Komentari

novakinja.blog.hr

Dodaj komentar (25)

Marketing

  • pero u šaci

    Ili recimo skidanje podvezice u svatovima, kad se svi cere: kao, joj al je to sad seksualno. Jasno, ovo je primjer ne baš sasvim u skladu s drugima iz tvoga posta - ali ja ga baš zato i dajem. Jer po čemu nije sasvim u skladu? Time što zapravo nitko ne doživljava to kao STVARNO seksualno, nego samo glume da doživljavaju, rituala radi. Ta je scena intenzificirani reklamni seksepil, odveden u krajnost, u apsurd, u kojem je seksualni dio već u potpunosti izblijedio u korist usklađivanja s klišejem, kao suštine reklamnog (postoji samo zato da bi bilo nečega što bismo mogli univerzalno pretpostavljati kao prepoznatljivo visokoseksepilno - simulakrumski - fama da prethodi realitetu).

    U godinama kada se budila moja spolnost, aktualna je bila serija Baywatch, a Pamela Anderson važila je kao ultimativni pojam seksepila. (Treba znati da su to bila i drugačija vremena, u kojima nije još bila na djelu čak ovakva zatrpanost lepezom serija i programa, a o dostupnosti golišavih sadržaja da i ne govorimo. Tako da ono čega je bilo - to se i gledalo. Referentnost ne da je bila masovna, nego praktički beziznimna; apsolutno svi su gledali.) Ali ispostavljalo se da je fama o strahovitoj seksualnosti serije bila u neskladu s onim koliko me, da prostiš, realno dizala na potenciju.
    U redu, sama Pamela mi nikada nije bila nešto - to sam zarana shvatio, da već u prvom redu ona, meni osobno, ne prati tu silnu famu o sebi, u svom žensko-seksualnom smislu; ostajao sam nerazmjerno hladan. No, nije to poanta, jer hej, ako ne ona - snažno ne moj tip - bilo je zato tamo i mnogih drugih. Realno hot ženske, vječito polugole, u nekakvim trčkaranjima specijalno dizajniranima za potenciranje bivanja hot. No, opet je to polučivalo podbačenim učinkom u odnosu na očekivanja proizlazeća iz fame.
    Nije teško dokučiti zašto: pa upravo zbog tih prepotenciranih očekivanja, zbog fame. Zašto je ovo pak interesantan primjer? Zato što bi vjerojatno i bio potentan u smislu spavaoničkog seksepila - kao što rekoh, nisu to bile frajle bez realnog seksepila - samo da nije bio toliko prenafuran u smislu reklamnog seksepila. Zbog posredovanog percipiranja, počneš gledati klišej, a ne realitet (potencijalno spavaonički seksepilan), dočim klišej nema isti učinak.
    Dakle, još jedan moment: ne samo da vrijedi razlikovanje te dvije kategorije, nego reklamni seksepil može imati ulogu i poništavanja, anihiliranja spavaoničkog na nečemu.

    avatar

    24.01.2015. (20:39)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Jedno od erotičnijih iskustava u mome životu nije uopće završilo spolnim dodirom. No, ono što ga također obilježava: počelo je kao još jedan primjer anihilacije spavaoničkog seksepila reklamnim.
    Bilo je to prije nešto više od decenije, kada je pukla vijest o Severininom kućnom videu. Saznao sam za breaking news istog dana, ali ne iz novina, nego od prijateljice, srevši je u krugu studentskog doma u kojemu sam tada živio. Ustreperila se pričajući o tome i pozvala me da ima gore kod sebe u sobi na računalu, da je ''autorski uradak'' stvarno do daske, baš da mi pokaže kakva je to bomba od leaka. Kad sam došao gore, pridružile su nam se još dvije djevojke, njene frendice (ako se još dobro sjećam, cimerica i docimerica, ili dvije docimerice, takvo nešto).
    Film je doista bio nabijen spavaoničkim seksepilom, no još više, s obzirom na okolnosti, onim reklamnim (koji je ubijao spavaonički), sadržanim u opet fami, prednajavljenosti da se radi o velikoj bombi seksualnosti (podvučenoj žutim). Ali i potenciranim činjenicom da sam bio okružen parovima očiju koji su pumpali tu očekivanost: ''a gle njega što se zagledao, hi, hi, hi, - trepći malo, (pero), trepni koji put, hi, hi, hi''. Njih tri je zabavljala sama pomisao na moju raspamećenost - automatskim usklađivanjem na onu pretpostavljenost - premda to uopće nije bio slučaj. Mislim, raspamećenost (nisam bio). Nisu ni one bile nimalo raspamećene videom (iako su konvenirale, podržavale igru, kao i ja, komentirale s odobravanjem akciju na ekranu, kao napeto im, itd.) - ako ništa drugo, bili smo, pošto u društvu i zapravo se primarno socijalizirajući, nedovoljno koncentrirani za video. Takav real-time hard-core mogao bi imati spavaoničko-seksepilni efekt, ali jedino kada bi se gledalo nasamo, eventualno u fokusiranosti udvoje, ovako se svodilo na reklamno-seksepilni.
    No, to ne znači da nije uopće bilo spavaoničko-seksepilnog... Sastojao se u nečemu drugome ugrađenom u situaciju. Možda i pogađaš čemu. Sto puta erotičnije i uzbudljivije od samog videa, koji tu nije mogao doći do izražaja i svodio se na klišeiziranu prejudiciju erotike, bilo je: gledanje videa u dobrom društvu. Nisu nas uzbuđivala događanja na ekranu, nas je uzbuđivala pomisao na određenu besramnost jednog takvog čina zajedničkog gledanja nečega uvriježeno denotiranog kao seksualno uzbuđujućeg - dok inače, međutim, ne bivajući međusobno u odnosima s komponentom erotske intime (ili se, štoviše, tek upoznavši).
    Besramnost se klandestino prenosila - i s aromom transgresije, koja je najoktanskije gorivo erosa. Jer ako je video uzbuđujuć (pretpostavka s kojom se računa, na koju se usklađujemo!) - moglo se pretpostavljati i narastanje uzbuđenja u nama - a kako biti uzbuđen pred nekime pred kime ne bi trebao biti uzbuđen? To je također oblik besramnosti - kao otvorene, iako zapravo ne otvorene. U zraku sobe je vladala opojnost činjenice da mi tu sad zajednički napasamo oči na opscenosti; što je kao da izlažemo vlastitu pohotu - ali tako da se, naravno, nitko nije našao tko bi bio dovoljno naivan da kaže naglas - jao, al' smo besramni i pohotni. Ako ću govoriti u svoje ime: mogao sam pretpostavljati uzgon uzbuđenja kod njih (ili u najmanju ruku, da važi da bih ja to mogao pretpostavljati, pogotovo s obzirom na rekogniziranje neravnodušnosti pri gledanju od strane samih akterica), te povratno, u odrazu, kako one mogu jednako tako pretpostavljati uzgon uzbuđenja u meni. Obje misli eksplozivno uzbudljive, kao meta-eros.
    (Stvar se dodatno komplicirala spoznajom da mi je tamo dolje postalo tijesno. Erekcija za koju one ne znaju, ali itekako stoji do njih. No, ne samo komplicirala, nego i postajala dodatno uzbuđujućom, za još jedan stupanj refleksije više. Naime, pratila ju je svijest da bi bilo vrlo nezgodno sad u takvom stanju se morati ustati, prošetati, dakle da je po mjerama očekivanja potrebno ostati neprimijećenim. No, pritom - one su tu! Sasvim blizu, i time na korak da me otkriju! Sam se otkriti neću, zbog socijalnih okolnosti koje tome nisu pogodovale i drugih razloga superega, no čisto idom i muškim instinktom priželjkujući otkrivenost - i to laviranje između snažnog poriva i jednako snažnog zazora pred idejom, a u ozbiljnom riziku da stvarno dođe do jednoga i drugoga, da zapravo tako malo fali (uslijed opazive prirode kvrge u hlačama) potenciralo je uzbuđenje, manifestirajući se kao već ne samo erekcija, nego onda još i erekcija zbog erekcije.)
    U biti obrnuti proces od onoga iz Baywatch primjera (a sadržavajući ga): uvriježeni/reklamni seksepil videa - uništavajući spavaonički seksepil njega samoga - nije anihilirao, nego, naprotiv, stvarao spavaonički seksepil među nama četvero, na licu mjesta, derivirajući stvarno uzbuđenje iz pomisli na prisutnost onoga normativnog, klišejskog.

    avatar

    24.01.2015. (20:51)    -   -   -   -  

  • Hlapićka

    Zanimljivo: imam slično iskustvo!
    Nije tajna da sam seksualno traumatizirana. O tome sam pisala preko nekoliko puta, što iz vlastite perspektive, što iz perspektive nekog od mojih likova. Moje iskustvo pretvorilo je spavaonički seks u onu vrstu prostitucije o kojoj si ti jednoč pisao (zamjena seksa za ljubav). Zato je u mom slučaju i reklamni i spavaonički seks dugo bio lišen erotiziranosti.
    Također nije tajna da sam sucker za dirty talk. Zašto je tomu tako? Budući da se dio seksualnog uzbuđenja uvijek sastoji od toga da je nešto zabranjeno/tabuizirano (o čemu i ti djelomično pišeš u svom iskustvu), dirty talk smatram savršenim kompromisom između stvarnog kršenja normi i običnog seksa. Erotični trenutak koji spominjem uključivao je izvikivanje prostota između mene i osobe koju nisam poznavala, a nalazila se s druge strane visokog zida (dakle, meni potpuno nevidljiva tijekom čitavog iskustva). Ista stvar (pristajali smo na međusobno kršenje normi, ali smo u tom trenutku to prihvatili kao normu).
    Opet se vraćam na tabuiziranost: tijekom mog traumatičnog prvog seksualnog iskustva (koje se dogodilo kada sam već bila odrasla, a moj partner bio je moje sadašnje dobi: što je prilično važna informacija jer daje težinu mojoj "odluci"- kasnije sam se puno lakše nosila s traumom jer sam ju razumjela i za nju preuzela odgovornost), moj je partner u šali rekao kako je ovo simulacija silovanja. Uzdisala sam u boli, ali njemu je ta bol bila uzbuđujući faktor! Dakle, erotični trenutak za mene determiniran je nelagodom, znanjem da se nešto ne smije (kao što je to bio slučaj i za mog tadašnjeg partnera). Dostupnost seksualnih sadržaja, lišenost "zabranjenosti" za mene je automatski spuštač raspoloženja. Dobro, ne baš tako strogo. Uvijek postoji i mehanički seks i svršavanje, ali ako ćemo o istinski uzbuđujućim iskustvima, rekla bih da ih za mene nema bez nečega što se mora s tim u vezi skrivati.

