Čini se jednostavno, to s uređajima, kao da je s njima sve lakše. Takneš prekidač i stroj je već spreman. Ali mora biti ispravan. Inače ništa. Meni je zanimljivo što se pogođenim (pot)programom čovjek može pokrenuti i polomljen, skršen. I sviđa mi se što si naredbe možemo smišljati i prekidati sami. Valjda. Dobro, barem ponekad.
28.09.2016. (09:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, kao hrčak koji vrti ono kolo. Možda vjeruje da napreduje, da će jednom dospjeti... negdje. Ili se/nekoga samo zabavlja. Uostalom, te petlje mogu bit i ugodna stvar ako su ti po mjeri. Do jače vrtoglavice.
Čuvaš li još svoju staru kantu za pokazivanje djeci? Potražila sam sad sliku na netu da se podsjetim izgleda i evo kud me prvo odvelo, na friško objavljeno: http://www.index.hr/black/clanak/komodorac-zivi-vjecno-prizor-iz-jedne-aut omehanicarske-radnje-odusevio-svijet/922737.aspx
30.09.2016. (20:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sutra ću možda namjerno zakoračiti u jednu novu petlju, svjesno. Javila mi prijateljica da možda ima posao za mene i da sutra dođem porazgovarati o tome. Nije da sam u ovih godinu dana bila besposlena, samo mi nije bilo ništa plaćeno, a zalihe od prodaje auta se tope i sljedeći mjesec me čeka razmišljanje o nabavi hrane, pa... Mislim da je ovaj eksperiment, za koji možda možeš pogoditi da si me ti inspirirao :), pri kraju. Nije da mi se baš ide opet svako jutro na posao, sasvim sam se lijepo odvikla od toga i bilo je lijepo dok je trajalo, ali izgleda da ne znam preživljavati bez ikakvih prihoda. Ipak ne znam što ću sutra odlučiti, pa se čudno osjećam i treba mi malo ohrabrenja, pa ću sad zamisliti da sam te našla ovdje i da mi veliš da će biti sve dobro, kako god bilo. I probat ću što prije zaspati, ne mogu pospana donosit odluke o petljama.
03.10.2016. (00:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kantu nemam ali C64 imam... zašto baciti nešto što radi? ili prodati kad je jeftino?
i naravno, pa sve će biti dobro. jer vidiš, ja sam ovaj mjesec na bolovanju i baš mi je dobro što ne radim, a tebi će biti dobro što radiš. to je kao isprobavanje novog programa - ako ne valja instaliraš drugi.
03.10.2016. (15:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
To znači da možda nisi s ovoga svijeta, samo zato jer valjaju nemaš potrebu mijenjati stvari :) U pravu si, bit će dobro. Još bolje zvuči kad to kažeš ovako na glas nego samo zamišljeno, sad se stvarno osjećam zagrljeno, sigurnije i sve se čini lakše. Ne zbog ovoga da si na bolovanju, naravno. Iako tvrdiš da si zadovoljan, nisam sigurna hoću li se radovati s tobom ili se zabrinut. Valjda zato jer nisam nikad bila ni minute na nekom bolovanju, otud moja neupućenost. Ali da znaš da sam bila razmišljala kako možda propuštam nešto dobro kad sam se zadnji put razbila opet padajući s klimavog stolca. Da, nekima od nas treba više padova da nauče kloniti se visine. Ili barem ne razmještati biljke koje treba zalijevati na najgornje police. (Cvijetni lončić se nije razbio, črsto sam ga držala cijelo vrijeme dok sam padala, ali se zato nisam dočekala na ruke...)Taman sam otkazala posao i jedva da sam bila doma tjedan dana, spremna uživati u slobodnom vremenu, kad sam se zbog nepromišljenosti dovela u situaciju da gotovo dva mjeseca ne mogu bezbrižno tj. bezglasno ni sjesti. Dakle, konačno prilika za to bolovanje, a ja nezaposlena. To se zove peh. Ipak, neće me se više viđati kako se penjem po ikakvim štokrlima, makar zauvijek propustila bolovanja. A bilo bi mi drago i da tvoje bolovanje ne znači da si bolestan, nego da se npr. samo malo odmaraš od posla, tako nešto. Znači, ja sam dala otkaz želeći barem neko vrijeme vidjeti kako je biti slobodan kao ti, a ti se zaposlio? Prezabavno!
