Komentari

marinjurjevic.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing


  • Bule

    Marine, vi imate komunikaciju s Baltasarom (ja sam od nje odustao nakon šta mi je u hotelu Park zaprijetio da usta držim zatvorena i da mi on to kao političar preporuča (radilo se o jednom majmunu kojeg nisam htio podržati u njegovim ambicijama jer je majmun). Recite mu molim vas da je jeftinije i humanije plaćati par stotina kuna za kastraciju/sterilizacibu maca lutalica, nego tisuću za njihove lešine. Nebih ruku u vatru stavio da se masovna trovanja pasa i mačaka ne rade za račun firme koja ima koncesiju za skupljanje lešina tih fascinantnih stvorenja. Tisuća kuna daje tisuću razloga da se mace otruju. U mojem kvartu ih je šest ovih dana nastradalo. Sve sam ih poznava i s ostalim ljubiteljima životinja hranio. Nemogu sve mace zbrinuti da budu sigurne. Ali ako se nekoj od sedam mojih ljubimica šta slobodno lutaju po kvartu zdrave i uredne u svakom smislu i koje svakodnevno pratim, pazim, vodim veterinaru i kad one žele spremim u drvarnicu ili kod sebe doma, šta dogodi pa da otrovane skončaju u teškim mukama, isto želim i trovaču. Nije kršćanski s moje strane, ali si ne mogu pomoći

    avatar

    27.02.2016. (14:59)    -   -   -   -  

  • zg

    crkva voli poslušnike.
    ivan pavao je svima bio simpatičan, ali ja sam uvijek govorio "isti" je kao i drugi iz crkve jer ne bi mogao biti papa. no međutim sada promišljam da možda ipak može biti drugačiji:)))) do sada me papa franjo nije razočarao. očito ima puno u onoj tvojoj kako su južno američki svećenici puno drugačiji od ostalih.
    fernando je vjerojatno umro sretan nadajući se promjenama u crkvi te da se više neće dešavati situacije kao njemu.

    avatar

    27.02.2016. (16:03)    -   -   -   -  

  • zg

    @bule
    jel moguće da grad split ne snosi troškove kastracije lutajućih mačaka?
    u zagrebu to rade, ali mora se ići preko nekog azila koji ima ugovor sa gradom. tete koje hrane mačke po naseljima se uglavnom i brinu za to. moram priznati manje je lutajućih maca.
    trovanje. gadovi. kako ih nije strah zbog djece?

    avatar

    27.02.2016. (16:10)    -   -   -   -  

  • Marin Jurjević o svemu

    @Bule
    Što se tiče trovanja , ubijanja i mučenja životinja - na istoj smo strani...Nemam baš nekih osobitih "ljudskih osjećaja" prema onima koji se ponašaju kao neljudi.
    Strašno je da postoje i takvi roditelji koji vlastitu djecu uče kako treba mučiti životinje.
    Tu ima strašnih primjera.
    Al ništa manje zločinački se odnosimo i prema Prirodi općenito a na taj način i prema ljudskom rodu jer ljudi su, ipak, i prirodna osim što su i "društvena bića"
    A i ljudska društva su za plakat !

    avatar

    27.02.2016. (16:54)    -   -   -   -  

  • Marin Jurjević o svemu

    @zg
    I ja mislim da je ovaj papa "dtugačiji" od ostalih papa...i to na pozitivan način.
    Za mene je zadnji veliki papa prije papa Franje bio Ivan XXIII koji je pokrenuo Drugi vatikanski Kooncil (Sabor) 962, godine a umro je pred sam njegov kraj pa ga je završio papa Pavao VI 1965. godine
    Taj je Koncil bio otvoren prema "aggiornamentu" tj otvaranju Crkve prema modernom društvu - što je značilo i otvaranje prema drugim velikim religijama i, napokon, slavljenje Mise na narodnim jezicima.
    To je svakako najvažniji događaj u Crkvi 29. stoljeća a možda i još šire
    Ima i u Latinskoj Americi dijelova Crkve koji su podržavali i nenarodne diktature i sl - ali je ona zavičajno mjesto kako "teologije oslobođenja" tako i "narodne crkve" i svećenika koji su se direktno angažirali u pravednim borbama najosiromašenijih za promjenu postojećeg stanja - pa su mnogi od njih optuživani za "marksizam", "komunizam" itd itd
    A bilo ih je i takvih koji su postali ikone gerilske borbe poput Camila Torresa u Kolumbiji
    Papa Wojtyla nije uvijek imao pozitivnu ulogu s aspekta onih koji su bili za razbijanje sheme tradicionalne Crkve - ali je svakako uveo jedan novi populizam i estradizaciju Crkve (sveprisutnost i igranje uloge svojevrsne "medijske zvijezde" s nekim atipičnim i do tada neviđenim metodama
    U Latinskoj Americi je neupitno gušio pokrete unutar svećeništva vezane uz "Teologiju oslobođenja" - stavljajućo mnoge zabrane takvim teolozima - između ostaloga ubodeći i "obvezu na šutnju"

