića, pa ... tako je. :-)
Nemamo pravo oduzeti ničiji život, ni sebi svoj, ali zašto se onda buniti protiv kontracepcije. Ona omogućuje da se osujete neke buduće eventualne ubice djece putem pobačaja?
22.11.2016. (20:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
Muškarci i žene nisu isti, od emocija i psihologije do biologije.
I ne samo to, ako izuzmemo jednojajčane blizance niko nije isti. Svi smo mi priča za sebe, svako ima neku svoju vrijednost ...
Zato ljudi i ne treba da se takmiče ni uspoređuju sa drugima, to stvara zavist. Čovjek treba da se takmiči sam sa sobom da bi postajao bolji... ČOVJEK NE MOŽE ZA SVE STVARI MISLITI DA JE NAJBOLJI NA SVIJETU.
Čovjek ni ne treba ni u čemu biti najbolji na svijetu. Treba se naučiti biti zadovoljan sa onim što imamo, sa svojim duhovnim darovima i ne juriti za onim što ne može biti naše. To je skromnonost.
Mnoge stvari, točnije većinu stvari u ovome svijetu mogu drugi ljudi uraditi puno bolje od mene, ali zavist bi bila da ja te ostale stvari smatram nevažnim i nebitnim, a samo ono u čemu sam ja dobar smatram jedinim važnim.
Vidi, sa ovim se ne slažem i mislim da to nije zavist. Svako šta radi radi za sebe, stoga je nama najvažnije ono šta mi radimo. Neće to biti najbolje na svijetu, neće to biti možda ni blizu dobroga, ali ako smo mi zadovoljni sa time, to je to. Tako na primjer, što se neko proglasio kraljem ne znači da on to jeste, niti je samozvana kraljica zaista kraljica, ali ako to njih čini sretnima, nemam ništa protiv .... kao što su se divili odijelu golog cara ...on je bio sretan!
Svi mi imamo svoju maštu, tek neki je vole podijeliti sa drugima.
Podržavam ovo što si rekao jer je to rezultat tvoga pozitivnog stava i mišljenja, mi zaista ne možemo jedni bez drugih...samo ne možemo svi zajedno. Ne može svako sa svakim ... dovoljno je samo jednom u životu sresti pogrešnu osobu i izgubiti ga (život).
Biti dobar sa svima jednako nije normalno kao ne biti dobar ni sa kim.
Zapravo, htjela sam od samog početka reći, vezano i za prethodne teme, da je potrebno imati mjeru, u svemu naći pravu mjeru.
Sebičan i škrt čovjek ne može biti sretan čovjek, kao ni onaj koji se žrtvuje za drugoga ne može biti sretan čovjek. On je žrtvovan čovjek.
Sretan čovjek je onaj čovjek koji u životu može pronaći pravu mjeru.
22.11.2016. (22:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
Draga Aneta,
drago mi je da si se odmorila i vratila, jedva sam čekao tvoj odgovor i mogu ti reći da sam oduševljen. Ovaj prvi odgovor je sve u skladu sa naukom, to je zaista sebičnost kao što ti kažeš. Ja sam samo kratko napisao da sam protiv toga a ti si onda ušla u dubinu i objasnila zašto smo protiv toga to je sebičnost sa obje strane lijepo si to objasnila. Ja sam kod pobačaja rekao da tu nema kompromisa, zato ovdje nisam htio nametati ja sam birao manje zlo a ti si birala dobro. Da ne ispadne da namećem vjerska uvjerenja. Ali ovo što pišeš je istina bogati ljudi sa novcem idu i kupuju djecu, zar to ne rade holivudske zvijezde, pođu u Afriku uzmu djecu dovedu ih posvoje i onda ih većinom čuvaju dadilje. Tako neki naprave ugovor za djecu da ih nose to je zaista sebično, pored toliko djece u sirotištima oni to rade. To je odraz bolesnog društva, sebičnog. To je posljedica grijeha škrtosti, sebičnosti. Čitao sam prije par godina kako je jedna majka koja je bila inkubator tako nosila dijete jer je došla u tešku financijsku situaciju i kad je rodila proradili su joj majčinski instikti i nije htjela novac nego svoje dijete koje je nosila 9 mjeseci, ali morala je predati dijete po ugovoru. Zato sam napisao onaj dio, ja se slažem da bi to trebalo zabraniti.
