Općenito, čovjek je napravio dosta nerede na Zemlji, pa ovo neće pokvariti situaciju.
...... Hoće li meni, kad me više ne bude, doista biti važno je li mi tko zapalio svijeću na grobu? ......
Pa pobogu, ne vrti se svijet samo oko tebe ;-)
Hoću reći, živi pale svijeće , obilaze grobove i s nježnošću i tugom, sa osjećajem boli i nedostatka dolaze na grobove svojih mrtvih. Pale svijeće i nose cvijeće jer je to još jedino što mogu učiniti za njih, od sebe za njih. Učiniti, jer želimo učiniti nešto za nekoga koga volimo, a nema ga više; to što mislimo o kome ili molimo za njega u tišini svoga srca nije aktivno činjenje, želimo još nešto povrh. (Naravno da tko ne želi tako, ne mora, ali to je druga priča...većina ljudi to iskreno želi.) Osim toga, na ovakav blagdan obiđu se i oni , možda ne najbliži , za koje inače ne bismo imali vremena, dajemo dio svojih misli, molitvu, pozitivnu energiju onima koji su na drugoj strani.
Kaže moj muž da želi sprovod bez ikoga kada umre, da niti slučajno nikoga ne obavještavam i da bacim pepeo u more. Smatram to ultimativno sebičnim, isto kao i ovo tvoje razmišljanje. Pa ga pitam; zamisli si svoje dijete i mene, i nas dvije stojimo same uz tvoj odar, nigdje nikoga drugoga. Još pustimo mene, ali, zamisli svoje dijete i pitanja koja bi mu se rojila u glavi. Zašto smo same? Zar nemamo nikoga za oslonac, gdje su svi iz obitelji? Zašto je tata želio da stojimo ovdje same? Zašto nitko nije došao? Zar nitko nije volio mog oca, hoće li ga se itko sjećati. Zar niti njegov najbolji frend, s kojim po cijele dane ko šiparica visi na telefonu?
Dječak iz kćerinog razreda, kojem je otac umro dok je ovaj bio još predškolac, a s kojim sam ja poslovno surađivala, nikad ne propusti pitati nešto o svom tati, kada god se nađemo skupa , u kojoj god prilici....... Nedostaje mu otac i ljudi koji su ga znali, i koji mu mogu nešto o njemu reći, su za njega pravo blago. I na grobu je ove godine bilo dosta malih teglica donesenih dječjom rukom. Naravno da tati nije važno, ali je važno onom koji je ostao iza njega. Unatoč plastici.
Život je veliki trošak koji ostavi smeće iza sebe. No, je li nepotreban?
03.11.2016. (10:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I ja svake godine ostanem osupnuta količninom plastike i smeća koja se potroši...ali, eto, ne vjerujem da će se u dogledno vrijeme izmisliti neki ekološkiji način jer u ovoj državi ekologija je zanimljiva samo kada se da unovčiti...tipa stari papir, boce po 0,5 kn...tako da se uzalud nerviraš. Osobno, mrzim sprovode i gomilu ljudi na njima. Za svoje bližnje i sebe bih postupila tako da bude bez publike. I baš bi me bilo briga što selo misli o tome. Ionako bi bila mrtva. .)
04.11.2016. (07:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Općenito, čovjek je napravio dosta nerede na Zemlji, pa ovo neće pokvariti situaciju.
...... Hoće li meni, kad me više ne bude, doista biti važno je li mi tko zapalio svijeću na grobu? ......
Pa pobogu, ne vrti se svijet samo oko tebe ;-)
Hoću reći, živi pale svijeće , obilaze grobove i s nježnošću i tugom, sa osjećajem boli i nedostatka dolaze na grobove svojih mrtvih. Pale svijeće i nose cvijeće jer je to još jedino što mogu učiniti za njih, od sebe za njih. Učiniti, jer želimo učiniti nešto za nekoga koga volimo, a nema ga više; to što mislimo o kome ili molimo za njega u tišini svoga srca nije aktivno činjenje, želimo još nešto povrh.
(Naravno da tko ne želi tako, ne mora, ali to je druga priča...većina ljudi to iskreno želi.)
Osim toga, na ovakav blagdan obiđu se i oni , možda ne najbliži , za koje inače ne bismo imali vremena, dajemo dio svojih misli, molitvu, pozitivnu energiju onima koji su na drugoj strani.
Kaže moj muž da želi sprovod bez ikoga kada umre, da niti slučajno nikoga ne obavještavam i da bacim pepeo u more.
Smatram to ultimativno sebičnim, isto kao i ovo tvoje razmišljanje.
Pa ga pitam;
zamisli si svoje dijete i mene, i nas dvije stojimo same uz tvoj odar, nigdje nikoga drugoga.
Još pustimo mene, ali, zamisli svoje dijete i pitanja koja bi mu se rojila u glavi.
Zašto smo same?
Zar nemamo nikoga za oslonac, gdje su svi iz obitelji?
Zašto je tata želio da stojimo ovdje same?
Zašto nitko nije došao?
Zar nitko nije volio mog oca, hoće li ga se itko sjećati.
Zar niti njegov najbolji frend, s kojim po cijele dane ko šiparica visi na telefonu?
Dječak iz kćerinog razreda, kojem je otac umro dok je ovaj bio još predškolac, a s kojim sam ja poslovno surađivala, nikad ne propusti pitati nešto o svom tati, kada god se nađemo skupa , u kojoj god prilici.......
Nedostaje mu otac i ljudi koji su ga znali, i koji mu mogu nešto o njemu reći, su za njega pravo blago. I na grobu je ove godine bilo dosta malih teglica donesenih dječjom rukom. Naravno da tati nije važno, ali je važno onom koji je ostao iza njega.
Unatoč plastici.
Život je veliki trošak koji ostavi smeće iza sebe. No, je li nepotreban?
03.11.2016. (10:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Zahvalna tema, a moram priznati da sam ostao paf od prvog komentara.
03.11.2016. (17:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
snoopyshist
I ja svake godine ostanem osupnuta količninom plastike i smeća koja se potroši...ali, eto, ne vjerujem da će se u dogledno vrijeme izmisliti neki ekološkiji način jer u ovoj državi ekologija je zanimljiva samo kada se da unovčiti...tipa stari papir, boce po 0,5 kn...tako da se uzalud nerviraš. Osobno, mrzim sprovode i gomilu ljudi na njima. Za svoje bližnje i sebe bih postupila tako da bude bez publike. I baš bi me bilo briga što selo misli o tome. Ionako bi bila mrtva. .)
04.11.2016. (07:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dante
Da tužno je to kak je ovaj svijet licemjeran.
http://net.hr/webcafe/svastara/vegetarijanka-probala-meso-prvi- put-u-22-godine-njezina-reakcija-govori-sve-sto-trebate-znati/
04.11.2016. (15:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gali
slažem se sa snupi
04.11.2016. (22:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...