    avatar

    27.02.2016. (17:07)    -   -   -   -  

  • Marin Jurjević o svemu

    @zg
    Zbilja ne znam to oko kastracije
    Znam da neki imaju koncesije na uklanjanje uginulih ili (nažalost) ubijenih životinja
    Ako se ne varam - moraju bit veterinari da bi konkurirali za koncesiju
    A ubice životinja ne bih "gladio"
    Sigurno bi volio da se najstrože kažnjavaju - a takva djeca preodgajaju (obavezna edukacija)

    avatar

    27.02.2016. (17:11)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Nepogrješivost ne može biti ljudski atribut, a ponajmanje za osobe koju svoju osobnost imaju u povijesnim utvrdama. A pontifex maximus jest utvrda. Tko može sputati vrijeme i sva gibanja koja ga tvore? A pogotovo danas kada protočnost informacija ne može biti onemogućena umjetno dizajniranim ustavama prešućivanja. Vrijeme i voda imaju svoj prirodan slijed i put koji nitko ne može predvidjeti pogađanjem, pa niti lider u carskom grimizu. Ako je Božji naum uporaba čovjeka, tada svi dosadašnji ljudi su poluge do njega svojim neznanjem, kao i današnji, i sutrašnji do posljednjeg. Tko tada smije suditi suvremenicima vremenom čiji djelić tek posjeduje? A potom, koristeći sablazan oprosta, prokazati nepogrješivost kao zabludu prethodnika? Štiti se utvrda, mada pred nasrtom vremena ipak propada isključivo vlastitom krivnjom o uvjerenosti u ispravnost djelovanja.

    avatar

    27.02.2016. (19:47)    -   -   -   -  

  • Marin Jurjević o svemu

    @johannes
    Pa slažem se s u cijekosti s Vašim komentarom.
    Zaista je teško shvatljivo kako se bilo koji čovjek (dakle, po definiciji - "nesavršeno, konačno biće") može pozivati na "nepogrešivost" - što je atribucija "SAVRŠENOG (BESKONAČNOG) BIĆA" ("Božanstva")
    Tim više što se ta "nepogrešivost" stječe obićnim "tajnim glasovanjem" drugih (NESAVRŠENIH BIĆA) ljudi - onim trenutkom kada netko osigura za sebe titulu "pontifexa maksimusa".
    A povijest Crkve (i svega ljudskog) nas je odavno uvjerila u to kako se ljudske mane i ograničenja nisu umanjivala navlaćenjem bilo kakvih mantija, habita, toga i sličnog.
    Ispod njih je uvijek ostajao samo obićan čovjek pa među njima i oni koji su imali hranrosti i drskosti da smatraju kako im privremena titula može osigurati poziciju "nepogrešivosti"
    O indulgencijama i drugim nemoralnim stvarima zaogrnutim u plašt svetosti da i ne pričamo.

    avatar

    27.02.2016. (23:16)    -   -   -   -  

  • Bule

    Marine jedno pitanje. Moraju li vrijednosti ljudskog roda koje se odnose na moral, poštenje, ljubav, dijeljenje dobara s onima koji ih nemaju dovoljno za preživjeti, empatija, razumijevanje, prihvaćanje različitosti..........., itd., itd., biti univerzalne, odnosno jesu li prihvaćene i od strane inteligentnih živih bića iz naše galaksije ali i drugih galaksija (moja je pretpostavka da nismo sami u svemiru, odnosno kako postoje i druga inteligentna i samsvjesna živa bića osim ljudi s planete Zemlje).
    Jeli ovo šta mi baštinimo kao ideal ljudske svijesti univerzlno pravilo ili je iznimka, a svijet van našeg i njegovi stanovnici navedene vrijednosti ne poznaju niti ih baštine.
    Odnosno jeli moguć opstanak ljudske vrste bez tih vrijednosti?

