Sjajno si napisala ovaj tekst i s onim desetak puta ponovljenim " zašto " naznačila sudbinu prosječnosti, vezivanja za dvorišta, ulice, školske prijatelje, a zapravo-------sve je strah od nepoznatog i zato smo tu gdje jesmo. Nezadovoljni vrlo često a i zavidni misleći, da je susjedova trava zelenija.......
12.05.2016. (19:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U nekom smislu, lako je blo teti Zorki. Tada ljudi još nisu bili subjekti. Nosilo ih je i zapljuskivalo, a oni su u tome plivali kako su znali i mogli.
Danas smo za kormilom i bolujemo od izbora. Nije lako. Nekad se željelo, danas se planira. . Ja imam razumijevanja za nas današnje kojima je sve komplicirano. Fakat imam.
12.05.2016. (23:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
joj...teta Zorka je bila mudra. Mudra, mudra, mudra. Pobjegla je iz sirotinje za boljim životom, a uz to je poslala i pionira koji joj je prokrčio put :). Imala je sreće da se u međuvremenu nije zaljubio u neku Aborižinku ovaj njen. Međutim, teško je i flertati ako ne znaš jezik, i sve njegove finese. (ljubav sam ovdje namjerno preskočila) Po našoj obali je ostalo puno žena i djece čiji zakoniti muževi i očevi su otišli, ostali i ...stvorili sebi nov život, novi dom, novu obitelj, kauč na cvitiće, sreću (pune vreće), probleme (što već život donese)- ma sve i svašta. (ljubav sam i ovdje namjerno izostavila)
13.05.2016. (11:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni, strah od nepoznatog jednak je strahu od smrti ili smrti samoj. A mislim da je strah od smrti najgori, ona smrt prije smrti.
Livia, znam da znaš :)
Regina, e to je to. Prije svega. Temelj.
Bromberg, djelomično ti ovo potpisujem. Meni je draže napraviti izbor u moru mogućnosti, ili biti nečiji izbor u moru mogućnosti. Takva hrabrost, takva odluka, takvo znanje, takav skok u nepoznato. Ima još takvih ljudi, gledam takve priče (nema veze što se ne događaju meni, svjedočim im). A dok god znam da postoje, ne pristajem na manje, na bljutavost sredine. Do klinca i s njom. Vrijedi više danas nego ikad.
Marionetta, da, kad izostavimo luđačku ljubav (i ostane ona jednosmjerna), ne čudi me da ljudi ne čekaju i ne zovu nego idu linijom manjeg otpora. Tužno, često, glupo. Ja bih, vidiš, otišla i na kraj svijeta za nekoga tko bi izabrao mene. Ili čekala puno više negoli je normalno. Pripadam toj sorti debila.
13.05.2016. (13:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ubedirala sam se nakon ovog teksta jer su svi postali toalne supendare, cak si ni praijtelji vise ne govore, volim te, falis mi..al zato ja kazem pa nek me vrag odnese, haha tekst je zakon
13.05.2016. (14:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svidja mi se nesto iz tvog odgovora bas jako. Nas dvoje se vjerojatno u mnogo toga ne slazemo pretjerano, ali u jednome zasigurno da: sredina je jedna od najopakijih nemani! :)
13.05.2016. (21:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drevni vanzemaljac
Sve ti to krene s kašicama, znaš onima što se daju maloj djeci, a onda im ih nastave davati i kad im izrastu zubi, jer tako je lakše.
A onda djeca postanu nekakvi instant ljudi, i žvakat im je teško.
A luda ljubav se gradi, jednako kao i sreća, budućnost ili sloboda, ništa od toga ne dobiješ smiksano, mora se žvakat, jebiga.
12.05.2016. (19:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annaboni
Sjajno si napisala ovaj tekst i s onim desetak puta ponovljenim " zašto " naznačila sudbinu prosječnosti, vezivanja za dvorišta, ulice, školske prijatelje, a zapravo-------sve je strah od nepoznatog i zato smo tu gdje jesmo. Nezadovoljni vrlo često a i zavidni misleći, da je susjedova trava zelenija.......