12.10.2016. (23:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
paaaa daaaa... uz sve silne smješke i ostale naljepnice morale bi postojati i glasovne poruke koje snimiš i ostaviš uz poruku. zapravo kad razmislim to zacijelo već postoji samo što ja ne znam.
radije bih da nisam na bolovanju ali kad već jesam onda se veselim :) ne znam koliko smisla ima ta izjava. nisam bolestan nego su me zaboljela leđa. prvi dan mi je bio jaaaakoooo lijep. bilo je sunčano i ljetno. a onda kako vrijeme ide dođu oblaci i kiša i bolovanje postane rutina... pa bih sad radije malo bio na poslu, ali zdrav ko dren :) zapravo si razmišljam, bilo bi lijepo tjedan raditi pa tjedan imati slobodno.
vidiš kako je to. u zvjezdanim stazama nitko nikad nije na bolovanju jer je medicina silno uznapredovala da svaku bol i bolest izliječe u tren oka. samo ne razumijem tko tu silno uznapredovalu medicinu plaća???
19.10.2016. (14:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, taj dio priče je zapravo fantastika, a ne tehnologija i to što se nešto malo vozikaju svemirom - to barem može svatko. Zbilja, nigdje se ne spominju mjesečne plaće, u restoranu je čini mi se sve iz replikatora besplatno i kao da svi rade ono što najbolje znaju da bi svojevoljno dali doprinos sustavu koji im zauzvrat čini život ugodnijim. Koliko mora da je pokvaren ili barem skroz drugačiji ovaj svijet kad se njim zatrovani dio mene kojeg se sramim odmah pita tko tamo kod njih potajno u pozadini zgrće veliki profit. Jesu li ipak porobili neku manje razvijenu galaksiju čije resurse jeftino koriste, samo se to ne spominje? Jer čim se nešto čini idealnim mora da je maska nečeg prestrašnog. Bolji dio mene uistinu vjeruje da je idealno društvo moguće. Ova ja mi se više sviđa, ali stvarno je naivna. Sviđa mi se i kako si došao do ove slike: a onda kako vrijeme ide dođu oblaci i kiša i bolovanje postane rutina... , ali ne isplati se biti bolestan ni za kakav stih, zato slobodno ozdravi! :) Navodno magnezijev klorid pomaže kod nekih bolova u leđima, bilo bi dobro i neko vrijeme ne padati s bicikla. A imaš i voltaren.
23.10.2016. (19:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znaš kako sam ti nedavno govorila da mi nije drag sumnjičavi, nepovjerljivi dio moje osobnosti? Ispada da će me baš to spašavati na novom poslu, pomoći da opstanem. Tako da, čini se da sve ima svrhu. Čak i glasovne poruke. A kad bi znao, bi li mi se onda i želio tako javiti?
29.10.2016. (09:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
znaju svi tko zgrće profit - ferengiji! ali to je već druga priča. kao i moje bolovanje, jer od sutra sam na starim stazama. vidiš kako bi to bilo kudikamo lakše da imam holodoktora s onom spravicom...
ti si mora biti detektivka jer tko bi to na poslu morao biti sumnjičav? stvarno, postoji li takav posao? ma baš sam.... pa već smo pričali o tome, imaš svoj svemirski brod, a svaki kapetan svemirskog broda mora biti sumnjičav prema pojavama koje susreće. sad mi pada na pamet - diplomacija, tajne službe... a i znanstvenici svake vrste moraju biti sumnjičavi prema samima sebi i onome što rade. pa ispada da sumnjičavih ljudi ima posvuda. još najmanje u svemiru.
javljanje glasovnim porukama bi bilo kao ostavljanje poruke na telefonskoj sekretarici, radilo bi se o telefonskim pozivima s odgođenim djelovanjem. znaš kao ono kad dopisno igraju šah, pa jedan potez putuje poštom dva tjedna... e ali u kuvertu umjesto papira staviš memorijsku karticu sa snimljenim glasom koji izgovara potez.