Tako mi je drago da smo se složili i oko pobačaja, a što se kontracepcije tiče ona je svakako manje zlo i svakako je bolje koristiti neko sredstvo za kontracepciju nego pobačaj. Znači ako već pljačkaš banku onda nemoj nikoga ubiti tj ako si već promiskuitetan koristi kondome, nemoj vršiti pobačaj. pobačaj nikada ne smije biti opcija. A sad o kontracepciji mogu posebno pisati zašto je grijeh.
A sad malo o onome gdje se ne slažeš sa mnom. U biti možda se i slažemo jer ono što si ti napisala je točno, najvažnije je što mi radimo, ne smijemo podcjenjivati naš rad, možda se ja nisam najbolje izrazio. Ti si u svome osvrtu istakla da ne smijemo podcijeniti sebe ni svoj rad a ja sam mislio da ne smijemo podcijeniti drugoga i njegov rad. Npr ako sam ja političar onda smatram ostale djelatnosti i poslove nevažnim sporednim npr medicinu. Isto tako može biti obrnuto. Ili možda netko može smatrati nevažnim nebitnim posao smetlara, a zamisli da nitko ujutro ne počisti ulice na što bi gradovi izgledali. Ono što sam napisao da ne možemo jedni bez drugih mislio sam muškarci bez žena i obrnuto. Naravno da ne možemo biti dobri sa svakim, ali moramo biti dobri prema svima, to je ono na što nas poziva Isus. I da treba imati mjeru, ali u Ljubavi se ne treba mjeriti, Ljubav je davanje. Svi ljudi imaju križeve ali mnogi pokušavaju pobjeći od njega i ignoriraju tu stvarnost pa im zato s vremenom postaje sve teže i teže. Tajna Ljubavi se sastoji u žrtvi. Ako mi nešto radimo sa Ljubavlju i prikazujemo tu žrtvu sve dobija smisao i sve je lakše. Naveo sam svetu
Tereziju iz Calcute koja je bila uz umiruće u Indiji na rubu društva koje nitko nije htio. Ona bi ih poljubila i umrli bi sretni. tako je jedan europljanin koji se divio njezinoj aktivnosti bio u posjeti i gledao je. Iskreno joj rekao da on to ne bi mogao raditi ni za tisuću dolara, a ona se nasmiješila i rekla ne bih ni ja, ja ovo radim za Isusa. Ja ne bih rekao da je ona žrtvovana ja bih rekao da je ona sretna. Ljudi su sretni kada nešto rade iz ljubavi. Pogledaj bilo koji posao, evo npr konobar. Ja znam neke koje baš uživaju u tome poslu sa druge strane ima dosta onih koji rade preko volje. Ovi koji uživaju vole posao rade iz ljubavi. Sad je pitanje jel iz ljubavi prema poslu ili prema novcu koji dobijaju za taj posao. Najsretniji su ljudi koji rade posao koji vole. Ali eto i posao konobara je služenje, oni se žrtvuju za druge, dakle jesu li oni žrtvovani. Možda su našli mjeru ali to je opet kalkuliranje u ljubavi nema kalkuliranja.
LP i BB
23.11.2016. (02:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
E sad malo o kontracepciji. Znači po Nauku Katoličke Crkve. Čisto da vidiš logiku razmišljanja. Sposobnost rađanja i sposobnost sjedinjenja supružnika u ljubavi međusobna darivanja strogo su međusobno povezani. Tu je strukturu spolnosti i bračnoga čina dao Stvoritelj. To je ono za čime bračni čin po svojoj strukturi unutarnje prirode najprije i po sebi teži. I zato je to u svim okolnostima, bez obzira na subjektivnu nakanu počinitelja, uvijek i isključivo unutarnja svrha bračnoga čina. Kada netko svojevoljno i slobodno zahvaća u smisao bračnoga čina na taj način da odijeli sjedinjenje od rađanja: bračno sjedinjenje hoće, rađanje ne će, s time da ga na bilo koji način zapriječi, tj. zapriječi mogućnost da dođe do začeća djeteta. Takav je način, tj. kontraceptivni je način dvostruko zao, gledamo li ga s objektivnoga stanovišta: zao je jer su supružnici narušili njegovu unutarnju strukturu koju je sam Stvoritelj upisao u dostojanstvo ljudske osobe i ljudske spolnosti; zao je i zato što ga upravo takva razbijena supruzi hoće, tj. oni hoće sjedinjenje pa kod toga mogu imati i svoje nakane, ali ne će mogućnost rađanja: tu mogućnost na svaki način nastoje blokirati. Budući, dakle, da takav čin zahvaća u dubinske zakonitosti same osobe i u smisao ljudske ljubavi, teško je grješan. On se protivi istini dostojanstva ljudske osobe i istini ljudske spolnosti. Kad bračni drugovi tražeći pomoć u kontracepciji, dijele dva značenja bračnog čina – značenje sjedinjenja od značenja rađanja – manipuliraju i ponizuju ljudsku spolnost. Radi se, dakle, o manipuliranju vlastite osobe i osobe bračnoga druga; radi se o govoru koji je proturječan onomu što ga izražava darivanje supružnika u ljubavi; kontracepcija proturječi istini bračne ljubavi. Time se ustvari brak svodi na zadovoljavanje u dvoje, bračni drug se svodi na objekt naslade, a ljubav – jer se ustvari takvi ne vole – svodi se na egoističnu korisnost.
