Beauvoiričin citat na kraju sjetio me jednog zaboravljenog Bablovog posta, kao što postovi uvijek i bivaju zaboravljeni u otklizivanju niz arhivu - a ovaj ne bi trebao biti zaboravljen. Ljubav iz slabosti - evo i centralne misli: ''Što nam sve to govori o ljubavi? Što smo u lošijoj životnoj fazi ili trenutnoj situaciji to smo skloniji zaljubljivanju. Što smo slabiji, to nam je ljubav više potrebna. Onaj kome su sve lađe potonule, kome nema svjetionika na vidiku, njemu je ljubav potrebna da mu cijeli svijet zakrili. Dakle, ono što se previđa ili o čemu se ne voli govoriti jest da je jedan od izvora ljubavi slabost, da je snaga žudnje za ljubavlju često prvenstveno pokazatelj lošeg stanja u kojemu se netko od nas zatekao.'' I da ponovim pitanje: što nam to govori o ljubavi? Ruši li nam ju ili nam ju diže? Ostavljam otvorenim, ali evo jedne misli koja se sad meni vrzma po glavi. Sjećaš se onoga što sam ti pisao ljetos pod postom o akutnoj tuzi? Dobro, puno sam ti toga pisao pod tim postom... mislim na ono o predestiniranosti, o esencijalistima i nominalistima - je li tragika u tome što je moglo biti i drugačije ili je tragika u tome što nije moglo biti drugačije? A kada netko voli ''iz slabosti'', a ne ''iz snage'' - govori li to više o okolnostima u kojima se osoba nalazi ili o njoj samoj? Što joj se događa da (se) odatle zaljubljuje/voli - predstavlja li to neku njenu inherentnu svojstvenost, karakternu, koju bi trebala promijeniti, raditi na tome? Grubo rečeno: znači li to da nešto ''nije u redu'' s njom (uz ''vječitu sumnju u samu sebe'')? Ili je možda savršeno sve u redu, nema po sebi takvu tendenciju, samo su joj se okolnosti organizirale tako? Puno bolja varijanta, jer okolnosti su - je li - stjecaj; mijenjaju se. Pa što, dakle? Je ili nije ta varijanta? Moj imenjak Babl misli da gotovo uvijek - jest. Sklon sam mu se prikloniti: jako je uvjerljivo to predočio.
02.12.2013. (19:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nekako nebi djelio to da isključivo muškarac voli iz vrline, a žena iz slabosti, zapravo je miješano. Promatram svoje prijatelje i vidim da su ušli u veze s jedinim kreterijem da ne budu sami pa sad plaćaju radi svojih izbora jer su nekompatibilni sa partnerima i onda se to na kraju svede na ucijene, prokazivanje ultimativnog uzroka (kao u saboru, tko je kriv) i kostantne svađe. Tako da vjerojatno par treba puštati jedno drugog da se njihove jezgre samostalno evoluiraju, a u pravoj ljubavi partnerovo napredovanje bi trebalo biti stvar sreće zar ne?
23.04.2014. (17:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Beauvoiričin citat na kraju sjetio me jednog zaboravljenog Bablovog posta, kao što postovi uvijek i bivaju zaboravljeni u otklizivanju niz arhivu - a ovaj ne bi trebao biti zaboravljen. Ljubav iz slabosti - evo i centralne misli: ''Što nam sve to govori o ljubavi? Što smo u lošijoj životnoj fazi ili trenutnoj situaciji to smo skloniji zaljubljivanju. Što smo slabiji, to nam je ljubav više potrebna. Onaj kome su sve lađe potonule, kome nema svjetionika na vidiku, njemu je ljubav potrebna da mu cijeli svijet zakrili. Dakle, ono što se previđa ili o čemu se ne voli govoriti jest da je jedan od izvora ljubavi slabost, da je snaga žudnje za ljubavlju često prvenstveno pokazatelj lošeg stanja u kojemu se netko od nas zatekao.''
I da ponovim pitanje: što nam to govori o ljubavi? Ruši li nam ju ili nam ju diže?
Ostavljam otvorenim, ali evo jedne misli koja se sad meni vrzma po glavi. Sjećaš se onoga što sam ti pisao ljetos pod postom o akutnoj tuzi? Dobro, puno sam ti toga pisao pod tim postom... mislim na ono o predestiniranosti, o esencijalistima i nominalistima - je li tragika u tome što je moglo biti i drugačije ili je tragika u tome što nije moglo biti drugačije? A kada netko voli ''iz slabosti'', a ne ''iz snage'' - govori li to više o okolnostima u kojima se osoba nalazi ili o njoj samoj? Što joj se događa da (se) odatle zaljubljuje/voli - predstavlja li to neku njenu inherentnu svojstvenost, karakternu, koju bi trebala promijeniti, raditi na tome? Grubo rečeno: znači li to da nešto ''nije u redu'' s njom (uz ''vječitu sumnju u samu sebe'')? Ili je možda savršeno sve u redu, nema po sebi takvu tendenciju, samo su joj se okolnosti organizirale tako? Puno bolja varijanta, jer okolnosti su - je li - stjecaj; mijenjaju se. Pa što, dakle? Je ili nije ta varijanta? Moj imenjak Babl misli da gotovo uvijek - jest. Sklon sam mu se prikloniti: jako je uvjerljivo to predočio.
02.12.2013. (19:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
nekako nebi djelio to da isključivo muškarac voli iz vrline, a žena iz slabosti, zapravo je miješano. Promatram svoje prijatelje i vidim da su ušli u veze s jedinim kreterijem da ne budu sami pa sad plaćaju radi svojih izbora jer su nekompatibilni sa partnerima i onda se to na kraju svede na ucijene, prokazivanje ultimativnog uzroka (kao u saboru, tko je kriv) i kostantne svađe. Tako da vjerojatno par treba puštati jedno drugog da se njihove jezgre samostalno evoluiraju, a u pravoj ljubavi partnerovo napredovanje bi trebalo biti stvar sreće zar ne?
23.04.2014. (17:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...