I ja sam se bila rasplakala danas, kad sam se sjetila njegove udice. I onda me vratilo u te dane. I to da je poginuo u jednoj od borbi, kad je branio svoj gradski kvart. I morala sam ovo početi pisati...
15.07.2016. (00:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moram pogledati SarahB. Nisam danas; danas sam za ništa - a ni prošlih dana, dalje od ovog kutka. Znaš, pa i ne čudi me (iako još ne znam o čemu se radi) - jer postoje te neke podudarnosti... povezani smo.
15.07.2016. (01:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uh...puno toga draga moja prepoznah iz tvog pisanja, a nikad o tome prozborili nismo...a toliko sličnosti...još iz mladosti nas veže...toliko lijepog i tužnog...pretužnog...a moramo naprijed i za Nebojšu i sve one koji su se borili za svoje i za nas koji smo eto ostali boriti se i dalje...do kraja...mir i sve samo dobro želim draga Viviana...
16.07.2016. (22:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pročitah sad i tvoje komentare na svom blogu i rastužih se još i više...tako mi je žao ...ali moramo dalje i naprijed, nema druge, sa osmjehom i bez suza...netko nam je darovao ovaj život i trebamo ga proživjeti najbolje što možemo i u njemu ostaviti svoj mali trag...da smo bili tu i napravili nešto dobro...najveći pozdrav ostavljam i sve samo najbolje i najljepše ti želim draga Viviana...
16.07.2016. (23:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Možda starim, pomislih. ma, ne... :) To je samo razmjena (u osjećajima i mislima) između nas i svega oko nas što je u stalnoj nekoj izmjeni, malim zbivanjima. I onda tako padne neko sjećanje kao kap, pa druga, pa počne kapljati, kiša.... dok opet ne zasja sunce :) ali ja volim i kišu i sunce i munje kad proparaju nebo, i to - Voljeti - nekako mi je najbliže i najkomotnija sam u toj garderobi. I dobila sam inspiraciju za ovaj zadnji post, dok sam komentirala na tvom blogu, draga builderice :) pa nemoj bit tužna (kao što sam bila ja), jer to će se sve jednom opet roditi. Kako kaže Baudelaire: "... I ta obećanja, ti mirisi, ti poljupci bez kraja... sve će se to opet jednom roditi". :)
17.07.2016. (04:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sigurna sam da hoće : Sve će se, opet roditi...i ta obećanja, ti mirisi, ti poljupci bez kraja...jer tako, jedino tako, sve i može biti...bez toga kao da nije ničega ni bilo niti će biti...lijep dan želim draga Vivijana i osmijeh na licu :)
17.07.2016. (11:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
"zaštićeni jedino slabom koprenom prijateljstva koje je uvijek nerazjašnjen slučaj" ...
14.07.2016. (16:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nea
Rasplaka me :(
14.07.2016. (22:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SarahB.
Uh . O istom mi.
14.07.2016. (22:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
I ja sam se bila rasplakala danas, kad sam se sjetila njegove udice. I onda me vratilo u te dane. I to da je poginuo u jednoj od borbi, kad je branio svoj gradski kvart. I morala sam ovo početi pisati...
15.07.2016. (00:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Moram pogledati SarahB. Nisam danas; danas sam za ništa - a ni prošlih dana, dalje od ovog kutka. Znaš, pa i ne čudi me (iako još ne znam o čemu se radi) - jer postoje te neke podudarnosti... povezani smo.
15.07.2016. (01:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
Zašto te neke sjetni tuge tako iznerede dušu i dan ?
I to ne samo jedan,sudeći po tvom senzibilitetu
16.07.2016. (22:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
builderica
Uh...puno toga draga moja prepoznah iz tvog pisanja, a nikad o tome prozborili nismo...a toliko sličnosti...još iz mladosti nas veže...toliko lijepog i tužnog...pretužnog...a moramo naprijed i za Nebojšu i sve one koji su se borili za svoje i za nas koji smo eto ostali boriti se i dalje...do kraja...mir i sve samo dobro želim draga Viviana...
16.07.2016. (22:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
builderica
Pročitah sad i tvoje komentare na svom blogu i rastužih se još i više...tako mi je žao ...ali moramo dalje i naprijed, nema druge, sa osmjehom i bez suza...netko nam je darovao ovaj život i trebamo ga proživjeti najbolje što možemo i u njemu ostaviti svoj mali trag...da smo bili tu i napravili nešto dobro...najveći pozdrav ostavljam i sve samo najbolje i najljepše ti želim draga Viviana...
16.07.2016. (23:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Jer je više toga, Annabony, pa se i dogodi više dana. Ali, sredila se :) ... malo. ;))
17.07.2016. (03:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Možda starim, pomislih. ma, ne... :) To je samo razmjena (u osjećajima i mislima) između nas i svega oko nas što je u stalnoj nekoj izmjeni, malim zbivanjima. I onda tako padne neko sjećanje kao kap, pa druga, pa počne kapljati, kiša.... dok opet ne zasja sunce :) ali ja volim i kišu i sunce i munje kad proparaju nebo, i to - Voljeti - nekako mi je najbliže i najkomotnija sam u toj garderobi. I dobila sam inspiraciju za ovaj zadnji post, dok sam komentirala na tvom blogu, draga builderice :) pa nemoj bit tužna (kao što sam bila ja), jer to će se sve jednom opet roditi. Kako kaže Baudelaire: "... I ta obećanja, ti mirisi, ti poljupci bez kraja... sve će se to opet jednom roditi". :)
17.07.2016. (04:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
builderica
Sigurna sam da hoće : Sve će se, opet roditi...i ta obećanja, ti mirisi, ti poljupci bez kraja...jer tako, jedino tako, sve i može biti...bez toga kao da nije ničega ni bilo niti će biti...lijep dan želim draga Vivijana i osmijeh na licu :)
17.07.2016. (11:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Kako si ovo lijepo napisala! Evo osmijeha na licu :) i tebi, draga builderice, isti tako lijep dan želim. :)
17.07.2016. (17:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...