Teološki je to ovako: kod rađanja svake ljudske osobe prisutan je stvaralački Božji čin. Sposobnost je rađanja upisana u ljudsku spolnost. Izlazi da muž i žena nisu gospodari te sposobnosti, nisu vlasnici, nego su pozvani da u njoj i preko nje budu sudionici stvaralačke odluke samoga Boga. Kad, međutim, posredstvom kontracepcije, supruzi oduzmu uporabi svoje bračne spolnosti sposobnost rađanja, oni sebi prisvajaju moć koja pripada samo Bogu: naime, da u zadnjoj instanci sami odluče o dolasku u egzistenciju nove ljudske osobe. Prisvajaju si kvalifikaciju da ne budu suradnici sa stvaralačkom moći Boga, nego zadnji raspolagatelji izvorom ljudskog života. U tom vidu, s objektivnog stanovišta, kontracepciju valja osuditi tako duboko nepoštenom da ne može nikada ni iz kakvog razloga biti opravdana. Misliti ili govoriti protivno, jednako je kao držati da u ljudskom životu može biti situacija u kojima bi bilo dopušteno ne priznati Boga Bogom.
To je nauk Crkve o kontracepciji.
LP i BB
23.11.2016. (02:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
Dragi Voy,
Ti tako lijepo, strpljivo i posvećeno pišeš o svemu, da je prava milina čitati to. U suštini smo se složili u svemu, pa i u onome gdje se učinilo da se ne slažemo ... sad vidim da nismo o istom mislili ...
naime u prilog onome što si rekao pronašla sam jednu lijepu japansku poslovicu koja kaže :
Odnos muža i žena treba da je kao odnos ruku i očiju: kada ruke bole, oči plaču; a kada oči plaču, ruke biršu suze.
U tom smislu zaista se slažem sa tim što si rekao : Jedni bez drugih ne možemo :-)
A i ovo oko posla sam te pogrešno razumjela ... ne samo da se slažem već sam i sama zagovornik toga da čovjek treba da radi posao koji voli. Nije to uvijek lako postići u životu, ali u nemogućnosti izbora treba birati bar one poslove koji nam nisu mrski, jer kada sa ljubavlju radi, čovjek daje sve od sebe i to ga čini sretnim. Svakome bih to toplo preporučila. :-)
Što se tiče majke Tereze ne bih ni ja za nju rekla da je bila žrtvovana, ona je među rijetkim primjerima ljudske dobrote i zaista je ona sve to što je radila, radila sa puno ljubavi i sa potpunom predanošću...
Međutim, ako bih se osvrnula na dio teksta sa onog linka koji govori o grijehu lijenosti:
Kako se grijeh lijenosti danas tipično manifestira? Koje druge grijehe uzrokuje? Smatram da je lijenost danas primarno vidljiva u radoholičarima. Lijenost je zapravo tuga u kontemplaciji. Zato mi pokušavamo izbjeći tu tugu izbjegavanjem prilika za kontemplaciju. No kontemplacija je najslobodnija i najneograničenija ljudska aktivnost jer se njome bavimo izričito radi nje same. Kontemplaciju izbjegavamo tako što na sebe stavljamo prividan i nepotreban teret nužnosti. Radoholičarstvo je u svojoj biti slobodno odabrano robovanje.
Ima tu puno istine, radoholičarstvo nije ljubav prema radu, već bježanje od sebe ili kako je autor rekao lijenost je zapravo tuga u kontemplaciji .. i u svojoj biti slobodno odabrano robovanje.