uvijek mi je bila zanimljiva priča o dvodimenzionalnim bićima. to bi bila ona koja imaju samo širinu i duljinu a ne i visinu, pa se međusobno mogu promatrati samo, da tako kažem, postrance. tako mi nekako izgleda i komunikacija pismom ili u ovom slučaju tipkovnicom. jer ta bića ne poznaju i ne mogu razumijeti ama baš ništa vezano za gore ili dolje i samo ona s puno mašte mogu zamišljati kakva bi to imala biti treća dimenzija. a ako bi im i netko od nas upao u njihove dvije dimenzije odozgo ili odozdo, njima bi se činilo kao da se pojavio baš niotkud. a kako da im se onda objasni da to i nije baš niotkud. nego, eto odozgo.
30.10.2016. (19:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nije mi nikad pala na pamet ta mogućnost, to da je pravi život moguć i u manje od tri dimenzije. Sad mi je čudno kako se nisam toga sjetila. A kad nisam baš maštovita. Ali priča je stvarno interesantna, napokon i likovi iz knjiga i oni iz filmova imaju nekakav vlastiti život, makar i samo od nas zamišljen. I sad, kad to usporedim s onim što je meni jako zanimljivo - to kako mi zapravo ono što registriramo osjetilom vida zapravo stvarno ne vidimo, već samo na osnovi okom prikupljenih svjetlosnih impulsa zamišljamo negdje u centru mozga - onda ispada da je mala razlika između fiktivnog svijeta koji zamišljamo sricajući dvodimenzionalne slike ili slova i naše percepcije stvarnog svijeta oko sebe. Koja uvijek ovisi o kutu gledanja.
Čak i kad se ista stvar snima fotoaparatom, navodno može ispasti vrlo različito mijenjanjem kuta i žarišne duljine (ako se to tako zove). Jer zapravo samo zamišljamo i jedno i drugo. Sve dotle dok nismo u prilici to nešto dotaknuti ili barem omirisati, bit će da i nije stvarno. Možda se zato ljudi koji su si međusobno dragi vole doticati. Razumijem potrebu djece da te uhvate ručicom za ruku, trebaju oslonac i zaštitu. Ali tek sam sada možda na tragu shvaćanja tog meni oduvijek fascinantnog prizora dvoje odraslih ljudi koji se u šetnji dodiruju dlanovima. Baš svaki put me pogled na takav par oblije nekakvim ugodnim osjećajem, srećom štoviše. Iako mi je to bilo skroz nerazumljivo, zašto bi koga držao za ruku ako znaš hodati i sam i ne bole te noge. Mislim da se zapravo radi o tome da se oni samo žele uvjeriti tim dodirom da je ono drugo stvarno. A ne samo zamišljeno. Detektivka! :)
01.11.2016. (23:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zabunom stavila razmak u tekst i sada druga rečenica drugoga dijela nema smisla. A inače su mi svi tekstovi uvijek skroz smisleni! Pa moram upozoriti da zanemaris taj razmak. Zanemari razmak!
02.11.2016. (18:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kada netko bude u stanju izgubiti svoj žuti kišobran tako da i ne znam gdje sam ga uopće mogla izgubiti, a još je i padala kiša neprestano, onda je to valjda rastresenost, srećom nisam uvijek takva. Nadam se da je pronađen obradovao nekoga, spasio koju postojanu frizuru ili jednostavno razveselio bojom. Tebi sam mislim dužna ispriku jer sam zamalo pa poželjela nešto strašno ružno, toliko mi je zaista malo nedostajalo, da poželim da ti bolovanje potraje samo malo dulje da stignemo odigrati još taj dopisni šah. Naravno da si sada zamjeram do neba na takvoj pomisli i stvarno mi je iskreno žao. Ali još uvijek želim tu partiju, moglo bi stvarno biti neobično zanimljivo jer ja uglavnom znam pomicati figure bez neke strategije a ti, kako ono...pomičeš ih tek tako i slučajno pogodiš potez, tako si mi nekako bio objasnio. Pa, na https://www.chess.com/register može se stvarno vući potez svaka dva tjedna bez posredovanja pošte, a može se sve završit i u 5 minuta. Ako već nisi registriran tamo, mislim da nije komplicirano i ako ili kada ti se bude dalo udovoljiti mojem malom hiru ostavi mi nekakvu poruku ovdje.
