|
Čupavo i maleno, možda i naborano, ali ne, ne, u sjećanju je više blentavo i radoznalo, upravo takvo je bilo ono četveronožno stvorenje. Thomas ga se prisjeća danas, u teško i suho Bostonsko jutro dok Issa bdije u drugi sat istog vremena noći što je zgusnula crninu, tisuće kilometara daleko razmišljajući o njihovom drugom susretu.
Njeno ljubljeno psetance, njega je prvog vidio na vrhu kamenih stepenica dok je žurio kroz park, a zatim kožnu uzicu. I dok se grozio nad samom pomisli na djevojke i žene koje vole ta beskorisna stvorenja, vuku ih okolo i guše tijesnim ogrlicama, čekaju dok obavljaju nuždu praveći se da za vrijeme dotičnog vode zanimljive razgovore s prijateljicama, te koje ih ljube i tepaju, diraju im vlažne njuške koje su se tko zna gdje gurnule i čije smeće pomirisale, našao se licem uz lice uz vlasnicu okrivljene i osuđene životinje. Issina "njuška" bila mu je ravno pred očima, dapače toliko blizu da su se gotovo sudarili. Šest mjeseci nakon scene u uredu Issa se isprva prepala njegovog užurbanog hoda i ne prepoznavši ga, grubo odgurnula.
Njegova je reakcija bila nešto brža te je Issu polio kritikom kao da se nastavlja rasprava na kojoj je stala priča njihova poznanstva. Da se zbilo štogod drugo, kakav pristojan pozdrav ili tek kimanje glavom u znak izglačanih nesuglasnica i manira Issa nikada ne bi tako postupila. Ali nije, stoga je odlučila ušutkati Thomasa usred pomanjakanja vlastitih argumenata, što je smatrala krajnjim poniženjem, i odlučila se za manje zlo poljubivši ga. Nije to očekivao, ostao je bez riječi nakon toplog djevojačkog poljupca što mu je pomutio razum na onoliko trenutaka koliko mu je trebalo da shvati kako se dlakava beštija pomokrila podno njegovih ulaštenih sara.
Opsovao je brzo i bez kajanja, a zatim izjavio kako mora ići kao da su usred ljubavnog sastanka. Odmah je pomislio kako je zvučio nestvarno, kao da progovara iz duboke cijevi ili bunara, prigušeno i sneno, te zbog čega je uopće rekao takvo što kao da se ima zbog ičega opravdavati ili joj govoriti kamo ide. Svejedno, ta neobjašnjiva potreba mu je prijala. Kao topla pileća juha što je istu večer srkao iz uvoznog tanjura oslikanog u seocu nadomak Berlina i pitao se kakva bi Issa bila žena. Njegova žena. Njegova neobična, drska, srčana i posebna - žena. Jer on je taj koji udvara, muškarac čini prvi korak dami, ako je takvom naziva. Ali Issin poljubac nije bio odbojan ni prost, već nevin i zanosan, tako opojan da nije mario ni za lijepu Centel koja je svoju juhu srkala iz istog seta tanjura sjedeći mu nadesno od dlana i žlice, uha i usnice što ih je nudio djevojci bijele puti i ličnosti boje koje još nije vidio.
Centel je bila idealna prilika za Thomasa s čim se on i slagao, ona je bila njegov izbor, potvrda korijenima i obiteljskim interesima. Njena ruka tražena je mnogo puta, ali Cental za druge nije htjela ni čuti jer nije bilo šarma koji ju je opsjeo kao onaj pod imenom Thomas Killa. A što bi nesretnica mislila da je znala kako je njegov šarm od popodneva neupotrebljiv, pokoren istupom hrabrosti srca koje za njenim udvaračem vene kroz dane i noći što ih je bdjela uz prozor moleći zvjezdano nebo da joj žrtvuje samo jednu svoju kćer za želju što gori od ljubavi. Nesretnica, da, stoga što je ipak saznala za poljubac jer park popodne nikako nije bio prazan, pa iako bez brojnih prolaznika, društvance od nekoliko znatiželjnih glava provirilo je kroz lišće breze i posvjedočilo prizoru vrijednog govorkanja.
Centel se nije namjeravala zaključati u kuću i roniti suze kao prava dama. Unatoč strogom odgoju odlučila je braniti svoju buduću imovinu, te se na glavnoj ulici prema trgu u pratnji svoje starije sestre planirano zaustavila ispred Isse, odrješito joj zaprijetila i zatim opalila jednu dobranu pljusku. Issa je u čudu širom otvorila usta i pokrila opečeni obraz šokiravši se kako se Centel usudila učiniti to u javnosti. Ovakve stvari se ipak raspravljaju privatno i ukusno, ali nedugo zatim je i sama odlučila zanemariti suvisla razmišljanja te je izravnala račun vrativši joj povećim zamahom i bolnim učinkom.
Da sam Thomas nije bio tamo bez sumnje bi tvrdio da prisutni lažu. No ostao je bez viška teksta odvukavši Centel za ruku i uguravši je u kočiju što je odjurila u smjeru nevolje o kojoj su gradski krugovi žedno nagađali mjesecima kasnije. Pogledom otprativši kočiju Issa je ostala trijezno stajati na pločniku, a zatim se polako okrenula, namjestila šešir i čipku, torbicu privila uz desnu mišicu i krenula dalje. Što se ticalo nje, bio je to dobar dan. Nije voljela zaostatke i neriješene probleme, ovaj se čvor prilično lako odvezao i bila je zadovoljna što je njegovo vrijeme došlo brže no što je očekivala. Ali nije znala, da nevolja ima većih posljedica od suza i ponosa....
|