Upravo to!
Možda bih trebala i sama pojasniti puno toga što sam rekla, a možda bih i sama trebala ponovo porarzmisliti o tome što sam rekla; npr:
Sebičan i škrt čovjek ne može biti sretan čovjek, kao ni onaj koji se žrtvuje za drugoga ne može biti sretan čovjek. On je žrtvovan čovjek.
Ovdje sam možda trebala reći: ...kao ni onaj koji se žrtvuje za drugoga ne može biti sretan čovjek ...ukoliko tu žrtvu ne čini iz ljubavi ...ali onda razmišljajući dalje možemo reći i da sebičan čovjek je sebičan iz (sve) ljubavi isključivo prema sebi a ne iz mržnje prema drugima ....(ne mislim ja da je to normalno niti opravdavam) i mislim da to nije ljubav prema sebi, već pohlepa koja stvara od čovjeka zlatnog kralja Midu? to je bolesno.
Ljubav zaista podrazumijeva žrtvovanje, ali ako smo se složili o tome da čovjek nema pravo ni sebi oduzeti život, onda to znači da nema pravo ni sebe lišiti ljubavi dajući sve drugima (makar to činio iz ljubavi) jer bez ljubavi nema života ni za njega samoga. U tom smislu sam govorila o mjeri, jer iz mržnje se čine grozne stvari, a iz "ljubavi" još groznije (to se najbolje očituje u odnosu roditelja prema djeci) ...otuda ona Danteova da je put do pakla popločan dobrim namjerama? Mislim. I nadam se da se nisam spetljala u svemu i da ćeš shvatiti šta sam mislila. :)
Zato mislim da je povjerenje pokazatelj prave, istinske ljubavi. Tako nekako. ;)
PS
Sjećaš li se kako sam ti prošle godine u ovo doba rekla da se ti i ja suštinski slažemo?
Sada mislim da se slažemo i mnogo više nego što sam to prošle godine mislila ... :-)
PPS
Na ovaj drugi tvoj komentar ću se osvrnuti malo kasnije, treba mi vremena. Lijepo pišeš. :-)
23.11.2016. (09:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
Dragi Voy,
Izvini što ti nisam stigla odgovoriti onoga dana. A možda je i bolje, jer svaki put kada sam počinjala pisati odgovor ja sam ponovo čitala tvoj komentar, sa zadovoljstvom, i pročitala sam ga do sada bar deset puta. :-)
Da.
Šta drugo reći, to je potpuna istina. To je duboka, ona prava istina o nama kako smo svoreni, po Božjoj volji i po prirodi onoga što nam je darovano i mehanizmima koji nas pokreću, emocijama...U jednom trenutku sam pomislila ono što si ti tako lijepo sročio:
Kad bračni drugovi tražeći pomoć u kontracepciji, dijele dva značenja bračnog čina – značenje sjedinjenja od značenja rađanja – manipuliraju i ponizuju ljudsku spolnost.
To jesu dva neodvojiva značenja i smisao bračnoga čina, zato sam i bila protiv toga da se sve ono drugo naziva "brakom". (nemam ništa protiv toga da se dozvoli svakome da živi na način kako to on želi pod uslovom da ne ugrožava nikoga, ali brak kao pojam i kao čin ima to svoje nedvosmisleno značenje utkano u tradiciju čovječanstva i u našu svijest, da se ništa drugo što je surogat tome po mom mišljenju ne može brakom ni zvati ni smatrati.)
Naše vrijeme je vrijeme surogata, loših kopija firmirane robe, imitacije materijala, surogat majki i surogat brakova ... naše vrijeme će biti zapamćeno kao surogat -vrijeme iste takve svijesti i surogata vrijednosti, standarda ... ali i to će jednom proći ...
25.11.2016. (09:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
Istakla bih još:
Takav je način, tj. kontraceptivni je način dvostruko zao, gledamo li ga s objektivnoga stanovišta: zao je jer su supružnici narušili njegovu unutarnju strukturu koju je sam Stvoritelj upisao u dostojanstvo ljudske osobe i ljudske spolnosti; zao je i zato što ga upravo takva razbijena supruzi hoće, tj. oni hoće sjedinjenje pa kod toga mogu imati i svoje nakane, ali ne će mogućnost rađanja: tu mogućnost na svaki način nastoje blokirati. Budući, dakle, da takav čin zahvaća u dubinske zakonitosti same osobe i u smisao ljudske ljubavi, teško je grješan.