13.11.2016. (21:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tko ne razumije, mogao bi se začuditi i zaključiti da ljudi na kiši ne znaju najbolje hodati pa se moraju pridržavati za nešto što zovu kišobran. a neki nisu bolji niti na suncu jer onda je to suncobran. u ljubavnoj vezi iznenada se pak moraju pridržavati, čak ponekad i osloniti jedno na drugo, toliko to utječe na sposobnost hoda. ja stvarno ne bih želio biti vanzemaljac. ništa mi tu na toj zemlji ne bi bilo jasno.
lijep je žuti kišobran. ne znam zašto kišobrani najčešće moraju biti crni. valjda jer crno ide na sve. tako isti crni kišobran jednako uspješno mogu nositi i panker i direktor. i odrasli i djeca. i ti i ja.
razmislit ću o šahu. tako valja u tome.
16.11.2016. (22:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Taj šah, znala sam da bi se moglo dogoditi i da jedno od nas dvoje izgubi tu partiju i možda se naduri zbog toga, ali mi ionako nećemo nikad postati prijatelji, pa mi se nije činilo opasnim. S druge strane, to je ionako samo još jedan način da čovjek izgubi još malo vremena za šetnju vanni po svježem zraku. Kad se ne sjetim uvijek razmišljati. U međuvremenu sam provjerila i da su nam na onom servisu već zauzeta naša imena, pa ništa.
24.11.2016. (23:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Čini se jednostavno, to s uređajima, kao da je s njima sve lakše. Takneš prekidač i stroj je već spreman. Ali mora biti ispravan. Inače ništa.
Meni je zanimljivo što se pogođenim (pot)programom čovjek može pokrenuti i polomljen, skršen. I sviđa mi se što si naredbe možemo smišljati i prekidati sami. Valjda. Dobro, barem ponekad.
28.09.2016. (09:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
10 print "HELLO"
20 goto 10
28.09.2016. (18:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Zdravo :)
Jasno i bit-no!
Što ako i možemo li se ovako naći u beskonačnoj petlji?
29.09.2016. (22:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
meni se sviđa to što čovjek ne mora poslušati naredbu, za razliku od računala, a kao i računalo, uopće ne shvaća kada je u beskonačnoj petlji
30.09.2016. (18:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Da, kao hrčak koji vrti ono kolo. Možda vjeruje da napreduje, da će jednom dospjeti... negdje. Ili se/nekoga samo zabavlja. Uostalom, te petlje mogu bit i ugodna stvar ako su ti po mjeri. Do jače vrtoglavice.
Čuvaš li još svoju staru kantu za pokazivanje djeci? Potražila sam sad sliku na netu da se podsjetim izgleda i evo kud me prvo odvelo, na friško objavljeno:
http://www.index.hr/black/clanak/komodorac-zivi-vjecno-prizor-iz-jedne-aut omehanicarske-radnje-odusevio-svijet/922737.aspx
30.09.2016. (20:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Sutra ću možda namjerno zakoračiti u jednu novu petlju, svjesno. Javila mi prijateljica da možda ima posao za mene i da sutra dođem porazgovarati o tome. Nije da sam u ovih godinu dana bila besposlena, samo mi nije bilo ništa plaćeno, a zalihe od prodaje auta se tope i sljedeći mjesec me čeka razmišljanje o nabavi hrane, pa... Mislim da je ovaj eksperiment, za koji možda možeš pogoditi da si me ti inspirirao :), pri kraju. Nije da mi se baš ide opet svako jutro na posao, sasvim sam se lijepo odvikla od toga i bilo je lijepo dok je trajalo, ali izgleda da ne znam preživljavati bez ikakvih prihoda. Ipak ne znam što ću sutra odlučiti, pa se čudno osjećam i treba mi malo ohrabrenja, pa ću sad zamisliti da sam te našla ovdje i da mi veliš da će biti sve dobro, kako god bilo. I probat ću što prije zaspati, ne mogu pospana donosit odluke o petljama.