    avatar

    25.01.2015. (15:25)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Malo kao kod Dijane koja zna što je ljubav?

    avatar

    26.01.2015. (00:32)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Ali uvijek ja moram i s nečime iz Kundere. Scena koju opisuješ - mislim na tvoje prvo iskustvo - kao u Knjizi smijeha i zaborava (3. dio, §9), scena neposredno prije nego je morao bježati iz Češke, u posuđenom stanu s mladom prijateljicom (koju je policija tih dana prepadala zbog njega): ''Uvijek sam je volio, na sasvim nevin, aseksualan način. Kao da je njeno tijelo uvijek bilo savršeno sakriveno iza njene sjajne inteligencije, umjerenosti njenog ponašanja i ukusa u odijevanju. Ta mi djevojka nije otkrila ni najmanju pukotinu kroz koju bih mogao nazrijeti bljesak njene golotinje. A odjednom strah ju je razrezao kao mesarski nož. Učinilo mi se da je preda mnom otvorena kao prepolovljeni trup junice, što visi na kuki u dućanu. Sjedili smo jedno uz drugo na kauču u tom posuđenom stanu, iz zahoda je dopirao klokot vode koji je punio ispražnjeni kotlić, a mene je obuzela mahnita želja da vodim ljubav s njom. Još točnije: mahnita želja da je silujem. Baciti se na nju i uzeti je jednim zagrljajem, sa svim njenim nepodnošljivo uzbuđujućim proturječjima, s njenim savršenim haljinama i njenom utrobom koja se buni, s njenim razumom i njenim strahom, s njenim ponosom i njenim sramom. Činilo mi se da se u tim proturječjima skriva njena bit, to blago, taj grumen zlata, taj dijamant pohranjen u njenim dubinama. Želio sam se baciti na nju i istrgnuti joj ga. Želio sam je obgrliti svu, s njenim govnom i njenom neiskazivom dušom. Međutim, gledale su me njene prestrašene oči (prestrašene oči na inteligentnom licu) i što su bile više prestrašene, to je moja čežnja da je silujem bila veća, i ujedno i besmislenija, imbecilnija, skandaloznija, neshvatljivija i neostvarivija.''
    Tvoja bol kao uzbuđujući faktor za njega nešto je drugačija varijacija želje da se gestom bezumne sile uzme njenu kvintesenciju, cjelinu njenog suštinskog bića. No, zajednički nazivnik je uzbuđujući karakter nečega što se ne smije raditi, kao transgresija radikalne vrste. I stoga - teška ostvarivost; neostvarivost. (Kao i ja što se nisam u onoj sobi mogao otkriti.)
    U postu koji tematizira dirty talk - mislim da si ga čitala - tematizirao sam zapravo seksualnost kao transgresiju: ''nije toliko bitno što je prišapnuto, bitno je da je bilo neočekivano i bez prethodnog podrazumijevanja da će biti dobro primljeno''. Da ono što stvar čini maslacem, a ne margarinom, je ne znati kakva će biti povratna reakcija, možeš li si spram nekoga dopustiti to na što se odvažuješ - na djelu je samo onda kada igra rizik, izmaknuće sa sigurnog tla, mogućnost fasovanja prezira ili posramljenosti. ''Što ostaje od prostih riječi šaputanih na uho ako ih lišimo dimenzije neočekivanosti, tj. opojne transgresije, drskosti koja drhti?'' Teza posta: dirty talk funkcionira samo dok postoji efekt iznenađenja i neizvjesnosti ishoda - čim postane sporazuman (i znači, izvjestan, da će biti dobro prihvaćen), kada više ne predstavlja rušenje brane, pretvara se u pokvašeni barut. (Odnosno, u prostaštvo - ne radi upotrebe prostota, nego prostaštvo banalnosti, u smislu kiševske plastične boce, kao klišej, a u izvjesnom smislu bismo smjeli reći i reklamna seksualnost.)
    Mora biti igra malo jača, ne ide po dogovoru i receptu.
    Pitanje koje vlada: kako da te iznenadim?

    avatar

    26.01.2015. (00:45)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Ali okrenemo li da gledamo iz tvoje perspektive: dok je to za njega bilo uzbuđujuće jer bivajući nešto što se ne smije, za tebe je, ako sam dobro shvatio, seksualno formativno iskustvo u prvom redu bilo jaka trauma. Što automatski biva nešto još bitno složenije. Nije objašnjeno samim momentom transgresije... ''erotični trenutak za mene determiniran je nelagodom, znanjem da se nešto ne smije’’. To mi se ne čini kao dva deskriptiva jedne stvari, već kao dvije stvari…

    avatar

    26.01.2015. (00:47)    -   -   -   -  

  • Hlapićka

    Malo kao kod Dijane, iako je Dijana zapravo gotovo pa transkript monologa jedne osobe koju poznam. Sasvim slučajno ima sličnosti i sa mnom.
    Što se Kundere tiče, moram priznati da mi je sestra privukla pozornost na baš TAJ dio Knjige smijeha i zaborava kad je pokušavala govoriti o nelagodi u kulturi i pohvaliti Kunderu što ju je nadišao. Tada sam se vratila na taj trenutak i osjetila i sama nešto uzbuđenja o kojemu je on pričao: kao da mi je netko skinuo kožu i zalijepio me na hladan zid.
    Što se tvog posta o dirty talku tiče, da, slažem se da je uzbuđujuć taj efekt iznenađenja, ali nadodala bih da je ipak još nešto u igri: dirty talk kao uzajamno priznanje da smo uzbuđeni (barem iz moje pozicije).
    Naime, uzdah jedne osobe za sobom povlači uzbuđenje druge jer je taj prvotni uzdah priznanje da smo nad sobom (uvjetno rečeno) izgubili kontrolu. On može biti simulacija, ali u seksu se igra na kartu reakcije. Ako na neki potez nema reakcije, nećeš ga više raditi. Ako pak vidiš reakciju, umemorirat ćeš taj potez kao ono što "pali".
    Dirty talk je ultimativno priznanje da nas osoba s kojom spavamo "pali" (na ovaj ili onaj način), jer rijetko će netko misliti na pokislo rublje na štriku i izgovarati prostote. Prostota je ultimativni dokaz da je osoba s kojom se seksamo baš tamo u tom trenutku i da ju nije briga za potencijalnu sramotu koju će postkoitalno osjećati.
    (Prijateljica mi kaže kako ponekad, kad se napije, besramno skače na svog dečka. Poslije toga osjeća se osramoćeno, okreće se na svoju stranu kreveta.)
    Kad već izvlačiš Kunderu, imam još jednu situaciju. U Šali Ludvik spava s Helenom: ona šapuće njegovo ime, a onda ponavlja "Dođi k meni". U isto vrijeme Ludvik mehanički, izvantjelesno radi ono što bi trebao, a Kundera komentira "Kako (duša) samo zna prezirati tijelo i upotrijebiti ga samo kao podlogu za pomamne fantazije, tisuću puta tjelesnije nego sama oba tijela! Ili obratno: kako ih zna obezvrijediti time što ih ostavlja da se klate, a svoje misli (već zamorene mušicama vlastita tijela) uputi na sasvim drugu stranu: k partiji šaha, sjećanju na dobar ručak, pročitanoj knjizi..."
    Ali Helena je potpuno predana činu: "Onda je šaptom izgovarala moje ime..."
    Nakon prvog orgazma, Ludvik u sebi pronalazi nove osjećaje: "Promatrao sam Helenino lice, crveno i unakaženo grimasom; položio sam na to lice dlan; položio sam dlan na njega kao na predmet koji mogu okretati, prevrtati, mrviti i gnječiti, i osjećao sam kako to lice prima moj dlan upravo tako, kao stvar koja želi da bude prevrtana i mrvljena, okrenuo sam joj glavu na jednu stranu; zatim na drugu stranu; okretao sam joj glavu nekoliko puta, a onda se to okretanje pretvorilo u prvu zaušnicu, zatim drugu, pa treću. "
    (Opet to uzbuđenje.)
    Helena je počela jecati i plakati, ali to nije bio plač bola, nego plač uzbuđenja, njena se brada uzdizala prema meni, a ja sam je udarao i udarao; onda sam vidio kako se ne samo njena brada nego i njene grudi podižu prema meni i tukao sam je (nagnut nad njom) po rukama, po bokovima, po grudima."
    Helena nakon toga osjeća ljubav prema Ludviku i vješa se po njemu. Zašto? Zato što ona slobodu svog priznanja (priznanja da je prljavica i da voli što se ne smije) tumači kao ultimativnu intimnost. Ona to u neku ruku i je. Dakle, kada u krevetu prakticiram dirty talk, to je priznanje da baš i nisam fina kao što djelujem na predstavljanjima knjiga i ultimativno priznanje da sam i mislima baš tu i da moje tijelo ne odrađuje mehanički taj seks.

