Ostala si stajati na obali promatrajući zalazak sunca nad morem dotičući se samo pogledom čiste plave prozirnosti što blago i ravnomjerno zapljuskuje pješčanu obalu... a bio pužić ili školjka, prestaje biti važno.
28.06.2016. (15:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala, shadow... Da, bilo je to Doba nevinosti, sad mislim, pročitavši tvoj koment, s osjećajem tog doba u svom srcu. Važno je da je ono tu, "zaštićeno šutnjom".
:) puno hvala, Lastavice i shadow-of-soul
28.06.2016. (16:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zašto su uvijek priče lijepe i tako daleko (ponekad doduše )----od života ? Valjda, da nam ostave malo prostora za želje koje to i nisu jer su dio vlastite kože
28.06.2016. (16:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jer ljepota spašava Dobro je kad se vlastitost nekog stanja, osjećanja, katkada traženja kako nešto podnijeti ili se nositi, izraziti... - može preobraziti u ljepotu jer je ona ta moć preobražavanja. Priče, i kad su "daleko od života", samo su, svaka, jedan oblik tog života, pa nisu ni dalje ni bliže nego nam je to i vlastita koža :))
30.06.2016. (00:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
kao da je bilo jučer...
28.06.2016. (15:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Ostala si stajati na obali promatrajući zalazak sunca
nad morem dotičući se samo pogledom čiste plave
prozirnosti što blago i ravnomjerno zapljuskuje pješčanu
obalu... a bio pužić ili školjka, prestaje biti važno.
28.06.2016. (15:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
''Da sam bez dobi, bila bih kao mjesečeve mijene što se ponavljaju i uvijek iznova vraćaju svaka pojedinačno...''
- izdvojeno i "zaštićeno šutnjom", kako lijepo pišeš u ovom postu
28.06.2016. (15:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
prestaje, kad je tu još i lastavica :)))
hvala, shadow... Da, bilo je to Doba nevinosti, sad mislim, pročitavši tvoj koment, s osjećajem tog doba u svom srcu. Važno je da je ono tu, "zaštićeno šutnjom".
:) puno hvala, Lastavice i shadow-of-soul
28.06.2016. (16:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
Zašto su uvijek priče lijepe i tako daleko (ponekad doduše )----od života ?
Valjda, da nam ostave malo prostora za želje koje to i nisu jer su dio vlastite kože
28.06.2016. (16:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Jer ljepota spašava
Dobro je kad se vlastitost nekog stanja, osjećanja, katkada traženja kako nešto podnijeti ili se nositi, izraziti... - može preobraziti u ljepotu jer je ona ta moć preobražavanja.
Priče, i kad su "daleko od života", samo su, svaka, jedan oblik tog života, pa nisu ni dalje ni bliže nego nam je to i vlastita koža :))
30.06.2016. (00:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...