Sve se slažem. Čin sjedinjaenja jeste čin ljubavi koji ima svoje plodove ljubavi - djecu.Svaki drugi razlog kojim se pristupa tome činu suprotnost je smislu ljudske ljubavi.
Radi se, dakle, o manipuliranju vlastite osobe i osobe bračnoga druga; radi se o govoru koji je proturječan onomu što ga izražava darivanje supružnika u ljubavi; kontracepcija proturječi istini bračne ljubavi. Time se ustvari brak svodi na zadovoljavanje u dvoje, bračni drug se svodi na objekt naslade, a ljubav – jer se ustvari takvi ne vole – svodi se na egoističnu korisnost.
Upravo to. Sve si tako lijepo napisao da je meni bilo dovoljno samo reći da se slažem. :-)
A gdje su onda problemi u društvu nastali?
Ljudske zajednice, kao ni države se na žalost ne formiraju na na opisanim mehanizmima proisteklim iz same suštine našega bića ili kako bi ti rekao po Božijoj volji, ne poštuju svi zakone ...ljudi su stvoreni grešni ...od Adama,Eve, zmije i jabuke ....ljudi su stalno u iskušenju da probaju "zabranjeno voće" i računa se sa tim da da će biti "prestupnika". Zato su potrebne mjere kao odgovor tim prestupima.
Inače, kada bi se poštovalo ovo što si ti izložio, ljudi bi živjeli u ljubavi, i život bi sveukupno bio i ljepši i ljudi bolji ...
Ali eto, život nije bajka ... pa otuda sve to ;)
Samo mi je žao što ti nisam umjela odgovoriti ni približno lijepo kako si ti to sve objasnio. :-)
25.11.2016. (09:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
Draga Aneta, prvo bih ti se ispričao što ja tebi nisam odgovorio odmah kad si odgovorila na prvi komentar. pročitao sam ga i složio se s njim a bilo je kasno pa sam ostavio za drugi dan, pa se evo odužilo a ti si već i ostatak napisala.
A onda se ne bi složio s tobom da ti ne umiješ lijepo napisati, baš suprotno od toga sa srcem pišeš što ti je na duši, odgusta pročitam, to je jedan od razloga zašto nisam odmah ni odgovorio jer bi se ja uhvatio neke sitnice i kvario ideju koju si napisala i sa kojom se apsolutno slažem. A sad sam se javio da ne ispadne da te ne čitam, pa ću sad sa tim nekim sitnicama, više bi to bilo pojašnjavanje da se dobije šira slika, širenje teme nego nešto drugo, ali ti to ionako već shvaćaš, navikla si na to od mene ;) .
Komentari su ti predivni i zaista se slažemo i više nego sam i ja mislio, dobro si ono zapazila, Ali stvar je u tome da iskreno pišemo i pokušavamo pročitati što drugi kaže, a danas je to rijetko danas malo tko pokušava razumjeti drugoga. Ja sam u to išao sa pretpostavkom da nemamo ista razmišljanja ali kada dublje uđemo ispada da su nam i razmišljanja podjednaka, kako vremenski više pišemo. Nadopunjujemo se.