    avatar

    26.01.2015. (11:46)    -   -   -   -  

  • Hlapićka

    Još samo jedna situacija dirty talka, a onda ću se osvrnuti na pitanje boli.
    U filmu "Konjanik" Zrinka Cvitešić Turčinu s kojim spava govori "Ja sam tebe odabrala. Nisi ti mene..." (ona visokoga roda, a on seljo, a gle ga sad- ima moć penetracije i zadat će joj bol na koju ona svojevoljno pristaje). Bol je za žene gotovo neizostavan dio seksa zbog čiste biologije stvari. Nema seksa bez predavanja svojevrsnom poniženju. No, još je bolje kada je to poniženje otvoreno (opet se vraćam na zabranjenost čitave stvari).
    Tribuson u Ruskom ruletu opisuje scenu seksa između Katarine i Mohra, gdje se ona najprije opire, a poslije se potpuno prepušta ("Daj mi ga", kaže mu, a on ju počne vrijeđati "Lagala si kujo, lagala"):
    "Psovke koje joj je dijelio još su je više uzbuđivale. Ima u njoj nečeg mazohističkog, mislio je Mohr....
    ...Znao je da je posve izvan sebe, da je odletjela nekamo daleko; ta kako bi inače izustila ove riječi".
    U ovoj situaciji imamo zanimljiv preokret. Tribuson govori upravo suprotno od onoga što ja osjećam kad se upuštam u dirty talk: žena ovdje više nije prisutna u činu samog seksa, ona je izgubljena, "izvan sebe".
    Dakle, osim prepuštanja partneru (kao u Heleninom, Zrinkinom i mom slučaju), postoji i prepuštanje seksu kao nadređenom pojmu, prepuštanje sebi. Ono je slično masturbaciji, pretpostavljam.

    avatar

    26.01.2015. (12:02)    -   -   -   -  

  • Hlapićka

    A kad smo kod boli i mog traumatičnog seksualnog iskustva: dakle, tu je uistinu bila riječ o dvije stvari, samo sam nespretno baratala riječima.
    Prva bi stvar bila erotika tog seksualnog iskustva, a druga bi bila trauma.
    Bol i trauma nisu bile povezane s užitkom u ovom konkretnom slučaju, ali poniženje u simuliranom silovanju zasigurno jest (i opet se vraćamo na zabranjenost, tj. erotiku tabua, u ovom slučaju silovanja). Da poentiram: iako su to dvije različite stvari, međusobno su povezane: da nije bilo boli i traume, ne bi uopće ni došlo do te sličnosti sa silovanjem, a da nije bilo silovanja, ne bi bilo erotike tabua.

    avatar

    26.01.2015. (12:36)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    ''uzdah jedne osobe za sobom povlači uzbuđenje druge jer je taj prvotni uzdah priznanje da smo nad sobom (uvjetno rečeno) izgubili kontrolu''

    Natjerala si me da odem i potražim jednu, već zaboravljenu, erotsku priču što sam je pisao početkom 2000-ih: Hanija uzbuđuje sugestija da ga Ines vidi kao seksualni objekt, kao nekoga tko izaziva primisli privlačnoj djevojci (osjećaj polaskanosti, ogledajući se u njoj), a Ines je - kužeći to, da je priroda njegovog uzbuđenja u sugestiji o tome da joj je napet - uzbuđivala njegova uzbuđenost time što je od nje doživljen kao objekt (jer također osjećaj polaskanosti: činjenica da se on uzbudi zbog toga kako ga ona gleda; to je, dakle, strahovito davanje na važnosti njenom gledanju, k tome gledanju na izvjestan način, što je također oblik naglog oslovljavanja vlastite spolnosti). Doista joj, dakle, i jest bilo napeto, kao što mu se i učinilo, no ne po mehanizmu kako je to mislio: ne zbog gledanja njega, već zbog ogledanja u njemu, ili točnije (za još jedan stupanje refleksivnije nego što je bilo kod njega): zbog ogledanja u njegovom ogledanju u njoj.

    Fasciniralo me tih godina osvješćivanje refleksivne prirode seksualnog uzbuđenja, kao zapravo (bezdana) narcisoidne igre ogledanja.
    Iako mi se priča rastrgala u klackanju između fabularnog i afabularnog postupka, jer kombinirana s drugom fascinacijom: izvlačenje paralelizma spolne erotike i erotike pisanja, seksualne naslade i naslade u jeziku. Koja je, recimo, pobuda ispričati onu jednu zgodu iz ranog puberteta? Više od zgode same, eros je u činu priopćavanja zgode. Pisati o uzbuđenju kroz likove i samo je uzbudljivo. Ali nije li točno da se onda po istom principu može i pisati o tom pisanju o ozbuđenju, pošto i samo biva uzbuđenje? Orgazam lika, ali orgazam i pripovjedača (koji je k tome dvostruki, jer u sebi na meta- način obuhvaća i onaj lika).

    Osim toga, i moment transgresije je prisutan ne samo kod aktera, odnosno lika, nego jednako tako i kod pripovjedača. Pisati ''prljave'' stvari znači morati se odvažiti na to. Kao i u tjelesnoj ljubavi, pri explicite nastupu se i u pisanju izlažeš nekom riziku - ne možeš ne osjetiti na sebi pritisak nećeš li to ispasti, ne znam, neukusan prostak, vulgaran mamlaz, degutantan tip, odbiti čitatelja, zgaditi mu se. To je prijestup, a prijestup donosi užitak. Posve po istom principu: opojna uzbudljivost sadržana je u tome da se ipak odvažiš.

    avatar

    28.01.2015. (01:04)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Silovat ću te, bijela hartijo, nevina hartijo; ogromna je strast moja i jedva ćeš je podnijeti... Posrijedi je jako, dakle, i eros pisanja.

    Rose se morala izložiti - ne zaboravimo da se prije toga njih dvoje nisu ni dotakli, da je ona nečija tuđa cura. Kako li joj je samo moralo biti tako goloj znajući da ju on sad ''crta'', tj. prelazi olovkom po svakom centimetru njenog tijela, OSLOVLJAVAJUĆI potezima olovke svaki njen dio, uključujući i ženske atribute? Jer u oslovljavanju je stvar, kao i Irena što se zanijela oslovljenošću svojih dijelova tijela. Na negdje 3:00 Jack taman iscrtava Roseinu uzbibanu, oblu dojku i u taj čas skupi usta, proguta nešto u sebi - nije mu bilo svejedno. Ali kako je pritom Rose bilo? Valjda će žensko stvorenje to bolje znati. Pitao sam ju kako ona to vidi, neka se proba zamisliti u njenoj situaciji: dok joj on tamo s nevidljive strane papira oblikuje usne, vrat, bedra - zar nije to kao da joj DODIRUJE usne, vrat, bedra? Kako joj je bilo imati pred nosom vlastitu Bestidnu dojku, ogoljenu i izbačenu - ili bi ipak trebalo reći: SISU (kad je već bestidna)? - znajući da on sad olovkom stvara tu istu dojku/sisu? ''Najerotični trenutak mog života'', rekla je stogodišnja Rose.
    - Istina ili ne?
    - Bome, to samo ona može znati - ogradila se - ali da je ekstremno erotičan, je. Dala bih glavu na panj i sve svoje dragocjene organe da je njen organ tim prizorom vlastite obnaženosti pred njim bio erektiran triput jače nego li njegov! Žišku?
    - Zanimljiva upotreba pojma erekcije za žensku uzbuđenost, ali žimku.
    - Tako je to s njom bilo, uvjerena sam - nastavila je. - Svaka čast Jackovom kjut babyface, plavušanskim uvojcima ili dječačkom dupetu, ali na stranu s tim, nije nju TO izbezumilo, nije u njemu i njegovim fizikalijama bila stvar! Sve je jasno. Njoj se tu kurac strašno digao samo na to kako je pred njim oslovljena njena vlastita Bestidnost. Digao joj se na NJENO dobro dupe, NJENE zamamne obline - posredovane, kako su joj se ogledale u njegovim očima. I da, primjećuješ - pozvala me da obratim pozornost - rekla sam KURAC, i vrlo sam zadovoljna što sam uspjela to pred svima vama, ovako javno izgovoriti - da mi se digao kurac koji ni nemam - i baš ću još ponoviti: KURAC, KURAC, KURAC. Premišljala sam se da li da izostavim tu riječ, zamijenim je nekim eufemizmom ili ti eventualno kažem da ju zapišeš kao k..., ili Q možda, qtz, whatever, to je sve danas moderno, ali tada sam shvatila s kakvim ju uživanjem zapravo izgovaram i kakva opojnost leži u tome da je baš NAGLAŠAVAM. Kakva naslada imati puna usta kurca, metaforički naravno, dok me baš boli kurac za sve - jer ja sam sada osjetila kako je to dobro, ja sam sada Besramna!
    Uf, baš se bila razgoropadila! Strašno me narajcao taj njen monolog i samo sam se u jednom momentu uhvatio kako mi je ruka, slušajući je, zaboravivši se, spontano otklizala - bio sam u laganim lanenim hlačama, što se lako rastežu - dolje u gaće, i kako sam se stao pomalo dirati, onanirati, tj. navlačiti si kožicu ili rečeno našim novim opojnim jezikom neuvijanja u pamuk - DRKATI si kurac! Ali s krajem monologa, zatekavši se, smilovao sam mu se privremeno i izvukao ruku van. Jer primijetio sam da njoj, koja se raspričala, istovremeno ruka nije skliznula u gaćice.