    avatar

    06.03.2016. (11:52)    -   -   -   -  

  • Marin Jurjević o svemu

    @Bule
    Teško je govorit o nečem izvan onog što iskustveno poznajemo - odnosno o životi izvanljudske zajednice....pa tako i o pretpostavljenim i mogućim oblicima života u nekim drugim galaksijama . Dakle, o načinu kako oni eventualno organiziraju svoj život. Kako to rade neka druga živa, inteligentna bića koje bi mogli svesti pod pojam "izvanzemaljci" možemo smjestiti jedino u sferu spekulacije, pretpostavki.
    Naš oblik organizacije života (ljudska zajednica) teoretski - može bit jedan od miljardi (X) načina organiziranja života. Čitav naš Svemir - teoretski može bit zrno prašine u okviru neke šire pretpostavljene veličine, širine, dubine, "prostora", beskonačnosti...
    Naš je problem što kao ograničena, konačna, nesavršena, prolazna bića možemo postavljati pitanja na koja ne možemo dati odgovore pa je to prostor u kojem "odgovore" daje neki od oblika "vjere".
    Čovjek "vjeruje" (to se ne odnosi samo na religiju ...nego i na osjećaje poput ljubavi itd) jer nema konačne spoznaje.
    Tako čovjek može razmišljati o svemu ali odgovore (znanstvene) ima u ograničenoj količini (a i oni se s vremenom mijenjaju pa neke "neupitne istine" iz jednog vremena u nekom novom vremenu se potvrđuju kao "zablude")
    Uostalom mi malo znamo toga i o sebi samima.
    Naš Svemir nije samo izvan nas nego i u nama.
    Mi nedovoljno poznajemo svoj unutarnji "svemir". Ne znamo do kraja funkcije mozga, dosege i mogućnosti ljudske spoznaje, ne znamo dovoljno što je to "bolest" i kako funkcionira naš ortganizam...a kamo li kao funkcioniraju pretpostavljeni i mogući drugi oblici inteligentnog života i njihovih zajednica - ako one postoje.
    Mi gotovo ništa ne znamo o drugim živim bićima na Zemlji.
    Znanost je u nekim vremenima imala velike apetite smatrajući da sve postojeće može rastaviti na "proste faktore" i "rastavivši stvarnost" na komadiće - onda bi mogla "spoznati " svaki takj komadić pa tako spoznati i Cjelinu Života.
    Taj mehanicistički pristup otkrivanja Istine o životu na našoj planeti i suštini samog Čovjeka se pokazao promašenim pa ma kako su i koliko su prirodne znanosti nevjerojatno napredovale. To je tzv "pozitivistički" pristup čija je metodologija bila ponesena zabludom kako je Čovjek gotovo svemoguće biće koje može dominirat Prirodom i do kraja je spoznat.
    A pokazalo se da veliki upitbik stoji i pred spoznajom same biti funkcioniranja
    Čovjeka.
    Vjera pokušava dati neke odgovore ali ja mislim kako je Sv, otac Tertulijan dao i tu konačan i zabrinjavajući ali istinit odgovor kada je rekao "Vjerujem zato jer je apsurdno".
    Bilo je teoretičara koji su se npr bavili pitanjem : "Postoji li politika među životinjama ?"
    Vrlo ozbiljni teoretičari poput Mauricea Duvergera dali su potvrdan odgovor na to pitanje - ali je i to ostalo u području "njegovog vjerovanja" a ne znanstvenog dokaza ili potvrde.
    O nižim oblicima života znamo još manje.
    Čovjek naravno nije samo prirodno nego i društveno biće što komplicira stvar jer je Društvo (i zajednica) svojstveno samo njemu - makor i kod mrava, kokošiju, majmuna itd postoje i oblici organizacije, hijerarhije, zadataka, strukture itd pred kojima ostajemo zapanjeni.
    Da...i kod kokoša !
    O pčelama da i ne pričama.
    Ali znanost kaže (onoliko koliko zna) da nemaju karakter "slobodnog odlučivanja" - nego nesvjesnih, automatskih radnji.
    Čovjek je zato bitno određen Slobodom.
    Može postupit i ovako i onako.
    Slobodan je onaj koji postupa po svojoj volji.
    Neslobodan je onaj koji postupa po tuđoj volji (bilo radi straha ili nečeg drugog...recimo manipulacije, ideološke obrade, nametnutog morala, običaja itd Zakona !)
    Dakle zajednice u kojima Čovjek žive nisu po definicije garant njegove Slobode. Prije će bit da je obratno !
    Tu je najzanimljivija DRŽAVA.
    Ona je novovjekovno "Božanstvo")
    Ona Čovjeku može dat i oduzet život. Određuje sve.
    Nameće ponašanje itd.
    Tu je pitanje MORALA-
    Što je moral ?
    Za razliku od Zakona koji su skup napisanih pravila iza kojih stoji državna prisila (aparat sile od vojske pa do policije, zatvoram sdovam vješala, električnih stolicam giljotina, i streljačkih vodova)
    Zakon se "poštuje" jer iza njega stoji prisila.
    Tko ga prekrši taj se kažnjava,
    MORAL je nešto sasvim obratno.
    On je skup "nepisanih pravila" kojih se čovjek drži dobrovoljno, koje prihvaća.
    Ali - postoji "više vrsta morala".
    I kriminalci imaju svoj "moral"
    U nihovom "moralu" neprihvatljivo je cinkanje,
    I mafija ima svoj moral u kojem se izdaja kažnjava smrću.
    Moral se kroz povijest mijenjao pa ovisi i od skupune do skupine.
    Klapa prijatelja može imati svoj moral
    Ali naravno postoji i nešto što se naziva "opći moral", "kršćanski moral" (sa svojim nepisanim ili pisanim pravilima koja mogu postat i obvezna ako se radi o teokratskim društvima), postoji moral koji se bazira na drugim vjerskim sustavima i vrjednostima (danas su to države koje ne tazlikuju vjerske od svjetovnih zakona - pa se "moral" stapa sa zakonima i prisilom kao u "islamskim državama" u kojima je Kuran i zakon i sustav moralnih pravila istovremeno)
    Dakle, i moral se može