A sad malo o sitnicama. Sebičan čovjek je sebičan iz ljubavi prema sebi kažeš, Ja bih rekao on je sebičan jer želi biti sretan, ali to nije ljubav jer po svojoj definiciji ljubav je darivanje za drugoga, gledanje prema drugome, sebičnost je gledanje prema sebi znači kontra situacija. Kažu Bog je Ljubav. Najsavršeniji primjer Ljubavi je dao Isus Krist, Bog se utjelovio za nas i primio kaznu za sve naše grijehe, umro je za nas, dao je život. Nije to samoubojstvo. Kod samoubojstva iako ne valja generalizirati u osnovi je bijeg od stvarnosti, nepravde, negdje gdje će nam biti bolje. Bijeg je u svojoj osnovi kukavički čin, Dok je žrtvovanje za drugoga herojski ili junački čin. Isus kaže Bože otkloni ovaj kalež od mene ako je moguće, ali ne moja volja već Tvoja. Najveća žrtva koju možemo dati je život za drugoga zato Crkva posebno slavi mučenike, pa svi Isusovi apostoli osim Ivana su umrli mučeničkom smrću. Ali žrtva je i kada dajemo sebe u svim svakodnevnim situacijama kada u svakome vidimo brata čovjeka i pokušavamo pomoći koliko možemo, nekad je dovoljno da smo empatični prema situaciji, neke situacije mi ne možemo promijeniti. Ali danas baš živimo u hladnome svijetu pored nas ljudi umiru a mi se pravimo kao da se to nas ne tiče, a koliki po kantama za smeće kopaju. Put u pakao je popločan dobrim namjerama, ali stvar je da mi samo uzmemo hvalospjev ljubavi u ruke i njega slijedimo pa onda nećemo završiti u paklu. Tko ima ljubavi neće činiti zlo. Dala si primjer roditelja prema djeci. Pa ne može netko tko ljubi iskreno biti zločest prema nekome drugome. To nije ljubav to je sebičnost. Tako imaš i neke parove ispada oni su iskreni medusosbno ali eto prema drugima nisu. Ovi roditelji vole svoju djecu ali nauštrb druge, ili od njih prave razmažene bogataše. To je sve sebičnost, a ne ljubav i ta zla koja oni čine čine iz ljubavi. Npr kada cura ili dečko reče partneru ili partnerici, ako me voliš učinit ćeš to i to. Ljubav se ne uvjetuje, to nije Ljubav to je sebičnost. Mnogi ljudi svašta nazivaju ljubavlju što nema veze sa ljubavlju, pa ispada da se zla čine iz ljubavi. To je isto kao što su se navodno kroz povijest ratovi vodili za širenje vjere, ili u zadnjem stoljeću kao što su amerikanci širili demokraciju i ljudska prava po svijetu.
I sad dolazimo do zaključka sve si lijepo napisala, gdje dolazi do problema jer se države ne formiraju po zakonima Ljubavi. Ispravak male sitnice, nisu ljudi stvoreni grešni. Ljudi su stvoreni slobodni. Iz svoje slobode ljudi su pozvani biti sa Bogom živjeti Ljubav, i po svojoj biti tada su najsretniji, to i jest raj koji nas sve čeka, ako ga jasno ne odbijemo. Ali ljudi su od početka zavedeni od zmije. Svaki čovjek želi biti sretan pa se zaveden od zmije vjerujući joj nastoji pobjeći od Boga jer misli da će biti sretan. To su one prevare i slasti koje nudi zmija preko grijeha, čovjek misli da će biti slobodan a postaje rob grijeha. E sad mi živimo u tome svijetu, Savršene države ni uređenja neće biti do ponovnog Kristova dolaska, svi smo mi kušani skloni grijehu, imamo razne uspone i padove kroz život, nitko nije savršen, a društvo je odraz skupa pojedinaca. Moramo se zalagati za Ljubav jer je puno lakše živjeti u takvom društvu i svakodnevno živimo Ljubav i tako mijenjajmo svijet s tim da ne očekujmo nikakvu plaću od svijeta za to. Rekoh apostoli su svi ubijeni osim Ivana. Neće nas ubijati ali svakako ismijavati ili ako nekome pomognemo možda se pitati kakvu korist imamo od toga. Nekad riječi znaju biti bolnije od mača. Zato se moramo zalagati za te zakone koje štite život, koji štite Ljubav iako danas ima mnogo onih koji pobačaj npr žele staviti pod ljudsko pravo. To je jedan primjer izvrtanja vrijednosti ali ima toga na sve strane kod svih grijeha.
LP i BB
25.11.2016. (17:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
Dragi Voy,
Drago mi je da smo se sporazumjeli oko svega toga, posebno zato što smo prošli put kod tebe, govoreći o tome, ostali nedorečeni. Dobro, ja sam opet nešto malo zbrljala, ali ti si to sve fino popravio svojim pojašnjenjem :-) dok je tebe, ne brinem ja, lakše je. A i to je dokaz da je zajedno lakše. A i ugodnije. :-)
A te detalje primjćuješ ti zato što si perfekcionista i što ti je bliska i dobro poznata ta materija. Neko drugi, ko je tek površan poznavalac svega toga to ne bi ni primijetio. Ja sam zaista zapela na tom mjestu ("grešnog čovjeka") ali nisam znala kako to da formulišem pa sam tako napisala, a znala sam da nešto ne štima. :-)
Zato mi je drago kada ti to sve popraviš, a u svakom slučaju je korisno i za mene a i za druge koji čitaju.