12.05.2016. (19:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Livia Less
Sjajno. Stvarnosno. Aktualno. :)
12.05.2016. (20:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Regina
Kad vjeruješ sebi, vjeruješ i drugima. Jednostavno.
12.05.2016. (22:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bromberg
U nekom smislu, lako je blo teti Zorki. Tada ljudi još nisu bili subjekti. Nosilo ih je i zapljuskivalo, a oni su u tome plivali kako su znali i mogli.
Danas smo za kormilom i bolujemo od izbora. Nije lako.
Nekad se željelo, danas se planira.
.
Ja imam razumijevanja za nas današnje kojima je sve komplicirano. Fakat imam.
12.05.2016. (23:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marionetta
joj...teta Zorka je bila mudra. Mudra, mudra, mudra. Pobjegla je iz sirotinje za boljim životom, a uz to je poslala i pionira koji joj je prokrčio put :). Imala je sreće da se u međuvremenu nije zaljubio u neku Aborižinku ovaj njen. Međutim, teško je i flertati ako ne znaš jezik, i sve njegove finese.
(ljubav sam ovdje namjerno preskočila)
Po našoj obali je ostalo puno žena i djece čiji zakoniti muževi i očevi su otišli, ostali i ...stvorili sebi nov život, novi dom, novu obitelj, kauč na cvitiće, sreću (pune vreće), probleme (što već život donese)- ma sve i svašta.
(ljubav sam i ovdje namjerno izostavila)
13.05.2016. (11:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zadihana
FreshCaYg, mrzim razmaženost. Potpisujem ti to.
Annaboni, strah od nepoznatog jednak je strahu od smrti ili smrti samoj. A mislim da je strah od smrti najgori, ona smrt prije smrti.
Livia, znam da znaš :)
Regina, e to je to. Prije svega. Temelj.
Bromberg, djelomično ti ovo potpisujem. Meni je draže napraviti izbor u moru mogućnosti, ili biti nečiji izbor u moru mogućnosti. Takva hrabrost, takva odluka, takvo znanje, takav skok u nepoznato. Ima još takvih ljudi, gledam takve priče (nema veze što se ne događaju meni, svjedočim im). A dok god znam da postoje, ne pristajem na manje, na bljutavost sredine. Do klinca i s njom. Vrijedi više danas nego ikad.
Marionetta, da, kad izostavimo luđačku ljubav (i ostane ona jednosmjerna), ne čudi me da ljudi ne čekaju i ne zovu nego idu linijom manjeg otpora. Tužno, često, glupo. Ja bih, vidiš, otišla i na kraj svijeta za nekoga tko bi izabrao mene. Ili čekala puno više negoli je normalno. Pripadam toj sorti debila.
13.05.2016. (13:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SarahB.
Sad si me do kosti... o moj Bože...o tom pišem cijelo vrijeme.
O plemenitoj vrsti luđaštva u svemu.
Nema opravdanja za ravnodušnost.
13.05.2016. (13:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neukrotivacarolija
ubedirala sam se nakon ovog teksta jer su svi postali toalne supendare, cak si ni praijtelji vise ne govore, volim te, falis mi..al zato ja kazem pa nek me vrag odnese, haha
tekst je zakon
13.05.2016. (14:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi. Ljudi s rupama
Glupo se bojati skočiti u prazno. Ponekad bude i sreće. Šteta propustiti.
13.05.2016. (15:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zadihana
SarahB., prepoznala sam to kod tebe... plemenitu vrstu luđaštva. Za sve ima opravdanja, samo za ravnodušnost ne.
Neukrotivacarolija, jesu!! I ti, ha? :) Malo nas je, al nas ima.
Mi. Ljudi s rupama, nekad si mislim da je cijena prevelika, ali onda se nasmijem i čestitam si. I tako dalje :)
13.05.2016. (18:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bromberg
Svidja mi se nesto iz tvog odgovora bas jako. Nas dvoje se vjerojatno u mnogo toga ne slazemo pretjerano, ali u jednome zasigurno da: sredina je jedna od najopakijih nemani! :)
13.05.2016. (21:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...