03.10.2016. (00:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
kantu nemam ali C64 imam... zašto baciti nešto što radi? ili prodati kad je jeftino?
i naravno, pa sve će biti dobro. jer vidiš, ja sam ovaj mjesec na bolovanju i baš mi je dobro što ne radim, a tebi će biti dobro što radiš. to je kao isprobavanje novog programa - ako ne valja instaliraš drugi.
03.10.2016. (15:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
zapravo, kad razmislim, već dugo nisam ništa instalirao. znači li to da sve valja?
09.10.2016. (22:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
To znači da možda nisi s ovoga svijeta, samo zato jer valjaju nemaš potrebu mijenjati stvari :) U pravu si, bit će dobro. Još bolje zvuči kad to kažeš ovako na glas nego samo zamišljeno, sad se stvarno osjećam zagrljeno, sigurnije i sve se čini lakše. Ne zbog ovoga da si na bolovanju, naravno. Iako tvrdiš da si zadovoljan, nisam sigurna hoću li se radovati s tobom ili se zabrinut. Valjda zato jer nisam nikad bila ni minute na nekom bolovanju, otud moja neupućenost. Ali da znaš da sam bila razmišljala kako možda propuštam nešto dobro kad sam se zadnji put razbila opet padajući s klimavog stolca. Da, nekima od nas treba više padova da nauče kloniti se visine. Ili barem ne razmještati biljke koje treba zalijevati na najgornje police. (Cvijetni lončić se nije razbio, črsto sam ga držala cijelo vrijeme dok sam padala, ali se zato nisam dočekala na ruke...)Taman sam otkazala posao i jedva da sam bila doma tjedan dana, spremna uživati u slobodnom vremenu, kad sam se zbog nepromišljenosti dovela u situaciju da gotovo dva mjeseca ne mogu bezbrižno tj. bezglasno ni sjesti. Dakle, konačno prilika za to bolovanje, a ja nezaposlena. To se zove peh. Ipak, neće me se više viđati kako se penjem po ikakvim štokrlima, makar zauvijek propustila bolovanja. A bilo bi mi drago i da tvoje bolovanje ne znači da si bolestan, nego da se npr. samo malo odmaraš od posla, tako nešto. Znači, ja sam dala otkaz želeći barem neko vrijeme vidjeti kako je biti slobodan kao ti, a ti se zaposlio? Prezabavno!
12.10.2016. (23:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
paaaa daaaa...
uz sve silne smješke i ostale naljepnice morale bi postojati i glasovne poruke koje snimiš i ostaviš uz poruku.
zapravo kad razmislim to zacijelo već postoji samo što ja ne znam.
radije bih da nisam na bolovanju ali kad već jesam onda se veselim :) ne znam koliko smisla ima ta izjava. nisam bolestan nego su me zaboljela leđa. prvi dan mi je bio jaaaakoooo lijep. bilo je sunčano i ljetno. a onda kako vrijeme ide dođu oblaci i kiša i bolovanje postane rutina... pa bih sad radije malo bio na poslu, ali zdrav ko dren :) zapravo si razmišljam, bilo bi lijepo tjedan raditi pa tjedan imati slobodno.
vidiš kako je to. u zvjezdanim stazama nitko nikad nije na bolovanju jer je medicina silno uznapredovala da svaku bol i bolest izliječe u tren oka. samo ne razumijem tko tu silno uznapredovalu medicinu plaća???
19.10.2016. (14:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Da, taj dio priče je zapravo fantastika, a ne tehnologija i to što se nešto malo vozikaju svemirom - to barem može svatko. Zbilja, nigdje se ne spominju mjesečne plaće, u restoranu je čini mi se sve iz replikatora besplatno i kao da svi rade ono što najbolje znaju da bi svojevoljno dali doprinos sustavu koji im zauzvrat čini život ugodnijim. Koliko mora da je pokvaren ili barem skroz drugačiji ovaj svijet kad se njim zatrovani dio mene kojeg se sramim odmah pita tko tamo kod njih potajno u pozadini zgrće veliki profit. Jesu li ipak porobili neku manje razvijenu galaksiju čije resurse jeftino koriste, samo se to ne spominje? Jer čim se nešto čini idealnim mora da je maska nečeg prestrašnog.
Bolji dio mene uistinu vjeruje da je idealno društvo moguće.
Ova ja mi se više sviđa, ali stvarno je naivna.