    Itd., ovo je skica na tu temu kada sam pisao jednu drugu priču, tamo već kasnije, u ranim godinama ovog bloga (i solidno prije 'Pravih riječi'). Nije nikad objavljena; nisam dotjerao do zadovoljstva; nemam ni naslov, imam samo radni naziv word dokumenta (pogađaš kako glasi: ''dirty talk'' :)). Kako je počinjala? Referentno.

    ''Napiši mi erotsku priču'', mazila se.
    ''Napiši mi, da bude dosta vulgarna, to mi se sviđa'', molila je.
    Oho! Dirty talk. Tako mlada, a već kvarna. Nisam znao da li ću umjeti...

    avatar

    28.01.2015. (01:26)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Ali i opet: ta dvojnost naslade lika i naslade pripovjedača, koja je također moja opsesivna tema. Pa mi se priča od početka formira u priču o nastajanju priče, s probijanjem četvrtog zida.

    Zanimalo ju je tko će biti glavni lik. Opisao sam krasnu mladu damu, po svemu točno nju (dabome).
    - Sto šezdeset pet centimetara malecka u pripijenoj haljinici s jednom naramenicom.
    - A osobnost?
    - Ona ti - rekoh - jako voli erotske priče... malo onako, na bezobraznu stranu.
    Osim toga, kakva je još?
    Osim toga je divna u duši, ali u priči neće biti naglasak na tome, nego - mignuo sam - kako je divna u svemu ostalom.
    - Kakav dezen ima haljinica?
    - Kakav želiš da ima? Na tufnice?
    - Šalim se za dezen... Može ovako: padala je kiša...
    - Da, da - složih se s početkom - kiša je zgodan motiv... to lije, pa treba gospođicu uzeti pod ruku, nekuda skupa bježati, sklanjati se, štititi je, ne dati kiši da je kvasi, što raspiruje povezivanje i strast...
    - Ne, ne - prekinula me - mlada dama je ušla u zgradu, kad tamo neki naočit i dlakav muškarac...
    - Umjereno dlakav, molit ću lijepo.
    - ... i oni su se gledali, baš kao da se oduvijek znaju, i zato riječi nisu bile potrebne...
    - Primijetih zločesto da joj se ovo odmah otima u ljubavnu priču, namjesto erotske.
    - Jel' ti uopće išta znaš o ženama?
    - Stvarno i ja! Kao da nije općepoznato da vama to dođe pod isto.
    - Kako bi inače objasnio zašto je lik skočio na nju? Da se bacio iz čista mira, upotrijebila bi suzavac. Ovako ima logike, priznaj.
    Priznao.
    - Ali, čekaj, samo malo - kao da ju je najednom nešto pokolebalo - kako će biti dirty talk ako su među njima sve riječi suvišne?

    Itd. Sori što spemam - ovo, kažem, nije nikad objavljeno, imaš premijeru, a kako po svojoj prilici neće nikad ni biti, imaš odmah i ekskluzivu. Neka bude barem tu, a i da ti dočaram praktično o čemu otprilike govorim. :) Evo još jedan fragment, tamo kasniji:

    avatar

    28.01.2015. (01:35)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    - Samo - pogledala me ravno u oči - daj još nešto sad objasni. Kako to da se nismo i mi odmah dograbili tako kao oni? Zašto mi pričamo priču o njima, umjesto da, kao oni, odmah djelujemo? Kako se obuzdavamo?
    Bilo je nečega izazovnog u tom njenom pitanju, i u pogledu i u držanju, potencijalno opasnog. Šutio sam i gledao je, u neizdrživoj napasti, razmišljajući da li da sad navalim na nju bez zadrške i obuzdavanja, ''kao da nema sutra''. Ne znam zašto sam umjesto toga samo rekao neka sebe pita, da je ona ta koja se mazila ispričaj mi erotsku priču.
    - Pa ti si to tako htjela...
    (Mislim da zato što mi je bilo malo glupo najednom se ne moći obuzdati, slučajno baš netom nakon što je pitala kako to da se možemo obuzdati.)
    - A šta fali pričanju priče, molim te lijepo? - ljutnula se, kao.
    - Ništa, samo kažem zašto nismo već...
    - Šta hoćeš - prekinula me - zar nije super ovo?
    Klimao sam potvrdno. Gledala me zatim dugo.
    - Što misliš... - zaustila je, a neka krupna lampica joj je svijetlila iznad glave - a što misliš kada bi i ona njega, pazi sad, zamolila da joj ispriča erotsku priču, al' da bude tako malo vulgarna. A? Šta misliš?
    - Hmm...
    - Jer ima smisla. Vidi, pošto su se onako pogledali kao da se oduvijek znaju, onda je i on bez ijedne riječi morao odmah znati da i ona to jako voli, kao ja, zar ne?
    - Možda i ima smisla, da...
    - Ti si sigurno svjestan da smo nas dvoje naposljetku samo likovi u priči, erotskoj...
    - Pa, da, poznata mi je ta činjenica.
    Stvarno mi je bila poznata.
    - Naš autor, to je ovaj što piše zeleno, u čijoj mašti živimo i sastajemo se sad ovdje, učinio je da mi to radimo zato što je to baš erotski potentno, razumiješ?
    - Što da radimo? Da se sastajemo?
    - Ma ne, da mi ti pričaš priču o njima, preko kojih zapravo projiciramo o sebi. Znaš, ono, tako nam je uzbudljivije... oslovljavamo ono što želimo jedno s drugim, pa prije nego što sami dođemo do toga, radimo to kroz izmišljene likove?
    Znao sam, naravno.
    - E, to! Vidiš kako se ti i ja kužimo - trepnula mi je zavodljivo i neodoljivo. - Uglavnom, nešto sam si razmišljala: ako mi u tome tako uživamo, a samo nebo zna da uživamo, zašto ne bismo i mi prema svojim likovima bili tako dobri kao što je naš autor dobar prema nama? Zašto ne bi i oni jednako uživali?
    - Aha. Ako sam dobro shvatio, mi smo likovi u erotskoj priči, malo vulgarnoj, radnja koje se sastoji od toga da ja tebi pričam erotsku priču, malo vulgarnu. A sad bi još da se radnja te naše priče u priči sastoji od toga da on njoj priča malo vulgarnu erotsku priču?
    - Pa... da - ostala je pri svome. Točno tako. Priča u priči u priči...
    - Hmm...
    - A daaj, baš bi bilo super - mazila se i pljeskala dlanovima.
    - Ne znam baš. Šta je ovo, ljubavni klinč ili mise-en-abyme?!
    - Zar je međusobno isključujuće? - treptala je i dalje okicama. Kao u Hamletu iz Mrduše Donje! To baš priči daje na dubini, perspektivi, višeslojnosti...
    - Znači, ako se mi nismo odmah dograbili, a oni jesu, ti misliš da to treba izjednačiti ne tako što ćemo se dograbiti također i mi, nego da se ne dograbe odmah ni oni?
    - Ne znam... Možda. I on počne: ''Padala je kiša...''
    - Pa što bih ja sad trebao, sve iznova? Nije odgovarala, samo je slegnula ramenima. Gle, to je ludost. Osim toga, bojim se da ne bi baš bilo pripovjedno sretno. Zamisli da si naš autor. Ili zamisli da si čitatelj. Ti i ja mu sve to ovako ispričamo, što će onda njih dvoje - još mu jednom ispričati isto? Tko želi da mu se ponavlja?
    - A kako ćeš inače objasniti tom svom čitatelju zašto mi još nismo jedno na drugome, dok oni jesu?
    - Ha, pa šta, nema tu ništa čudno. Postoji razlika. Oni su možda već duže potajno zaljubljeni, dok se ti i ja gledamo krišom samo kratko vrijeme. Pomak u fazi. Totalno odgovara konceptu, uostalom. Za ono što bih ti radio kažem da ''on'' radi ''njoj'' - to ne da prolazi, nego baš i moraju uvijek biti korak ispred nas!
    Kao da se malo nadurila.
    - Dobro, što je sad?
    - To si ti rekao, a ja bih baš da si pričaju priču. Ispričaj mi tako, mooolim te - gledala me srnećim očima.
    - Ma vidi, ja bih napravio kako ti kažeš... Evo nek' ti bude: baš bih i ja tako htio. Ali nisam ja taj koji odlučuje, ako me pratiš.
    Samo je sekundu bila zatečena.
    - A možda da ga pitamo, ha? 'Ajde, daj, pitaj ga! Reci mu da bi mi baš željeli...
    Uzeo sam svoj specijalni mobitel i birao zadnji (i jedini) broj...
    - Šta kaže, šta kaže? - izgarala je u nestrpljenju.
    - Bože, svašta i od njega - procijedio sam sklapajući mobitel.
    - Što je bilo? - napeto je iščekivala odgovor.
    - Zamisli što mi je rekao... da mu se ŽIVO JEBE što mi želimo, jer nije on tu zbog nas, već smo mi tu zbog njega.
    - O, prostaka i siledžije!