    avatar

    07.03.2016. (08:37)    -   -   -   -  

  • Marin Jurjević o svemu

    @Bule
    Dakle i moral se može prelijevati s zakonima pa tu nastaje svojevrstan moralno-zakonski "gemišt"
    Sve je to prisutno u ljudskim zajednicama
    Ali uvijek može postojat pojedinac koji se suprostavlja i zakonskim i moralnim vrijednostima zajednice u kojoj živi
    Možda je najpoznatiji bio Diogen (4, st, p, n, ere) koji je tvrdio kako je ljudski "sram" glavna prepreka za ostvarivanje osobne sutonomije i slobode - pa je odbacivao sve vrijednosti (namenute) svoje zajednice i izazicvao je javnu sablazan zbog toga.
    On je otac CINIZMA kao metodologje u filozofiji života.
    Sokrat je radije ispio otrov nego da stane "trovati mladež" i bio je žrtva mješavine lažnog morala svoje zajednice i njenih zakona itd
    Anarhizam . kao politička platforma bazira se na odbacivanjima (recimo kod Bakunjina) autoriteta Države i Crkve - koje on smatra najvećim preprekama ostvarivanja ljudske i pojedinačne slobode zbog nametanja ne samo lažnih vrijednosti nego i zbog prisile (jednih i drugih) kojoj su skloni ako ih se pokornički ne sluša i slijedi
    Europa se bazira na kršćanstvu - ali je i ono imalo svoje uspone i padove i isto je tako na svom putu ostavljalo krvave tragove
    Vrijednostipoput one NE UBIJ ! - nitko živ nije poštivao a posebno ne Države ni vjerske institucije (inkvizicija, kokvista, sukobi s protenstantima i nekršćanima ili bezvjernicima itd itd)
    Zbog toga je teško odgovoriti bi li ljudski rod mogao postojati bez morala.
    Moral je promjenljiva kategorija.
    Već su davno pametni ljudi napisali kako je "čovjek čovjeku vuk" i da je naša zbilja stanje u kojem postoji "rat sviju protiv svih" pa je zato potreban "društvebi ugovor" kojim se odičemo velikog dijela svoje slobode i slobodne volje - koje prenosimo na "viši autoritet" na Državu koja nas za uzvrat štiti svojom silom (vojskom) i svojim Zakonima - kako on nas samih (ljudi u našoj zajednici) tako i od drugih (ljudi iz neke druge zajednice)
    Naravno da je postojanje Zakona postavilo i pitanje Pravde
    Marx je napisao da su Zakoni volja vladajućih pretočena u pisane dokumente - iza kojih sad stoji prisila.
    Pa je politika obilježena borbom za vlast.
    jar vlast omogućava nametanje "svojih zakona" . Zakona koji "odgovajaju onima koji vladaju"
    Zato je politika područje sukoba tazličitih interesa - interesa različitih interesnih skupina a sve uobličeno u političke stranke.
    Zato kritika političkih stranaka stoji
    Ali preko njih se jedino može utjecat na život suvremene političke zajednice
    Dakle, najgore je što smo svi skupa daleko od Slobode koju smo odavno žrtvovali da bi sprijećili kaosi sveopće međusobno klanje među ljudima - koji su tomu skloni....ali nisam siguran da na taj način nismo "prodali svoju dušu još gorem Đavlu"
    Tu mislim na onaj dugi put kroz ljudsku povijest koji bi Hegel nazvao "put na sve većem osvajanju prostora Slobode".

    avatar

    07.03.2016. (08:52)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    U svakom zlu ima neko dobro.
    U ova zla vremena lijepo je imati mogućnost čitanja čarobnih tekstova... a kakve imate vremena i volje pisati kad niste na vlasti. :)

    avatar

    08.03.2016. (12:07)    -   -   -   -  

  • Marin Jurjević o svemu

    @donin svijet
    muchas gracias !

    avatar

    08.03.2016. (18:04)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...