Sviđa mi se i kako si došao do ove slike:
a onda kako vrijeme ide
dođu oblaci i kiša i
bolovanje postane rutina... ,
ali ne isplati se biti bolestan ni za kakav stih, zato slobodno ozdravi! :) Navodno magnezijev klorid pomaže kod nekih bolova u leđima, bilo bi dobro i neko vrijeme ne padati s bicikla. A imaš i voltaren.
23.10.2016. (19:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Znaš kako sam ti nedavno govorila da mi nije drag sumnjičavi, nepovjerljivi dio moje osobnosti? Ispada da će me baš to spašavati na novom poslu, pomoći da opstanem. Tako da, čini se da sve ima svrhu. Čak i glasovne poruke. A kad bi znao, bi li mi se onda i želio tako javiti?
29.10.2016. (09:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
znaju svi tko zgrće profit - ferengiji!
ali to je već druga priča.
kao i moje bolovanje, jer od sutra sam na starim stazama. vidiš kako bi to bilo kudikamo lakše da imam holodoktora s onom spravicom...
ti si mora biti detektivka jer tko bi to na poslu morao biti sumnjičav? stvarno, postoji li takav posao? ma baš sam.... pa već smo pričali o tome, imaš svoj svemirski brod, a svaki kapetan svemirskog broda mora biti sumnjičav prema pojavama koje susreće.
sad mi pada na pamet - diplomacija, tajne službe... a i znanstvenici svake vrste moraju biti sumnjičavi prema samima sebi i onome što rade. pa ispada da sumnjičavih ljudi ima posvuda. još najmanje u svemiru.
javljanje glasovnim porukama bi bilo kao ostavljanje poruke na telefonskoj sekretarici, radilo bi se o telefonskim pozivima s odgođenim djelovanjem. znaš kao ono kad dopisno igraju šah, pa jedan potez putuje poštom dva tjedna... e ali u kuvertu umjesto papira staviš memorijsku karticu sa snimljenim glasom koji izgovara potez.
uvijek mi je bila zanimljiva priča o dvodimenzionalnim bićima. to bi bila ona koja imaju samo širinu i duljinu a ne i visinu, pa se međusobno mogu promatrati samo, da tako kažem, postrance. tako mi nekako izgleda i komunikacija pismom ili u ovom slučaju tipkovnicom. jer ta bića ne poznaju i ne mogu razumijeti ama baš ništa vezano za gore ili dolje i samo ona s puno mašte mogu zamišljati kakva bi to imala biti treća dimenzija. a ako bi im i netko od nas upao u njihove dvije dimenzije odozgo ili odozdo, njima bi se činilo kao da se pojavio baš niotkud. a kako da im se onda objasni da to i nije baš niotkud. nego, eto odozgo.
30.10.2016. (19:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Detektivka :) Ne znam bi li mi za biti gospođicom Marple trebala kakva diploma ili se to može biti i tek urođenom znatiželjom.
01.11.2016. (22:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Nije mi nikad pala na pamet ta mogućnost, to da je pravi život moguć i u manje od tri dimenzije. Sad mi je čudno kako se nisam toga sjetila. A kad nisam baš maštovita. Ali priča je stvarno interesantna, napokon i likovi iz knjiga i oni iz filmova imaju nekakav vlastiti život, makar i samo od nas zamišljen. I sad, kad to usporedim s onim što je meni jako zanimljivo - to kako mi zapravo ono što registriramo osjetilom vida zapravo stvarno ne vidimo, već samo na osnovi okom prikupljenih svjetlosnih impulsa zamišljamo negdje u centru mozga - onda ispada da je mala razlika između fiktivnog svijeta koji zamišljamo sricajući dvodimenzionalne slike ili slova i naše percepcije stvarnog svijeta oko sebe. Koja uvijek ovisi o kutu gledanja.