    Uglavnom, ta dva aspekta, dirty talka i uzbuđenja kao narastajućeg iz ogledalske refleksije, su nerazmrsvio prepletena. Ali čekaj, pisat ću ti još, samo dok stignem, mnogih od stvari koje si oslovila se nisam još ni dotakao...

    avatar

    28.01.2015. (01:51)    -   -   -   -  

  • Hlapićka

    Oduvijek sam fan tvojih priča pa mi drago što imam ekskluzivu. Ima li nastavak? I meni su višestruko kodificirani književnoumjetnički senzibiliteti, ja sam "pravi postmodernistički lik", zanima me nastavak!

    avatar

    29.01.2015. (19:48)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Ima nastavak, ima i međudijelova, ali nisam zadovoljan do mjere na kojoj bih bio komforan s pokazivanjem. Morat ćeš sačekati dok je dotjeram!
    (Barem si me potakla.) :)
    Naknadno sam skužio da ima i grešaka u ovome kako sam ti to formatirao pri pejstanju, negdje crtica gdje ne treba, negdje ih nema gdje trebaju (u wordu su mi različiti izvori govora označeni raznim bojama); pomislih da će zbunjujuća mjesta možda kvariti doživljaj čitanja. Nadam se da ipak nisu pokvarile.

    avatar

    01.02.2015. (11:09)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    ''slažem se da je uzbuđujuć taj efekt iznenađenja, ali nadodala bih da je ipak još nešto u igri: dirty talk kao uzajamno priznanje da smo uzbuđeni''
    Post 'Prave riječi' govorio je o tome kako dirty talk može imati opojni karakter istupa, no da jednako tako može biti i nešto mehaničko, klišejsko, impotentno - ovisno o tome ima li ili nema efekta iznenađenja, transgresivnog. Ti dodaješ drugi element, uzajamnog priznavanja uzbuđenosti, koji čini da dirty talk ne biva mehanički - no na trenutak me to razlikovanje zbunjuje, pošto je i prethodni opis - kao prijestupnog istupa - također već u sebi uključivao ovaj element. Izdavanje sebe u nadraženosti, u ponesenosti, uzdahu, u erekciji, trenutak priznavanja/otkrivanja činjenice vlastitog uzbuđenja - to je taj trenutak ''prestupanja'' (dotadašnje mentalne granice). Ta neodvojivost, nerazmrsivost faktora tabua od faktora uzajamne, ogledalske refleksije (u priznavanju naraslih seksualnih namjera, odnosno nemogućnosti obuzdavanja) je i najuža tema ovih priča gore (ili i anegdote iz mojih studentskih dana: ''opojnost činjenice da mi tu sad zajednički napasamo oči na opscenosti; što je kao da izlažemo vlastitu pohotu'').

    Ovo sad dakle, samo prijavljujem moment svog toka svijesti pri čitanju gornje rečenice, a u međuvremenu sam (mislim) shvatio, razjasnilo mi se kroz daljnje čitanje. U pitanju je otkrivanje u pohoti, ''uzajamno priznanje da smo uzbuđeni'', ali ne bilo kakvo, nego ono koje uključuje - intimnost, žudnju za ''gutanjem'' bića partnera.
    Evo primjer mene u onoj sobi - erotsku turbo turbinu predstavljala je neposredna blizina uzajamnog otkrivanja u napunjenosti uzbuđenjem, po ogledalskom mehanizmu kako sam opisao, kao narušavanje raznih tabua (prijateljica mi je iz specifičnog razloga bila zabranjena, ne baš 100% barijerom al' ne ni puno manje; osim toga sam imao djevojku i znao da i ova frendica to zna i da je, štoviše, zna; ostale dvije djevojke su mi bile nepoznate, a je li, ne iskače se pred neznanke s opscenarijama; da i ne govorimo kako je situacija bila snažnog tabu-karaktera čak i mimo svega toga, već po samoj općoj okolnosti nebivanja u odnosima s erotskom komponentom - ‘’kako biti uzbuđen pred nekime pred kime ne bi trebao biti uzbuđen’’). I upravo činjenica da eventualno odvaživanje nije nimalo jednostavno činilo je stvar imunom na banalnost, dakle erotičnom. Ne bi u njoj bilo ničega mehaničkoga niti bi joj nedostajalo uzdaha uzajamnog očitovanja u uzbuđenosti.
    E, ali ovaj element intimnosti - to je ono čega ne bi bilo! Opet da kažem u svoje ime: sretnom slučajnošću, sve tri su bile privlačne, dvije i vrlo privlačne, dakle imale su taj učinak na mene - da kažem grubo, zadovoljavale mi (i više od toga) kao seksualni objekti, no jednako tako se moglo raditi o neke bilo koje druge tri privlačne djevojke. Aspekt visoke zamjenjivosti lica u igri. Da je netko od nas oslovio naglas zbivanje, da je krenuo s nečime konkretno prostim… posrijedi bi bila najkvalitetnija vrsta maslaca, s uzajamnim uzdahom najpravije raspamećenosti, na najjače, nimalo mehaničke ni odsutne (razlike nema u tome), no bila bi to situacijska ekstaza, koja svoje središte i fokus nema u pojavi, a kamoli osobi partnera (eto razlike!).

    avatar

    01.02.2015. (11:11)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    ''Prostota je ultimativni dokaz da je osoba s kojom se seksamo baš tamo u tom trenutku i da ju nije briga za potencijalnu sramotu koju će postkoitalno osjećati.''
    ''Sramota'', to bi bila sramežljivost zbog učinjenog prestupanja mentalne granice. Npr. kresanja prostota. Izvjesno je da su one tada odraz mentalnog stanja sposobnog da učini takav istup (naravno, pod pretpostavkom da se radi o dirty talku čije izgovaranje uopće predstavlja granicu, branu, tabu, izgovaranje prostora koje ne dolazi olako i pod normalno). Dirty talk kao istup, a istup je uvjetovan prisutnošću takvog unutarnjeg stanja, raspamećenog.
    Prava riječ: ekstaza. Spreman si učiniti transgresiju onda kada se nađeš u ekstazi - kada zaboraviš na sve i na samoga sebe, izgubiš kočnice.
    Element koji si dodala: ekstaza partner(ic)om; dakle, ona koja proizlazi ne tek situacijski nego baš iz nečije osobe.

    Kafkin Dvorac: ''tražili su nešto na svojim tijelima, očajničkim gestama'', ''prelazili jezicima svom širinom po licu drugoga''...
    Kada nekoga hoćeš konzumirati punim dahom, sjediniti se, ''obgrliti svu, s njenim govnom i njenom neiskazivom dušom’’, želio bi ga/je prosto pojesti.

    No, kao što je pokazao i primjer iz KSiZ, kada je Kundera poželio valjda usisati, proždrijeti biće svoje prijateljice, tu smo zapravo automatski u susjedstvu - silovanja, nasilja. Prepletenost zamamnosti, zanosnosti osobe za nas, ekstaze osobom, fokusa na nju, s nekim (metonimijski rečeno) masnicama.
    Ima ona pjesma Katie Melua u kojoj mi se to jako osjeća: to kill you with a kiss, to strike you down with bliss, to tie you up in knots until your heart stops, to open up your skin and wander there within, to watch you in your sleep cause you don't have power over me - under you spell, in hell. Imao sam je već u jednom postu, pa pitam tamo ''ljubav kao nešto u osnovi ljudoždersko?'' (Ili film Malena koji odiše nasilnom stranom privučenosti, kada se želi staviti šapu na nekoga - da to dvoje jako ide jedno uz drugo.)
    (I također osobina ljubavi da se njome izmaltretiramo, u smislu širem od seksualnog akta: I want love to: roll me over slowly, Stick a knife inside me, and twist it all around. I want love to: grab my fingers gently, Slam them in a doorway, Put my face into the ground.)

    '''Znao je da je posve izvan sebe, da je odletjela nekamo daleko; ta kako bi inače izustila ove riječi'. U ovoj situaciji imamo zanimljiv preokret. Tribuson govori upravo suprotno od onoga što ja osjećam kad se upuštam u dirty talk: žena ovdje više nije prisutna u činu samog seksa, ona je izgubljena, 'izvan sebe'.''
    E, sad, ekstaza upravo to znači: biti ex stasis, izvan svoga stasisa; popularno: van sebe. To je apsolutna identifikacija sa sadašnjim trenutkom, gubljenje iz vida prošlosti i budućnosti. Kao u pričama neželjene trudnoće: no, pa zaboga, zaboravili smo se malo; previše sam bio van sebe da bih se na vrijeme izvukao van iz nje. U ekstazi trenutka bio sam toliko izgubljen u tom sadašnjem trenutku da mu nisam bio u stanju pretpostaviti interese šire slike svoje prošlosti i budućnosti; bilo je, kako se to kaže, ''jače od mene'': naslada jednog trena u tom mi je trenu pretezala na vagi ostatak života. Ili još da kažemo: nisam ni postojao; moga ja nije toga trena uopće bilo - i ne kaže se zalud ''mala smrt''. Znači: doslovno izvan sebe.
    Mislim da i ti govoriš o takvoj ekstazi. Ne vidim (barem iz citirane rečenice, jer knjigu nisam čitao) suprotnost između tvoje senzacije i Katarininog bivanja izvan sebe. Naprotiv, biti najstrože i apsolutno u datom trenutku upravo znači biti van sebe. Ono što bi bilo suprotno tvojoj senzaciji je ovaj dio kod Katarine: ''da je odletjela nekamo daleko'' (odnosno, rekao bih da je Tribuson u istoj rečenici kontradiktoran sam sebi). Jer ispravi me ako griješim, ono po čemu se ne vidiš u njenom iskustvu je ono što obilježava i Ludvikov seks s Helenom. ''Prepuštanje partneru'', biti ''tamo u tom trenutku'', kao antiteza Ludvikovog stasisa, koji se očituje mehaničkim odrađivanjem, oblikom masturbacije.