PS
Sad si me zaintrigirao, trebala bih ići pogledati kako su apostoli ubijeni i šta je bilo sa Ivanom? ;)
25.11.2016. (20:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
Dragi Voy,
Još nešto sam počela posati ...i odustala....
Upravo mi je mama javila da je tata umro. Neću biti tu neko vrijeme pa ti se neću javljati, da znaš...
Lp
25.11.2016. (21:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
Draga Aneta primi moju najiskreniju sućut. Rastanak sa našim najmilijima je najteži trenutak u životu ma koliko mi bili spremni na njega. Ali to je život, i tu je naša vjera u uskrsnuće koja nam daje nadu, daje smisao. Svi smo mi na putu ka tom trenutku kad će mo napustiti ovaj svijet. Tvoj otac je završio svoj put i Gospodin ga je pozvao k sebi. Večeras će i on biti u mojim molitvama i uzdamo se u Božje milosrđe.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine
i Svjetlost vječna svjetlila njemu.
Počivao u miru Božjem!
LP i BB
25.11.2016. (23:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
Hvala ti dragi Voy,
Na toplim riječima, podršci i molitvama. Teško je nositi tu bol, ali nam je lakše kada znamo da imamo s kim podijeliti razumijevanje. To je sasvim dovoljno, uzdamo se.
Lp
26.11.2016. (02:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Moje saučešće, draga Aneta.
30.11.2016. (07:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
@lastavica
Hvala ti draga A.
Kraj je neminovan, kad tad, svi to znamo, a opet se uvijek nekako teško pomiriti s njim. S tim.
Moj otac je časno i pošteno proživio svoj život u koji su stala i dva rata, dva moždana udara, dvije kome .… ali i neke druge lijepe stvari koje nas drže u životu, dvoje djece i pet unučića ...
Zaspao je (kako sam ja to vidjela) nekim blaženim snom i toga prvog dana jasno se na njegovom licu moglo vidjeti ono što se u narodu kaže "ispustio je dušu", moglo se vidjeti kako je ta duša "otišla" (izgleda da sam to vidjela samo ja). Drugi dan više nije bilo tako, sve je bilo "obično".
Bio je po svojoj naravi veoma specifičan i rijedak roditelj. Ne govorim to zato što je moj otac, već zato što sam i ja roditelj i koliko se god trudim mislim da ne mogu dostići standard koji je on postavio. On nas djecu nikada ne samo da nije istukao već nikada ni glas nije povisio,nikada nas nije kritikovao niti nas je kažnjavao. Nikada..U tinejdžerskom uzrastu kada sam počela izlaziti nikada mi nije htio postaviti ni jedno ograničenje. Sve mi je bilo dopušteno čak me i sam nagovarao na puno toga .. Imao je ogroman kapacitet strpljenja i mogao je sve razumjeti ..
On je studirao u Zagrebu i tamo je proživio svojih vjerovatno najljepših desetak godina života. Stoga je i formiran malo drugačije, imao je drugačije stavove i pristup životu od sredine iz koje je potekao i gdje se konačno i vratio.
Nikada me nije učio da pravim razliku među ljudima ni po socijalnom statusu ni po nacionalnoj osnovi (družila sam se sa ljudima iz svih sfera) ...postoje samo ljudi i oni koji to nisu ..
Neka mu je laka zemlja.
Hvala ti.
30.11.2016. (18:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
Draga Aneta, tako lijepo pišeš o svome ocu da je divota čitati, ali nije ni čudo da si ti takva kakva jesi kad si imala takvog oca, mislim da on može biti ponosan na tebe i tvoj anđeo gore na nebu ;)
LP i BB
30.11.2016. (23:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
Dragi Voy,
Drago mi je da si tu.
Eto takva se situacija zatekla da se to dogodilo usred naše prepiske, pa nisam htjela "nestati" bez riječi. Inače, u nekoj drugoj situaciji ne bih sve to ni spominjala. Ovako smo se još malo, ili malo više i upoznali.
Mogu ti reći da me onaj tvoj komentar ( u kome sam te nekako teško prepoznala) sasvim prizemljio i sve vrijeme držao pribranom. Do kasno u noć ili jutro sam se spremala za put i nikako me nisu napuštale te tvoje riječi kojih sam se sjetila i u crkvi kada sam se oprostila od njega.
Hvala ti na lijepim riječima, a posebno ono za anđela. :-)
01.12.2016. (13:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...