Čak i kad se ista stvar snima fotoaparatom, navodno može ispasti vrlo različito mijenjanjem kuta i žarišne duljine (ako se to tako zove). Jer zapravo samo zamišljamo i jedno i drugo. Sve dotle dok nismo u prilici to nešto dotaknuti ili barem omirisati, bit će da i nije stvarno. Možda se zato ljudi koji su si međusobno dragi vole doticati. Razumijem potrebu djece da te uhvate ručicom za ruku, trebaju oslonac i zaštitu. Ali tek sam sada možda na tragu shvaćanja tog meni oduvijek fascinantnog prizora dvoje odraslih ljudi koji se u šetnji dodiruju dlanovima. Baš svaki put me pogled na takav par oblije nekakvim ugodnim osjećajem, srećom štoviše. Iako mi je to bilo skroz nerazumljivo, zašto bi koga držao za ruku ako znaš hodati i sam i ne bole te noge. Mislim da se zapravo radi o tome da se oni samo žele uvjeriti tim dodirom da je ono drugo stvarno. A ne samo zamišljeno.
Detektivka! :)
01.11.2016. (23:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Zabunom stavila razmak u tekst i sada druga rečenica drugoga dijela nema smisla. A inače su mi svi tekstovi uvijek skroz smisleni! Pa moram upozoriti da zanemaris taj razmak. Zanemari razmak!
02.11.2016. (18:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Kada netko bude u stanju izgubiti svoj žuti kišobran tako da i ne znam gdje sam ga uopće mogla izgubiti, a još je i padala kiša neprestano, onda je to valjda rastresenost, srećom nisam uvijek takva. Nadam se da je pronađen obradovao nekoga, spasio koju postojanu frizuru ili jednostavno razveselio bojom.
Tebi sam mislim dužna ispriku jer sam zamalo pa poželjela nešto strašno ružno, toliko mi je zaista malo nedostajalo, da poželim da ti bolovanje potraje samo malo dulje da stignemo odigrati još taj dopisni šah. Naravno da si sada zamjeram do neba na takvoj pomisli i stvarno mi je iskreno žao. Ali još uvijek želim tu partiju, moglo bi stvarno biti neobično zanimljivo jer ja uglavnom znam pomicati figure bez neke strategije a ti, kako ono...pomičeš ih tek tako i slučajno pogodiš potez, tako si mi nekako bio objasnio.
Pa, na https://www.chess.com/register može se stvarno vući potez svaka dva tjedna bez posredovanja pošte, a može se sve završit i u 5 minuta. Ako već nisi registriran tamo, mislim da nije komplicirano i ako ili kada ti se bude dalo udovoljiti mojem malom hiru ostavi mi nekakvu poruku ovdje.
13.11.2016. (21:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
tko ne razumije, mogao bi se začuditi i zaključiti da ljudi na kiši ne znaju najbolje hodati pa se moraju pridržavati za nešto što zovu kišobran. a neki nisu bolji niti na suncu jer onda je to suncobran. u ljubavnoj vezi iznenada se pak moraju pridržavati, čak ponekad i osloniti jedno na drugo, toliko to utječe na sposobnost hoda. ja stvarno ne bih želio biti vanzemaljac. ništa mi tu na toj zemlji ne bi bilo jasno.
lijep je žuti kišobran. ne znam zašto kišobrani najčešće moraju biti crni. valjda jer crno ide na sve. tako isti crni kišobran jednako uspješno mogu nositi i panker i direktor. i odrasli i djeca. i ti i ja.
razmislit ću o šahu. tako valja u tome.
16.11.2016. (22:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ani ram
a vi ste zaljubljeni par koji se potajno sastaje na blogu?
18.11.2016. (19:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
mora da smo pretjerali sa šahom. to nas je odalo.
20.11.2016. (19:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Nadam se, mili, da ne igraš šah sa svakom drugom curom koju sretneš!
Zanimljiv dojam gledano izvana. Jasno, Marina je na dobrom tragu, gdje bi se bolje neopazice pritajilo nego u mnoštvu.
24.11.2016. (23:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Taj šah, znala sam da bi se moglo dogoditi i da jedno od nas dvoje izgubi tu partiju i možda se naduri zbog toga, ali mi ionako nećemo nikad postati prijatelji, pa mi se nije činilo opasnim. S druge strane, to je ionako samo još jedan način da čovjek izgubi još malo vremena za šetnju vanni po svježem zraku. Kad se ne sjetim uvijek razmišljati. U međuvremenu sam provjerila i da su nam na onom servisu već zauzeta naša imena, pa ništa.
24.11.2016. (23:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...