    Ali čekaj, još ću ti imati pisati - puno si mi posla i inspiracije zadala!

    avatar

    01.02.2015. (11:33)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Ludvik je dobar primjer kao antiteza onoga što pokušavaš dočarati - naime, upravo time što mu seksualno ponašanje nije određeno ekstazom osobom pod njim.
    To nije do Ludvika kao Ludvika nego do činjenice da njega Helena ne samo seksualno slabo privlači, nego je i kao osobu prezire, odbojna mu je načinom kako govori, kako razmišlja, svime; želi je pod sobom samo zato da bi napakostio njenom mužu spram kojeg gaji zlu krv.
    Kada mu Helena stalno ponavlja ''dođi k meni, dođi k meni'', ona to još najviše čini zato što malo kao da osjeća ovu njegovu (nedeklariranu) distancu - da on kao da uporno baš nešto i ne dolazi k njoj, podsvjesno osjeća da mu govor tijela proturječi govoru iz usta.

    ''Dok nas proces civilizacije, jezgru kojega tvore znanosti, uči steći distancu naspram ljudi i stvari, tako da ih imamo pred sobom kao 'predmete', fiziognomijski smisao pruža nam ključ za sve ono što odaje blizinu prema okolini. Njegova je tajna intimnost, ne distanciranje; on ne pohranjuje stvarno-sadržajno nego konvivijalno znanje o stvarima. On zna da sve ima obličje i da nam svako obličje govori višestruko: koža može slušati, uši mogu gledati a oči razlikuju vruće i hladno. Fiziognomijski smisao pazi na napetosti oblika te osluškuje, kao susjed stvari, njihovo ekspresivno šaputanje. Prosvjetiteljstvo, koje teži postvarivanju i popredmećivanju znanja, svijet fiziognomijskog dovodi do šutnje. Objektivnost se plaća gubitkom blizine. Znanstvenik gubi sposobnost da se prema svijetu odnosi kao susjed; on misli u pojmovima distance, ne prijateljstva; on traži poglede, ne susjedsku susretljivost. Novovjekovna znanost je u toku stoljeća odijelila od sebe sve ono što se nije podnosilo s apriorijem objektivizirajuće distance i duhovnom vladavinom nad objektom: intuiciju, uživljavanje, esprit de finesse, estetiku, erotiku.''

    Ovo nije Kundera, nego Sloterdijk, ali točno opisuje Ludvikovo držanje. Neposredno prije ove scene lijeganja s njom, Ludvik nam priča o tome kako nam sve detalje njenog svlačenja opisuje ne radi erotike, nego zato što cijela stvar uopće i je u tome da bi što više detalja upio i time što uspješnije oskvrnuo ''određeni tuđi intimni svijet'', te sve mora ''asporbirati tokom jednog jedinog poslijepodneva, jednog jedinog ljubavnog akta u kojem nije trebalo da samo budem onaj koji se prepušta uživanju, nego istovremeno i onaj koji pljačka i čuva stečeni plijen, pa zato mora biti neprestano na oprezu''.
    Čitava poanta mu je u anti-konvivijalnosti, namjerno se ne uživljuje, ne uosjećuje, ne što inače ne bi mogao, što bi mu distanca bila opća osobina, nego što programatski neće - tu sad, s njom. ''Moja je duša vidjela žensko tijelo. Bila je hladna prema tom tijelu. Znala je da to tijelo ima za nju značaj samo kao tijelo koje upravo tako vidi i voli netko treći, netko tko nije ovdje, i upravo zato je pokušavala da to tijelo gleda očima tog trećeg, neprisutnog''...
    Ono za što Ludvik upravo zato ne bi bio dobar primjer su njegovi šamari Heleni tumačeni kao ''ljubavni udarci'' - jer kod njega ti mlatovi nisu bili jako ljubavni. On to, naime, također u funkciji trećih očiju, neprisutnih, za njih je on šamara, i nesumnjivo povezano s ovime što mu je zapravo odbojna, to po svemu strano lice u ljubavnom grču, u crvenjenju i grimasi i upiranju mu u dlan, kao da traži da bude postvareno. Ludvik ne čini to kao ono o čemu smo gore, kao produžetak ekstaze njom, kada se sil(ov)a(nje) očituje kao zapravo drastičniji oblik dirty talka, tj. istup usuprot tabua, iskaz odavanja u pobudi i ''bivanja tamo'' (i izlaženja izvan sebe), odnosno stavljanja šape kao prepletenosti poriva da se partnera posjeduje do koske, do srži, do zahvaćanja bića, kill you with a kiss.
    Ali ako nisu primjer Ludvikovi udarci, jest primjer Helenino primanje udaraca - jer ona to jest tako doživjela, krivo ga je čitala, za nju je to bio takav čin, koji dokida Ludvikovu distancu i uspostavlja ''prepuštanje partneru'', uranjanje u klinč i kako kažeš, ultimativno priznanje ''prljavih namjera'' s njom (i spregnutih njenih s njime), te bivanja tu, nasuprot mehaničkog odrađivanja - otuda posljedična navala poleta i ljubavi prema Ludviku.

    (I to si dobro identificirala: užitak, plus intimnost, ne dolazi od same boli i traume, nego kao element poniženja u činu nanošenja traume, a koji donosi erotiku tabua, s njenim značenjem ultimativnog iskaza posvećenosti partneru (i ''prljavoćama'' s partnerom). Uz jedan zanimljiv wrinkle, u Heleninom, ali i tvom slučaju: ''priznanje da je prljavica i da voli što se ne smije'' ovdje nije nešto što ona ne smije, ti ne smiješ, koje ste ''silovane'', sama vaša transgresija tabua, već nešto što se vama ne bi smjelo činiti, a činjeno vam je; uzbuđenje ne u tome da prestupite, već da vam se prestupi; uzbuđenje u reklo bi se, pasivnoj transgresiji.)

    avatar

    03.02.2015. (15:19)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    U vezi sa zadnjim odlomkom i priznavanju da ''voli što se ne smije'', sad mi je sinuo i aspekt da je Helena potencijalno mogla osjećati aktivnu erotiku tabua u samoj činjenici da se radilo o preljubničkom seksu.
    No, to mi se ne čini suviše potentno za nju, jer zapravo je u tom času prepunjena patosom istinitosti, neposrednosti, autentičnosti, nepreseravanja, a Ludvik ju je naveo da si te vrijednosti spoji upravo s činom lijeganja s njim. (Treba, kaže, ''odrediti osnovnu autostilizaciju žene (osnovne principe kojime se rukovodi, ideale, uvjerenja)'' pa onda željenu odluku žene dovesti u sklad s njenom autostilizacijom''. Helena se oduševljavala ''jednostavnošću'', ''neizvještačenošću'', ''jasnoćom'' - cilj je bio postići da njeno preljubničko ponašanje ne dođe u neurotički konflikt s ovim njenim idealima revolucionarnog puritanstva, tako da joj je - ostavši ''zapanjen nevjerojatnom ljudskom sposobnošću za mijenjanje stvarnosti prema željama i idealima, ali nisam oklijevao prihvatiti Heleninu interpretaciju'' - kroz potenciranje priče o njima dvoma velike istinite stvari, predstavio čin tjelesnog sjedinjavanja s njim kao njihovu apoteozu.)
    Kasnije se, k tome, ispostavlja da ona samo živi s mužem pod istim krovom, ali odnos nema nikakav, žive svoje živote, pa uopće i nije riječ o stvarno preljubu i oskvrnjenju (čime se Ludviku, kad to sazna, napakošćivanje Zemaneku preokreće u parodiju, u to da je samo još jednom sebi napakostio, progutavši Heleninu odbojnost).

    Zanimljiva je, u svjetlu uzbuđivanja pasivnom transgresijom, i ova šifra Helene u romanu: da posjeduje ''neku psihičku ili erotičku predanost, bezuspješno skrivanu samouvjerenim načinom govora i istupanja'', tj. ''neku erotičku 'predanost na milost i nemilost'''. Te na još jednom mjestu: ''bespomoćna, izručena na milost i nemilost'' - oboje ju stiliziraju na to. Ludvik je tako vidi, tako nam je predstavlja, a i samoj joj je potrebno tako se postavljati.

    Pri čemu, treba znati, uopće nije puno do Ludvika to, ni kada se ona baca pod Ludvika u predanosti. Nije tek Helena bila iskorištena kao Ludvikovo sredstvo, već vrijedi i obratno: iskoristila je činjenicu da se on tu našao s udvaranjem i voljnošću da bi realizirala svoju apriornu potrebu.
    (Uostalom, najnormalnija, uobičajena stvar. Prvo nam se javi žudnja, a onda gledamo ima li koga za nakačiti je na nju/njega. Osjećaj prethodi nalaženju objekta osjećaja. Kaže Goethe:
    ''Wenn die Seele
    vom Begehren fliesst
    man sieht sich um
    und fragt wer mitgeniesst''
    Kad se duša prelijeva od žudnje, okrećemo se oko sebe i pitamo tko će nam se u užitku pridružiti.)
    Dakle, ne što joj je on prodao priču o njima kao Velikoj Istini, usklađenoj s revolucionarnim idealima, nego je to bila njena inicijalna tendencija, i potreba, tako shvatiti, koju je on samo prihvatio i ispotencirao jer mu je odgovarala. Nakon tog prvog seksa, ona mu piše pismo u opijenosti: zanosi i zakletve tijela jedno drugome, nikada takvo što nije doživjela, ni pomišljala, itd. U klasičnoj maniri autosugestivca si je to sama pumpala, nafurala se na to. A onda, kada joj je objasnio da se više neće viđati, nafurala se u suprotan ekstrem: da joj nitko nikada nije nanio takvo zlo, uskrsnuo je pa uskrsnutu uništio, proklinje ga i istovremeno moli da se vrati, da on ne zna koliko ga ona voli, uopće ne sluti da je on za nju sudbina, život (a ne puka afera), i možda će ju, baš neka zna, naći pokrivenu bijelom plahtom, onda će shvatiti da je ubio najdragocjenije što je imao u životu, itd. Da je u pitanju teatar (i auto-teatar) razotkriva se potpuno kada ide popiti pilule i piše oproštajno pismo Ludviku, no tada dođe Jindra, uhvati je za ruku, poljubi, a ona se ne odupre, jer kontajući si: kvragu, ionako će joj to biti posljednji poljubac s muškarcem - te stvar završava u farsičnim probavnim tegobama uzrokovanim laksativom. ''Helenin očaj obračunavao se sa životom na sasvim sigurnoj udaljenosti od praga smrti''; paroksizam pomalo ovog karaktera.

    avatar

    03.02.2015. (16:33)    -   -   -   -  

  • Hlapićka

    Odgovorit ću ti, samo dok nađem vremena!

    avatar

    04.02.2015. (08:39)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Neka, neka, nema žurbe.
    Ja ću u međuvremeno još malo zavapiti (ponekad zavapim više nego inače): kakva šteta da je nestalo Zvečke, i njenih komentara!
    Ovo je jedan od tih momenata. To se na kraju još osvrćem na ono što si pisala u vezi Konjanika.

