Sve je to u redu što si napisala @lionici, ali jedno nije : onaj post s naslovom SINOVIMA MOJIM koji je potpuno kontradiktoran ovom sada. Tvrditi, da će tvojim bolesnim sinovima biti bolje bez tebe je vrlo loše, jer, to majke NE rade....... To, što si jednom rekla da " nemaš novaca a ni prijevoza do Goljaka" nije točno : novac bi skupila, jer karta nije nemoguće skupa, a u autobusu se voziš.........to pouzdano znam. Pitanje je, bi li te mladji sin prepoznao? Ako on ne bi tebe, ti bi sigurno njega jer si ga i nosila i rodila..Tvoje je, kakav god da jest!
03.10.2016. (11:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni draga moja ANE mlađi sin nije na Goljaku jer da je tamo bih bila svaki dan po nekoliko sati on je u Donjoj Stubici i da prepoznao bi me jer ima mojih slika pored sebe
03.10.2016. (11:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Oprosti, nisam znala je li Goljak ili Stubica, ali nije bitno za ovo što sam napisala.........Za autobus imaš i još uvijek ( obzirom na posao kojeg sam radila ) tvrdim, da djetetu nisu bitne slikice da gleda mamu, jer, ma koliko dijete hendikepirano, treba zagrljaj!
Zar ne misliš, pitali se to dijete obzirom na njegove tjelesne i mentalne sposobnosti : " a gdje je ta mama sa slika "???
Uostalom, ovo je samo komentar: ti ionako uvijek imaš opravdanje i čoiniš po svoju!
03.10.2016. (11:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni drage volje ću otići Josipu ako će netko imati volje da ide sa mnom i da me od Stubice kroz makadam gura do šume gdje se nalazi ta ustanova jer ni jedan autobus tamo neide čujemo se mi telefonom često ako tko može ići sa mnom rado ću mu podmiriti sve troškove i puta i provedenog vremena sa mnom i mojim sinom
03.10.2016. (11:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čitala sam samo, ali bit ću slobodna i prokomentirati jer je ovo otvoreno mjesto pa se može... Potpisala bih se ispod svakog posta Annabony do sada a i lionicin jedan koji sam pročitala čini mi se primjeren feedback na ono što si pisala, kao i komentari nekih drugih koji su svi u dobroj namjeri i kad su ti pisani oštro i kad su pisani blaže, kao što je i ovaj moj dobronamjeran, naravno. Ali niti ja te ni u kojem slučaju ne bih sažalijevala (moći suosjećati nešto je drugo), jer to nije u redu, već unatoč svemu onom što sam pročitala ovdje - bolnom, jer pogađa to čovjeka - ta patnja, takav/takvi realno teški životi ali najviše pogađa pomisao na djecu i njihov život u okolnostima u kojima jesu - rekla bih ti da pod hitno odustaneš ali najprije to trebaš sama osvijestiti, s 'obrascem žrtve' i prestaneš sažalijevati samu sebe i shvatiš da se najprije moraš iz toga izvući i obračunati s time. Onda, ako to uspiješ, ako se uspiješ jako naljutiti na sebe takvu, malodušnu, 'patetičnu', moći ćeš ustati boriti se i razviti borbenost u sebi. Da sam na tvom mjestu izbrisala bih ono pismo sinovima da ga ne vide ikad ako već nisu. Da se moja majka opraštala tako sa mnom, mrzila bih je (što bi zapravo značilo samoobranu) jer djeca, vjerujem, mrze slabost roditelja ove vrste kakvu si ti pokazala; i namjesto što bi 'razumjela' majčinu ljubav, upravo suprotno, mrzila bi je! Ustani, ŽENO! Razvij u sebi žensku snagu! Borbenost i moć! Digni se!! Ne gledaj u ono što nije moguće, što ti se čini da nije, već u ono što je moguće. A moguće je do zadnjeg i noktima grebati i zubima čupati za dalje.... zbog svoje djece i sebe. Budi im uzor! Pusti priče o ljubavi... grizi, napadaj ondje gdje si najslabija i preobrazi to u snagu. Treba ti netko tko će te odvesti? Ako ne možeš naći nikog (a vjerojatno bi mogla), uputi se sama. Ostani na toj makadamskoj cesti, možda će netko naići i poći s tobom, ako ne - pogini onda tu, radije, nego što bi na sebe podigla ruku ili naprosto očekivala smrt, jer smatraš da je tako 'najbolje'! Jest, vraga! Neću ti govoriti kakvih sve sudbina ima jer bi se mogla napisati knjiga.... prestani zbrajati što te sve snašlo u životu - pokaži kako se ti možeš snaći unatoč svemu tome - budi mama lavica svojoj djeci; nemoj bit majka zanebesanih očiju, skršena majka, majka plačnih očiju, već sposobna okrenut 'zemlju i nebo' da bi se našla kraj djece i pri ruci im; preobrazi svoju slabost u snagu. Nisu ovo puste riječi, ali samo ti možeš promijeniti nešto u svoju i dječju korist. To što trenutno, pa i ako taj trenutak već dugo traje, nemaš novca, shvati kao privremeno. Jer, ako treba mrijeti - onda do smrti traži načine kako doći do prihoda. Jednom riječju, bori se! Križu reci da imaš preča posla već nositi ga. Pođi Josipu, bez ijednog "ako", to zaboravi...