    '' a gle ga sad- ima moć penetracije i zadat će joj bol na koju ona svojevoljno pristaje''
    Rečenica pri kojoj sam zastao čitajući, jer je implicirala samu penetraciju kao nanošenje boli. Zastao jer... pa ne bi tome baš trebalo biti tako, zar ne? Malo je glupo da ja, koji nisam žena, tvrdim nešto o tome tebi, koja si žena, no - rečenica je u suprotnosti s onime što sam o tome imao na znanju. Osim ako me nije dobar komad svijeta lagao... Još prije nego smo probali, profesori iz biologije (i valjda još neki izvori) su nas učili da bol kod žene, doduše, može biti prisutna, pri činu razdjevičujućeg seksa ili i poslije u nekim prilikama, no kao iznimka, nikako i kao nešto što bi spadalo u default, kao neodvojivi faktor definicije koitusa za žene. Poslije, kad već stasamo da i sami stječemo iskustva, potvrdi nam se to gradivo i kroz empiriju, ženama neposredno (mnogima od njih: da im penetracija ne implicira automatski bol), a i nama muškima onda po njima posredno. I tako ja u mislima već krenuo, pročitavši rečenicu, formulirati ti tu zbunjenost koju si mi izazvala, kao pitanje... No, tada pročitam sljedeću rečenicu i dobivam odgovor i bez da pitam: ''Bol je za žene gotovo neizostavan dio seksa zbog čiste biologije stvari. Nema seksa bez predavanja svojevrsnom poniženju.''

    Imao sam jednom post O nabijanju i gnječenju, koji znam da si čitala, jer si komentirala, a komentirala si uvođenjem u čitavu problematiku motiva silovanja. Iako ti komentare više ne vidim, vidim ipak sada da su moje replike bile tada promašene, da nisu pogađale ono što si ti time po svoj prilici imala na duši. Evo, čitam, i što vidim: kako ti kažem tamo: okej, Zvečka, sve to načelno stoji što kažeš da bi se ''nabijanje'' moglo shvatiti i kao silovanje, no teze iz posta vrijede u granicama u kojima se pod njime misli (kao što sam ja mislio pišući) na sporazuman, dobrovoljan koitus.

    Jer o kojim se tezama radi:
    A) Postaviti pitanje nije li moguće da jezik tu nije tek odraz već i generator stvarnosti. ''Na toj točki pada mi na pamet pitanje je li običaj iz govornog jezika po kojem se spolni akt tretira trijumfom za tate i sramotom za mame možda na neki način povezan s time što tatama u samom tehničkom smislu prodora uda pripada aktivna uloga, dok mamama pasivna? Da se kojim slučajem u našim glavama za opis onih stvari umjesto 'penetracije' ustalila riječ 'obuhvaćanje', praćena odgovarajućim vulgarizmima, bi li nas govorni jezik danas možda navodio na uvriježenu ideju po kojoj je to nešto što samo mamama godi, dok se tatama čini nažao, bivaju iskorištavani, stišću zube i misle na Englesku? Bi li neka predškolska Darija, na Marijinu prijetnju da će je 'zgnječiti poput gliste', odgovorila ne trepnuvši: 'Zgnječila ti moja mama tatu'?''
    Jer o muškoj aktivnoj, a ženskoj pasivnoj ulozi radi se samo utoliko što je cjelina radnje (koja uključuje muški i ženski aktivni obol), imenovana iz nekog razloga tek po muškom dijelu radnje ('penetracija' - subjekt je ono što penetrira, objekt ono u što se penetrira). A što ako imenujemo obratno: cjelinu radnje tek po ženskom dijelu radnje ('obuhvaćanje' - subjekt je ono što obuhvaća, objekt ono što je obuhvaćano)?
    Hoću reći: tzv. ženska pasivna uloga kao nešto ne po sebi dano, proizlazeće iz objektivne biologije, nego tek iz jezika, odnosto po pozadinskoj optičkoj interpretaciji koje je jezik simptom.
    B) Obrtanjem uloga pokazati ugrađeni apsurd diskursa koji spolni čin tretira kao štetu koju se nanosi ženskoj strani. Tako ti rekoh: u ''gnječila ti moja mama tatu'' apsurdni efekt proizlazi iz izgovaranja kao uvrede nečega što bi tati, međutim, po svoj prilici godilo (''gnječenje'') - kad se zamjene uloge, sugestija o uvredi, odnosno nanesenoj šteti, iskorištenosti, zazvuči prazno i besmisleno. Čime se izvlači na sunce (tako sam to bio zamislio) i recipročna neopravdanost izgovaranja kao uvrede i štete nečega što bi i onoj mami valjda godilo (''nabijanje''). Ili barem nema razloga da se unaprijed tretira da Darkovom tati bi, a njoj ne bi - samo zato što on muško, a ona žensko (dok može, naravno, biti drugih razloga - ako taj tata konkretno nije njen tip, ako ne želi vršiti preljub, ako nije in the mood, i sl.).

    avatar

    04.02.2015. (18:50)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Krajnja stvar je, naravno, u tome što različiti standard ima poznatu podlogu. O ''nabijanju'' tu može, teoretski, ukalkuliramo li tvoju dopunu, biti riječ kao nasilnom ili kao dobrovoljnom. Diskurs nasilno nabijanje podrazumijeva kao nešto što ženskoj strani ne može goditi (osim ako nema kinky sklonosti), no - evo neuralgične točke - podrazumijeva isto to i za dobrovoljnu varijantu (osim ako nije ''kurva''). S poantom, dakle, da je u bilo kojoj varijanti isključena mogućnost da bi moglo goditi ijednoj ''poštenoj ženi''. Ako bi godilo, radilo bi se eo ipso o koruptiranosti vječnog-ženskog - tako sebi to objašnjava diskurs.
    Govorni jezik je tu odraz (+ perpetuiranje) vrijednosnog koda, pa je i moj post, šaleći se s govornim običajem, zapravo umotana zajedljivost prema tom kodu. Poanta je, pored generalne zabave u filozofiranju, u uvijenoj polemici protiv konzervativnog seksualnog morala (ovaj put nekih njegovih subliminalnih četa).

    Zašto sam promašio u replici na tvoju opasku tamo, odvodeći komunikaciju u nesporazum? Aprioristički sam podrazumijevao pojam silovanja kao prisile na seks, bez pristanka, lišenost dobrovoljnosti i sporazumnosti. Dok je tvoje baratanje pojmom - sad tek to shvaćam, tada nisam prepoznao - uključivalo također i dobrovoljni seks, tj. koitus uvijek, kao nešto čime se ženi čini, uvjetno rečeno, ''štetu''. (Naravno, s druge pozicije od one s koje dolazi konzervativni kodeks, i uostalom ne s jednoznačnim označavanjem ''štete'' kao negativnosti.)

    Tu si ''štetu'' sada dvojako navela: kao bol i kao poniženje. Opet da pitam: to si mislila kao dvije stvari ili kao dva vida jedne? Bol kao fizička bol (pa onda još poniženje uz nju), ili bol u psihičkom smislu (kao rezultat poniženja)? Jer prva mogućnost bi vrijedila samo incidentno, ne kao pravilo, tj. ne bi, govoreći na načelnoj razini, odgovarala tvrdnja po kojoj je fizička bol gotovo neizostavan dio seksa za žene. U drugom slučaju, značilo bi da tvrdiš duboku ukorijenjenost, internaliziranost u samim ženama kodeksa koji čin koitusa po sebi označava nečime ponižavajućim po žensku stranu (dakle, čak i onda kada na ego-razini, površinske svijesti, tvrde da ne doživljavaju ponižavajućim), uslijed kodiranosti kao isključivo pasivne strane (nabijanja, umjesto i aktivne obuhvaćanja). Te neurotički odnos prema vlastitoj seksualnosti, s obzirom na odrastanje (puno više nego što je kod muškaraca slučaj) u istaknutosti otuđivanja od tog dijela vlastitog bića kao obavezne vrline superega, kojoj treba stremiti. Pisao sam o tome mnogo puta, a ti to, uostalom, znaš sve i bez mene i još bolje od mene: biti smjerna i preciozna, seksualno suzdržana, apstinirati od svake lascivne prljavoće i prljavih misli - to je ideal ženske ljepote, jedino tako ćeš, kćerce, prosperirati kao žensko, do ženstvenosti (u mušku ljepotu, naprotiv, spada zadovoljiti normu određene doze ''nestašluka'', frivolnosti, u afektiranju i strašnom mačoiziranju - otvoreno i bučno seksualizirani jezik kao konvencija muževnosti). (Kao u onom Beigbederovom odlomku: ''Naša je generacija krajnje slabo educirana glede spolnosti. Mislimo da sve znamo, jer smo bombardirani pornićima i jer su naši roditelji tobože izvršili seksualnu revoluciju. No svi znaju da se seksualna revolucija nije dogodila. U pogledu seksa kao i u pogledu braka već se čitavo stoljeće ništa nije pomaklo ni za milimetar. Bližimo se godini 2000, a običaji su isti kao u 19. stoljeću - i poprilično manje moderni nego u 18-om. Dečki su mačo, nespretni, strašljivi, a cure stidljive, neugodno im je, iskompleksirane su već na samu pomisao da bi ih mogli smatrati nimfomankama.'')

    A u spuštanju s načelne razine: tvoj slučaj je kompleksniji i posebno intrigantan, pošto ti se libido i narastanje svakog istinskijeg uzbuđenja veže uz ovo poniženje (i čak je njime uvjetovano, i ''zabranjenošću'', tabu-karakterom), a koje pak biva poniženjem - obrati pažnju na ugrađeni circulus vitiosus - upravo po odnosu otpora prema vlastitom libidu i narastanju uzbuđenja, kao ''zabranjenosti''.
    U svakom slučaju, eksplicitnije govorenje ovdje sad o tome bacilo mi je sasvim drugo svjetlo i na tvoje komentare pod mojim starim postom, kao posredovane vlastitim traumatskim iskustvom i posljedičnom ''spojenošću'' na ovaj način.
    Prodao bih se za to da mi je opet pročitati što si točno tamo pisala! :)

    avatar

    04.02.2015. (18:55)    -   -   -   -  

  • Hlapićka

    Pokušat ću maksimalno pojednostaviti i skratiti odgovor na tvoj komentar!
    Kad govorim o boli i poniženju kao neizostavnom dijelu seksa, zapravo govorim samo o prvom seksu (zato referenca na Konjanika). Dakle, čista biologija stvari puno je jednostavnija stvar od ove koju ti navodiš.
    Ne bi mi palo na pamet tako generalizirati pa reći da je za svaku ženu bol dio seksa, ALI, vagina je stvarno kapriciozan organ, što je vidljivo iz uopće postojanja takvog stanja kao što je vaginismus (is the physical or psychological condition that affects a woman's ability to engage in any form of vaginal penetration, including sexual intercourse, insertion of tampons or menstrual cups, and the penetration involved in gynecological examinations (pap tests). This is presumed to be the result of an involuntary vaginal muscle spasm, which makes any kind of vaginal penetration—including sexual intercourse—painful or impossible), zabačena maternica (koja također za uzrok može imati bolni spolni odnos), maternice s miomima (i opet, bolni spolni odnos) itd.

    Dakle, iako sam govorila o bolnom prvom spolnom odnosu, može se reći da je učestalost bolnih koitusa puno veća u žena nego u muškaraca pa samim time, eto ti ga kognitivne lingvistike (seks je bol može biti konceptualna metafora par excellence). Ovo što si rekao o vrijednosnom kodu i odnosima muškaraca i žena ne moram niti komentirati- naravno da su tu ukorijenjene i spolne uloge, ali opet, pomalo i biološke!
    Unatoč svim živim oblicima kontracepcije, činjenica da ti se Osmi putnik MOŽE useliti u tijelo na devet mjeseci za sobom vuče dublje promišljanje o samom spolnom odnosu (atavizam) od onog "dođoh, ejakulirah, oplodih što više". Čak i kad je to promišljanje potpuno nesvjesno i nema veze s modernim načinom života, ono je još uvijek tu i u potpunoj je suprotnosti s onim da budeš u ekstazi. Jer kako bi bio ex stasis i "dogodilo mi se" kad ti je negdje u kutku mozga ipak to da bi se to moglo i ne smije dogoditi?
    Druga stvar, penetracija znači kontrolu! On se smije u svojoj ekstazi zaboraviti i ja tu ne mogu baš puno, zar ne? Ja nemam jednak udio u odluci hoćemo li se zaboraviti ili ne, jer dajem na povjerenje muškom dijelu, onom koji penetrira. Ako se pak ja zaboravim, on svejedno može izvući na vrijeme i nikom ništa.

    avatar

    04.02.2015. (20:20)    -   -   -   -  

  • Hlapićka

    Jesam li ti ikada pričala o filmu Paperboy? Nije baš bogznakakvo filmsko ostvarenje, ali ima nadasve zanimljivih trenutaka.
    Jedina junakinja u filmu, Charlotte Bless, upušta se u gnjusnu animalnu vezu s Van Vetterom (potpunim monstrumom osuđenim na smrt). U prilogu ti dajem link na tu scenu kako bi vidio o čemu pričam:
    https://www.youtube.com/watch?v=4qwc-1-B1C8

    Charlotte u nekim trenucima doslovce glavnom junaku govori kako ne želi upropastiti prijateljstvo "over some silly little fuck", jer je seks za nju potpuno lišen sentimentalnosti koja se obično pripisuje ženama i za nju postaje sredstvo samoosnaživanja. Sad, čini se da ja govorim u paradoksima: kako samoosnaživanja kad se ona u seksu potpuno podređuje Van Vetteru, pušta da je on ponižava (u jednom trenutku on ju istjera iz zatvora jer je obukla hlače, a zna se da žene moraju nositi suknje)?

    Pa ta sloboda koju si je sama priskrbila da ne mora biti svoja spolna uloga, da ju ne određuje želja za smjernošću, gađenje prema seksu i općenito preglumljeno ćudoređe. Van Vetter na kraju ubija Charlotte, a svjedočimo brojnim scenama brutalnog seksa u kojima Charlotte uživa!
    Ne znam ti točno reći što sam ispod tvog posta o nabijanju i gnječenju govorila, ali ako sebe poznam, mislim da sam govorila upravo to: zašto se ne prepustiti poniženju i boli u seksu, bez da to bude silovanje? Psihološko "poniženje" i "bol", naravno, tj. ono što nam je na horizontu očekivanja kad govorimo o potpunom prepuštanju u seksu (jer ne smijemo očekivati ništa drugo, jer se od nas očekuje ćudoređe).

    Sloboda od društvenih okova spolne uloge za mene je (ne govorim u ime drugih sada) važnija od slobode u koitusu. Uostalom, ja naglavačke ponirem u nepoznat teritorij potpunog prepuštanja očekujući ekstazu (želeći biti izvan sebe), a shortcut do te ekstaze vidim u onome što sebi najmanje dopuštam: u onomu što ne bih smjela voljeti.

    (Zvučim li sada paradoksalno?)

    avatar

    04.02.2015. (21:16)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Jes. Nisam bio skužio da si se referirala samo na bol prvog seksa (plus još neke, kako si to zgodno rekla, ''kapricioznosti vagine'') - u takvoj domeni značenja sve jasno, naravno.
    A i kao konceptualna metafora - da, da, apsolutno!
    Prvi aksiomi evolucijske psihologije su također neosporni. To je povezano i sa seksualnim ponašanjem i afinitetima, te s imanjem kontrole općenito. Za razliku od ženke, koja je ovisila o mužjakovom ponašanju prema njoj (hoće li joj uloviti mamutovo meso, zaštititi je od napadača, tretirati je dobro ili loše, brinuti ili ne o njenom potomstvu, koje za nju nosi svu težinu konačnih mogućnosti jajnih stanica, trudnoće i rađanja), u formativnoj pretpovijesti homo sapiensa mužjak - koji je ovisio jedino o sebi (a to znači i prepušten u divljini sam sebi) - od ženke nije očekivao ni trebao ništa osim funkcija njenog tijela. Donekle čak ni brigu za to isto potomstvo, istinktom nekoga tko može - i na ništa nije programiran više od toga - svoje sjeme što prije (naime, dok je još na životu, jer mužjak opasnije i kraće živi) posijati na sto drugih mjesta, pa mu jedno pojedino i nije toliko o glavu. Svi su ti atavizmi upisani u kosti i dan-danas: u segmentu zaljubljivanja i žudnje, gdje je mužjak više fokusiran na fizičku privlačnost, a ženka važe pogodnost karakternih svojstava i općih okolnosti, kao i u seksualnim ritualima, u kojima je ženka vratarica seksa, itd., pričam poznatosti.
    I ofkors, to je jedna stvar, a drugo je ucjepljivanje moralnog jezika u ovu prirodu stvari, sve do kodova po kojima ona, ako je čestita, tj. ne-drolja, uopće ne bi smjela previše uživati u seksu. Žena na taj način dovedena u neurozu moći će si uopće i dozvoliti jedino neki smjerni, sterilan seks, s puno dostojanstva i po propisanim normama po kojima joj postaje, ajde, dopustiv (i dopustiv po mogućnosti isključivo u reproduktivne svrhe).
    Oslobođenje od te neuroze kroz odbacivanje pokoravanja imperativu relativne čistoće/smjernosti i, konačno, imperativa zadržavanja nekog žena-majka-kraljica dostojanstva čak i u tjelesnoj nagosti? Dobrovoljan pristanak na gubitak dostojanstva i slobode u seksualnoj igri kao sloboda od izigravanja snebivajuće dobrice i propisane vrste ženskog dostojanstva u svakoj prilici?
    No, pa, vaša Teosti, nema ničega logičnijega. Ne zvučite paradoksalno niti malo, i štoviše, sve to vrlo vrlo simpatiziram.

    avatar

    06.02.2015. (01:36)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...