03.10.2016. (16:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U zvijezdama piše
Molim te Lavice odgovori mi
03.10.2016. (09:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
Sve je to u redu što si napisala @lionici, ali jedno nije : onaj post s naslovom SINOVIMA MOJIM koji je potpuno kontradiktoran ovom sada.
Tvrditi, da će tvojim bolesnim sinovima biti bolje bez tebe je vrlo loše, jer, to majke NE rade.......
To, što si jednom rekla da " nemaš novaca a ni prijevoza do Goljaka" nije točno : novac bi skupila, jer karta nije nemoguće skupa, a u autobusu se voziš.........to pouzdano znam. Pitanje je, bi li te mladji sin prepoznao? Ako on ne bi tebe, ti bi sigurno njega jer si ga i nosila i rodila..Tvoje je, kakav god da jest!
03.10.2016. (11:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U zvijezdama piše
Annaboni draga moja ANE mlađi sin nije na Goljaku jer da je tamo bih bila svaki dan po nekoliko sati on je u Donjoj Stubici i da prepoznao bi me jer ima mojih slika pored sebe
03.10.2016. (11:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
Oprosti, nisam znala je li Goljak ili Stubica, ali nije bitno za ovo što sam napisala.........Za autobus imaš i još uvijek ( obzirom na posao kojeg sam radila ) tvrdim, da djetetu nisu bitne slikice da gleda mamu, jer, ma koliko dijete hendikepirano, treba zagrljaj!
Zar ne misliš, pitali se to dijete obzirom na njegove tjelesne i mentalne sposobnosti : " a gdje je ta mama sa slika "???
Uostalom, ovo je samo komentar: ti ionako uvijek imaš opravdanje i čoiniš po svoju!
03.10.2016. (11:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U zvijezdama piše
Annaboni drage volje ću otići Josipu ako će netko imati volje da ide sa mnom i da me od Stubice kroz makadam gura do šume gdje se nalazi ta ustanova jer ni jedan autobus tamo neide
čujemo se mi telefonom često
ako tko može ići sa mnom rado ću mu podmiriti sve troškove i puta i provedenog vremena sa mnom i mojim sinom
03.10.2016. (11:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Čitala sam samo, ali bit ću slobodna i prokomentirati jer je ovo otvoreno mjesto pa se može...
Potpisala bih se ispod svakog posta Annabony do sada a i lionicin jedan koji sam pročitala čini mi se primjeren feedback na ono što si pisala, kao i komentari nekih drugih koji su svi u dobroj namjeri i kad su ti pisani oštro i kad su pisani blaže, kao što je i ovaj moj dobronamjeran, naravno.
Ali niti ja te ni u kojem slučaju ne bih sažalijevala (moći suosjećati nešto je drugo), jer to nije u redu, već unatoč svemu onom što sam pročitala ovdje - bolnom, jer pogađa to čovjeka - ta patnja, takav/takvi realno teški životi ali najviše pogađa pomisao na djecu i njihov život u okolnostima u kojima jesu - rekla bih ti da pod hitno odustaneš ali najprije to trebaš sama osvijestiti, s 'obrascem žrtve' i prestaneš sažalijevati samu sebe i shvatiš da se najprije moraš iz toga izvući i obračunati s time. Onda, ako to uspiješ, ako se uspiješ jako naljutiti na sebe takvu, malodušnu, 'patetičnu', moći ćeš ustati boriti se i razviti borbenost u sebi.
Da sam na tvom mjestu izbrisala bih ono pismo sinovima da ga ne vide ikad ako već nisu.
Da se moja majka opraštala tako sa mnom, mrzila bih je (što bi zapravo značilo samoobranu) jer djeca, vjerujem, mrze slabost roditelja ove vrste kakvu si ti pokazala; i namjesto što bi 'razumjela' majčinu ljubav, upravo suprotno, mrzila bi je!
Ustani, ŽENO! Razvij u sebi žensku snagu! Borbenost i moć! Digni se!!
Ne gledaj u ono što nije moguće, što ti se čini da nije, već u ono što je moguće. A moguće je do zadnjeg i noktima grebati i zubima čupati za dalje.... zbog svoje djece i sebe.
Budi im uzor! Pusti priče o ljubavi... grizi, napadaj ondje gdje si najslabija i preobrazi to u snagu.
Treba ti netko tko će te odvesti? Ako ne možeš naći nikog (a vjerojatno bi mogla), uputi se sama. Ostani na toj makadamskoj cesti, možda će netko naići i poći s tobom, ako ne - pogini onda tu, radije, nego što bi na sebe podigla ruku ili naprosto očekivala smrt, jer smatraš da je tako 'najbolje'! Jest, vraga!
Neću ti govoriti kakvih sve sudbina ima jer bi se mogla napisati knjiga.... prestani zbrajati što te sve snašlo u životu - pokaži kako se ti možeš snaći unatoč svemu tome - budi mama lavica svojoj djeci; nemoj bit majka zanebesanih očiju, skršena majka, majka plačnih očiju, već sposobna okrenut 'zemlju i nebo' da bi se našla kraj djece i pri ruci im; preobrazi svoju slabost u snagu.
Nisu ovo puste riječi, ali samo ti možeš promijeniti nešto u svoju i dječju korist.
To što trenutno, pa i ako taj trenutak već dugo traje, nemaš novca, shvati kao privremeno. Jer, ako treba mrijeti - onda do smrti traži načine kako doći do prihoda. Jednom riječju, bori se!
Križu reci da imaš preča posla već nositi ga. Pođi Josipu, bez ijednog "ako", to zaboravi...
03.10.2016. (16:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...